REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 7 Pn-3130/19-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tanji Hučera kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. Š., iz K., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. O., odvjetnik iz Z. protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, zastupan po Lj. R. L., dipl. iur po generalnoj punomoći Su-…, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 06. svibnja 2021. godine, održane u nazočnosti N. S., odvjetničke vježbenice i zz za odvjetnika B. O., odvjetnika iz Z., kao punomoćnik tužitelja te Lj. R. L. kao punomoćnice tuženika, dana 16. lipnja 2021. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku C. O. d.d., Z., OIB: …, platiti tužiteljici Đ. Š. iz K., OIB: …, iznos od 35.515,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos teče od 23.300,00 kn počev od 29. siječnja 2019. godine pa do isplate, a na iznos od 12.215,00 kn počev od 13. studenog 2020. godine pa do isplate, koje kamate su određene po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, te joj naknaditi i parnične troškove u iznosu od 9.205,00 kn sa zakonskomzateznom kamatom tekućom od dana 16. lipnja 2021. godine, pa do isplate, a koja je kamata je određena po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.485,00 kn i zateznim kamatama zatraženima na taj iznos počev od dana 29. siječnja 2019. godine pa do isplate, te se odbija tužitelj s dijelom zahtjeva za dosuđenje zatezne kamate zatražen na iznos glavnice od 12.215,00 kn počev od 29. siječnja 2019. godine pa zaključno s 12. studenim 2020. godine.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica je dana 20. prosinca 2019. godine podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade štete. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 30. kolovoza 2018. godine oko 18,30 sati u S. na pješačkom nogostupu u ulici A. S., kod kućnog broja …, oštećenoj je hodajući po nogostupu noga zapela u neravninu te je pala i ozlijedila se. Iz navedenog je razvidno da se štetni događaj dogodio uslijed neodržavanja pješačkog nogostupa za čije je održavanje nadležan G. S., a koji posjeduje policu osiguranja kod naslova, te temeljem police osiguranja od odgovornosti sklopljene sa tuženikom, pasivno je legitimiran tuženik.

2. Temeljem odredbe čl. 1045. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan ju je i naknaditi, ako ne dokaže da bi ista nastala i bez njegove krivnje.

3. U gore navedenoj nezgodi tužiteljica je zadobila teške tjelesne ozljede, a koje povrede su narušile tjelesno i duševno zdravlje oštećene, sukladno čl. 19. st. 2. ZOO. 4. Tužiteljica u tužbo navodi da je ona je nakon predmetnog štetnog događaja potražila liječničku pomoć u Kliničkoj bolnici Dubrava, hitna kirurška ambulanta, a daljnje liječenje tužiteljica je nastavila sukladno uputama liječnika.

5. Tužiteljici je dijagnosticirana fractura radii loco tipyco sin. i sve ostale ozljede konstatirane u liječničkoj dokumentaciji koja prileži uz tužbu.

6. Zbog predmetnog štetnog događaja, tužiteljica navodi da je pretrpila neimovinsku štetu u vidu intenzivnih i dugotrajnih bolova, primarnog i sekundarnog straha, naruženja, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, a nakon završetka liječenja tužiteljica će morati ulagati pojačane napore u životu i radu, kao i da je za vrijeme liječenja tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega, a nakon liječenja ostale su posljedice.

7. Na temelju naprijed navedenog, te temeljem priležeće medicinske dokumentacije, cijeneći odredbe iz čl. 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima, tužiteljica potražuje naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje i to: duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti, pretrpljene bolove, naruženja, pretrpljeni strah i tuđu pomoć i njegu tijekom liječenja na iznos naknade štete od 25.700,00 kn, a tužiteljica u tužbi navodi da će konačno urediti tužbeni zahtjev po gornjim osnovama nakon provedenog medicinskog vještačenja u ovoj pravnoj stvari.

8. Tužiteljica ističe kako se ista obratila tuženiku u mirnom postupku i to dana 29. siječnja 2019. godine, nakon čega je tuženik kao nesporno ispatio tužitelju iznos od 11.700,00 kn, a da je prema mišljenju tužiteljice isplaćeni iznos je nedostatna naknada pretrpljene neimovinske i imovinske štete, stoga tužiteljica umanjujući tužbeni zahtjev za isplaćeni iznos, nadalje potražuje od tuženika ukupno iznos od 14.000,00 kn.

9. Slijedom svega naprijed navedenog tužiteljica predlaže naslovnom sudu da po provedenom postupku i izvedenim dokazima donese sljedeću presudu:

10. " Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Z., OIB: …, platiti tužiteljici Đ. Š., iz K., OIB: …,

- iznos od 14.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. siječnja 2019. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima,

- te joj nadoknaditi i parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.“

11. U tijeku postupka, tužiteljica, nakon tuženikova odgovora na tužbu navodi kako tuženik osporava isključivu odgovornost svog osiguranika kao i visinu potraživane naknade štete. Tužiteljica ističe kako isplaćeni iznos u visini od 11.700,00 kn na ime naknade štete, ne nadoknađuje pretrpljenu štetu tužiteljici u potpunosti, te kao i u tužbi predlaže medicinsko vještačenje kako bi se utvrdio pravičan iznos naknade štete. Nadalje, tužiteljica otklanja suodgovornost, obzirom da ista nije odgovorna za postojanje oštećenja nogostupa te s obzirom na činjenicu da do ozljede ne bi došlo da je nogostup bio neoštećen.

