Republika Hrvatska
Županijski sud u
Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: 20 Gž-305/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Macure, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) S.K..
Š u stečaju, ……………, OIB: …………….., zastupanog po stečajnoj upraviteljici K.C.B. iz V, ………………. i 2) T
Č,
………….., OIB: …………………, zastupanog po zakonskom zastupniku, tužitelji pod 1) i 2) zastupani po punomoćniku D.M., odvjetniku iz Z, ……………. protiv tuženika: 1) RH, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom
državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu i 2) O.I
. ……………., zastupanog po zakonskom zastupniku,
radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama tužitelja pod 2) i tuženice pod 1) protiv presude Općinskog suda u Pagu poslovni broj P-279/2011-24 od 27. listopada 2014. i žalbi tužitelja pod 1) i 2) protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P-279/2011-35 od 3. srpnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženice pod 1) RH i
potvrđuje presuda Općinskog suda u Pagu (sada Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu) poslovni broj P-279/2011 od 27. listopada 2014. pod toč. I. i u dijelu pod toč. III. izreke kojim je naloženo tuženici pod 1) RH da tužitelju pod 1) naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 35.380,60 kn.
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja pod 2) T.Č i potvrđuje presuda (ispravno rješenje) Općinskog suda u Pagu (sada Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu) poslovni broj P-279/2011 od 27. listopada 2014. pod toč. II. izreke.
II Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužitelja pod 1) S.K.Š u stečaju protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne
službe u Pagu poslovni broj P-279/2011 od 3. srpnja 2015.
III Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužitelja pod 2) T.Č. protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P- 279/2011 od 3. srpnja 2015.
Obrazloženje
1.Uvodno označenom presudom odlučeno je:
"I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i proglašava se nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Pagu koji se vodi pod posl.br. Ovr- 130/10 povodom prijedloga tuženice pod 1) RH protiv tuženika pod 2) O.I., ……………., radi osiguranja i naplate tražbine u
iznosu od 807.888,18 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pagu u zk.ul. 1617, poduložak 9, k.o. N - I, kao k.č.br. 955/210, kuća i dvorište Mlaji ukupne površine 891 m2 i to na 891/10000 dijela nekretnine upisane u A-I, povezanog sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to: dvosoban apartman na II. katu označen u grafičkom privitku, tlocrtu II. kata, kao vlasnički dio A-9 mrežastom štrafurom roza boje, koji se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom, sobe, hodnika, kupaonice s wc-om i loggie, neto korisne površine 47,78 m2, sa spremištem u podrumu, označen u grafičkom privitku, tlocrtu podruma, mrežastom štrafurom roza boje, neto korisne površine 4,98 m2, ukupne neto korisne površine 52,76 m2, sa pripadajućim parkirnim mjestom na parceli oznake PM-8, označen u grafičkom privitku skici podjele vrtova i parkirnih mjesta, mrežastom štrafurom roza boje, površine 12,85 m2.
II. Odbacuje se tužba tužitelja pod 2) kao nedopuštena.
III. Nalaže se tuženici pod 1) da tužitelju pod 1) nadoknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 35.380,60 kuna u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog zahtjev tužitelja pod 1) za naknadom parničnog troška u iznosu od 749,40 kuna odbija kao neosnovan.
2.Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj P-279/11-35 od 3. srpnja 2015., riješeno je:
"I. Utvrđuje se da je brisanjem subjekta pod nazivom K. u stečaju, ovdje tužitelja pod 1), rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu pod posl.br. Tt-14/2879, nastupio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.
II. Rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći počinju za zainteresiranu stranku teći u cijelosti iznova od dana dostave prijepisa ovog rješenja."
3.Protiv navedene presude pod toč. II. izreke žalbu je izjavio tužitelj pod 2) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, uz prijedlog da se u pobijanom dijelu presuda preinači.
