Poslovni broj Gž-1387/2021
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja G. K. iz V., OIB ..., zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku iz V., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnici M. V., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & G. d.o.o. Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-906/19-9 od 24. rujna 2020., 16. lipnja 2021.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-906/19-9 od 24. rujna 2020.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.
2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP).
3. Žalbenim navodima, u bitnome, ističe da je tužitelj, kojeg u ovom postupku zastupa punomoćnik, mogao angažirati punomoćnika u Z. pa da mu provedbom postupka pred nadležnim sudom u Z. ne bi nastao dodatni trošak. Nastavno, navodi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je prorogacijska klauzula ništetna, no sve da ona to i jest, da je i neovisno o ugovorenoj prorogaciji mjesne naležnosti, nadležan sud u Zagrebu jer je tako propisano odredbom članka 46. stavak 1. ZPP-a.
4. Predlaže preinačiti, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak sudu prvog stupnja, uz nadoknadu troškova sastava žalbe.
5. Žalba tuženika je neosnovana.
6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, pazeći pri tome na apsolutno bitne procesne povrede na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da nije počinjena nije jedna od tih povreda zakona.
7. Donoseći pobijano rješenje, prvostupanjski sud je utvrdio da su odredbom članka 13. Ugovora o kreditu broj 318-50-3922794 od 15. veljače 2007. stranke za slučaj spora ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta banke (Z.).
8. U odnosu na tu ugovornu odredbu, sud prvog stupnja je utvrdio da se radi o unaprijed formuliranom ugovornoj odredbi o kojoj ugovorne strane nisu pregovarale pa da tužitelj nije imao mogućnosti utjecati na njen sadržaj. Utvrdio je i da ta ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama strana jer da bi, kada bi za suđenje bio nadležan sud u Z., tužitelj koji ima prebivalište u V., bio doveden u znatno težu situaciju jer bi morao putovati u Z., što iziskuje i troškove i vrijeme. Zato je pozivom na odredbu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03;dalje: ZZP) i Direktivu Vijeća 93/3/EEZ od 15. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, predmetnu ugovornu odredbu utvrdio ništetnom, pozivajući se i na pravni stav Suda Europske unije iz presude od 27. lipnja 2000. donijetoj u spojenim predmetima C-240/98 i C-244/98.
9. Nastavno, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj pokrenuvši postupak pred sudom svojeg prebivališta iskoristio pravo izbora koje mu pruža odredba članka 19. l stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16; dalje: ZOPK). Utvrdio je i da su stranke predmetni Ugovor o kreditu, pa kasnije i Dodatak tom ugovoru, zaključile u poslovnici tuženika u V., pa je pozivom na odredbu članka 59. ZPP-a i citirane odredbe članka 19. l ZOPK-a, odbio kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.
10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je ugovorna odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti ništetna.
11. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. ZZP-a je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nastavno, nepoštene ugovorne odredbe su ništetne u smislu odredbe članka 87. ZZP-a.
12. U konkretnom slučaju radi se o ugovornoj klauzuli koja nije bila posebno pregovarana, već je sastavni dio tipskog ugovora tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj. Ta ugovorna klauzula, protivno žalbenim navodima tuženika, uzrokuje financijsku neravnotežu u pravima i obvezama stranaka jer bi radi ostvarenja svojih prava i obveza tužitelj koji stanuje u V. morao putovati u Z.. Kada se uzmu u obzir troškovi putovanja, potrebno vrijeme i obveza koja je nametnuta tužitelju ugovornom odredbom o mjesnoj nadležnosti suda u Z., za zaključiti je da se tom ugovornom odredbom ograničava pravo tužitelja na pristup sudu.
13. Utvrdivši prethodno prorogacijsku klauzulu ništetnom, prvostupanjski sud je pravilno odlučio i o prigovoru mjesne nenadležnosti tuženika. Naime, budući da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u V., sukladno pravilu o izaberivoj nadležnosti iz članka 59. ZPP-a, za suđenje u ovom sporu mjesno nadležan Općinski sud u Varaždinu pred kojim je tužitelj pokrenuo spor jer se na području tog suda nalazi poslovna jedinica tuženika iz čije je djelatnosti spor i nastao.
14. Iz navedenih je razloga žalba tuženika odbijena i rješenje suda prvog stupnja je potvrđeno pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a.
15. Kako je žalba tuženika odbijena, odbijen je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava iste.
16. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci, 16. lipnja 2021.
Sutkinja
Brankica Malnar
