Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž Ovr-112/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. K. d.o.o. Z., OIB …, zastupanog po Odvjetničkom društvu B. i P., odvjetnicima iz Z., protiv 1. ovršenika D. V.1 iz K., OIB … i 2. ovršenice D. V. 2 iz K., OIB …, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi 1. i 2. ovršenika, izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ovr-233/2020- 18 od 11. siječnja 2021., 16. lipnja 2021.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba 1. ovršenika D. V.1 iz K., i 2. ovršenice D. V. iz K., kao neosnovana, potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ovr-233/2020-18 od 11. siječnja 2021.

II. Odbija se ovrhovoditelj sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog 1. i 2. ovršenika za povrat u prijašnje stanje podnesen dana 20. srpnja 2020. kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žale se ovršenici zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ovršenici u žalbi u bitnom navode da su dovedeni u zabludu postupanjem prvostupanjskog suda budući da im je isti dostavio rješenje o ovrsi na način da je rješenje o ovrsi bilo priklamano uz zaključak o provođenju građevinskog vještačenja. Zatim navode da je naslovni sud rješenje o ovrsi donio suprotno odredbama Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima (Narodne novine broj 53/20. i 83/20. – dalje: Zakon), te da je sud trebao zastati s provođenjem ovršnog postupka. Također navode da im nikada nije bila dostavljena dokumentacija na koju se ovrhovoditelj poziva u prijedlogu za ovrhu te da im je tim postupanjem povrijeđeno načelo saslušanja obje stranke u postupku. U žalbi predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da prihvati njihov zahtjev za povrat u prijašnje stanje, te ukine rješenje o ovrsi broj Ovr-233/2020 od 5. lipnja 2020. i sve provedene radnje, te da obustavi ovrhu i naloži ovrhovoditelju da ovršenicima plati trošak sudske pristojbe na žalbu prema odluci suda ili podredno da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu ovršenika odgovorio je ovrhovoditelj koji u odgovoru osporava osnovanost svih žalbenih navoda ovršenika, te predlaže da drugostupanjski sud odbije njihovu žalbu kao neosnovanu i potvrdi rješenje prvostupanjskog suda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja povodom žalbe ovršenika, i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19. – u daljnjem tekstu ZPP), koji se na temelju odredbe iz članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16. i 73/17. - dalje: OZ-a), na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijano rješenje nije doneseno uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se povredu sadržajem žalbe pozivaju ovršenici, a ovo iz razloga jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Razlozi dani o svim odlučnim činjenicama su jasni i određeni.

7. U odnosu na žalbene navode ovršenika u kojima ističu da su dovedeni u zabludu postupanjem prvostupanjskog suda budući da im je rješenje o ovrsi sud dostavio priklamano uz zaključak o građevinskom vještačenju su neosnovani.

7.1. Naime, ovdje je prije svega potrebno istaknuti da su ovršenici prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnijeli nepravovremeno, odnosno izvan roka propisanog odredbom članka 118. ZPP-a, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Prema podacima u spisu rješenje o ovrsi ovršenici su zaprimili 10. lipnja 2020., a za propuštanje roka za podnošenje žalbe protiv istog nedvojbeno su saznali najkasnije 9. srpnja 2020. kada je stalni sudski vještak I. Ž. na nekretnini koja je predmet ovog ovršnog postupka obavio očevid radi utvrđenja vrijednosti nekretnine budući je 1. ovršenik bio prisutan na predmetnom očevidu, a što je potvrdila i 2. ovršenica svojim iskazom danom na ročištu 11. siječnja 2021. Prema tome, čak i da je postojao opravdan razlog za propuštanje roka za ulaganje pravnog lijeka protiv rješenja o ovrsi, a što očito nije, ovršenici su prijedlog za povrat u prijašnje stanje trebali podnijeti najkasnije 17. srpnja 2020., a kako su ga podnijeli tek 21. srpnja 2020. sasvim je jasno da je isti nepravovremen.

