Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 22 Gž Ovr-49/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari ovrhovoditelja S. u Z., A. l. u., …, OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici B.

I. S., odvjetnici u Z., …, protiv ovršenice Š. H. –

K. iz Z., …, OIB: …, zastupane po

punomoćniku Ž. P., odvjetniku iz Z., …, radi proglašenja

pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2974/20-3 od 7. prosinca 2020., dana 17. lipnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja S. u Z., A. l.

u. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2974/20-3 od 7. prosinca 2020. u dijelu pod toč. I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Citiranim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčane tražbine ovrhovoditelja u postupku izravne naplate pred F. agencijom temeljem presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2018/06-90 od 31. siječnja 2019. i presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-117/2019-2 od 6. rujna 2019. za iznos od 8.537,50 kn sa zateznim kamatama.

II. Nalaže se ovrhovoditelju da naknadi ovršeniku trošak ovog postupka u iznosu od 468,75 kn (četiristošezdesetosamkunaisedamdesetpetlipa), u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 781,25 kn (sedamstoosamdesetjednukunuidvadesetpetlipa), kao neosnovan.“

2. Protiv citiranog rješenja u dijelu pod toč. I. i II. izreke žalbu je izjavio ovrhovoditelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene odredbi zakona. Navodi da je iz O. neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate od 16. studenoga 2020. razvidno da je na račun ovrhovoditelja sa računa ovršenice izvršen prijenos iznosa od 7.646,38 kuna, a koji iznos ne prelazi iznos ukupnog potraživanja ovrhovoditelja prema ovršenici u iznosu od 34.275,00 kuna s zakonskim zateznim kamatama u odnosu na koji je pokrenut postupak izravne naplate temeljem dopunskog rješenja Županijskog suda u Osijeku posl.br. Gž- 117/2019 i koje potraživanje ovršenica u svome prijedlogu nije ni osporila. Sukladno navedenom, pljenidba temeljem toč. V. presude Općinskog radnog suda u Zagrebu nije dopuštena, međutim prijenos iznosa od 7.646,38 kuna je dopušten ali temeljem druge osnove odnosno temeljem dopunskog rješenja Županijskog suda u Osijeku od 10. prosinca 2019. kojim je ovršenica obvezna platiti ovrhovoditelju iznos od 34.275,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koji nije platila. Nadalje, ističe da obzirom da nije zatražio izravnu naplatu kod F. agencije temeljem presude

Općinskog radnog suda u Zagrebu od 31. siječnja 2019. i presude Županijskog suda u Osijeku od 6. rujna 2019. za iznos od 8.537,50 kuna, slijedom čega ovršenica nije bila ovlaštena pokrenuti ovaj postupak protiv ovrhovoditelja, isti je trebalo odbaciti. Navodi kako nije prouzročio troškove postupka jer nije pred F. agencijom zatražio izravnu naplatu predmetnog iznosa već je ovršenica pokretanjem predmetnog postupka neosnovano prouzročila troškove ovrhovoditelju, iz razloga što se obustava naplate predmetnog iznosa mogla izvršiti i van predmetnog postupka direktnim obraćanjem ovršenice F. agenciji koja je neosnovano i bez naloga provela pljenidbu i prijenos ili obraćanjem ovrhovoditelju da pokrene takav postupak. Ukoliko je sud prvog stupnja smatrao da je nužno primijeniti odredbe o troškovima Zakona o parničnom postupku tada je trebao primijeniti odredbu čl. 157., a ne odredbu čl. 154. navedenoga Zakona. Predlaže da se pobijano rješenje preinači uz naknadu troškova postupka ovrhovoditelju.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz spisa predmeta slijedi da je ovršenica dana 20. studenog 2020. podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred F. agencijom (- dalje F.) koji se vodi temeljem presude

Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2018/06-90 od 31. siječnja 2019. i presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-117/2019-2 od 6. rujna 2019. za iznos od 8.537,50 kuna.

