Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: 100. Pr-123/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, na temelju prijedloga sudske savjetnice Sanele Homolka, u pravnoj stvari tužitelja R. C., OIB:..., iz O., zastupanog po opunomoćenici J. B., odvjetnici u Z., protiv tuženog fakulteta, OIB:..., O., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. svibnja 2021., u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužitelja, I. T., odvjetničke vježbenice kod odvjetnice J. B. i opunomoćenice tuženika R. K., 17. lipnja 2021. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženom fakultetu, OIB:..., O., da tužitelju R. C., OIB:..., iz O., isplati 15.525,86 kuna zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 944,45 kn od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 947,07 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;

- na iznos od 947,07 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

- na iznos od 947,07 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 947,07 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 947,07 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 947,07 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 1.141,16 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

- na iznos od 1.141,16 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

- na iznos od 1.141,16 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

- na iznos od 1.141,16 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

- na iznos od 1.141,16 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

- na iznos od 1.578,26 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

- na iznos od 1.209,06 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženom tuženom fakultetu, OIB:..., O., naknaditi tužitelju R. C., OIB:..., iz O., prouzročeni trošak u iznosu 3.750,00 kuna zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 17. lipnja 2021. do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 23. prosinca 2020. ovom sudu podnio tužbu kojom kao radnik od tuženika kao poslodavca zahtijeva isplatu razlike plaće na temelju Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenih 26. listopada 2011.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je s tuženikom, koji predstavlja javnu službu, 1. svibnja 2011. sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto izvanrednog profesora, dok je ugovorom o radu od 30. rujna 2016. s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto redovitog profesora. Ističe kako je 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za po 6% u 2007., 2008., i 2009. Zbog nastupa recesije Vlada HR i sindikati javnih službi su 13. svibnja 2009. sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. i iznosi 5.108,84 kn, dok je člankom III. istog sporazuma sporazumno odgođeno povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. Odredbama članka IV. i V. Dodatka sporazumu ugovoreno je postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, a kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeta je prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u RH, te je odnosi te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100. Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Navedenim Izmjena i dopunama statistički podatak prosječne plaće u RH zamijenjen je sa prosječnom plaćom u privredi u RH, te je odnos između prosječne plaće VSS početnika u javnim službama i prosječnom plaćom u privredi RH povećan na razinu od 95:100 s ugovorenim rokom prilagodbe do kraja 2016. Člankom XI. st. 4. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno trajanje sporazuma je 5 godina, te tužitelj navodi kako je zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14.), primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Tužitelj smatra kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09., i 124/09.) na temelju kojeg se osnovica za plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, odredbom članka 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10.) kojom je bila ugovorena primjena Dodatka Sporazumu i svih njegovih Izmjena i dopuna i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama, te odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12.) kojom je također potvrđena primjena Dodatka Sporazumu i svih njegovih Izmjena i dopuna i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Vlada RH i sindikati javnih službi su 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Tužitelj smatra kako su uvjeti za povećanje osnovice na temelju Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni 27. studenog 2015., s početkom isplate od siječnja 2016., te da je tuženik kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja javnu službu propustio isplatiti plaću u skladu s povećanom osnovicom.

3. Pozivajući se na sudsku praksu, tužitelj navodi kako su sudovi zauzeli stajalište da Izmjene Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Također, tužitelj se poziva na odluku Vrhovnog suda RH posl. br. Revr-408/12 i odluku Ustavnog suda RH U-III/3535/12 iz kojih proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, već samo da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora, kao i na odluku Vrhovnog suda RH Gž-12/02 u kojoj je zauzeto stajalište prema kojem se smatra da je sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od sindikata ne sudjeluju u pregovorima. Smatra kako se odredba čl.