4.U žalbi ističe da su u cijelosti ispunjene pretpostavke iz čl. 196. Zakona o parničnom postupku koji je u konkretnoj situaciji jedini mjerodavan propis za razrješenje ovog procesnog pitanja. Tužitelj pod 2) kao sadašnji vlasnik predmetne nekretnine bio bi doveden u izuzetno složenu procesnu situaciju te bi ga se izložilo nepotrebnim troškovima i mogućnosti isticanja prigovora presuđene stvari čime bi se potpuno izgubio smisao instituta suparničarstva. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.
5.Na žalbu tužitelja pod 2) nije odgovoreno.
6.Protiv navedene presude pod toč. I. i u dijelu pod toč. III. izreke kojim je naloženo tuženici pod 1) RH da tužitelju pod 1) naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 35.380,60 kuna žalbu je izjavila tuženica pod 1) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se u pobijanom dijelu presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
7.Tuženica RH u žalbi ističe da je u zemljišnoj knjizi za k.o. N I
kao vlasnik bio upisan O.I. te kako je pod poslovnim brojem
Z-509/2009 odbijen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini po prijedlogu treće osobe K. protiv tuženika O.I. te
pored činjenice da još uvijek nije bila riješena plomba pod brojem Z-738/2010 po prijedlogu T. protiv K. za uknjižbu prava vlasništva te da je i
dalje kao vlasnik predmetne nekretnine bio upisan O.I. to je
ispunjena pretpostavka za zemljišnoknjižni upis iz čl. 40. Zakona o zemljišnim knjigama. Ministarstvo financija kao upravno tijelo ima određena saznanja do kojih dolazi činjenicom da osobe koje su sudionici pravnih odnosa te odnose moraju prijaviti radi odluke o porezu na promet neovisno o tome podliježu je poreznoj obvezi ili ne, ali nema obvezu to istraživati prije pokretanja sudskog postupka. Porezna obveza u slučaju poreza na promet nekretnina nastaje danom sklapanja pravnog posla te pri tome porezno tijelo ne ulazi u obveznopravne odnose već je za nastanak porezne obveze bitno da li su se stranke suglasile o bitnim točkama i da li su pravni posao potpisale. Slijedom toga za nastanak porezne obveze i razrez poreza nije bitno da li je sklopljeni Ugovor valjana osnova za upis prava vlasništva u zemljišne knjige niti je za porezno tijelo u smislu nastanka porezne obveze odlučno hoće li se kupac temeljem istog uopće pokušati ili uspjeti uknjižiti kao vlasnik jer je kupoprodajni ugovor valjana pravna osnova za razrez poreza i u slučaju kada ne sadrži točnu oznaku nekretnine i klauzulu intabulandi. Stoga se tuženici pod 1) ne može prigovarati da nije postupala u dobroj vjeri kada se prilikom podnošenja prijedloga uzdala u načelo povjerenja u zemljišne knjige. Uvidom u informacijski sustav porezne uprave utvrđeno je kako je pravnoj osobi Kerakam d.o.o. razrezan porez na promet nekretnine te da isti nije podmiren u cijelosti, kao i da je otvoreno i zaključen stečajni postupak radi čega se protivi plaćanju parničnih troškova tužitelju koji više ne postoji.
8.Na žalbe nije odgovoreno.
9.Protiv prvostupanjskog rješenja od 3. srpnja 2015. žalbu su izjavili tužitelji pod 1) i 2) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine.
10.U žalbi ističu da se ovaj postupak mogao dovršiti s obzirom da je donesena prvostupanjska presuda i proveden žalbeni postupak, a naročito da se prekid postupka nije smio utvrditi u odnosu na sve stranke u postupku, posebno ne u odnosu na tužitelja pod 2) i tuženike radi čega predlaže da se odluči o žalbi tužitelja pod 2), kao i da mu se naknadi trošak sastava žalbe.
11.Žalba tuženice pod 1) RH protiv prvostupanjske presude nije osnovana.
