REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 15 Pr-2501/2019-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Adeli Turkalj kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J.P. iz P.B., OIB-… zastupanog po punomoćniku N.H., odvjetniku iz Z., protiv I-tuženika G.t. d.o.o., Z., OIB-… zastupanog po punomoćniku L.Z., odvjetniku iz Z. i II-tuženika G.g. d.o.o., Z., OIB-… zastupanog po punomoćniku M.G., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. svibnja 2020. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zamjenika punomoćnika I-tuženika A.Š., odvjetnice i punomoćnika II-tuženika dana 17. lipnja 2021. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se I-tuženiku G.t. d.o.o., Z., OIB-… i II-tuženiku G.g. d.o.o., Z., OIB-… da u roku od 15 dana solidarno isplate tužitelju J.P. iz P.B., OIB-… na ime neimovinske štete i tuđe pomoći ukupan iznos od 244.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 235.000,00 kuna počevši od 22. listopada 2019. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a na iznos od 9.000,00 kuna počevši od 17. lipnja 2021. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

II Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj solidarno potražuje od I i II tuženika na ime neimovinske štete iznos od 41.000,00 kuna sa pripadajućom kamatom.

III Nalaže se I-tuženiku G.t. d.o.o., Z., OIB-… i II-tuženiku G.g. d.o.o., Z., OIB-… da u roku od 15 dana tužitelju J.P. iz P.B., OIB-… solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 40.020,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2021. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi

tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 11.480,00 kuna odbija kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je dana 30. kolovoza 2019. godine podnio tužbu ovom sudu protiv I tuženika kao poslodavca i II tuženika kao glavnog izvođača radova radi naknade štete zbog povrede na radu. U tužbi navodi da je dana 24. ožujka 2018. godine kao zaposlenik I tuženika zajedno sa kolegom LJ.M. ručno prebacivao daske s poda

etaže na konzolnu skelu, kako bi od istih načinili pod skele. Ističe da su se daske za pod skele nalazile položene na podu etaže na kojoj nije bilo nikakve zaštitne ograde. Nadalje navodi da je negdje oko 14,00 sati zajedno s kolegom krenuo prenijeti zadnju dasku te je pao s ruba etaže objekta u izgradnji s visine od 6, 90 m u razizemlje, a nakon toga s razizemlja u podrumski iskop u dubinu od 3 m, gdje su se nalazile armaturne šipke. Ističe da je u opisanom štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede koje su dovele do povrede prava osobnosti tj. prava na njegovo tjelesno i duševno zdravlje. Također ističe da se odgovornost I i II tuženika temelji na odredbama čl. 28. st.1. i čl. 111. st. 1. Zakona o radu.

Nadalje ističe da su se radovi na gradilištu izvodili na način suprotan odredbama Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu i Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima - dio II Vanjska mjesta rada na gradilištu 5. Radovi s visine. Kako su I tuženik kao podizvođač radova, odnosno II tuženik kao glavni izvođač radova, propustili postaviti zaštitnu ogradu na mjestu rada, te radnici nisu bili zaštićeni od pada s visine, isti su odgovorni za nastanak predmetnog štetnog događaja.

S obzirom na navedeno potražuje s naslova pretrpljenih fizičkih bolova 30.000,00 kn, s naslova pretrpljenog straha 35.000,00 kn, s naslova trajnih posljedica 100.000,00 kn, s naslova naruženja 35.000,00 kn i s naslova tuđe pomoć i njege 5.000,00 kn, odnosno ukupno iznos od 205.000,00 kn. Naglašava da s obzirom na ozljede koje je zadobio u predmetnom štetnom događaju te na činjenicu da će mu do kraja života biti potrebna tuđa pomoć i njega radi zadovoljavanja osnovnih životnih potreba na ime buduće mjesečne rente za tuđu pomoć i njegu potražuje daljnji iznos od 800,00 kn mjesečno, počam od 1. rujna 2019. godine pa nadalje.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 18. lipnja 2020. godine i na ročištu održanom dana 20. svibnja 2021. godine, tužitelj od I i II tuženika solidarno s osnova naknade štete zbog ozljede na radu potražuje ukupan iznos od 285.000,00 kn i to:

- s naslova pretrpljenih fizičkih bolova 28.500,00 kn,

- s naslova pretrpljenog straha 30.000,00

kn, - s naslova trajnih posljedica

180.000,00 kn,

- s naslova naruženja 37.500,00 kn,

- s naslova tuđe pomoći i njege 9.000,00 kn, s time da više ne potražuje rentu s osnova tuđe pomoći i njege. Nadalje potražuje kamatu na ime neimovinske štete na iznos od 276.000,00 kn od 22. listopada 2019. godine (kada je liječenje završeno, odnosno kada se njegovo zdravstveno stanje stabiliziralo sukladno nalazu i mišljenju vještaka), a kamatu na ime imovinske štete na iznos od 9.000,00 kn potražuje od dana donošenja prvostupanjske presude. Također potražuje i troškove parničnog postupka sa kamatom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu I-tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, dok osporava odgovornost odnosno ističe prigovor suodgovornosti tužitelja nastanku štetnog događaja od 24. ožujka 2018. godine. Navodi da iz dokumentacije dostavljene u prilogu tužbe i to Zapisnika o inspekcijskom nadzoru, iskaza saslušanih svjedoka i samog tužitelja kao oštećenika proizlazi da je isti bio osposobljen za rad na siguran način, da je uvidom u procjenu rizika od travnja 2017. godine, izrađenu od strane Z.a. d.o.o. Z., naveden popis poslova na kojima se moraju koristiti osobna zaštitna sredstva, pa su tako za poslove pomoćnog građevinskog radnika navedena osobna zaštitna sredstva: zaštitna kaciga, zaštitno odijelo, zaštitne cipele, zaštitne rukavice, ušni čepići, zaštitni pojas sa sigurnosnim užetom protiv pada, topli prsluk i reflektirajući prsluk po potrebi, te su svi radnici pa tako i tužitelj dužili sva osobna zaštitna sredstva, a tužitelj je na dan štetnog događaja imao sva zaštitna sredstva osim pojasa sa sigurnosnim užetom protiv pada.

