Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21 000 Split
P-4146/18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda J. P., u pravnoj stvari tužitelja M. P., OIB ., iz K., …., kojeg
zastupa punomoćnik Da. M., odvjetnik u S., protiv tuženika Z.banka d.d., OIB …., iz Z., …., koju
zastupa M. K. K., odvjetnica u odvjetničkom društvu P. i
P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane 4. svibnja 2021., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu održanom 17. lipnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništavim odredbe sadržane u članku 7. stavku 2. ugovora o namjenskom kreditu broj 3208368482, kreditna partija 7103492357 od 2. veljače 2007., pa stoga ta odredba ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane.
II. Nalaže se tuženiku Z. banka d.d., Z., …. …., OIB …, isplatiti tužitelju M. P., …,
K., OIB …, iznos od 33.621,13 kuna zajedno sa zateznom kamatom
po stopi obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koja na iznos od:
-
23,72 kune teče od 27.07.2007. do isplate,
-
12,78 kuna teče od 27.07.2007. do isplate,
-
24,69 kuna teče od 25.08.2007. do isplate,
-
8,38 kuna teče od 27.09.2007. do isplate,
-
11,17 kuna teče od 20.12.2007 do isplate,
-
92,50 kuna teče od 27.12.2007. do isplate,
-
99,10 kuna teče od 31.12.2007. do isplate,
- 183,86 kuna teče od 04.02.2008. do isplate,
- 101,18 kuna teče od 19.02.2008. do isplate,
- 206,01 kuna teče od 17.03.2008. do isplate,
- 204,33 kuna teče od 20.05.2008. do isplate,
- 200,18 kuna teče od 17.06.2008. do isplate,
- 199,76 kuna teče od 24.06.2008. do isplate,
- 204,37 kuna teče od 20.08.2008. do isplate,
- 198,26 kuna teče od 23.09.2008. do isplate,
- 209,03 kuna teče od 21.11.2009. do isplate,
- 237,59 kuna teče od 28.11.2008. do isplate,
- 219,94 kuna teče od 28.01.2009. do isplate,
- 224,52 kune teče od 25.02.2009. do isplate,
- 245,70 kuna teče od 18.03.2009. do isplate,
- 218,08 kuna teče od 03.04.2009. do isplate,
- 219,07 kuna teće od 05.05.2009. do siplate,
- 237,99 kuna teče od 29.05.2009. do isplate,
- 212,85 kuna teče od 30.06.2009. do isplate,
- 215,51 kunu teče od 23.07.2009. do isplate,
- 269,92 kuna teče od 03.09.2009. do isplate,
- 277,95 kuna teče od 23.09.2009. do isplate,
- 276,08 kuna teče od 21.10.2009. do isplate,
- 365,51 kuna teče od 09.11.2009. do isplate,
- 282,41 kuna teče od 28.12.2009. do isplate,
- 285,25 kuna teče od 21.01.2010. do isplate,
- 389,32 kuna teče od 23.03.2010. do isplate,
- 317,42 kuna teče od 23.09.2010. do isplate,
- 368,67 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 523,84 kune teče od 28.11.2014. do isplate,
- 368,67 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 368,67 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 307,02 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 368,67 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 368,67 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 527,99 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 368,67 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 368,67 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 455,86 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 368,67 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 368,67 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 438,38 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 368,67 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 368,67 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 424,40 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 334,91 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 334,91 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 372,38 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 334,91 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 334,91 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 363,70 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 334,91 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 7.214,95 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 2.133,09 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 150,32 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 258,12 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 260,87 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 260,87 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 255,95 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 258,83 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 261,63 kune teče od 28.11.2014. do isplate,
- 261,63 kune teče od 28.11.2014. do isplate,
- 255,95 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 258,83 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 261,63 kuna teče od 28.11.2014. do isplate,
- 5.910,54 kuna teče od 28.11.2014. do isplate.