6. U navedenom prijedlogu od 20. studenog 2020. ovršenica navodi kako se među strankama vodio spor pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod brojem Pr-2018/06 u kojem je donesena prvostupanjska presuda 31. siječnja 2019., a koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R- 117/19 od 6. rujna 2019. na način da je ovrhovoditelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 8.537,50 kuna. Županijski sud u Osijeku je donio i dopunsko rješenje o trošku dana 10. prosinca 2019. kojim se ovrhovoditelju dosuđuje daljnji trošak od 34.275,00 kuna. Nadalje, ističe da je 15. listopada 2019. dobrovoljno platila ovrhovoditelju iznos od 8.537,50 kuna koji se odnosio na trošak određen navedenom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2018/06-90 od 31. siječnja 2019., potvrđenom presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-117/2019-2 od 6. rujna 2019., te je priložila izvadak P. b. d.d. za listopad 2019., kao i nalog za plaćanje od 15. listopada 2019. Ovršenica ne osporava prisilnu naplatu dopunskog rješenja o trošku Županijskog suda u Osijeku od 10. prosinca 2019. kojim se ovrhovoditelju dosuđuje daljnji trošak od 34.275,00 kuna.

7. Na navedeni prijedlog ovršenice ovrhovoditelj se podneskom od 26. studenog 2020. očitovao navodeći kako nikada nije zatražio izravnu naplatu radi naplate iznosa od 8.537,50 kuna, već je tražio naplatu iznosa od 34.275,00 kuna temeljem dopunskog rješenja o trošku Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-117/2019-5 od 10. prosinca 2019. Stoga smatra da se radi o pogrešci F., te se ne protivi da sud proglasi pljenidbu i prijenos nedopuštenim za iznos od 8.537,50 kuna.

8. Iz zahtjeva za izravnu naplatu proizlazi da je ovrhovoditelj 23. ožujka 2020. podnio na izravnu naplatu dopunsko rješenje Županijskog suda u Osijeku o trošku poslovni broj Gž R-117/19 od 10. prosinca 2019., međutim iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje broj Pr-2018/06-90 proizlazi da su ovršenici zaplijenjeni iznosi od 8.537,50 kuna i 34.275,00 kuna sa kamatama slijedom čega je, suprotno navodima žalbe, imala pravo pokrenuti predmetni postupak kako bi spriječila neosnovani prijenos sredstava.

9. Odredbom čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje OZ) propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od A. da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje H. r. s potvrdom o ovršnosti, europskog

ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, A. će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

10. Odredbom čl. 210. OZ propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti A. da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Odredba čl. 210. st. 2. OZ propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ).

11. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ je propisano da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. toga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, dok je st. 2. propisano da ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, sud će obustaviti ovrhu.

12. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je ovršenica izjavila žalbu zbog razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, a koje navode je ovrhovoditelj priznao, i koji proizlaze iz dostavljenih isprava, odnosno da je ovršenica dobrovoljno namirila ovrhovoditelju iznos od 8.537,50 kuna temeljem presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2018/06 od 31. siječnja 2019., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-117/19 od 6. rujna 2019. u tom dijelu.

13. Slijedom navedenog, obzirom da je ovršenica dokazala osnovanost prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, pravilno je sud prvog stupnja, sukladno odredbama čl. 52., u vezi s čl. 210. st. 2. OZ, postupio kada je proglasio nedopuštenim pljenidbu i prijenos novčane tražbine ovrhovoditelja u postupku izravne naplate pred F. agencijom temeljem presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2018/06-90 od 31. siječnja 2019. i presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-117/2019-2 od 6. rujna 2019. za iznos od 8.537,50 kuna sa zateznim kamatama.

14. Za istaknuti je i da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), u vezi čl. 365. st. 2. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ.

15. Što se tiče troška postupka za istaknutu je da je pravilno sud prvog stupnja utvrdio, suprotno navodima žalbe, da ovršenica ima pravo na naknadu troška sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim s obzirom da je uspjela u ovom postupku i jer su joj troškovi postupka neosnovano prouzročeni, neovisno o krivnji ovrhovoditelj odnosno činjenici da ovrhovoditelj nije zatražio izravnu naplatu radi naplate iznosa od 8.537,50 kuna te smatra da se radi o pogrešci F..

16. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi čl. 21. st. 1. OZ, odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

17. U nepobijanom dijelu pod toč. III. izreke rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno.

U Zadru 17. lipnja 2021.

Nacrt odluke izradila

Sutkinja

viša sudska savjetnica

Zdenka Rinčić, v.r.

Blanka Pervan, v.r.