12. Tužiteljica ističe da je dostavljena cjelokupna medicinska dokumentacija u vezi sa ozljeđivanjem u predmetnoj nezgodi. Tužiteljica se ne protivi dostavi izvornika medicinske dokumentacije, no smatra nepotrebnim dostavu preslike cjelokupnog zdravstvenog kartona. Tužiteljica smatra da bi to predstavljalo nepotrebno zadiranje u njenu privatnost, te da se radi o povjerljivim podacima. Tužiteljica smatra da bi se ista svrha postigla i dostavom potvrde liječnika opće medicine o eventualnim istim ili sličnim ranijim povredama, o kakvima se u priležećoj medicinskoj dokumentaciji radi. Tužiteljica je suglasna sa dokaznim prijedlogom saslušanja tužiteljice.

13. Nadalje, tužiteljica smatra kako joj sud prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. Zakona o parničnom postupku za sat tuđe njege i pomoći pružene od strane ukućana treba priznati najmanje 19,00 kn, jer je satnica najniže plažene kategorije radnika, NKV radnika iznad 19,00 kn.

14. Tužiteljica ovim podneskom od 06.02.2020. godine potvrđuje primitak iznosa od 11.700,00 kn na temelju odštetnog zahtjeva u mirnom postupku.

15. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da naslovljeni sud provede postupak i sam ocijeni jesu li ozljede koje je pretrpila tužiteljica u predmetnoj nezgodi adekvatne za dosudu pravične novčane naknade sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice i sukladno odredbama ZOO-a.

16. U tijeku postupka, do zaključenja glavne rasprave, tužiteljica nakon provedenog medicinskog vještačenja, očituje se na isto svojim podneskom od 13.11.2020. godine i navodi da ona nema primjedbi na zaprimljeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. J. F. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je kod tužiteljica došlo do smanjenja životne aktivnosti od 5%, da je tužiteljica zbog predmetne nezgode trpila bolove te da je istoj bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe, a da iz nalaza i mišljenja proizlazi i da je tužiteljica trpila i duševne boli te da je kod iste zaostalo naruženje manjeg prema srednjem stupnju od kojeg je ono u predjelu ručnog zgloba uvijek uočljivo drugim osobama.

17. Slijedom navedenog, a nastavno na zauzeto pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od dana 15. lipnja 2020. godine, u vezi promjena orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne 18. novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%, a sukladno čl. 191. st. 2 Zakona o parničnom postupku, tužiteljica ovime uređuje tužbeni zahtjev i predlaže naslovnom sudu da donese slijedeću presudu:

19. " Nalaže se tuženiku C. O. d.d., Z., OIB: …, platiti tužiteljici Đ. Š. iz K., OIB: …, iznos od 38.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29.01.2019. g. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, te joj naknaditi i parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana."

- Tužiteljica je u tijeku postupka, do zaključenja glavne rasprave, ustrajala kod svog konačno specificiranog tužbenog zahtjeva, kao u podnesku od 13.11.2020. godine, te učinila nespornim da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani i omjer suodgovornosti od 5% na strani tužiteljice, a 95% na strani tuženika. Tužiteljica do zaključenja glavne rasprave potražuje troškove prema troškovniku koji dostavlja u spis, te nema daljnjih dokaznih prijedloga.

- Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja kao i odgovornost u omjeru od 90%, smatrajući da je tužiteljica djelomično doprinijela nastanku štetnog događaja zbog nepažnje prilikom hodanja po predmetnom nogostupu.

20. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva smatrajući zatraženu naknadu neimovinske štete previsokom, obzirom na jačinu i karakter ozljeda odnosno činjenicu da je tužiteljica u nezgodi zadobila tjelesnu ozljedu koja nije ostavila trajne posljedice te obzirom na orijentacijske kriterije i sudsku praksu. Prije podnošenja ove tužbe, tuženik je na temelju odštetnog zahtjeva i dostavljene medicinske dokumentacije, tužiteljici isplatio iznos od 11.700,00 kn (od kojih se iznos od 1.800,00 kn odnosi na tuđu pomoć i njegu), čime je u cijelosti podmirio svoju obvezu prema njoj, a tužiteljica uz tužbu nije dostavila novu medicinsku dokumentaciju, koja bi eventualno opravdala dosuđenje daljnjeg iznosa naknade neimovinske štete.

21. Tuženik se ne protivi prijedlogu tužiteljice za provođenjem medicinskog vještačenja na okolnost ocjene povrede prava osobnosti, ali predlaže da u cilju razgraničenja tegoba uzrokovanih u štetnom događaju i eventualnih tegoba uzrokovanih eventualnim drugim bolestima odnosno ozljedama, kao i njenog općeg zdravstvenog stanja prije nezgode te ocjene uzročno posljedične veze tegoba tužiteljice sa štetnim događajem, sud istu obveže da dostavi u spis sljedeću dokumentaciju:

- cjelokupnu medicinsku dokumentaciju vezanu za ozljeđivanje tužiteljice u štetnom događaju iz koje će biti vidljiv tijek i završetak liječenja,

- zdravstveni karton tužiteljice od liječnika primarne zdravstvene zaštite,

- originalnu medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na ozljede zadobivene u štetnom događaju, radi uvida odnosno njene usporedbe s preslikama dostavljenim uz tužbu, sukladno čl. 108. st. 3. ZPP-a, te predlaže saslušanje tužiteljice.

22. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužiteljica potražuje po osnovu tuđe pomoći i njege. Ovo iz razloga što tužiteljica uz tužbu nije dostavila dokaz da je istu plaćala te se pretpostavlja da su joj pomoć pružali ukućani. Dakle, obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, zakonske zatezne kamate se na istu mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Tuženik ujedno predlaže učiniti nespornim visinu cijene sata tuđe pomoći i njege od 15,00 kn.

23. Zaključno, tuženik predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

24. Tuženik u daljnjem tijeku postupka, do zaključenja glavne rasprave, navodi da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 13.11.2020. godine, te se protivi primjeni novih kriterija u ovom postupku. Nadalje, tuženik navodi da se protivi zatraženom tijeku zateznih kamata te ističe prigovor zastare, kao što i ostaje u cijelosti kod odgovora na tužbu.

25. U tijeku postupka do zaključenja glavne rasprave, među strankama je učinjen nespornim omjer suodgovornosti od 5% na strani tužiteljice, a 95% na strani tuženika, te da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani besplatno, dok odluku o visini cijene jednog sata prepuštaju sudu.

26. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze: uvidom u cjelokupnu dokumentaciju dostavljenu po tužiteljici u spis, te je proveo i medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. J. F., pa kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga,

to je sud riješio da se daljnji dokazi neće provoditi.

27. Nakon ovako provedenog postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8 i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kao pod toč. I izreke ove presude.

- Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, a u tijeku postupka su stranke učinile nespornim da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani besplatno, te omjer suodgovornosti za nastanak štetnog događaja od 5% na strani tužitelja, a 95% na strani tuženika, kao i da je tuženik po odštetnom zahtjevu tužitelja isplatio mu ukupan iznos od 11.700,00 kn, za koji tuženik navodi da je od toga iznos od 1.800,00 kn se odnosio na tuđu pomoć i njegu), pa sud na sve ove okolnosti nije provodio posebnih i daljnjih dokaza.

28. Sud je uvidom u medicinsku dokumentaciju tužiteljice i iz provedenog medicinskog vještačenja po sudskom vještaku dr. J. F. utvrdio da je

tužiteljica, iz K., koja je rođena 1949. godine koja je pala i tom prilikom zadobila slijedeće ozljede: prijelom lijeve palčane kosti, inicijalna medicinska pomoć ukazana na Klinici za Kirurgiju KB Dubrava, učinjena je bila kompletna obrada nakon koje se postavi dijagnoza prijeloma palčane kosti s pomakom ulomka. Prijelom je zbrinut repozicijom ulomaka i postavljanjem imobilizacije, a tužiteljica se dalje liječi kod kuće, uredno se pridržava uputa ordinariusa i redovito se javlja na kontrolne preglede. Zbog slabog sraštavanja kosti, tužiteljica je bila bolnički liječena od 02.01. do 08.01. 2019. godine, te je učinjena operativna ugradnja slobodnog koštanog transplantata uzetog sa zdjelične kosti. Kod tužiteljice je imobilizacija trajala do 19.10.2018.godine, a zdravstveni karton nije dostavljen vještaku. Liječenje tužiteljice je trajalo do 17.04.2019. godine.

- Sudski vještak je naveo da je pregled obavljen 14.10.2020. godine zbog situacije izazvane pandemijom covid-19. U odnosu na subjektivne tegobe, tužiteljica navodi povremene bolove u lijevom ručnom zglobu kod napora i promjene vremena, a navodi da do tada nije imala slične ozljede ili tegobe.

- U odnosu na klinički pregled, sud je utvrdio da sudski vještak u nalazu navodi da inspekcijom u predjelu lijevog ručnog zgloba s dorzalne strane zamjetan je nepravilan svijetli ožiljak veličine oko 7x2 cm. Sličan ožiljak se nalazi na desnoj strani zdjelice nakon uzimanja koštanog transplantata. Pokretljivost u odnosu na desnu ruku zaostaje za otprilike 1/3 ili u manjem stupnju kod svih kretnji.

- Sud je utvrdio da je nakon ovako provedenog vještačenja, sudski vještak dr. J. F. mišljenja da je tužiteljica zbog operativnih zahvata i drugih medicinskih manipulacija trpila bolove jačeg intenziteta u trajanju od 4 dana. Srednje jaki bolovi potrajali su 10 dana, dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 3 mjeseca. Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takovi ulaze u pojačane napore.

29. Nadalje, sud je utvrdio da je sudski vještak mišljenja da je tužiteljica pretrpila primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje, a u toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 4 dana, srednji 5 dana i manji 6 dana. Kasni strah slabijeg intenziteta u trajanju od mjesec dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja.

30. Sud je utvrdio da je mišljenje sudskog vještaka dr. J. F. da je kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti za 5% trajno uvažavajući pri tom njezinu životnu dob kao i mogući utjecaj očekivanih degenerativnih promjena koje nisu obuhvaćene ovim postotkom, te da shodno ovom postotku će tužiteljica morati ulagati pojačane napore.

31. Dok se nalazila na strogom mirovanju i kućnom liječenju, tužiteljici je bila potrebna pomoć i njega druge osobe po 3 sata dnevno od 20. kolovoza do 19. listopada 2018. godine, jer je nosila imobilizaciju. Od 19. studenog 2018. godine do 02. siječnja 2019. godine po 2 sata dnevno, te od 08. siječnja 2019. godine još 6 tjedana po 3 sata dnevno, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te obavljanja kućanskih poslova i svih svakodnevnih težih životnih aktivnosti.