Nadalje navodi da je Inspektorat rada temeljem rezultata provedenog inspekcijskog nadzora podnio kaznenu prijavu protiv odgovornih osoba tuženika I.T. i A.B. , radi počinjenja kaznenog djela opasnog izvođenja građevinskih radova iz čl. 221. st. 12. Kaznenog zakona i kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 3. Kaznenog zakona, te je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu dana 5. travnja 2019. godine donijelo rješenje posl. br. K-DO-1631/18 kojim je odbacilo kaznenu prijavu.

Protivi se visini postavljenog tužbenog zahtjeva te ističe da je tužbeni zahtjev postavljen preuranjeno slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev odnosno podredno odbaciti. Pojašnjava da liječenje tužitelja nije okončano, a time ni dostavljena dokumentacija nije podobna za utvrđivanje i eventualno zaostalih trajnih posljedica koje bi se trebale utvrditi po provedenom medicinskom vještačenju. Također navodi da iz dostavljene medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj osoba koja boluje od dijabetesa i hipertenzije, te je potrebno razgraničiti eventualne posljedice, odnosno utvrđenja degenerativnih promjena ili bolesti koje su mogle doprinijeti nastanku štetnog događaja ili zaostalim posljedicama kod tužitelja.

Ističe da iz historijata tužbe nije razvidno obrazloženje novčanih iznosa koji se potražuju po svakoj od kvalifikatornih okolnosti navedenih u specifikaciji te se protivi zatraženim novčanim iznosima obzirom iste smatra neosnovanim i postavljenim u previsokom iznosu.

Protivi se zahtjevu za rentom s osnova tuđe pomoći i njege počevši od 1. rujna 2019. godine pa nadalje u iznosu od 800,00 kn s obzirom da liječenje tužitelja nije okončano pa time nije niti nastala potreba za rentom s osnova tuđe pomoći i njege. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

4. U odgovoru na tužbu II tuženik se u cijelosti protivi navodima iz tužbe i tužbenog zahtjeva kao neosnovanim. Ističe da je na gradilištu bio u svojstvu glavnog izvođača radova te da je I tuženik, čiji je zaposlenik tužitelj, bio njegov kooperant. Naglašava da je obveze zaštite na radu ispoštivao u mjeri koja je Zakonom propisana i to s najvećom mogućom pažnjom prema radnicima na gradilištu.

5. Tijekom postupka, na ročištu održanom dana 13. srpnja 2020. godine, I-tuženik je naveo da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva s pozivom na orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer isti predstavljaju samo orijentaciju prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade.

6. Na istom ročištu, II-tuženik je stavio prigovor promašene pasivne legitimacije te je također naveo da se protivi preinaci odnosno povišenju tužbenog zahtjeva u odnosu na onaj koji je postavljen u tužbi.

7. Sud je na ročištu održanom dana 20. svibnja 2021. godine dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom tužitelja od 18. lipnja 2020. godine. Naime, prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. godine (a kojim se mijenjaju orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002. godine), navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (50%) primjenjivati će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu ZOO/05.

8. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju (str. 5-31, 55-57, 89 spisa), Rješenje HZZO-a od 23. srpnja 2018. (str. 32- 33 spisa), Rješenje ODO-a u Zagrebu od 05. travnja 2019. (str. 34-38 spisa), Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 03. svibnja 2018. (str. 39-54 spisa) i presliku osobnog zdravstvenog kartona tužitelja (str. 92-163 spisa).

9. Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (str. 83-84 spisa) i zz I-tuženika I.T. (str. 84-85 spisa) kao i dokaz saslušanjem svjedoka LJ.M. (str. 208-209 spisa) i A.B. (str. 220-225 spisa), s time da sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka N.Ć. (neposredno nadređeni tužitelju) jer je isti tijekom postupka preminuo.

10. Proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof.dr.med. Ž.R., spec. kirurgu (str. 168-174 spisa) koji se na prigovore tuženika usmeno očitovao na ročištu dana 13. srpnja 2020. (str. 194-195 spisa).

11. Sukladno odredbi čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) sud nije uzeo u obzir medicinsku dokumentaciju (povijest bolesti od 18. lipnja 2018. i 22. listopada 2019. godine) koju je tužitelj dostavio u spis nakon zaključenja prethodnog postupka (a koji je zaključen 6. studenog 2019. godine), budući nije dokazao da do zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje istu nije mogao dostaviti.

12. Na temelju provedenog postupka, sud je temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

13. Među parničnim strankama nije sporno da je u vrijeme nastanka štetnog događaja tužitelj bio radnik I-tuženika zaposlen na radnom mjestu pomoćnog građevinskog radnika, te da je isti stradao na privremenom gradilištu u Zagrebu.

14. Također nije sporno da je II-tuženik bio glavni izvođač radova na gradilištu na kojem je tužitelj stradao, a da je I-tuženik bio podizvođač radova, odnosno kooperant II-tuženiku.

15. Među parničnim strankama je sporna pasivna legitimacija II-tuženika, odgovornost za nastanak štetnog događaja te visina štete.