r j e š e n j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu na iznos glavnice za razliku od 33.621,13 kuna do utuženog iznosa od kunske protuvrijednosti od 9.639,04 CHF pa se u tom dijelu utvrđuje povlačenje tužbe.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi parnični trošak tužitelju u iznosu od 16.166,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos troškova teku od presuđenja pa do isplate, a koje zakonske zatezne kamate se obračunavaju po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Tužitelj je 6. rujna 2018. podnio tužbu protiv tuženika a radi utvrđenja ništetnosti odredbe članka 7. stavka 2. ugovora o namjenskom kreditu broj 3208368482, kreditna partija 7103492357 od 2. veljače 2007. koji je solemniziran 6. veljače 2007., za koji ugovor tužitelj ističe da su mu navedene ugovorne odredbe ništetne pa da je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 9.639,04 CHF sa zakonskom zateznom kamatom. Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 30. listopada 2019. na način opisan u izreci presude pod II. i rješenja pod I.
2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, prvenstveno ističući kako tužitelj kredit nije isplaćivao u kunama, te kako je tužitelj izvršio plaćanje 28. studenog 2014., nakon otkazanog ugovora o kreditu, pa da tužitelj nije izvršavao ugovor plaćanjem mjesečnih anuiteta. Tužitelj da je bio neuredan platiša zbog čega da mu je tuženik otkazao kredit 19. siječnja 2012. Otkazom tuženika da je prestao postojati ugovor o kreditu tužitelja, pa da pravni interes tužitelja na utvrđenje ništetnosti ne postoji. Istaknuo je prigovor zastare na cjelokupno potraživanje, kao i prigovor aktivne legitimacije tužitelja.
3.Na tako uređeni tužbeni zahtjev tuženik je dostavio podnesak u kojem je ustrajao u svim do tada iznesenim prigovorima, te se istome protivio.
4.U provedenom postupku sud je strankama pružio mogućnost izjašnjavanja te je izveo dokaz pregledom ugovora o namjenskom kreditu od 2. veljače 2007. (list 9-14 spisa), izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. 9062/18 Z.U. 14892 K.O. S. (list 15-16 spisa), izračuna efektivne kamatne stope od 25. travnja 2016. (list 17-20 spisa), podataka po kreditnoj partiji 7103492357 od 7. rujna 2017. (list 21 spisa) s prometima po kreditu (list 22-29 spisa), saslušanjem tužitelja, provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, otkaza kredita od 19. siječanja 2012., izvatka iz poslovnih knjiga tuženika (list 43 spisa), Općih uvjeta poslovanja tuženika (list 77-81 spisa), Općih uvjeta promjene kamatnih stopa (list 82-83 spisa) saslušanjem tužitelja, provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po vještaku S. K., mag.oec., dopunskim saslušanjem vještaka S. K. po
prigovoru tuženika.
5.Nakon tako provedenoga dokaznog postupka sud je na prijedlog stranaka zaključio raspravljanje.
6.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
7.Među parničnim strankama nije sporno:
- da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o namjenskom kreditu broj 3208368482, kreditna partija 7103492357 od 2. veljače 2007. i to Z. banka d.d. Z., s jedne strane Banka ( kao kreditor M.P., kao korisnik kredita i kao založni dužnik. Tim ugovorom da se regulira kreditni posao između Banke i Korisnika kredita, način otplate kredita, osiguranje tražbina iz Ugovora u korist Banke, te druga međusobna prava i obveze ugovornih strana. Člankom 1. Ugovora utvrđuje se iznos, namjena i korištenje kredita, te da Banka odobrava Korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznos od 262.300,00 CHF, prema srednjem tečaju za CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Člankom 2. utvrđena je kamatna stopa u iznosu od 4,90 % godišnje. Kamate se obračunavaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu, i uključene su u anuitete. Člankom 4. ugovora ugovorena je otplata kredita na rok od 11 godina i četiri mjeseca.
-da je tuženik otkazao ugovor tužitelju pisanim otkazom od 19. siječnja 2012.