32. Sud je utvrdio da je kod tužiteljica kao posljedica predmetnog štetnog događaja i zadobivene ozljede, zaostalo naruženje manjeg prema srednjem stupnju od kojeg je ono u predjelu ručnog zgloba uvijek uočljivo drugim osobama.

- Nakon ovako provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica je izjavila da nema primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, te s istim nalazom i mišljenjem, kao i pravnim shvaćanjima Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2020. godine u vezi promjene orijentacijskih kriterija i visina iznosa za utvrđivanja visine pravične novčane naknade neimovinske štete, tužiteljica je uskladila svoj tužbeni zahtjev podneskom od 13.11.2020. godine. Tuženik se nije posebno očitovao na provedeno medicinsko vještačenje, ali se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 13.11.2020. godine, istakao prigovor zastare, kao i usprotivio se zatraženom tijeku zatezne kamate, te ostao u cijelosti kod odgovora na tužbu.

33. Sud je medicinski nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. J. F.

prihvatio u cijelosti, jer je dano na osnovi spisu priležećoj medicinskoj dokumentaciji tužiteljice, te na osnovi objektivnog kliničkog pregleda tužiteljice po sudskom vještaku, nalaz i mišljenje su sačinjeni detaljno, objektivno i stručno i u cijelosti u skladu s pravilima znanosti i struke.

- Sud je nakon ovako provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužiteljica dokazala da je ozlijeđena u predmetnom štetnom događaju, a što tuženik niti ne spori, da je uputila tuženiku odštetni zahtjev dana 29.01.2019. godine na 30.000,00 kn na ime neimovinske štete, te za 5.000,00 kn na ime imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, da je tuženik prije utuženja isplatio tužiteljici iznos od 11.700,00 kn na ime naknade štete iz ovog štetnog događaja, od čega je iznos od 1.800,00 kn isplaćen s naslova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, da je tužiteljica tek podneskom od 13.11.2020. godine postavila zahtjev za isplatom daljnjeg iznosa od 38.000,00 kn, dok je u tužbi potraživala isplatu daljnjeg iznosa od 14.000,00 kn, te je sud uz već sve navedeno, utvrdio i da je liječenje tužiteljice prema utvrđenju iz medicinskog vještačenja i medicinskog nalaza sudskog vještaka dr. J. F.,

trajalo do 17.04.2019. godine, što znači prije nego što je tužiteljica u mirnom postupku zatražila od tuženika odštetnim zahtjevom naknadu štete zbog povrede njezina prava osobnosti, povredom prava na tjelesno i duševno zdravlje.

34. U tijeku postupka, nakon promjene Orijentacijskih kriterija koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske, koji se primjenjuju na sve sporove u tijeku, pa tako i na ovaj konkretan spor, tužiteljica je svojim podneskom od 13.11.2020. godine postavila tužbeni zahtjev na daljnji iznos od 38.000,00 kn uz ranije isplaćen joj iznos od 11.700,00 kn, dok je u tužbi tužiteljica uz ranije isplaćeni joj iznos od 11.700,00 kn zatražila daljnju isplatu naknade od 11.700,00 kn, koja ranija isplata nije sporna između stranaka, ali je sporno da li je istom tuženik, kako to tuženik ističe, a tužiteljica osporava, izvršio cjelokupnu isplatu tužiteljice s naslova naknade štete iz predmetnog štetnog događaja.

- Nadalje, između stranaka je učinjeno u tijeku postupka do zaključenja glavne rasprave nespornim da je tužitelja suodgovorna za nastanak štetnog događaja u omjeru od 5%, a tuženik (tuženikov osiguranik) u omjeru od 95% o čemu je sud morao voditi računa prilikom dosuđenja naknade štete, a u smislu odredbi čl. 1092. st. 1. ZOO-a, te umanjiti pravičnu novčanu naknadu za utvrđeni omjer suodgovornosti tužiteljice.

35. Sud je, nakon ovako utvrđenog činjeničnog stanja nakon provedenog medicinskog vještačenja, kao i iz spisu priležeće dokumentacije, utvrdio da je tužiteljica dokazala postojanje uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i ozljeda koje je tužiteljica obuhvatila ovom tužbom, te utvrđenog intenziteta i trajanja fizičkih bolova i straha, vrsti ozljeda, činjenice načina liječenja, te utvrđenog obima trajnog umanjenja životnih i radnih aktivnosti tužiteljice i duševnih bolova koje ona zbog toga trpi, naruženosti i duševnih bolova koje tužiteljica obzirom na utvrđeni stupanj iste, lokaciju i vidljivost trećim osobama kako je sud utvrdio iz medicinskog nalaza i mišljenja, i potrebe tužiteljice za tuđom pomoći i njegom, sud je nespornim utvrdio da je slijedom svega iznesenog tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede na tjelesno i duševno zdravlje, te je sud prilikom odmjeravanja ukupne pravične naknade (satisfakcije), sukladno odredbi čl. 1100 st. 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO-a) (NN 35/05), rukovodio se jačinom i trajanjem pretrpljenih fizičkih bolova, straha, stupnja trajnog umanjenja životnih aktivnosti tužiteljice, stupnjem i lokacijom naruženosti tužiteljice, kao i te potrebe za tuđom pomoć i njegom, a u vezi citiranog primjenom odredbi č l. 1095 st. 1. ZOO-a, kao i odredbi čl. 1085 st. 3. kao i čl. 1089., te odredbi čl. 1090., čl. 1045. i čl. 1046. ZOO-a, kao i čl. 233. st. 1. ZPP-a, sud mora voditi računa i prilikom dosuđivanja imovinske i neimovinske štete nastale povredom prava osobnosti tužiteljice.