16. Sud je prigovor II tuženika da nije pasivno legitimiran u ovom postupku ocijenio neosnovanim. Naime, među strankama je nesporno da je II tuženik bio glavni izvođač radova na gradilištu na kojem je stradao tužitelj, te je on kao izvođač radova sukladno čl. 133. st. 4. Zakona o gradnji (NN 153/2013) imao obvezu predvidjeti i provoditi mjere zaštite na radu te ostale mjere za zaštitu života i zdravlja ljudi u skladu s posebnim propisima, jer je odredbom čl. 167. st. 5. navedenog Zakona propisano da će se, između ostalog, pravna osoba u svojstvu izvođača kazniti novčanom kaznom ako ne predvidi i ne provodi potrebne mjere zaštite na gradilištu (čl. 133. st. 4.) Dakle, iz navedene odredbe jasno proizlazi da je upravo II tuženik kao izvođač bio u naprijed navedenoj obvezi. Tu treba naglasiti da je i svjedok A.B. (glavni inženjer i zaposlenik II tuženika) u svom iskazu naveo da je u opisu njegovih poslova bilo i provođenje i kontrola mjera zaštite na radu, te da su poslovođa i on trebali kontrolirati i rad radnika I tuženika (dakle i tužitelja kao radnika I tuženika) te da je u svakom slučaju trebalo staviti zaštitnu ogradu, a za čije je postavljanje nalog trebao dati on ili poslovođa.

17. Iz Rješenja HZZO-a od 23. srpnja 2018. godine proizlazi da se tužitelju ozljeda nastala dana 24. ožujka 2018. godine priznaje ozljedom na radu te mu se priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

18. Iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 02. svibnja 2018. godine, proizlazi da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način za poslove pomoćnog radnika u graditeljstvu koje je obavljao u trenutku ozljeđivanja te da je procjenom rizika iz siječnja 2017. godine od strane Centra d.o.o. utvrđeno da su poslovi tužitelja poslovi s posebnim uvjetima rada. Nadalje, iz istog proizlazi da je tužitelj imao Svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti izdanu od Ustanove M.P. Z. koja je bila važeća do 03. travnja 2018. godine.

Iz navedenog Zapisnika također proizlazi da su utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu, odnosno da su se radovi na gradilištu izvodili na način suprotan propisima Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima (NN 51/2008) dio II Vanjska mjesta rada na gradilištu 5. Radovi s visine:

5.1. padovi s visine se moraju fizički spriječiti ograđivanjem svih radnih mjesta na visini dovoljno čvrstim i visokim ogradama koje ima najmanje podnu rubnu dasku, koljeničku prečku i rukohvat. Ograde se mogu izvesti i na drugi siguran način.

5.2. rad na visini ne smije se obavljati bez odgovarajuće opreme ili pak uz korištenje sigurnosnih naprava kao što su zaštitne košare, platforme, prihvatne mreže.

Ako korištenje takve opreme, odnosno naprava nije moguće zbog prirode posla, mora se na drugi način i drugim sredstvima osigurati odgovarajuću sigurnost, odnosno na drugoj etaži objekta u izgradnji gdje su se izvodili radovi nisu bile postavljene zaštitne ograde niti su radnici na neki drugi propisani način bili zaštićeni od pada s visine (vezanje zaštitnim pojasom, prihvatna skela i dr.) te se nije spriječila opasnost od pada radnika s mjesta rada.

19. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je radio kod I-tuženika, na radnom mjestu pomoćnog radnika te da je radio sve što je trebalo. Navodi da mu je radno vrijeme bilo od 07,00 pa do 15,00 sati, ponekad i duže, a na dan štetnog događaja radni zadatak mu je bio ručni transport fosni za vanjsku skelu na objektu na kojem je radio. Nadalje navodi da je radio sa radnim kolegom LJ.M., a nadređeni im je bio brigadir N.Ć.

Također navodi da su kolega LJ.M. i on bili na balkonu te građevine i to na drugom katu, te je već bila postavljena armatura za zidove i postojao je otvor za vrata balkona. Ističe da je oko 14,00 ili 14,30 sati s kolegom LJ.M. nosio fosne (a nekoliko komada su već unijeli s balkona u objekt) kako bi ih dodali radnicima koji su radili skelu s vanjske strane objekta. Nadalje ističe da je kolega LJ.M. išao prvi, a on je išao za njim, nosili su fosnu i on je tada pao u dubinu 2,75 m koliko iznosi 2 kata i onda još ispod nivoa deke garaže, sve s vanjske strane. Naglašava da nije postavljao skelu, već je samo dodavao fosne, a pao je s balkona, s time da balkon nije imao nikakvu ogradu niti je s te strane bila postavljena ikakva skela. Navodi da ne zna kako je pao. Nadalje navodi da je na sebi imao cipele, radno odijelo i rukavice, s time da je na raspolaganju imao kacigu, no taj dan je nije imao jer mu je padala s glave. Navodi da je obilno krvario iz obje noge te mu je brigadir podvezao iste. Također navodi da se prilikom pada nabio na metalnu šipku, te su ga njegovi radni kolege podigli i stavili na tablu za šalovanje, te je nakon toga došla hitna. Pojašnjava da je prilikom konkretnog posla mogao imati zaštitni pojas, no taj bi mu pojas više smetao jer bi se mogao zaplesti u njega, a mogao ga je zavezati za armaturu koju je trebalo šalovati.

Ističe da je bio hospitaliziran od 24. ožujka 2018. do 30. travnja 2018. godine, a nakon toga je bio na liječenju u toplicama 3 tjedna. Navodi da se kod kuće kretao na štakama, a supruga mu je pomagala oko kupanja te je ista obavljala nabavku, pripremala hranu, s time da ga je susjed vozio liječniku. Nadalje navodi da mu supruga sada radi u inozemstvu, te da živi sam i sam obavlja sve poslove - brine za higijenu kuće, vlastitu higijenu, te sam priprema obroke i obavlja nabavku.