VII. st.1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu odnosi isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a ne na povrat osnovice iz čl. III., te da je odgoda uskladbe konzumirana kroz čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

4. U odnosu na ispunjenje uvjeta iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu kojim je određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukaže na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za da tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, tužitelj smatra kako je navedeni uvjet ispunjen krajem studenog 2015. To iz razloga što je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojem je navedeno kako je BDP realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje prethodne godine, dok je priopćenjem od 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojem je navedeno kako je BDP realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje prethodne godine, pa aritmetička sredina te dvije stope iznosi upravo 2%. Navodi i kako je odredbom čl .VII. st. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec" da se primjena vrši u prvom idućem mjesecu, te smatra kako se osnovica za rad u prosincu 2015. povećala na 5.415,37 kuna.

5. U odnosu na ispunjenje uvjeta iz čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu tužitelj navodi kako je stavkom 1. navedenog članka određeno kako će točno šest mjeseci nakon objave podatka iz čl. III Izmjena i dopuna i dopuna ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH u prethodnoj godini i istog pariteta u 2008., a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku. Sindikati javnih službi su 2. lipnja 2016. pozvali Vladu RH da utvrde tzv. kvocijent iz navedenog članka, na koji se poziv Vlada oglušila. Tužitelj navodi kako iz statističkih podataka Državnog zavoda za statistiku proizlazi da paritet za 2015. iz čl. IV. st. 1. alineje 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iznosi 85,9:100. Odredbom čl. VII.b st. 3. i 8. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno je da paritet za 2008. iznosi 87,9:100, pa stavljanjem u odnos ta dva pariteta proizlazi da je paritet iz 2015. za 2,33% manji od pariteta iz 2008. Stavkom 2. istog članka ugovoreno je da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirati od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini. Tužitelj ističe kako kvocijent pariteta nije utvrđen jer se Vlada RH oglušila na poziv sindikata. Navodi kako je utvrđenje kvocijenta pariteta iz čl. IV. st.1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu uvjet primjene st. 2. istog članka, a kako je Zakonom o obveznim odnosima u čl. 297. st. 4. propisano da se uzima da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, treba uzeti da je zbog propuštanja utvrđenja kvocijenta pariteta i povrede ugovornih obveza od strane Vlade RH taj uvjet ispunjen, odnosno da je kvocijent pariteta utvrđen. Tužitelj smatra kako se kvocijent pariteta može odrediti na temelju objektivnih statističkih podataka Državnog zavoda za statistiku, pa uzimajući da je paritet iz 2015. za 2,33% manji od pariteta iz 2008., osnovica se od srpnja 2016. do siječnja 2017. trebala uvećati za daljnjih 1,16% i iznositi 5.478,19 kuna.

6. Tužitelj se nadalje poziva na odredbu čl. IV. st. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu kojim je ugovoreno da će se nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice iz čl. IV. st. 2. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, osnovica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, dakle, uvećati za daljnjih 1,16%, te smatra da je zbog toga tuženik bio dužan isplaćivati tužitelju plaću za prosinac 2016. i siječanj 2017. primjenjujući osnovicu od 5.541,74 kune. Stoga tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da mu isplati 10.752,99 kuna zajedno s zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinačnom bruto iznosu, kao i trošak parničnog postupka.

7. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je tužitelj radnik tuženika. Osporava kvalifikaciju sklopljenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kao kolektivnog ugovora, te njihovu pravnu valjanost, obvezatnosti, kao i njihov sadržaj.

8. U odnosu na sklapanje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu tuženik navodi kako su iste potpisane od sedam potpisnika, dok su prethodni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu potpisani od strane osam potpisnika. Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske jest parafirao ali nije i potpisao Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, te tuženik iz tog razloga smatra kako taj sindikat nije sklopio navedeni dokument. Navodi i kako bi sve izmjene i dopune, da bi bile pravno valjane, morale biti sklopljene od svih stranaka ugovornog odnosa, a kako u ovom slučaju to nije tako, smatra Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu pravno nevaljanim. Ista situacija bi bila i za slučaj ako bi se uzelo da navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor. Stoga smatra kako ne postoji utuživa obveza na povećanje osnovice za plaće u javnim službama. Zbog nedostatka potpisa Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske tuženik smatra pravno nevaljanu i Arbitražnu odluku od 7. studenog 2011. kao i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