36. Prema ocjeni ovog suda, svako od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogli bi biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava tužiteljici pravo na pravičnu novčanu naknadu, pa radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju u kojem ovaj sud odlučuje u ovoj parnici, potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužiteljici da je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti, a u vezi odredbe čl. 19., čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a, čl. 19. te čl. 1045. i čl. 1046., kao i odredbi čl. 1100, st. 1. i 2., čl. 1095. st. 1., te čl. 1085. st. 3. i čl. 1090, te čl. 1046 - sve ZOO-a, a u vezi odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a.

37. Na osnovi ovako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći intenzitet i trajanje straha tužiteljice, a u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i st. 2. i čl. 19. ZOO-a, i ostalih već ranije citiranih odredbi ZOO-a koje reguliraju način procjene i određene visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog prava osobnosti, sud je ocijenio da tužiteljici s naslova kriterija straha bi pripadala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 9.000,00 kn, prema novim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa je slijedom iznesenog, sud utvrdio da bi tužiteljici pripadala s ovog kriterija ukupna pravična novčana naknada u iznosu od 9.000,00 kuna po kriteriju straha.

- Na osnovi ovako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći intenzitet i trajanje fizičkih bolova tužitelja, vrstu ozljeda, način i tijek liječenja, a sve u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i st. 2. ZOO-a, čl. 19. ZOO-a kao i ostalih već ranije citiranih odredbi ZOO- a koje reguliraju način procjene i određene visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog prava osobnosti, sud je ocijenio da tužiteljici s naslova kriterija fizičkih bolova bi pripadala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti prema novim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ukupnom iznosu od 9.941,00 kuna, pa je sud utvrdio da bi tužiteljici s naslova ovog kriterija pripadala pravična novčana naknada od ukupno 9.941,00 kn.

- Na osnovi ovako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći utvrđeni stupanja trajnog umanjenja životnih aktivnosti tužiteljice od 5 %, dob tužiteljice koja je rođena 1949. godine, koja će još dugi niz godina kroz cijeli svoj život u svakodnevnom životu, morati ulagati ove pojačane napore i zbog toga trpjeti duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti, sud je cijeneći sve izneseno, a posebno obim i intenzitet i trajanje ovih duševnih bolova, cijeneći sve izneseno, a u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i st. 2. ZOO-a, čl. 19. ZOO-a kao i ostalih već ranije citiranih odredbi ZOO-a koje reguliraju način procjene i određene visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog prava osobnosti, sud je ocijenio da tužiteljici s naslova kriterija duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti bi pripadala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti prema novim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ukupnom iznosu od 7.000,00 kuna.

- Na osnovi ovako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći da je kod tužiteljice zaostala naruženost kao posljedica ozljeđivanja i to u predjelu lijevog ručnog zgloba s dorzalne strane gdje je kod tužiteljice zamjetan nepravilan svijetli ožiljak veličine oko 7x2 cm, te da se sličan ožiljak nalazi kod tužiteljice i na desnoj strani zdjelice nakon uzimanja koštanog transplantata, kao i da je zaostalo naruženje tužiteljice manjeg prema srednjem stupnju od kojeg je ono u predjelu ručnog zgloba uvijek uočljivo drugim osobama, sud cijeneći da je tužiteljica žena zrele životne dobi, da je naruženost na ruci stalno vidljiva trećim osobama, dok ona na desnoj strani zdjelice samo kada je tužiteljica u intimnim situacijama, bez odjeće koja prekriva tu naruženost, vodeći računa o stupnju i lokaciji naruženosti, te cijeneći sve izneseno, kao i ostale okolnosti vezano uz odredbe čl. 1100 st. 1. i st. 2. ZOO-a i čl. 19. ZOO-a, utvrdio da bi tužiteljici s naslova naruženosti ukupno pripadala pravična novčana naknada od 15.000,00 kn.

38. Sud je tako utvrdio, da bi tužiteljici pripadala ukupna naknada neimovinske štete u iznosu od 40.941,00 kn, koji iznos valja umanjiti prvenstveno za suodgovornost tužiteljice od 5%, a u smislu odredbe čl. 1092. st. 1. ZOO-a, što je iznos od 2.047,05 kn, za koji valja umanjiti ukupno utvrđeni iznos neimovinske štete koji bi pripadao tužiteljici, a od tako utvrđenog iznosa od 38.893,95 kn, valja oduzeti iznos od 9.900,00 kn (11.700,00 kn ukupno isplaćenih od čega je 1.800,00 kn bilo na ime tuđe pomoći i njege), koji je tuženik nesporno isplatio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete u postupku prije utuženja, čime se dobiva iznos od 28.993,95 kn koji je valjalo ovom presudom dosuditi tužiteljici na ime daljnje naknade neimovinske štete, što je sud i učinio u izreci ove presude pod toč. I. izreke, a odbio tužiteljicu s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva s ovog osnova u iznosu od 2.047,05 kn i zatraženim zateznim kamatama na taj iznos počev od 29. siječnja 2019. godine pa do isplate, a kao što je sud presudio pod toč. II izreke ove presude.