Tužitelj je pokazao ožiljak na lijevoj potkoljenici s vanjske strane te je sud utvrdio da se radi o vidljivom ožiljku dužine cca 20 cm, ipsilon oblika, koji je tamnije omeđen te je utvrdio da postoji vidljivo suženje mišića potkoljenice. Tužitelj je pokazao i ožiljak iza desnog koljena te je sud utvrdio da se radi o vodoravnom ožiljku tamnije boje, cca 10 cm, s time da tužitelj ima još jedan ožiljak na desnom bedru, ali su se stranke suglasile da vještak procijeniti navedeni ožiljak (kako se tužitelj ne bi trebao razodijevati u sudnici). Navodi da se još uvijek liječi te da još uvijek ide na fizikalne terapije i još uvijek osjeća bolove u desnoj nozi, te naglašava da nije imao ranijeg ozljeđivanja na nogama.

20. Iz iskaza zz I-tuženika I.T. proizlazi da na dan štetnog događaja nije bio na gradilištu, s time da je na gradilištu bio poslovođa N.Ć. Navodi da je I-tuženik bio kooperant II-tuženika te da su zajedno s II-tuženikom izvodili radove građenja. Pojašnjava da je II-tuženik bio voditelj poslova, a I-tuženik kooperant. Također navodi da je na gradilište došao nakon ozljeđivanja tužitelja te ističe da mu nije jasno kako je tužitelj pao. Nadalje navodi da je tužitelj taj dan radio u pripremnoj fazi poslova, odnosno da se nakon postavljanja deke postavljala skela za daljnji rad za slijedeću etažu. Ističe da je tužitelj nakon ozljeđivanja bio priseban, s time da se nije sjećao kako je pao. Navodi da je tužitelj obavljao svoje radne zadatke po nalogu nadređenog u tijeku radnog vremena, a radio je na radnom mjestu - pomoćnog radnika. Naglašava da su radnike osposobljavali za rad na siguran način putem ovlaštene tvrtke koja je održavala predavanje, a on je osobno upozoravao radnike da moraju nositi zaštitna sredstva i da moraju paziti na svoju sigurnost. Ističe da bi u konkretnom slučaju zaštitni pojas samo smetao tužitelju prilikom obavljanja poslova koje je trebao raditi.

21. Iz iskaza svjedoka LJ.M. proizlazi da je kod I-tuženika radio oko 2

godine, na poslovima tesara, s time da je radio sve poslove koji se rade u građevini, a neposredno nadređena osoba mu je bio N.Ć. Navodi da je tužitelj bio njegov radni kolega te da su radili na istim poslovima, a neposredno nadređen im je bio N.Ć., brigadir. Nadalje navodi da je na dan štetnog događaja s tužiteljem radio 3 mjeseca te da je njihovo radno vrijeme bilo od 07,00 sati ujutro, a štetni događaj se dogodio oko 14,15 sati. Također navodi da im je toga dana radni zadatak dao neposredno nadređeni N.Ć., a zadatak im je bio da nose fosne (daske duge oko 4 m) koje su bile smještene na kraju terase, a terasa nije imala ogradu. Navodi da su prenijeli oko tri fosne i kada su krenuli nositi četvrtu fosnu, on je išao prvi i osjetio je da je fosna pala te se okrenuo da vidi što se dešava i tada je vidio kako tužitelj pada, te je o tome odmah obavijestio N.Ć. Nadalje navodi da im je poslodavac osigurao radne cipele i radno odijelo, s time da im šljem nije osigurao, odnosno nisu ga imali. Ističe da im poslodavac nije osigurao sigurnosni zaštitni pojas, a niti je postojala zaštitna ograda na mjestu rada. Ističe da im nadređeni prije samog obavljanja zadatka nije dao uputu kako zadatak trebaju obaviti, već se sve to radi kada se nešto desi, te navodi da je nakon štetnog događaja dobio kacigu i napravila se zaštitna ograda. Pojašnjava da u situaciji da su i imali zaštitni pojas ne bi mogli obaviti radni zadatak jer ga ne bi imali za što vezati. Nadalje navodi da na mjestu gdje su se nalazile fosne, odnosno gdje su ih uzimali nije bilo skele, već samo terasa bez zaštitne ograde, s time da su se skele nalazile na drugoj strani gdje su trebali prenijeti fosne. Pojašnjava da je obveza da se stavi zaštitna ograda kad se deka salije, pa čak i prije nego što se deka napravi kako bi se radnici zaštitili od pada. Također navodi da je mogao odbiti radni zadatak s obzirom da nije postojala zaštitna ograda, ali bi tada dobili odgovor "idi kući" odnosno "traži si posao gdje ti je bolje". Također navodi da je mogao zatražiti zaštitnu kacigu i zaštitni pojas od brigadira koji bi ih uputio da se obrate E., poslovođi II-tuženika i da se s njim svađaju ili da odu doma ako im ne paše.

Također navodi da mu se tužitelj nije žalio da je bolestan, da se ne osjeća dobro, već su normalno radili, s time da navodi da kada "tlak proradi" bitno je da se ima za nešto primiti poput zaštitne ograde, a što je u konkretnom slučaju izostalo.