8.Tužitelj M. P. u svom iskazu naveo je kako je bio klijent
Zagrebačke banke te kako mu je trebao novac za adaptaciju stana. Dogovorio je sastanak s osobnim bankarom te mu je on ponudio potrebni iznos u švicarskim francima jer da je povoljnija kamata. Njemu da su trebale kune i da mu je bilo sasvim svejedno u kojoj će valuti podignuti kredit. Samo da mu je bilo bitno da to bude brzo i da mu bude što manja kamata. Jednom da je bio kod osobnog bankara i tada da su sve utanačili i da je prihvatio prijedlog da to bude u švicarskim francima. Nakon toga da je bio kod javnog bilježnika potpisati ugovor te kako mu je on čitao odredbe ugovora, ali kako nije bilo posebno riječi o kamati, niti njezinim rizicima, a niti da je on nešto posebno pitao. Nakon par godina da mu je rata porasla duplo s 2.000,00 kuna, na gotovo 4.000,00 kuna. U trenutku dobivanja kredita nekretnina da nije služila za poslovanje trgovačkog društva, tek nakon par godina da je prebacio sjedište društva u K., u adaptiranu nekretninu. U K.da je od 2009. sjedište firme D.
s. d.o.o. Zbog ekonomske situacije i zbog zdravstvene situacije 2009. i 2010. da je imao problem s vraćanjem kredita. Nekoliko puta da se zbog toga obraćao tuženiku i tražio moratorij ili reprogram. Ništa od toga da tuženik nije prihvatio, pa da mu je stalno išla kamata, a tek 2014. kada su shvatili da se ne mogu naplatiti od njegovog poslovnog prostora koji je bio etažiran da su mu ponudili novi kredit koji je bio primoran uzeti, pa da se od tog novog kredita zatvorio ovaj sporni kredit.
9.Na temelju tako provedenoga dokaznog postupka prvenstveno je valjalo odlučiti o pitanju ništetnosti s obzirom na točku I. tužbenog petita. Naime, ništetnost kao posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi ništavosti (ex tunc), pa je nepoštena odredba ništetna od samog ugovaranja.
10.Prema odredbi članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), kao zakona koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana treba uvijek procjenjivati prema svim konkretnim okolnostima slučaja.
11.Tužitelj tvrdi da je ništetna odredba prema kojoj je redovna kamata promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o visini kamatnih stopa ili drugog akta tuženika.
12.Ovdje je odmah za istaći da je odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi P. - H. S. U. Z. Z. P., protiv više tuženika (Z. b. d.d. i dr., među ostalim, i tuženikom iz ove parnice), podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
13.Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika No, pokretanje ili vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
14.Nadalje je za navesti da je nedvojbeno da se o odredbi prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s odlukom banke nije pojedinačno pregovaralo.
14.1.Prema odredbi članka 142. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavak 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.
14.2.Nesporno je da ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.
14.3.Po ocjeni ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a je li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.
14.4.Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
15.U konkretnom slučaju to znači da su u ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da oni na temelju jasnih i razumljivih kriterija mogu predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
16.Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba a ovisna je isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
17.Zakon o zaštiti potrošača niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja a koje je načelo sadržano je u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
18.Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).
19.Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
20.Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranoga čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.
21.Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto, a s tim se slaže i ovaj sud, "iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja".
22.Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.
23.S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.
24.Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prozračuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
25.Na temelju svih utvrđenih činjenica ovaj sud smatra da su odredbe ugovora kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom samo o odluci banke tj. odredba članka 7. nepoštene i prema tome ništetne, slijedom čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti odredbi članaka 7. stavka 2. ugovora i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
26.U nastavku je valjalo raspraviti o zahtjevu tužitelja da mu tuženik isplati razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta po ugovoru o namjenskom kreditu broj 3208368482, kreditna partija 7103492357 od 2. veljače 2007., a zbog povećanja redovne kamate i to za razdoblje od srpnja 2007. do studenog 2014.33.621,13 kuna.