39. Sud je utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u obimu od 461 sat ukupno, da je među strankama učinjeno nespornim da su tužiteljici tuđu pomoć pružali ukućani besplatno, a sud je utvrdio kao primjeren iznos naknade onaj od 19,00 kn po jednom satu iste, imajući troškove života, troškove usluge pomoći u kući (nekvalificirane) kao i postojeću sudsku praksu, koja u određenim slučajevima dosuđuje i višu naknadu kao primjerenu za ovu vrstu imovinske štete, to je sud utvrdio da bi tužiteljici slijedom iznesenog bi za ovaj vid imovinske štete pripadala naknada od ukupno 8.759,00 kn, a sve primjenom odredbi: čl. 1100 st. 1. Zakona o obveznim odnosa (ZOO-a) (NN 35/05), te čl. 1045, čl. 1046, čl. 1095 st. 1. i čl. 1085 st. 3, te čl. 1089. ZOO-a, kao i odredbe čl. 1090. ZOO-a, te primjenom odredbe čl. 233. st. 1. ZPP-a, koji iznos je valjalo prvenstveno umanjiti za 5% suodgovornosti tužiteljice primjenom odredbe čl. 1092. st. 1. ZOO-a, što je iznos od 437,95 kn, pa je tako utvrđen iznos naknade za tuđu pomoć u iznosu od 8.321,05 kn, koji je valjalo umanjiti za nesporno isplaćeni iznos po tuženiku po ovom osnovu u iznosu od 1.800,00 kn, te je tako dobiven iznos konačne naknade od 6.521,05 kn, koji je sud dosudio tužiteljici kao daljnji iznos naknade, a kao pod toč. I izreke ove presude, dok je odbio tužiteljicu s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva s tog osnova u iznosu od 437,95 kn i zatraženim kamatama na taj iznos počev od 29. siječnja 2019. godina pa do isplate, a kao pod toč. II izreke ove presude.

40. Sud je tako tužiteljici dosudio daljnji iznos naknade štete po osnovu naknade za povredu prava osobnosti tužiteljice povredom njezina prava na tjelesno i duševno zdravlje, s naslova neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 35.515,00 kn (na ime daljnje naknade neimovinske štete iznos od 28.993,95 kn, te na ime daljnje imovinske štete iznos od 6.521,05 kn), dok je odbio tužiteljicu s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od ukupno 2.485,00 kn, od čega je 437,95 kn na ime imovinske štete (tuđa pomoć), a iznos od 2.047,05 kn odbijena tužiteljica na ime neimovinske štete.

41. Tužiteljica je u odštetnom zahtjevu zatražila naknadu s naslova neimovinske štete u ukupnom iznosu od 30.000,00 kn, a na ime imovinske štete u iznosu od 5.000,00 kn, pa joj na te iznose pripada i zatezna kamata počev od 29.01.2019. godine pa do isplate, i to na imovinsku i neimovinsku štetu, jer je sudska praksa kroz višegodišnju sudsku praksu ustalila svoj stav o tome da i s naslova imovinske štete za tuđu pomoć oštećenom, tj. tužitelju pripada zatezna kamata od dana postavljanja odštetnog zahtjeva, pa kako je za iznos od 5.000,00 kn tužiteljica za tuđu pomoć postavila odštetni zahtjev još 29.01.2019. godine, na taj iznos joj pripada i zatezna kamata od 29.01.2019. godine pa do isplate, dok za povišeni tužbeni zahtjev, tužiteljici pripada zatezna kamata od dana povišenja, tj. od 13.11.2020. godine, pa do isplate, a sve u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a.

42. Sud je tako, tužiteljici cijeneći kada je i u kojem iznosu postavljen zahtjev za naknadom neimovinske štete, utvrdio da joj valja dosuditi daljnji iznos od 28.993,95 kn, a da joj je s istog osnova već isplaćen iznos od 9.900,00 kn, te da je u odštetnom zahtjev ukupno zatražila naknadu s naslova neimovinske štete u iznosu od 30.000,00 kn, sud je utvrdio da joj na iznos od ukupno 30.000,00 kn (isplaćenih i naknadno traženih pripada zatezna kamata od 29.01.2019 godine), a na daljnji iznos do ukupno pripadajućih joj po istom osnovu 38.893,95 kn, tj. na iznos od 8.893,95 kn za koji je povećala svoje potraživanje podneskom od 13.01.2021. godine pripada zatezna kamata tekuća tek od 13.01.2021. godine. Tako je sud, na daljnje dosuđen iznos od 20.100,00 kn s osnova neimovinske štete dosudio tužiteljici zateznu kamatu tekuću od 29.01.2019. godine, a za iznos od 8.893,95 kn odbio joj zahtjev za platež zatezne kamate za period od 29.01.2019. godina pa do zaključno s 12.11.2020. godine, kao neosnovanim, kao pod toč. II izreke ove presude, dok je sud na isti iznos od 8.893,95 kn dosudio tužiteljici pripadajuću zateznu kamatu tekuću od 13.11.2020.godine pa do isplate, a kao pod toč. I izreke ove presude.