22. Iz iskaza svjedoka A.B. proizlazi da je kod II tuženika radio oko 5 godina, a u vrijeme štetnog događaja radio je na radnom mjestu voditelja gradilišta odnosno glavnog inženjera gradilišta. Navodi da njegov poslodavac angažirao I-tuženika kao podizvođača radova. Pojašnjava da su njegovi radni zadaci odnosno poslovi kao glavnog inženjera gradilišta bili da se dogovara sa poslovođama o dinamici i vrsti radova koji će se obavljati na gradilištu. Također navodi da je u opsegu njegovih poslova bilo i provođenje i kontrola mjera zaštite na radu, s time da je investitor trebao angažirati koordinatore koji kontroliraju da li se provode mjere zaštite na radu. Nadalje navodi da je na dan štetnog događaja došao na gradilište tek oko 15 sati te nema neposrednih saznanja o štetnom događaju. Navodi da su mu rekli da je tužitelj slagao skelu, da su nosili fosne i da je pao. Također navodi da je tužitelj radio na visini od 9 metara, te da je pao s terase na kojoj nije bila postavljena zaštitna ograda, s time da je ta ograda trebala biti postavljena kada su radili skelu. Ističe da su radnici od zaštitne opreme imali sve na raspolaganju, ali da istu često ne koriste, s time da jedino nisu imali sigurnosni zaštitni pojas te da se on niti ne koristi kod izvođenja radova koje je radio tužitelj. Ističe da je trebala postojati zaštitna ograda, a poslovođa ili on su trebali naložiti da se to napravi, s time da on to nije naložio, a ne zna je li to naložio poslovođa. Također ističe da je nakon štetnog događaja zaštitna ograda na terasi napravljena.

Navodi da se vezano za poslove dogovarao sa poslovođom E.Đ., a on se dalje dogovarao sa N.Ć. koji je bio zaposlen kod I-tuženika. Također navodi da podrumski iskop nije bio pokriven jer radovi nisu bili gotovi, ali to je u konkretnom slučaju bila i sretna okolnost za tužitelja jer bi sigurno više nastradao da je taj iskop bio pokriven. Pojašnjava da su poslovođa i on trebali kontrolirati rad radnika I-tuženika te da je u svakom slučaju trebalo staviti zaštitu ogradu, odnosno da se prvo trebala staviti zaštitna ograda, a tek onda prenositi fosne potrebne za skelu. Pojašnjava da je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio glavni inženjer na 4 ili 5 gradilišta pa nije svaki dan bio na svim gradilištima te da se radni zadaci dobivaju na dnevnoj bazi i to od nadređenog, s time da je tužitelj zadatak dobio od N.Ć., a N.Ć. je dobio nalog od E.

23. Sud je prihvatio kao uvjerljive suglasne iskaze tužitelja, zz I tuženika I.T. i svjedoka LJ.M. i A.B. (glavnog inženjera gradilišta zaposlenog kod II tuženika) u dijelu u kojem su naveli da je tužitelj obavljao poslove pomoćnog građevinskog radnika, da mu je neposredno nadređena osoba bio poslovođa (brigadir) N.Ć. koji je tužitelju i svjedoku LJ.M. na dan štetnog događaja dao radni zadatak da ručno prenose fosne (daske) sa terase (balkona) te ih dodaju radnicima koji su radili skelu sa vanjske strane. Nadalje iz njihovih suglasnih iskaza proizlazi da terasa, na kojoj su se nalazile fosne, nije imala zaštitnu ogradu, da su radnici imali na raspolaganju svu zaštitnu opremu, osim sigurnosnog zaštitnog pojasa, te da je tužitelj istu i koristio (osim kacige koja mu padala s glave).

24. Nadalje, sud je prihvatio kao logičan iskaz svjedoka LJ.M., koji je iskazao da je postojala obveza da se postavi zaštitna ograda kada se deka salije (pa čak i prije), a svjedok A.B. je isto potvrdio navodeći da je zaštitna ograda trebala biti postavljena, s time da je postavljanje iste trebao naložiti ili on kao glavni inženjer gradilišta ili poslovođa.

25. Sud je također prihvatio i iskaz svjedoka LJ.M. kao logičan i uvjerljiv u dijelu u kojem je naveo da tek kada se nešto dogodi, tada se nešto i napravi, tako da je zaštitna ograda napravljena nakon stradavanja tužitelja. Svjedok A.B. je također potvrdio da je zaštitna ograda napravljena nakon štetnog događaja.

26. Tužitelj i svjedoci su različito iskazivali o visini sa koje je tužitelj pao i ozlijedio se, te je sud zaključio da se u konkretnom slučaju radilo o padu tužitelja s visine između 6,90 m i 9 m, budući isto proizlazi iz podataka iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru. Naime, u navedenom Zapisniku se na jednom mjestu navodi da je tužitelj pao sa visine od oko 9 metara u razinu razizemlja, a nakon toga s razizemlja u podrumski iskop od 3 metra, da bi na drugom mjestu bilo navedeno da je tužitelj prije pada stajao na visini od 6,90 m, te da je dubina podrumskog iskopa bila 3 metra. U svakom slučaju tužitelj je radio na drugoj etaži objekta, a fosne koje je prenosio nalazile su se na terasi koja nije imala nikakvu zaštitnu ogradu.

27. Odredbom čl.25. st.1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14 dalje ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. St.2. istog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

28. Odredbom čl. 44. st. 1. ZZR-a propisano je da je poslodavac obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da se ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima.

29. Odredbom čl.7. st.3. Zakona o radu (NN 93/14 i 127/179, dalje ZR) propisano je da je poslodavac dužan radniku osigurati uvjete za rad na siguran način i na način da ne ugrožava zdravlje radnika.

30. Nadalje, odredbom čl.111. st.1. ZR propisano je da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu pretrpljenu na radu ili u svezi sa radom prema općim propisima obveznog prava.