9. Tuženik prigovara pravnoj naravi, a podredno i valjanosti Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, Dodatka Sporazumu te Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu iz razloga što po njegovom mišljenju sklapanju navedenih dokumenata nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, odnosno iz razloga što poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo sa predstavnicima određenih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa. Napominje i kako ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata, niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi članka 186. Zakona o radu. Tuženik smatra da iz tih razloga navedeni sporazumi predstavljaju običan ugovor, sporazum obveznog prava, a ne kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava i smatra ih ništetnim. Navodi kao je Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. određeno da su Dodatak Sporazumu i sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima, pa zbog toga i zbog propusta u kolektivnom pregovaranju ne postoji subjektivno utuživa obveza povećanja osnovice, niti drugih usklađivanja plaća. Ističe i kako se prethodno spomenuti dokumenti ne mogu smatrati kolektivnim ugovorima obzirom da isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno i neposredno, samo pozivom na iste mogla primijeniti. Ističe i kako se zbog sadržaja koji reguliraju navedeni dokumenti ne bi mogli smatrati kolektivnim ugovorima.

10. U odnosu na navod tužitelja o ispunjenju uvjeta za povećanje osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu tuženik navodi kako je visina plaće u javnim službama uređena Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01. i 39/09.) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09. i 124/09.) koji predstavljaju kogentno pravo koje se ne može mijenjati voljom stranaka. Pa tako prema odredbi članka 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika u javnim službama čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema odredbi članka 5. Zakona o plaćama u javnim službama polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće su prijedlog proračuna za sljedeću godinu, sporazum o politici plaća i prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku. Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, odredbom članka 2. uređeno je kako se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Također, prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 13. svibnja 2009. Stoga tuženik smatra kako je on bio dužan, sukladno Dodatku Sporazuma, isplaćivati tužiteljici plaću po osnovici koja iznosi 5.108,84 kune, sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016., s primjenom od siječnja 2017.

11.Tuženik također navodi kako tužitelj pogrešno smatra da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz razloga što je člankom VII. ugovoreno da će se, ako realni međugodišnje tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. Izmjena i dopuna, uskladba odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, te da se ta odredba primjenjuje od dana stupanja na snagu Izmjena i dopuna. Budući da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku BDP zabilježio dvanaest uzastopnih razdoblja negativnog rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011. zaključno s trećim tromjesečjem 2014., tuženik smatra kako se uskladba prema člancima III. do V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu treba odgoditi za dvanaest tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, te da sukladno tome okolnosti za povećanje osnovice nisu nastupile. Također ističe i kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu imaju ugovoreno vremensko važenje pet godina, pa je trajanje istih isteklo 25. listopada 2016., a što znači da do "uskladbe" osnovice plaće u javnim službama na temelju Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ne bi došlo u razdoblju u kojemu su iste važile.

12. U odnosu na tvrdnje tužitelja kako su ispunjeni uvjeti za uskladbu plaća u javnim službama iz čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, tuženik ističe kako pravna nevaljanost navedenih Izmjena i dopuna implicira i neprimjenjivost članka IV. Pozivajući se na čl. VII. tuženik smatra kako se na temelju istog odgađa i primjena čanka IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za cijelo vrijeme njihovog trajanja.

13. Slijedom svega toga, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže ga na naknadu troškova postupka tuženiku, te ističe prigovor zastare za sva potraživanja za koja je, računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa do datuma podnošenja tužbe, protekao zastarni rok od pet godina.

14.U tijeku postupka sud je pročitao izračun razlike plaće dostavljen po tužitelju, Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., izvješća Državnog zavoda za statistiku, Dopis Sindikata javnih službi upućen Vladi RH od 2. lipnja 2016., Elaborat o izračunu tzv. kvocijenta radi korekcije osnovice za obračun plaće po Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama Matije Kroflina, makroekonomskog analitičara Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Odluku Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016., ugovore o radu tužitelja i obračunske isprave za isplatu plaće tužitelja od prosinca 2015. do siječnja 2017.