7.2. Nadalje, u odnosu na ove žalbene navode ovršenika potrebno je odgovoriti i to da niti jednom zakonskom odredbom nije propisano da se dostava sudskih pismena ne bi mogla izvršiti u jednoj koverti, pa stoga ova okolnost nikako ne može biti opravdan razlog za povrat u prijašnje stanje, posebno pri tome uzimajući u obzir načelo ekonomičnosti postupka. Isto tako ističe se da je na rješenju o ovrsi u uputi o pravnom lijeku, sasvim jasno navedeno da protiv istog ovršenik može izjaviti žalbu prvostupanjskom sudu, te da se ista podnosi u roku od osam dana od dostave rješenja, dok je u zaključku prvostupanjskog suda poslovni broj Ovrv-233/20 od 5. lipnja 2020. u uputi o pravnom lijeku, jasno navedeno da protiv zaključka nije dopuštena žalba, pa stoga nije jasno na koji način je prvostupanjski sud ovršenike doveo u zabludu, kako oni to ističu u svojoj žalbi. Također iz iskaza 1. ovršenika danog na ročištu 11. siječnja 2021. jasno i određeno proizlazi da je imenovani pažljivo pročitao sudsku poštu, a što sasvim sigurno uključuje i rješenje o ovrsi, a iz čega nedvojbeno proizlazi da je 1. ovršenik bio upoznat s činjenicom da protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu.

7.3. Dakle, i da ovršenici nisu pročitali svu zaprimljenu sudsku poštu, a što su bili dužni učiniti, njihova nepažnja nikako se ne može smatrati opravdanim razlogom za propuštanje roka, a posebno imajući u vidu da su bili svjesni činjenice da je riječ o ovršnom postupku na nekretnini u njihovom vlasništvu, te koje su posljedice pokretanja ovršnog postupka. Ovdje je potrebno istaknuti i to da se u zaključku prvostupanjskog suda od 5. lipnja 2020., odnosno u obrazloženju istog sasvim jasno navodi „rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovrv-233/20 od 5. lipnja 2020. određena je ovrha na nekretnini ovršenika“, a iz čega jasno proizlazi da navodi ovršenika da oni nisu pravnici te da nisu znali da se građevinsko vještačenje provodi nakon donošenja rješenja o ovrsi u cijelosti su neosnovani, budući je sasvim jasno da je prvotno doneseno rješenje o ovrsi i temeljem toga određeno je građevinsko vještačenje.

8. Nisu osnovani ni žalbeni navodi ovršenika da se rješenje o ovrsi mora osobno dostaviti strankama, a ovo stoga jer u ovršnom postupku nije propisana osobna dostava pismena već se sukladno članku 8. stavak 4. OZ-a fizičkoj osobi koja ne obavlja određenu pisanu djelatnost dostava obavlja na adresi prebivališta u Republici Hrvatskoj prema podacima o prebivalištu koje će sud, odnosno javni bilježnik pribaviti iz evidencije Ministarstva unutarnjih poslova, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio. Prema tome, iz svega naprijed navedenog proizlazi da su neosnovani žalbeni navodi ovršenika da su postupanjem prvostupanjskog suda bili dovedeni u zabludu, te se ti navodi ne mogu smatrati opravdanim razlogom za propuštanje roka u smislu odredbe članka 117. stavak 1. ZPP-a.

9. Također nisu osnovani ni žalbeni navodi u kojima ovršenici ističu da je prvostupanjski sud donio predmetno rješenje o ovrsi suprotno odredbama Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima, a ovo iz razloga jer ratio legis donošenja predmetnog Zakona nije bio da se zastane s odlučivanjem o osnovanosti ovršnog prijedloga u prvom stupnju, već je ratio legis istog bio da se zastane sa neposrednom provedbom ovrhe za vrijeme trajanja tih okolnosti, odnosno da se odgodi provođenje ovršnih radnji faktične provedbe ovrhe koje bi nanijele štetu ovršenicima, a što bi primjera radi bilo održavanje javne dražbe ili postupak iseljenja.

10. U odnosu na žalbene navode ovršenika u kojima navode da im nikada nije bila dostavljena ostala dokumentacija na koju se ovrhovoditelj poziva u prijedlogu za ovrhu, potrebno je istaknuti da se ovdje radi o novom žalbenom razlogu koji su ovršenici trebali istaknuti u žalbi koju su dostavili uz prijedlog za povrat u prijašnje stanje, te se isti ne može isticati s eventualnim uspjehom u žalbi protiv rješenja kojim se prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbija kao neosnovan, a što nisu učinili. Prema tome, nije osnovano pozivanje ovršenika na povredu načela saslušanja stranaka, budući su ovršenici nedvojbeno raspolagali sa svom potrebnom dokumentacijom i bili su u mogućnosti očitovati se na istu.

11. Slijedom svega navedenog proizlazi da žalbeni navodi ovršenika ničim nisu utjecali na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja, pa je stoga valjalo temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a, žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsko rješenje potvrditi.

12. Ovrhovoditelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu iz razloga jer ova postupovna radnja nije bila potrebna niti nužna za vođenje ovog postupka u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Gospiću 16. lipnja 2021.

Sutkinja

Tatjana Radaković Bašić, v.r.