31. Dakle, I tuženik, kao poslodavac tužitelja, odgovara sukladno naprijed navedenim odredbama ZR-a i ZZR-a.

32. Odredbom čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi, a čl. 1067. istog Zakona propisani su slučajevi osobođenja od odgovornosti za štetu uzrokovanu opasnom stvari ili opasnom djelatnošću (viša sila, radnja oštećenika i radnja treće osobe). Po mišljenju ovog suda obavljanje građevinskih radova i to rad na visini (cca između 6,90 m i 9 m) svakako predstavlja opasnu djelatnost, te stoga II tuženik odgovara za štetu na temelju gore navedenih odredbi ZOO-a.

33. To znači da se odgovornost I i II tuženika procjenjuje po objektivnom kriteriju, odnosno isti odgovaraju na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena, a tijekom postupka ni I tuženik ni II tuženik na kojima je teret dokaza, nisu dokazali niti jedan od razloga koji bi ih oslobodili od odgovornosti za predmetni štetni događaj. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo za vrijeme vršenja poslova njegovog radnog mjesta i po nalogu nadređene osobe, odnosno da je tužitelj (kao pomoćni građevinski radnik) ozlijeđen prilikom prenošenja daske - fosne s jedne strane zgrade na drugu stranu (za potrebe izrade konzolne skele) uslijed čega je isti pao s ruba etaže objekta na kojem nije bilo zaštitne ograde i to s visine između 6,90 m i 9 m od razizemlja, a nakon toga s razizemlja u podrumski iskop u dubinu od 3 m gdje su se nalazile armaturne šipke. Dakle, tužitelj se ozlijedio tijekom radnog procesa, odnosno obavljanja svojih redovnih radnih zadataka, s time da iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da bi do ozljeđivanja tužitelja došlo njegovom krivnjom ili da je isti doprinio svom ozljeđivanju, već iz razloga što I i II tuženik nisu osigurali radniku uvjete za rad na siguran način, odnosno radovi su se na gradilištu provodili suprotno Zakonu o radu, Zakonu o gradnji, Pravilniku o zaštiti na radu te Pravilniku o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima (NN 51/2008) jer na etaži na kojoj je tužitelj obavljao poslove svog radnog mjesta, nije bilo zaštitne ograde niti ikakve druge zaštite od pada sa visine, te se nije spriječila opasnost od pada radnika s mjesta rada, a kako je to i utvrđeno inspekcijskim nadzorom Inspektorata rada. Također treba naglasiti da je došlo i do propusta u organizaciji rada i izvođenju radova jer nije napravljena zaštitna ograda na terasi na kojoj su se nalazile fosne, a ista se radi nakon postavljanja deke, a svako prije nego što se fosne potrebne za skelu počnu prenositi sa terase, a kako su to iskazivali saslušani svjedoci.

34. Slijedom navedenog, I i II tuženik su dužni solidarno naknaditi štetu tužitelju. U konkretnom slučaju radi se o propustu I tuženika kao poslodavca tužitelja i II tuženika kao osobe koja se bavi opasnom djelatnošću, a njihova odgovornost je kauzalna - objektivna, kako je to naprijed obrazloženo, te isti odgovaraju tužitelju solidarno budući se nisu mogli utvrditi njihovi udjeli u šteti uzrokovanoj tužitelju.

35. Treba naglasiti da je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne odgovornosti, te stoga činjenica da je ODO u Zagrebu donio rješenje kojim se odbacuje kaznena prijava protiv zz I tuženika I.T. i A.B. (glavnog inženjera gradilišta) nije od utjecaja na rješenje ovog spora.

36. Radi utvrđenja ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof.dr.med. Ž.R., spec. kirurgu.

37. Iz nalaza i mišljenja gore navedenog stalnog sudskog vještaka od 29. travnja 2020. godine proizlazi da je tužitelj stradao u štetnom događaju dana 24. ožujka 2018. godine pri padu na radnom mjestu gdje je zadobio oštećenje većeg broja organa, zrak u lijevom prsištu, serijski prijelom od 3. do 9. rebra lijevog prsišta, prijelom trupa 2. i 3. slabinskog kralješka, komplicirani prijelom II stupnja desne bedrene kosti, gnječno razderne rane stražnje strane obje natkoljenice, razderotinu desnog živca suralisa, natučenje lijevog prsišta, zdjelice i lijevog kuka. Liječen je u bolnici S.d., po radiološkoj i CT obradi učinjena je lijevostrana drenaža prsišta i zatvorena repozicija uz vanjsku fiksaciju otvorenog prijeloma desne bedrene kosti te obrada rana natkoljenica. Prijelom kralježaka konzervativno je tretiran, a po stabilizaciji stanja i reekspanziji pluća učinjena je operacija konverzije vanjske u unutarnju fiksaciju prijeloma. Rehabilitiran je u Toplicama po otpustu iz klinike, kao i u više navrata ambulantnim terapijama. Kontroliran je po internisti radi prevencije duboke venske tromboze i po kirurgu uz Rtg praćenje sanacije prijeloma. Učinjena je operacija na lijevom kuku te je postavljena totalna endoproteza. Vještak navodi da je liječenje završeno, odnosno da se stanje stabiliziralo 22. listopada 2019. godine.

Nadalje, vještak navodi da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 10 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 30 dana te bolove slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno tijekom 90 dana, s time da su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životne aktivnosti. Također navodi da je kod tužitelja tzv. primarni strah (strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, s time da je sekundarni strah (koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) bio jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 5 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 10 dana i manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 45 dana.