12.Žalba tužitelja pod 2) T.Č. protiv prvostupanjske presude
(ispravno rješenja) od 27. listopada 2014. nije osnovana.
13.Žalbe tužitelja pod 1) S.M.Ko. u stečaju, Š i
tužitelja pod 2) T.Č protiv prvostupanjskog rješenja od 3. srpnja 2015. su nedopuštene.
14.Tuženica pod 1) RH u žalbi ne konkretizira prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka pa kako ni ovaj drugostupanjski sud pazeći po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19) ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP to žalba tuženice pod 1) zbog navedenog žalbenog razloga nije osnovana.
15.Temeljni prigovor tuženice pod 1) ogleda se u tome što ista smatra da je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan stoga što se prema odredbi čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17) smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta pa kako je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik bio upisan tuženik pod 2) O.I i
kako je pod poslovnim brojem Z-509/2009 odbijen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva po prijedlogu tvrtke K.Š to da ista ne bi bila u
konkretnom slučaju nesavjesna tj. da u vrijeme podnošenja prijedloga za osiguranje nije znala ili morala znati da tuženik pod 2) nije vlasnik predmeta osiguranja.
16.U konkretnom slučaju iz priloženog spisa predmeta prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Ovr-130/2010 proizlazi da je prijedlog za osiguranje podnesen 14. lipnja 2010., da je prema priloženom zemljišnoknjižnom izvatku od 7. svibnja 2010. razvidno da je 9. ožujka 2009. zaprimljen prijedlog K.Š pod
poslovnim brojem Z-509/2009, kao i da je na tom zemljišnoknjižnom izvatku zabilježen odbijeni prijedlog K.Š za uknjižbu prava vlasništva
na etaži 9.
17.Nadalje, iz navedenog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je evidentirana aktivna plomba pod poslovnim brojem Z-738/2010 u odnosu na etažu 9 koja se odnosi na prijedlog T.Č. od 8. travnja 2010. radi uknjižbe prava vlasništva na navedenoj etažnoj jedinici koji nije konačno riješen.
18. Pored toga, valja imati u vidu i činjenicu da je spisu predmeta pod poslovnim broj Ovr-130/2010 priloženo porezno rješenje od 13. veljače 2009. (l.s. 27) iz kojeg je razvidno da je poreznom obvezniku K.Š. razrezan porez na
promet nekretnina u iznosu od 8.652,48 kuna temeljem Ugovora zaključenog 4. prosinca 2008. između prodavatelja O.I. i kupca K.Š.
19.Bez obzira na činjenicu da se sukladno odredbi čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 - dalje ZVDSP) vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije drugačije određeno u ovoj konkretnoj situaciji valja imati u vidu sadržaj zemljišnoknjižnog izvatka kojeg je tuženica pod 1) priložila uz prijedlog za osiguranje pod poslovnim brojem Ovr-130/2010 stoga što sadržaj navedenog zemljišnoknjižnog izvatka nedvojbeno upućuje na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da tuženicu pod 1) nije štitilo načelo povjerenja u zemljišne knjige.
20. Ovo stoga što navedeno načelo štiti osobu koja je postupala u dobroj vjeri i kojoj, na temelju uvida u zemljišne knjige, nije moglo biti poznato da upisano zemljišnoknjižno stanje eventualno ne bi odgovaralo stvarnom stanju u trenutku kada je podnijela prijedlog za osiguranje svoje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na toj nekretnini.
21.Dakle, da tuženica pod 1) ne bi bila savjesna proizlazi iz sadržaja zemljišnoknjižnog izvatka priloženog uz prijedlog za osiguranje pri čemu valja imati u vidu i činjenicu da je po žalbi K.Š. zemljišnoknjižni sudac donio rješenje pod poslovnim brojem Z-509/2009 (Z-2765/2010), a kojim je preinačio rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta pod poslovnim brojem Z-509/2009 od 23. ožujka 2010. te dopustio uknjižbu prava vlasništva na prijepornoj nekretnini u korist K.Š..
