Pr-348/20

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. B., OIB:…, iz S., zastupan po punomoćniku J. F., odvjetnici u S., protiv tuženika

L.-m. d.o.o. S., OIB: … , radi isplate, nakon

održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 22. travnja 2021. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja N. B. i pun. tuženika M. F., dipl. iur., a po objavi presude dana 17. lipnja 2021.

p r e s u d i o  j e:

I. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime jednokratnih dodataka na plaću za 2019., iznos od 1.800,00 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počev od 31. prosinca 2019., pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 kn, sve sa pripadajućim zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužbom koja je kod ovog suda zaprimljena dana 27. veljače 2020. tužitelj navodi da je djelatnik tuženika temeljem Ugovora o radu br. 209/3 zaključenog sa tuženikom dana 20. srpnja 2006. na neodređeno vrijeme, temeljem kojeg ugovora obavlja poslove autodizaličara. Odredbom čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo tuženik da je u obvezi isplaćivati tužitelju jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn godišnje i to svake godine, s plaćom za mjesec u kojem koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu. Tuženik da je postupio nezakonito te da nije isplatio tužitelju jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn za 2019. sukladno odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo.

2. U odgovoru na tužbu od 27. ožujka 2020. tuženik se usprotivio tužbi i tužbenome zahtjevu, kako u odnosu na osnovu tako i visinu istoga. Stoga predlaže sudu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, a tužitelja osuditi na naknadu parničnog troška tuženiku. Ističe da tvrdnju kako je predmetno potraživanje dospjelo, tužitelj ničim nije dokazao. Ako tužitelj do 31. prosinca 2019. nije koristio godišnji odmor da ne može ostvariti pravo na jednokratni dodatak na plaću za tu godinu. Stoga da je potraživanje tužitelja na ime jednokratnog dodatka na plaću za 2019. u cijelosti neosnovano.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz pregledom Ugovora o radu broj 2019/3 od dana 20. srpnja 2006., Kolektivni ugovori ( list spisa 36-64).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5.Među stranaka nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u utuženome razdoblju, temeljem ugovora o radu br. 209/03 od 20. srpnja 2006.

6.Kao sporno ostalo je za raspraviti pripada li tužitelja jednokratni dodatak na plaću u zatraženom iznosu od 1.800,00 kn za 2019., sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.prosinca 2019, pa do isplate i da li je na osnov potraživanja od utjecaja da li je tužitelj koristio godišnji odmor do 31.12.2019.

7.U odnosu na potraživanje jednokratnih dodataka na plaću tužitelja primjenjuje se odredba čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (NN 12/08, pročišćeni tekst, dalje: KU/08), kojom je propisano da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se jednokratni dodatak na plaću iz prethodnog stavka isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu. Što se tiče potraživanja jednokratnog dodatka na plaću za 2019., na isto se primjenjuje čl. 49. tada važećeg Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (NN 97/13 i 142/13, dalje: KU/13), koji na jednak način utvrđuje ovo pravo radnika kao i KU/08. Kolektivni ugovor za graditeljstvo (NN 115/15, dalje: KU/15) u čl. 47. također predviđa pravo tužitelja na isplatu jednokratnog dodatka na plaću.

7.1.Naime, iz Odluke Ministarstva od 3. prosinca 2015. o proširenju primjene Kolektivnoga ugovora graditeljstva (dalje: KU), proizlazi da se primjena KU/15, proširuje na sve poslodavce i radnike u RH u djelatnosti građevinarstva, područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007. – NKD 2007. (NN 58/07). U tumačenju Odluke organa za tumačenje KU, u 2012., navedeno je da se KU primjenjuje na sve fizičke i pravne osobe koje obavljaju pojedine djelatnosti iz područja graditeljstva, a kako je to navedeno u čl. 2. KU. Nadalje da je za primjenu ovog KU, obzirom na područje djelatnosti za poslodavce mjerodavna registracija odnosno upis poslovne djelatnosti u javni registar te se u smislu čl. 2. KU smatra da poslodavac koji je upisao u javni registar sve ili pojedine djelatnosti iz područja graditeljstva, iste i obavlja te je dužan primjenjivati KU. Stoga tuženika, koji je trgovačko društvo za građenje, poslovanje nekretninama i usluge, obvezuje primjena ovih KU.

7.2.Kako je odredbom čl. 49. st. 2. KU/08 propisano da se jednokratni dodatak na plaću iz st. 1. ovog članka isplaćuje sa plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, to iz ove odredbe proizlazi obveza tuženika da radniku mora jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn isplatiti do kraja 2019., a što tuženik nije učinio. Stoga sukladno odredbi čl. 49. st. 2. KU/08 jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn za 2019. dospijeva na naplatu 31. prosinca 2019., koje pravo nije uvjetovano korištenjem godišnjeg odmora, dakle nije vezano za korištenje godišnjeg odmora, kako neosnovano ističe tuženik.

7.3.Stoga, kako iz citiranih odredbi važećih KU proizlazi da je tužitelj imao pravo na navedeni jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn, a koji mu se trebao isplatiti zajedno sa plaćom za 2019., a tuženik ne spori da to nije učinio, valjalo ga je obvezati na isplatu iznosa od po 1.800,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako je tužitelj zatražio od dospijeća odnosno od 31. prosinca 2019., tekuće godine, koje kamate mu pripadaju sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

8.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07 , 84/08 i 25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ br. 148/09) VPS, te popisu troška punomoćnika tužitelja. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe - 25 bodova, za zastupanje na ročištu od dana 22. travnja 2021. – 25 bodova, za sastav podneska od 11. svibnja 2020. – 25 bodova, što ukupno iznosi 75 bodova, (vrijednost boda s paušalom = 10 kn) što daje iznos od 750,00 kn.

U Splitu, 17. lipnja 2021.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.

DNA:

-u spis

-pun tužitelja

-tuženiku