Vještak ističe da je u štetnom događaju od 24. ožujka 2018. godine zadobivena ozljeda - oštećenje većeg broja organa i to ulazak zraka u lijevo prsište, serijski prijelom 3. do 9. rebra lijevog prsišta (10%), prijelom trupa 2. i 3. lumbalnog kralješka (10%), komplicirani prijelom desne bedrene kosti (20%), natučenje zdjelice i lijevog kuka, te u konačnici ugradnja totalne proteze lijevog kuka (20%), dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti trajno od ukupno realno 50%, koje se očituju u bolovima u području prsnog koša lijeve strane pri pritisku, te kod dubljeg disanja, kihanja, kašljanja, kod težih fizičkih aktivnosti, bolovi u području desne noge pri dužem stajanju, hodanju, penjanju po stepenicama, te ograničenoj pokretljivosti u desnom kuku i desnom koljenu, te stanju po ugradnji i totalne proteze lijevog kuka. Ističe da je pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti radi ugradnje totalne proteze kuka uzeta u obzir činjenica da su kod tužitelja i prije predmetnog štetnog događaja i ranije verificirane degenerativne promjene u području lijevog kuka te se ocjena smanjenja životnih aktivnosti odnosi na stanje po predmetnom štetnom događaju.

Nadalje vještak je utvrdio da je tužitelju nakon predmetnog štetnog događaja, te napuštanja bolničkog liječenja i rehabilitacije bila potreba tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 30 dana po 3 sata dnevno, 75 dana po 2 sata dnevno te još 120 dana po jedan sat dnevno.

Vještak ističe da zadobiveni ožiljci uz korištenje štake predstavljaju naruženja srednjeg stupnja, s time da je vještak navedeno detaljno opisao na str. 172 spisa. Zaključno vještak navodi da postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i zadobivenih ozljeda opisanih u predmetnom štetnom događaju.

38. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovore je stavio I-tuženik, s time da se II-tuženik pridružio navodima I-tuženika, a tužitelj nije imao prigovore na nalaz i mišljenje, te je uskladio tužbeni zahtjev sa istim.

39. Na ročištu održanom dana 13. srpnja 2020. godine gore navedeni vještak se očitovao na prigovore I-tuženika navodeći da isti u stvari citira dijelove njegovog nalaza gdje je izvršio uvid u zdravstveni karton tužitelja te notirao ranije tegobe tužitelja prije predmetnog štetnog događaja. Navodi da je u svom pisanom nalazu i mišljenju istaknuo da je pri ocjeni smanjenja životne aktivnosti uzeto u obzir da kod tužitelja postoje degenerativne promjene lokomotornog sustava te je sukladno tome i procijenjeno smanjenje životnih aktivnosti. Pojašnjava da je uobičajeno da se tako npr. za ugradnju totalne proteze procjenjuje smanjenje životnih aktivnosti od 30%, dok je u konkretnom slučaju upravo uzimajući u obzir degenerativne promjene procijenio smanjenje životne aktivnosti sa 20%., zatim se uobičajeno prijelom dva slabinska kralješka procjenjuje sa 15% smanjenja životnih aktivnosti, dok je upravo uzimajući u obzir podatke iz zdrav. kartona procijenio smanjenje životnih aktivnosti sa 10%. Nadalje navodi što se tiče bolova u prsima koji su zabilježeni u zdravstvenom kartonu, oni se ni u kom slučaju ne mogu povezati sa zadobivenim ozljedama koje je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio, a to je prijelom od 3. do 9. rebra lijevo, dakle ukupno je zadobio prijelom 7 rebara sa lijeve strane.

Također ističe da je tužitelj u nekoliko navrata operiran, imao je velike gnječno razderne rane na obje natkoljenice, te ogrebotine koje se spominju u zdravstvenom kartonu sigurno ne utječu na procjenu naruženja kod tužitelja. Također navodi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio i oštećenje živca desne potkoljenice što utječe na oblik i način hoda i ne može se usporediti sa načinom hoda zbog povremenih bolova u slabinskom dijelu kralježnice na koje se tužitelj žalio prije predmetnog štetnog događaja. U konačnici ističe da je cijenio ranije bolesti i oštećenja zdravlja kod tužitelja i upravo uzimajući u obzir navedeno, procijenio je samo smanjenje životnih aktivnosti vezano za predmetni štetni događaj, te napominje da je tužitelj zadobio prijelom 7 rebara, 2 slabinska kralješka, prijelom desne bedrene kosti, oštećenje živca desne noge te je u konačnici kao posljedica zadobivenog prijeloma u području natkoljenice, kasnije bio indiciran i operacijski zahvat, ugradnja totalne proteze kuka. Nadalje navodi da je u zdravstvenom kartonu 20. veljače 2018. godine navedeno kako postoje bolovi u lijevoj nozi, a na Rtg zdjelice opisane su početne degenerativne promjene, dakle u tom trenutku, a to je bilo kratko vrijeme prije predmetnog štetnog događaja nije postojala indikacija za ugradnjom totalne proteze zgloba kuka. Ističe da ukupno smanjenje životnih aktivnosti tužitelja uzimajući u obzir postojeće degenerativne promjene iznose ukupno realno oko 62%, s time da vezano za predmetni štetni događaj ukupno realno smanjenje iznosi 50%, dok se ranije iskazani postotak od 62% odnosi na ukupno smanjenje životnih aktivnosti kao posljedica predmetnog štetnog događaja i postojećih degenerativnih promjena lokomotornog sustava. Nadalje navodi da je operacijski zahvat dekompresije spinalnog kanala bio predviđen 2013. godine, nije učinjen i nakon toga nema podataka da je bio naručivan na mogući operacijski zahvat u navedenom dijelu kralježnice.

Na pitanje da li postojeće dijagnoze koje su navedene u zdravstvenom kartonu utječu na njegovu radnu sposobnost vještak navodi da bi odgovor na to pitanje trebao dati vještak medicine rada. Ističe da radnici koji rade na visini moraju imati periodički pregled specijaliste medicine rada i dobivaju uvjerenje odnosno svjedodžbu o mogućnosti rada na visini. Ukoliko je tužitelj imao takvu potvrdu, uvjerenje, tada nisu niti postojale kontraindikacije za rad na visini, te navedene degenerativne bolesti ne utječu na njegov rad u konkretnom slučaju na visini.