27.Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo S.K. proizlazi:
-kako je Banka na dan 2. veljače 2007. ugovorila kredit uz valutnu klauzulu u CHF u iznosu protuvrijednosti od 62.300,00 CHF, isplaćen 19. veljače 2007. po tečaju 1 CHF=4.531293 kn u iznosu od 282.299,55 kn,
-Banka je uzimajući promjenljive kamatne stope (prilog I) i tekući tečaj na dan podmire svakoga anuiteta obračunala ukupne dospjele obveze po anuitetima obračunala ukupne dospjele obveze po anuitetima uvećanim za zateznu kamatu odnosno po ukupnom kreditu u razdoblju od 1. travnja 2007. do 28. studenog 2014. u iznosu od 97.659,41 CHF ili protuvrijednost dobivena korištenjem tekućeg tečaja na dan dospijeća svakog anuiteta od 585.433,56 kn (Tablica 1. a prikaz po datumima u Prilogu II: u stupcima 10 do 16 u CHF a protuvrijednost u kunama u stupcima 18 do 23),
-obračunati iznos anuiteta uvećanih za zateznu kamatu u razdoblju od 1. travnja 2007. do 28. studenog 2014. uz primjenu fiksne kamatne stope iznosi 92.050,09 CHF ili protuvrijednost, računajući po fiksiranom tečaju 1 CHF=4,531293 kn, od 417.105,82 kn (Tablica 2. a prikaz po datumima svakog anuiteta s pripadajućim zateznim kamatama u Prilogu II),
-rekapitulacija ukupnih preplata u razdoblju obračuna od 1. travnja 2007. do 28. studenog 2014. (s kojim datumom je izvršena podmira dospjelih anuiteta uvećanih za zateznu kamatu i prijevremena podmira preostale nedospjele glavnice) iskazana je u Tablici 2. i ista iznosi 168.327,70 kn a dobivena je iz razlike između uplata koje je izvršio Korisnik kredita prema obračunima Banke (promjenljiva kamatna stopa i tekući tečaj na dan podmire svakog anuiteta) i obračunatih obveza uz primjenu fiksnih kamatnih stopa i fiksnog tečaja korištenog na dan isplate kredita (Tablica 2. stupac 4. a analitički prikaz po svakom datumu uplata anuitetu i ukupni preplaćeni iznos prikazan je u prilogu II, stupac 5, u stupcu 6 iznos koji je tužitelj zatražio na ime razlike anuiteta obračunatog po fiksnim i po promjenljivim kamatnim stopama.
28.Kako je tuženik prigovorio izrađenom nalazu i mišljenju sudskog vještaka S. K. u smislu da je izračunao razliku vezanu uz valutnu klauzulu, što nije predmet postupka, sud je dopunski saslušao vještaka za računovodstvo i financije S.K. dipl. oec. koji je u svom iskazu naveo kako je opreza radi izračunao razliku radi promijenjene kamatne stope i zbog ugovorene valutne klauzule i da ju je iskazao u zadnjem stupcu Priloga III., stupac 7. nalaza i mišljenja od 29. srpnja 2020.
29.Na tako dani nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi dok je tuženik ustrajao u već iznesenim prigovorima vezanim uz nalaz i mišljenje vještaka.
30.Naime, pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka S. K.,
dipl. oec., razvidno je da je vještak upravo na temelju ugovora o kreditu ocijenio potraživanje tužitelja i na temelju rješenja suda izradio nalaz i mišljenje, a iskazanu razliku u Prilogu III., stupac 7. nalaza i mišljenja od 29. srpnja 2020. sud nije uzeo u obzir, jer ista nije bila ni naložena vještaku. Stoga, ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka S. K., dipl. oec., kao logično i napravljeno
po pravilima struke, u kojem nalazu i mišljenju je vještak precizno naveo sve iznose koje je tužitelj platio po predmetnom kreditu, čije se odredbe ovom tužbom osporavaju, te napravio izračun sukladno prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi.
31.Slijedom navedenog ovaj sud drži da je takvo prigovaranje tuženika paušalno i neosnovano.
32.Na temelju rezultata provedenog postupka ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je uistinu tužitelj sukladno inicijalno ugovorenim uvjetima u ugovoru o kreditu od 2. veljače 2007. (odnosno na način da se nije mijenjala ugovorena kamatna stopa od 4,90%), tijekom utuženog razdoblja (studeni srpanj 2007.- studeni 2014.) primjenom promjenjive kamatne stope koju je primjenjivao tuženik i koju je plaćao tužitelj za utuženo razdoblje po kojem izračunu razlika između iznosa stvarno plaćenih kamata tuženiku i iznosa kamate koje bi platio da je kamatna stopa bila na razini ugovora o kreditu, za utuženo razdoblje iznosi ukupno 33.621,13 kuna, kako je to konačno tužitelj i postavio u točki II. tužbenog zahtjeva.