15. Tužbeni zahtjev je osnovan.

16. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće na temelju čl. III. i čl. IV. st. 1. i 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

17. Među strankama nisu sporne činjenice relevantne za ovaj spor, odnosno da je tužitelj u razdoblju za koje potražuje isplatu razlike plaće bio zaposlen kod tuženika koji mu je u istom razdoblju isplaćivao plaću primjenjujući osnovicu u iznosu 5.108,84 kune, što proizlazi iz ugovora o radu tužitelja, da je u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, tj. od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. BDP ostvario negativan rast, ukupno 12 tromjesečja, te da je PBD u drugom tromjesečju 2015. ostvario rast od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. 2,8% u donosu na isto razdoblje prethodne godine, a što proizlazi iz izvješća Državnog zavoda za statistiku koji su prilog tužbi.

18. U ovom postupku sporna je pravna valjanost Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, Dodatka Sporazumu te Izmjenama i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., kao i ispunjenje uvjeta za povećanje osnovice iz čl. III. i čl. IV. st. 1. i 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

19. Sporazumom o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. Vlada RH i sindikati javnih službi ugovorili su povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. Dana 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu, kojim Dodatkom je utvrđeno da se danom potpisivanja Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u iznosu od 5.108,84 kn. Odredbom čl. III. ugovoreno je da u trenutku kada službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna mjesečna bruto plaća VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječna mjesečna bruto plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.

20. Dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu kojima je izmijenjen čl. III. Dodatka Sporazuma, čl. IV. koji se odnosi na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodataka Sporazumu. Odredbom čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu određeno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. Izmjena Dodatka Sporazumu propisano je da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto.

21. Točno je kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, međutim, prema stavu ovog suda izostanak potpisa predstavnika jednog od sindikata koji su potpisali Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. ne utječe na valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Tuženik se poziva na odluku Vrhovnog suda RH broj Revr-409/09, međutim, iz te odluke ne proizlazi da bi izmjene kolektivnog ugovora morale nužno biti potpisane od strane svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, već navedena odluka samo govori o tome kako pojedini sindikati ne smiju protivno zakonu biti isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Dakle, da bi navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu bile nevaljane potrebno je da navedeni sindikat bude isključen iz procesa pregovaranja o njima, a što tuženik nije dokazao. Isto se odnosi i na Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12., dalje - TKU/12) utvrđena je primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Kako je TKU/12 uredno potpisan po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iz toga proizlazi da je navedeni sindikat prihvatio navedene izmjene i dopune. U odnosu na prigovore tuženika o nevaljanosti Arbitražne odluke, u uvodu iste stoji kako je donesena na temelju odredaba Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama iz 2009., a iz Dodatka sporazumu je vidljivo kako je isti potpisan po predstavniku Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Arbitražna odluka je donesena i na temelju sporazuma o arbitraži od 5. i 6. prosinca 2011. sklopljenog između Vlade RH i sindikata javnih službi – potpisnika Dodatka Sporazumu, dakle na temelju dokumenata koje je potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske.

22. Tuženik navodi i kako prilikom sklapanja Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama iz 2006., Dodatka Sporazumu iz 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori iz razloga opisanih u odgovoru na tužbu, ali za navedeno ne dostavlja nikakve dokaze.

23. U odnosu na navode tuženika kako navedeni dokumenti po svojoj pravnoj naravi nisu kolektivni ugovori zbog sadržaja koji reguliraju, sukladno odredbi članka 192. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14.) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Ovaj sud je stava kako važan dio sadržaja radnog odnosa predstavljaju i plaće, te se upravo u članku 51. TKU/12 uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama.

24. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi kako Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., kao i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju valjani kolektivni ugovor zaključen između Vlade RH i sindikata javnih službi.

25. U odnosu na vremensko važenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, budući da je ovaj sud utvrdio kako se radi o kolektivnom ugovoru, na iste se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14.) sukladno kojima se, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor. Budući da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu sklopljene 26. listopada 2011. s vremenskim važenjem od pet godina, uz produženu primjenu od tri mjeseca, primjena istih je istekla 26. siječnja 2017.

26. Točno je da su plaće zaposlenih u javni službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01. i 39/09.) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09. i 124/09.), kako to navodi tuženik. Ali tuženik također smatra kako odredbe ovih zakona kojima se uređuju plaće predstavljaju kogentne odredbe, te ih nije moguće izmijeniti voljom stranaka. Navedeno ovaj sud smatra neosnovanim. Prije svega, i samim člankom 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09. i 124/09.) propisano da se osnovica za plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, a koji kolektivni ugovor sukladno prethodno obrazloženom predstavljaju i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu. Također, i odredbama članka 51. stavka 4. TKU/10, na pitanje visine plaće u javnim službama ugovorena je primjena Dodatka Sporazumu i svih njegovih izmjena, dakle i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a što je potvrđeno i TKU/12. Dakle, tuženik je trebao obračunavati plaću tužitelja primjenjujući odredbe Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

27. Člankom III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Među strankama nije bilo sporno, a što proizlazi i iz podataka Državnog zavoda za statistiku, da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a točno 2%, slijedom čega je tuženik bio dužan isplaćivati plaću tužitelju primjenjujući osnovicu u iznosu 5.415,37 kuna, počevši od plaće za mjesec prosinac 2015.

28. Tuženik tumači kako se odgoda uskladbe iz čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu odnosi i na povrat osnovice reguliran u čl. III. istog dokumenta, te da je primjena osnovice iz čl. III. odgođena za 12. tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, koliko je trajao pad BDP-a. Ovaj sud smatra kako se čl. VII. ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., već na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a što je potvrdio i Vrhovni sud u presudi broj Rev- 1111/2020-2.

29. Tuženik smatra kako nisu ispunjeni uvjeti za uskladbu plaća iz čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, prvenstveno iz razloga što osporava pravnu valjanost cijelih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a također i iz razloga što smatra da je došlo do odgode uskladbe primjenom čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Navedeno nije osnovano. Naime, sud je već naprijed iznio razloge zbog kojih smatra kako su Izmjene i dopuna Dodatka Sporazumu pravno valjani kolektivni ugovor. Točno je da se odgoda iz čl. VII. st. 2. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu odnosi na usklađivanje osnovice iz čl. IV. istog dokumenta, međutim, odgoda je konzumirana kroz čl. IV. st. 5. kojim je određen konkretan datum za primjenu korigirane osnovice, a to je 31.12.2012. Kako je razdoblje negativnog rasta BDP-a trajalo 12 tromjesečja, korigirana osnovica bi se sukladno čl. IV. trebala primjenjivati od siječnja 2016. Međutim, odredbe čl. IV. st. 5. primjenjiva je, kako to i stoji u toj odredbi, za slučaj da se do 31.12.2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Kako je ovaj sud već utvrdio, pretpostavke iz čl. III. nastupile su u prosincu 2015., te zbog toga više nije bilo mjesta primjeni čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, ali su odredbe čl. IV. st. 2. i 3. u konkretnom slučaju primjenjive.

30. Iz podataka Državnog zavoda za statistiku proizlazi da paritet za 2015. iz čl. IV. st. 1. alineja 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iznosi 85,9:100. Odredbom čl. VIII. b st. 3. i 8. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je da paritet za 2008. iznosi 87,9:100. Sukladno čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu kvocijent pariteta određuje se stavljanjem u odnos pariteta iz točke 3.2.3. i 3.2.4. Iz toga proizlazi da je odnos pariteta za 2015. 2,33% manji od pariteta iz 2008.

