Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: 2 Gž-137/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K. M., kao nositelja OPG-a, P. S., OIB…. , zastupan po Odvjetničkom društvu L.&R. iz Đ., protiv tuženika A. Z., d.d., Z., OIB….., zastupan po punomoćnici S. T., odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu broj P-250/2018- 3, od 3. prosinca 2018., 16. lipnja 2021.
r i j e š i o j e
Žalba se uvažuje, te se točka I. i II. rješenja Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu broj P-250/2018-3, od 3. prosinca 2018. preinačuje tako da glasi:
"Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti tuženika podnesenog u odgovoru na tužbu od 31. listopada 2018. kao neosnovan."
Obrazloženje
1. Rješenjem označenim u izreci prvostupanjski sud se proglasio mjesno nenadležnim (točka I. izreke) te odredio da će predmet ustupiti nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu (točka II. izreke). Istodobno sud je odredio da se neće održati rasprava određena za dan 7. prosinca 2018. (točka III. izreke).
2. Protiv tog rješenja tužitelj je izjavio žalbu s prijedlogom drugostupanjskom sudu da je uvaži i rješenje prvostupanjskog suda stavi van snage, te utvrdi nadležnost prvostupanjskog suda.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale na vozilu po osnovi police automobilskog kaska koji je s tuženikom sklopio tužiteljev prednik. Dakle, radi se o ostvarenju tražbine s osnove tuženikove ugovorne odgovornosti za naknadu štete.
5. Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio mjesnoj nadležnosti prvostupanjskog suda navodeći da su stranke ugovorile nadležnost suda u Zagrebu.
6. Prvostupanjski sud je, oslonom na odredbu članka 70. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) prihvatio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti jer je utvrdio da su stranke ugovorile nadležnost Općinskog suda u Zagrebu.
7. Iz spisa proizlazi:
- da je tužiteljevo prebivalište u P. S., a tuženikovo sjedište u Z.;
- da je tužiteljev pravni prednik M. M. sklopio ugovor o osiguranju (automobilski kasko) s tuženikom 18. svibnja 2017.;
- da je u članku 33. Uvjeta za osiguranje vozila od svih rizika auto plus predviđeno da u slučaju spora između ugovaratelja osiguranja odnosno osiguravatelja i tuženika predviđa nadležnost suda u Zagrebu.
8. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Da je u odredbe ZZP-a implementirana Direktiva Vijeća 93/13 EEZ 5. travnja 1993. kojom su regulirani nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te određeno da se smatran nepoštenom odredba ako je jednostrano određena klauzula o potrošačkim ugovorima suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača.
9. Žalitelj pravilno ukazuje i na praksu Suda Europske unije odnosno presudu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da po službenoj dužnosti ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira da li se radi o materijalnim ili postupovnim odredbama. Sud je zauzeo stajalište da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive ako su ispunjene temeljne pretpostavke da nije bila posebno pregovarana, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
10. Iz stanja spisa se može zaključiti da se o odredbi članka 33. Uvjeta za osiguranje vozila od svih rizika auto plus nije pojedinačno pregovaralo, te da ta odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, budući tužitelj radi osiguranja svojih prava mora putovati u Zagreb, a živi P. S., koje su udaljene od Z. cca 123 km, a ta okolnost bi prouzročila dodatne troškove i dodatno vrijeme. Budući ugovaratelj osiguranja nije imao utjecaja na njen sadržaj, a ona je ugovorena s ciljem da se tuženik dovede u što povoljniji položaj, što je čini nepoštenom, a time i ništetnom, pa se na njoj ne može osnovati nadležnost suda u Zagrebu.
11. S obzirom na navedeno, kako se nadležnost suda u Zagrebu ne može ustanoviti na osnovi prorogacijske klauzule iz članka 33. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska, a tuženikov jedini prigovor mjesne nenadležnosti se upravo odnosio na tu činjenicu, to je žalbu valjalo prihvatiti, rješenje prvostupanjskog suda preinačiti i odbiti tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti koji se temeljio na ugovorenoj nadležnosti suda u Zagrebu kao neosnovan.
12. Radi izloženog a na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a riješeno je kao u izreci.
Dubrovnik, 16. lipnja 2021.
Sudac:
Emir Čustović