22. Nadalje, okolnost što je tuženica pod 1) razrezala porez na promet nekretnina po prethodno navedenom Ugovoru o kupoprodaji ukazuje da istoj nije moglo ostati nepoznato da upisani zemljišnoknjižni vlasnik O.I. ne bi bio
vlasnik nekretnine na koju se odnosi rješenje o osiguranju pod poslovnim brojem
23.Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako upravo saznanje tuženice pod 1) da je predmetna nekretnina prodana, kao i s obzirom na zabilježbe i aktivnu plombu u zemljišnoknjižnom izvatku priloženom uz prijedlog za osiguranje, ukazuje da se tuženica pod 1) ne može s uspjehom pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige iz čl. 122. st. 1. ZVDSP.
24. Što se tiče tužitelja pod 2) T.Č. prvostupanjski sud je pravilno odbacio tužbu tog tužitelja kao nedopuštenu jer navedeni tužitelj nije upućen u ovu parnicu radi proglašenja osiguranja nedopuštenim niti se u postupak osiguranja uključio kao treća osoba, a time nije niti isticao neko svoje pravo temeljem kojeg bi mogao tražiti proglašenje osiguranja nedopuštenim pa radi toga u odnosu na istog nije došla u obzir primjena odredbi čl. 55. st. 1. i 2. i čl. 56. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08 i 139/10).
25.Posljedično tome, nisu pravno odlučni ni navodi navedenog tužitelja pod 2) da bi ga drugačija odluka dovela u izuzetno složenu situaciju. Naime, u ovoj fazi postupka nije prijeporno da je tužitelj pod 2) upisan kao vlasnik predmetne nekretnine pa kako je prvostupanjski sud u odnosu na tužitelja pod 1) pravilno proglasio nedopuštenom ovrhu (osiguranje) u predmetu prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Ovr- 130/2010 to znači da tužitelj pod 2) kao upisani zemljišnoknjižni vlasnik nije doveden u nepovoljnu situaciju.
26.Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
27. Prvostupanjskim rješenjem pod poslovnim brojem P-279/2011 od 3. srpnja 2015 određen je prekid postupka zbog brisanja tužitelja pod 1) iz registra Trgovačkog suda, a sve sukladno odredbi čl. 212. toč. 4. ZPP.
28.Protiv navedenog rješenja žalbu su izjavili tužitelji pod 1) i 2).
29.U odnosu na žalbu tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja od 3. srpnja 2015. istaći je da je u međuvremenu prvostupanjski sud donio rješenje pod poslovnim brojem P-279/2011 od 9. veljače 2018. (l.s. 123) kojim je nastavio ovaj parnični postupak sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZPP tj. stoga što je stečajna upraviteljica preuzela postupak. Budući da je postupak nastavljen to znači da ovaj tužitelj više nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv navedenog prvostupanjskog rješenja radi čega je temeljem odredbe čl. 380. toč. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u toč. II izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
30.Nadalje, u odnosu na tužitelja pod 2), a kako je glede istog u ovoj pravnoj stvari pravomoćno odbačena tužba, to znači da u takvoj situaciji navedeni tužitelj pod 2) nema pravnog interesa izjaviti žalbu protiv prvostupanjskog rješenja od 3. srpnja 2015. slijedom čega je temeljem odredbe čl. 367. st. 1. u svezi s čl. 358. st. 3. i čl. 381. ZPP te temeljem odredbe čl. 380. toč. 1. ZPP odlučeno kao u toč. III izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
31.Prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. III. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja pod 1) za naknadom parničnog troška u iznosu od 749,40 kuna, kao i presuda zbog ogluhe u odnosu na tuženika pod 2) ostaju neizmijenjene jer nisu pobijane žalbom.
Zadar, 17. lipnja 2021.
Predsjednica vijeća
Mirjana Macura,v.r.