33.Slijedom navedenog, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da se tuženik neosnovano obogatio upravo za iznos od 33.621,13 kn kako je to i utvrđeno u nalazu i mišljenju sudskog vještaka S. K..
34.Još je valjalo, a s obzirom na prigovor tuženika glede nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer da je tužitelj adaptiranu nekretninu koristio u poslovne svrhe, pa da tužitelj nije prosječni potrošač na kojeg se odnosi kolektivna zaštita, navesti kako je tužitelj sklopio s tuženikom ugovor o namjenskom kreditu za adaptaciju stana. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je sjedište firme D. s. d.o.o. na adresi u K., a da u trenutku realiziranja kredita nije imao sjedište ni tvrtke P. d.o.o. na adresi u K., već da je sjedište prebacio na tu adresu nakon par godina, od realizacije kredite. Kredit da je koristio za adaptaciju stana u S., na adresi K. T.i da je tuženik kontrolirao namjensku upotrebu sredstava. Stoga ovaj
sud zaključuje kako je tužitelj imao status potrošača u smislu odredbi Zakona o zaštiti o potrošača i to jer je kao fizička osoba sklopio ugovor o namjenskom kreditu i to za svrhu adaptacije stana, dakle nekomercijalne svrhe, a ne u svrhu poslovne djelatnosti, a što tuženik tijekom postupka ničim nije osporio, pa se prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tuženika ukazuje neosnovanim.
35.Nadalje, prigovor tuženika kako tužitelj nije vršio uplate u mjesečnim anuitetima, jer je bio neuredan platiša te da je plaćanje izvršio 28. studenog 2014. nakon otkazanog ugovora o kreditu, također se ukazuje neosnovanim iz razloga što je sudski vještak u svom nalazu i mišljenju prikazao sve uplate tužitelja, pa i one koje su bile prije 28. studenog 2014. Tko je vršio uplatu nije od utjecaja na predmet ovog spora, jer su uplate evidentirane prema broju partije i ugovora o namjenskom kreditu, pa se i taj prigovor tuženika ukazuje neosnovanim.
36.U nastavku je valjalo raspraviti istaknuti prigovor zastare.
37.Tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena je 6. rujna 2018.
Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare restitucijskog zahtjeva, na svojoj sjednici od 20. siječnja 2020. donio je Zaključak koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."
38.Prema naprijed iznesenom shvaćanju tijek zastare utužene tražbine nije ni mogao početi teći prije pravomoćnosti pobijane presude kojom je utvrđena ništetnost spornih odredbi ugovora o kreditu.
39.Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.
40.Sud je na temelju odredbe čl. 193. ZPP-a odlučio u pogledu dijela tužbenog zahtjeva kojeg je tužitelj povukao na način kako je to navedeno pod točkom I. izreke rješenja.
41.Odlučujući o parničnom trošku ovaj sud je na temelju odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a, a sukladno Tbr. 48. OT-a, a u smislu Tbr. 7. toč. 2. OT-a priznao tužitelju trošak, i to za sastav tužbe, dva obrazložena podneska te pristupa na ročišta od 5. studenog 2019., 19. prosinca 2019., 3. ožujka 2020., 14. listopada 2020., 4. veljače 2021. i 4. svibnja 2021. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari od po 1.000,00 kn po radnji, ukupno 9.000,00 kuna uvećano za trošak PDV-a od 25%, ukupno 11.250,00 kuna, trošak vještačenja u iznosu od 3.,000,00 kuna i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 958,00 kuna, sveukupno 16.166,00 kuna, što sveukupno zbrojeno i predstavlja iznos obistinjen pod točkom II. izreke rješenja.
42.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Split, 17. lipnja 2021.
S U T K I N J A
Jasenka Pavlović, v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
