REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kžzd 30/2019-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. L. i opt. K. M., zbog kaznenog djela iz čl. 136. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 25. rujna 2018. broj Kzd-2/17-25, u sjednici održanoj 17. lipnja 2021.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu, opt. S. L. i opt. K. M. oslobođeni su od optužbe da bi počinili kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 3. KZ/11., a opt. S. L. i dva kaznena djela silovanja iz čl. 153. st. 1. KZ/11., sve na štetu A. I.. Na temelju čl. 158. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) ošt. A. I. dok na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2.Protiv prvostupanjske presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.) te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3.Opt. K. M. je putem branitelja D. Z., odvjetnika iz Č., odgovorio na žalbu i predložio potvrđivanje pobijane presude.
4.Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5.Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6.Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Izreka presude nije nerazumljiva zbog izostanka naznake zakonske osnove po kojoj su optuženici oslobođeni od optužbe budući da je ista sadržana u obrazloženju presude, kako samim sadržajem (nedokazanost kaznenih djela) tako i pozivom na čl. 453. toč. 3. ZKP/08. Nadalje, protivno tvrdnji državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je korektno i bez proturječja prenio bitan sadržaj dokaza, pa ne stoji zamjerka žalitelja da je proturječno reproduciran stvarni sadržaj isprava ili iskaza svjedoka, dok je ocjena dokaza i izvođenje zaključka iz dokazne građe činjenično pitanje tako da se u naravi radi o žalbenom pobijanju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.
7.Državni odvjetnik prigovara pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, prvenstveno nepravilnom vrednovanju personalnih dokaza i dokumentacije. Po mišljenju žalitelja iskaz oštećenice ima dostatnu konzistenciju i uvjerljivost pri terećenju optuženika, dok facebook komunikacija opt. S. L. i oštećenice jedino upućuje na postojanje ljubavne veze i nema seksualnu konotaciju kako to pogrešno ocjenjuje sud prvog stupnja. Upirući na dokumentaciju Poliklinike za zaštitu djece grada Z. (dalje: Poliklinika) drži da je „u odnosu na izloženost A. I. seksualnom nasilju i njezinoj traumatiziranosti uslijed izloženosti nasilju trebalo provesti vještačenje“.
8.Suprotno stavu državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su na raspravi izvedeni svi potrebni dokazi te su razumno i valjano ocijenjeni, uz ispravan zaključak kako nije dokazano da su optuženici počinili terećena kaznena djela.
9.Prvostupanjski sud je ispravno našao nedosljednosti u iskazu oštećenice koje, u konkretnom slučaju, u sklopu s ostalim dokazima, osobito facebook komunikacijom te iskazima posve nepristranih svjedoka, kompromitiraju vjerodostojnost njenog prikaza događaja u kojem tereti optuženike za kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode, a opt. S. L. i za silovanje.
10. Nema dvojbe da su opt. S. L. i oštećenica bili u emotivnoj vezi što je očito vidljivo iz njihove korespondencije putem facebooka, podrobno analizirane u pobijanoj presudi. Sa pozicije optužbe razumljivo je da se osporava tumačenje suda o seksualno intoniranoj prepisci između opt. S. L. i oštećenice. Međutim, i po ocjeni ovog suda, kontekst i znakovitost izričaja nesumnjivo ima izraženo seksualizirano značenje, razgovor o spolnom odnosu kako je to osnovano zaključio sud prvog stupnja.
11.Nadalje, konfrontirajući obrane sa terećenjem oštećenice u pravu je sud prvog stupnja da je obrana, o zajedničkom dogovoru opt. S. L. i oštećenice da bijegom i spolnim odnosom, prema romskim običajima, prisile roditelje da odobre sklapanje braka (do čega u konačnici nije došlo zbog spora oko „nevinosti“ oštećenice) osim facebook komunikacijom potvrđena iskazima objektivnih i nepristranih svjedoka, policijskih djelatnika (M. T. i P. Ž.) koji su postupali po dojavi oca oštećenice. Svjedoci opisuju iznimnu prisnost oštećenice sa opt. S. L. pri čemu nisu uočili da bi oštećenica bila alkoholizirana kako to ona tvrdi u svom iskazu, a znakovito je da pristaje napustiti optuženikov dom samo u njegovom društvu.
12.Imajući na umu cjelokupni tijek zbivanja kroz nekoliko dana (temeljito i iscrpno analizirano u pobijanoj presudi), da je otac oštećenice najprije prijavio 12. veljače 2017. kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode, da se potom sastaju obitelji opt. S. L. i oštećenice radi dogovora o zarukama, ali dolazi do razilaženja u mišljenju oko nevinosti oštećenice, da ni naknadna facebook komunikacija između oštećenice i optuženika ne upućuje na nasilan odnos već „oduzimanje nevinosti“, a da je kaznena prijava za kazneno djelo silovanja podnijeta 14. veljače 2017. jer evidentno nije postignut dogovor o svadbi, osnovano je zaključiti da terećenje oštećenice, protivno stavu žalitelja, nema dostanu kvalitetu i pouzdanost za osudu.
13.S obzirom na takvo stanje dokazne građe kojom je ozbiljno poljuljana vjerodostojnost iskazivanja oštećenice, koja u vrijeme događaja ima sedamnaest, a u vrijeme svjedočenja sedamnaest (dokazno ročište) odnosno gotovo devetnaest godina (ispitivanje na raspravi), s pravom je sud prvog stupnja odbio provođenje psihijatrijsko psihologijskog vještačenja oštećenice.
14.Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti nisu nađene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-VIII), trebalo je, na temelju čl. 482. ZKP/08.-VIII, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 17. lipnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