40. Vezano za gornji navod vještaka, sud je uvidom u Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 2. svibnja 2018. godine utvrdio da je tužitelj na dan štetnog događaja imao svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti radnika određene Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada, izdanu od Ustanove M.P., važeća do 3. travnja 2018. godine, te je sukladno navodima vještaka zaključio da nisu postojale kontraindikacije za rad na visini.

41. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegovo usmeno očitovanje jer su isti stručni, logični, detaljni i u skladu s pravilima struke, a nakon očitovanja vještaka I i II tuženik nisu više imali primjedbi, niti su predlagali provođenje novog vještačenja.

42. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19.st.2. ZOO, a u vezi s čl. 1046. ZOO-a.

43. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a). Sud je pri tome uzeo u obzir duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, fizičke bolove i strah, budući da su to u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Sud je također utvrdio potrebu za tuđom pomoći i njegom budući tužitelju temeljem čl. 1095.st.1. ZOO-a pripada pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu.

44. Štetni događaj je prema nalazu i mišljenju vještaka uzrokovao smanjenje opće životne i radne aktivnosti tužitelja u opsegu od 50 %, a sud je uzimajući u obzir i životnu dob tužitelja (rođen 1960. godine) istome dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 165.000,00 kuna, dok je dio zahtjeva u iznosu od 15.000,00 kuna odbio kao neosnovan.

45. Kako je tužitelj uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda trpio intenzivne fizičke bolove, te imajući u vidu njihovo trajanje i intenzitet prema nalazu i mišljenju vještaka, sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 25.000,00 kuna, dok je dio zahtjeva u iznosu od 3.500,00 kuna odbio kao neosnovan.

46. Ocjenjujući trajanje straha kao i njegov intenzitet sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je zaključio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 20.000,00 kuna, dok je dio zahtjeva u iznosu od 10.000,00 kuna odbio kao neosnovan. 47. Kako je kod tužitelja zaostalo naruženje u vidu brojnih ožiljaka, a koji uz korištenje štake, prema nalazu i mišljenju vještaka predstavljaju naruženje srednjeg stupnja, sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 25.000,00 kuna, dok je dio zahtjeva u iznosu od 12.500,00 kuna odbio kao neosnovan.

48. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka prema kojem je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 360 sati, a koju mu je prema iskazu tužitelja pružala supruga i susjed, sud je temeljem odredbi čl. 223. ZPP-a utvrdio da mu pripada pravična novčana naknada s toga osnova u zatraženom iznosu od 9.000,00 kuna. Naime, sud je kao cijenu sata pružene tuđe pomoći i njege kao primjerenu utvrdio iznos od 25,00 kuna.

49. Slijedom navedenog sud je tužitelju na ime neimovinske štete dosudio iznos od 235.000,00 kuna, a na ime imovinske štete iznos od 9.000,00 kuna, dakle ukupan iznos od 244.000,00 kuna, dok je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 41.000,00 kuna odbio kao neosnovan.

50. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2.ZPP-a, a u svezi s čl.155.ZPP-a.

51. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora (od podnošenja tužbe do 25. svibnja 2020. vps je iznosio 253.000,00 kn, od 26. svibnja 2020. do 17. lipnja 2020. vps je iznosio 193.000,00 kn, a od 18.lipnja 2020. pa nadalje vps iznosi 285.000,00 kn) i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

52. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 5.000,00 kuna (Tbr. 7/1), troška sastava podnesaka od 03. listopada 2019. i 18. lipnja 2020. u iznosu od 5.000,00 kn (Tbr. 8/1), troška sastava podneska od 26. svibnja 2020. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 8/1), troška pristupa na ročišta 06. studenog 2019., 12. veljače 2020., 13. srpnja 2020., 05. studenog 2020. i 20. svibnja 2021. u iznosu od 5.000,00 kuna za svako (Tbr. 9/1) i troška pristupa na ročište dana 19. veljače 2021. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9/2) što ukupno iznosi 45.000,00 kuna.

53. Tužitelj je u ovom postupka uspio 100% u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a 85,61 % u pogledu visine istog. S obzirom na kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužitelja u ovom sporu, sud je ocijenio da je tužitelj uspio u omjeru od 92,80 %.

54. Sud je sukladno odredbi čl. 28. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a (NN 70/19, dalje ZID ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP-a primjenjuje na postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu tog zakona nije donesena prvostupanjska odluka, utvrdio da su I i II tuženik uspjeli u omjeru od 7,2 %. S obzirom na navedeno tužitelju pripada naknada parničnog troška u omjeru od 85,60 %.

55. Dakle, tužitelju je priznat trošak u iznosu od 38.520,00 kuna, a s obzirom da je u sporu uspio u omjeru od 85,60 %. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kuna, a koji je tužitelju priznat u cijelosti, jer je bio neophodan neovisno o uspjehu u sporu, pa ukupan trošak tužitelja iznosi 40.020,00 kuna, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 11.480,00 kuna odbija kao neosnovan.

56. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 26. svibnja 2020. godine u zatraženom iznosu, jer isti nije postavljen sukladno vrijednosti predmeta spora.

57. Nadalje, sud mu nije priznao niti trošak pristupa na ročište dana 19. veljače 2021. godine u zatraženom iznosu jer se radilo o ročištu koje je odgođeno jer na isto nisu pristupjeli svjedoci.

58. Sud je tužitelju priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12) po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate.

59. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana  17. lipnja 2021. godine

S u d a c : Adela

Turkalj, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- I-tuženiku po punomoćniku

- II-tuženiku po punomoćniku