REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-3050/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lidija Tomljenović, u pravnoj stvari ovrhovoditelja K. S. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., protiv ovršenika I. d.o.o., OIB ..., B., kojeg zastupaju punomoćnici Z. G., T. F.-G., H. M., odvjetnici u B., radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine u iznosu od 19.042,73 kn, odlučujući o ovršenikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-39/2021-2 od 25. veljače 2021., 17. lipnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se ovršenikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-39/2021-2 od 25. veljače 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbacio kao nepravovremen ovršenikov prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika M. K. iz B., poslovni broj Ovrv-629/2020 od 19. listopada 2020.

2. Protiv tog rješenja žalbu je izjavio ovršenik navodeći u bitnom da prigovor u suštini predstavlja prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka, a istovremeno i prigovor na rješenje o ovrsi. Naime, ovršenik nije pravovremeno podnio prigovor jer su u vrijeme trajanja roka za prigovor sve ovlaštene osobe ovršenika bile u izolaciji ili samoizolaciji zbog zaraze virusom Covid 19. Prigovor je podnesen iz opravdanih razloga jer ovršenik ništa ne duguje ovrhovoditelju budući da je tražbina podmirena 15. srpnja 2020. Predložio je uvažiti žalbu i ukinuti pobijanu odluku te uvažiti prigovor.

3. Ovršenikova žalba nije osnovana.

4. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. te čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16; dalje: OZ) u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Iz spisa proizlazi da je 19. listopada 2020. doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-629/2020. Predmetno rješenje ovršenik je zaprimio 21. listopada 2020., što proizlazi iz dostavnice priložene uz list 7. spisa, a prigovor protiv njega izjavio je 13. studenog 2020. (list 10. spisa). Nakon toga je sud donio pobijano rješenje.

6. Prema odredbi čl. 282. st. 1. OZ-a ovršenik može podnijeti prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku koji ga je izdao.

7. Odredbom čl. 57. st. 1. OZ-a propisano je da ovršenik protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave može podnijeti prigovor u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana, osim ako ne pobija odluku samo o troškovima postupka.

8. S obzirom na to da je ovršenik navedeno rješenje o ovrsi primio 21. listopada 2020., a prigovor protiv tog rješenja podnio je 13. studenog 2020., dakle nakon proteka zakonskog roka koji je isticao 29. listopada 2020. (četvrtak) to je primjenom odredbe iz čl. 358. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo odbaciti ovršenikov prigovor kao nepravovremen.

9. U odnosu na ovršenikove žalbene navode kojima je istaknuo da je u prigovoru podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, ističe se da takav žalbeni navod nije osnovan. Naime, iz sadržaja prigovora proizlazi da je u njemu ovršenik samo naveo da nije mogao uložiti prigovor jer je cijela uprava bila u izolaciji uslijed zaraze Covid 19, kao i da je 15. srpnja 2020. podmireno ovrhovoditeljevo potraživanje. Iz takvog sadržaja prigovora ne proizlazi da je njime ovršenik podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Iz prijedloga za povrat u prijašnje stanje mora biti naznačeno da se traži povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za poduzimanje radnje, odnosno prijedlog mora biti takvog sadržaja da je iz njega moguće zaključiti da se traži povrat u prijašnje stanje, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.

10. Stoga, ovršenik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

11. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, ovršenikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijano rješenje potvrđeno.

Zagreb, 17. lipnja 2021.

Sudac

Lidija Tomljenović