43. Sud je utvrdio da je tužiteljica s naslova imovinske štete zatražila odštetnim zahtjevom ukupno 5.000,00 kn na koji iznos ima pravo na zateznu kamatu, počev od dana 29.01.2019. godine pa do isplate, a da je naknadno povećala svoj zahtjev s istog osnova, te da joj na razliku do ukupno joj pripadajućih 8.321,05 kn na ime naknade s naslova imovinske štete, koji iznos je valjalo umanjiti za nesporno isplaćeni iznos po tuženiku po ovom osnovu u iznosu od 1.800,00 kn, te je tako dobiven iznos konačne naknade od 6.521,05 kn, tužiteljici bi pripadala zatezna kamata na ukupan iznos od 5.000,00 kn, tj. na daljnje zatraženi iznos naknade ove vrste imovinske štete u iznosu od 3.200,00 kn počev od 29.01.2019. godine pa do isplate, kao što je dosuđeno pod toč. I izreke ove presude, dok je tužiteljicu valjalo odbiti sa zahtjevom za dosuđenje zatezne kamate na daljnji iznos pripadajuće joj naknade s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.321,05 kn zatražene za period od 29.01.2019. godina pa do zaključno s 12.11.2020. godine kao neosnovanim, a kao što je sud presudio pod toč. II izreke ove presude. Sud je na iznos od 3.321,05 kn dosudio tužiteljici zateznu kamatu tekuću od povećanja tužbenog zahtjeva, tj. od dana 13.11.2020. godine pa do isplate, a kao pod toč. I izreke ove presude.

44. Treba naglasiti da je sud utvrdio da bez obzira što nije nastupila zastara za postavljenja višeg tužbenog zahtjeva, da za tako povećane iznose ne može početi teći zatezna kamata prije nego što je isti zahtjev postavljen, a sve u skladu s odredbama čl. 1103. ZOO-a, jer tuženik ne može pasti u zakašnjenje za iznos koji do 13.11.2020. godine tužitelj od njega nije niti potraživao, kako niti u odštetnom zahtjevu, tako niti u tužbi.

45. Sud je utvrdio da prema postojećoj sudskoj praksi za neimovinsku štetu, te na imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege, tužiteljici, tj. oštećenom, pripada zakonska zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a prema odredbi čl. 1103. ZOO-a, što je bio dana 29.01.2019. godine do visine tako postavljenog odštetnog zahtjeva, a u tom odštetnom zahtjevu od 29.01.2019. godine tužiteljica zatražila naknadu štete od ukupno 35.000,00 kn, te da za dosuđenu naknadu štete preko tog iznosa, obzirom da tužiteljica potražuje naknadu nakon djelomične isplate u mirnom postupku, tek svojim podneskom od 13.11.2020. godine u višem iznosu od prvotno zatraženog, to je sud tužiteljici na više zatražene iznose od onih zatraženih u odštetnom zahtjevu i u tužbi, a koji prema utvrđenju ovog suda, pripadaju tužiteljici kako bi joj bila nadoknađena ukupna nastala šteta u smislu odredbe čl. 1090. ZOO-a, a kako je sud već obrazložio u ovoj presudi, dosudio zateznu kamatu počev od 13.11.2020. godine pa do isplate, a kao pod toč. I izreke ove presude, a odbio zatraženu zateznu kamatu za raniji period, kao pod toč. II izreke ove presude, kao neosnovan, jer do dana 13.11.2020. godine za te daljnje zatražene i dosuđene iznose, tuženik nije mogao biti u zakašnjenju u vremenu koje je prethodilo postavljanju tako uvećanog tužbenog zahtjeva.

46. Sud je utvrdio da je konačno specificirani tužbeni zahtjev tužiteljice s naslova naknade štete zbog povrede njezina prava osobnosti povredom prava na njezino tjelesno i duševno zdravlje, s naslova neimovinske i imovinske štete, vezano uz zatražene glavne iznose, osnovan u dijelu kao pod toč. I. izreke ove presude.

47. Sud je utvrdio da je prigovor tuženika o zastari potraživanja tužiteljice neosnovan u cijelosti, jer je prema utvrđenju suda, tužiteljica cijelo vrijeme potraživala naknadu iste vrste i osnova štete, po istim kriterijima, ali je u tijeku postupka uskladila visinu svog tužbenog zahtjeva s postojećim orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, za koju okolnost, nastala sudska praksa koja smatra da tako povećani iznosi koji se potražuju po određenom osnovu, tj. kriteriju, s osnova usklađenja s postojećim orijentacijskim mjerilima koji se primjenjuju na sve slučajeve odštete koji su u tijeku, nisu u zastari i da za njih nije nastupila zastara. Ovakvog stava je i ovaj parnični sud, jer bi u suprotnom odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske o promjeni i povećanju visina pojedinih pravičnih naknada za neimovinsku štetu, a koja se primjenjuje na sve slučajeve naknade štete koji su u tijeku, bila bez smisla. Dakle, sud je utvrdio da niti za jedan dio potraživanja tužiteljice iz konačno specificiranog tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara, kako za glavna tako i za sporedna potraživanja, a sve primjenom ranije citirane sudske prakse, kao i primjenom odredbi čl. 214., čl. 215., čl. 216., čl. 230., u vezi odredbe čl. 241. – sve ZOO-a, jer je štetni događaj nastupio 30. kolovoza 2018. godine, odštetni zahtjev je podnesen tuženiku 29.01.2019. godine, čime je prekinut tijek zastare, a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 20.12.2019. godine, kojom je obuhvaćena sva šteta zatražena od tuženika odštetnim zahtjevom. Slijedom iznesenog, usklađenje visine potraživanja tužiteljice izvršeno podneskom od 13.11.2020. godine, prema utvrđenju ovog suda, nije bilo obuhvaćeno zastarom, kako to netočno tvrdi tuženik, već je isto bilo samo od utjecaja na tijek zatezne kamate na dio tužbenog zahtjeva, a kako je to sud utvrdio, obzirom je sud stava da za iznos koji nije od tuženika zatražen, tuženik nije mogao pasti u zastaru, sve dok isti iznos i nije bio zatražen, a primjenom odredbe čl. 1103. ZOO-a,