31. Člankom IV. stavkom. 2. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno je da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirat od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Kvocijent pariteta iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu nije utvrđen, jer se Vlada Republike Hrvatske oglušila na poziv sindikata javnih službi čime je povrijedila svoju obvezu iz čl. IV. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Prema čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje - ZOO) uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje protivno načelu savjesnosti i poštenja spriječi strana na čiji je teret određen. Utvrđenje kvocijenta pariteta iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu je uvjet primjene čl. IV. st. 2. Izmjena Dodatka Sporazumu. Vlada Republike Hrvatske nije se odazvala pozivu sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016. čime je spriječila ispunjenje uvjeta. Sukladno čl. 297. st. 4. ZOO-a treba uzeti da je zbog opisanog propuštanja ispunjen uvjet odnosno da je kvocijent pariteta utvrđen. Kvocijent pariteta odrediv je u smislu čl. 272. ZOO-a jer se može odrediti temeljem objektivnih statističkih podataka Državnog zavoda za statistiku dostavljenih sindikatima javnih službi. Primjenom čl. IV. st. 2. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu kojom je određeno da se osnovica uvećava za polovicu utvrđene razlike između pariteta, osnovica se od srpnja 2016. do siječnja 2017. uvećala za 1,16% te iznosi 5.478,19 kn.

32. Prema čl. IV. st. 3. Izmjena Dodatka Sporazuma nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice sukladno prethodnom stavku osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u tekućoj godini s ciljem očuvanja pariteta uz 2008. Na temelju tog članka, osnovica se za prosinac 2016. i siječanj 2017. povećala za daljnjih 1,16% te iznosi 5.541,74 kn.

33. Kako je tuženik isplaćivao tužiteljici plaću primjenjujući osnovicu u iznosu 5.108,84 kune za plaće od prosinca 2015. do prosinca 2016., odnosno osnovicu u iznosu 5.211,02 kune za mjesec siječanj 2017., tužitelju je nastala razlika koju potražuje u ovom postupku. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev za isplatom 15.525,86 kuna prema dostavljenom izračunu, a koji izračun na ročištu održanom 26. svibnja 2021. tuženik nije osporio. Stoga je, nalazeći tužbeni zahtjev osnovanim, tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 15.525,86 kuna, kao pod točkom I. izreke presude.

34. Tuženik je istaknuo prigovor zastare za sva novčana potraživanja za koje je protekao zastarni rok od 5 godina, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do datuma podnošenja tužbe. Budući je tužba tužitelja predana ovom sudu 23. prosinca 2020., zastara nije nastupila niti za jedan iznos koji tužitelj potražuje.

35. Visina zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a te na način pobliže naveden u izreci ove presude.

36. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po opunomoćenici – odvjetnici, i to za sastav tužbe u iznosu 1.000,00 kn (prema odredbi Tbr. 7. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.

– dalje u tekstu: OT) , za sastav podneska od 19. svibnja 2021. – 1.000,00 kuna (Tbr. 8. toč. 1. OT) i za zastupanje na ročištu održanom 26. svibnja 2021. – 1.000,00 kuna (Tbr. 9. toč. 1. OT), odnosno ukupno 3.000,00 kuna, što uvećano za PDV u skladu s Tbr. 42. OT iznosi 3.750,00 kuna. Sud smatra kako su svi navedeni troškovi bili nužni i potrebni za vođenje parnice. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 142/12., 25/13., 93/14., 73/17. i 131/20.), o čemu je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

37. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 17. lipnja 2021.

Sutkinja:Ljiljana Jakša

UZ sutkinja Sanja Sušilović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda. Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pisanog otpravka presude.

U razdoblju od 1. do 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1. tužitelju po opunomoćenici J. B., odvjetnici u Z

2. tuženom fakultetu, O.

Nakon pravomoćnosti:

1. poreznoj upravi

Broj zapisa: eb2fc-219f6

Kontrolni broj: 06e93-92853-c67c2

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=SANJA SUŠILOVIĆ, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.