- Dakle, tuženikov prigovor zastare potraživanja, sud je utvrdio neosnovanim u cijelosti, a prigovor vezano uz zatraženi tijek zatezne kamate, samo dijelom osnovanim, kao i u odnosu na suodgovornost tužiteljice, a time i visinu naknade štete koja joj pripada, a sve kao pod toč. II. izreke ove presude. Sud je utvrdio da je tuženik neosnovano u ovoj parnici tvrdio da je isplatom koju je izvršio tužiteljici po njezinom odštetnom zahtjevu u cijelosti naknadio tužiteljici nastalu štetu.

48. Nadalje, treba napomenuti da je sud dozvolio konačnu specifikaciju tužbenog zahtjeva, jer je ista izvršena nakon izmjene stava Vrhovnog suda RH o visini naknada s odlukom da se isto odnosi na sve postupke u tijeku, pa tako i na ovaj postupak, zbog čega je ista specifikacija tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 13.11.2020. godine, prema utvrđenju ovog suda, dopuštena u cijelosti, te svrhovita u smislu odredbi ZPP-a, radi rješenja ukupnih odnosa između stranaka spora.

- Odluka suda o stopi zatezne kamate donesena je primjenom propisa čl. 29 st. 2-6 i st. 8-9 ZOO-a (NN 78/15), a kao pod toč. I. izreke ove presude.

49. Odluka suda o parničnim troškovima ovog postupka donesena je primjenom propisa članka 154 st. 5 i čl. 155 ZPP-a, a isti se sastoji od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku koji je odvjetnik, te troška medicinskog vještačenja, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu. Treba napomenuti da je sud tužiteljici dosudio trošak sastava odštetnog zahtjeva po punomoćniku odvjetniku, jer je utvrdio da je isti trošak vezan uz ovaj parnični trošak, da je bio koristan i neophodan, obzirom da se, u slučaju da tuženik nije osporio uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljeda koje su joj u istom nastale, cijeli slučaj predmetne odštete mogao riješiti samo s troškom podnošenja tog zahtjeva u mirnom postupku, bez nastanka bilo kojeg dijela parničnog troška, koji je u ovom slučaju nastao. Isti postupak podnošenja odštetnog zahtjeva uz ovakve i slične slučajeve nastale štete u prometu, propisao je upravo i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, po kojim odredbama je tužiteljica i postupila. Tuženik se poziva na jedan dio sudske prakse, dok je ovom sudu poznata i drugačija sudska praksa, koja ovu vrstu troška kao opravdanog i neophodnog za vođenje postupka, bez iznimke dosuđuje.

50. Odluka suda o stopi zateznih kamata donesena je primjenom odredbi čl. 29 st. 2-6 i st. 8-9 ZOO-a (NN 78/15), a kao u izreci ove presude.

51. Odluka suda o parničnim troškovima ovog postupka donesena je primjenom propisa članka 154 st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a isti se sastoji od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku koji je odvjetnik, troška medicinskog vještačenja, troška sudske pristojbe na tužbu i sudske pristojbe na presudu.

52. Trošak je određen na slijedeći način: sastav tužbe, podnesak 03.02.2020., ročište 11.03.2020., podnesak 13.11.2020., ročište 06.05.2021. - svaka od ovih parničnih radnji po 100 bodova; podnesak 20.01.2020., podnesak 18.03.2020. - svaka od ovih parničnih radnji po 25 bodova, što čini ukupno 550 bodova, a vrijednost jednog boda zajedno s paušalom je 10,00 kn, što čini 5.500,00 kn, koji iznos je valjalo uvećati za 25% PDV-a, što čini iznos 1.375,00 kn, te čini zbir od 6.875,00 kn, čemu je valjalo dodati trošak predujma medicinskog vještačenja u iznosu od 1.100,00 kn u cijelosti, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 500,00 kn te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 730,00 kn, pa je tako ukupan trošak utvrđen u iznosu 9.205,00 kn i dosuđen u cijelosti kao pod toč. I izreke ove presude, a to sve iz razloga jer je tuženik od početka ovog spora osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva smatrajući da je izvršenom isplatom u postupku koji je prethodio utuženju podmirio cijelu štetu tužitelju, a tužitelj nije uspio tek s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva zbog kojeg nije nastao posebni parnični trošak. 53. Odluka suda o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak, koje teku od dana donošenja presude prvog stupnja, što je dan 16. lipnja 2021. godine, pa do isplate, zasniva se na propisu članka 30. st. 2 Ovršnog zakona.

54. Slijedom svega iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 16. lipnja 2021. godine

Sudac:

Tanja Hučera

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se podnosi pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka, a preko ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika