Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 64 Gž R-1307/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga, u pravnoj stvari tužitelja Tomislava Aralice, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB:… iz S., kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u S., protiv tuženika C. za v. H. d.d., OIB:…, iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-569/19 od 23. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-569/19 od 23. listopada 2020.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu oznake I/5 broj 2233-10/2019 od 01. srpnja 2019. Zagreb, kojeg je tuženik C. za v. H. d.d., OIB:…, Z., dao tužitelju M. B., OIB:…, S., nedopuštena i nezakonita. Odbijen je tužbeni zahtjev da radni odnos između tužitelja M. B. kao radnika i tuženika C. za v. H. d.d., kao poslodavca nije prestao, te da se naloži tuženiku kao poslodavcu u roku od 8 (osam) dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužitelja kao radnika na radnom mjesto nadzornik tehničke ispravnosti vozila, a ukoliko to ne bi bilo moguće na poslove koji odgovaraju njegovim stručnim znanjima, radnom iskustvu, radnom stažu i stručnoj spremi. Odbijen je zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena.
2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19-dalje: ZPP). Predlaže sudu drugog stupnja uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu te podredno pobijanu presudu ukinuti, uz nadoknadu troškova žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženik prvenstveno ističe kako je žalba podnesena nakon proteka roka od 15 dana, navodeći kako je žalba predana 10. studenoga 2020., dok je krajnji rok za žalbu bio 9. studenoga 2020. te predlaže odbaciti žalbu kao nepravovremenu. Nadalje, tuženik se u cijelosti protivi navodima žalbe tužitelja te podredno predlaže drugostupanjskom sudu odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.
4. Iz spisa predmeta proizlazi kako je žalba predana 9. studenoga 2020., u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava (e-komunikacija, čl. 106a ZPP), pa kako je žalitelju pobijana presuda dostavljena 23. listopada 2020., to je žalba podnesena pravovremeno, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 348. st.1. ZPP).
5. Žalba je neosnovana.
6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi je nedopuštena i nezakonita odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu oznake I/5 broj 2233-10/2019 od 1. srpnja 2019. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i vraćanja tužitelja na rad, na radno mjesto - nadzornik tehničke ispravnosti vozila, odnosno ako to nije moguće, na poslove koji odgovaraju njegovim stručnim znanjima, radnom iskustvu, radnom stažu i stručnoj spremi.
7. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:
- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovoru o radu oznake I/4 broj: 1158-3/05 od 21. travnja 2005., na radnom mjestu nadzornik tehničke ispravnosti vozila;
- da je kronologijom provođenja tehničkih pregleda predmetnog vozila marke V., broja šasije … , registarske oznake ST…, te kategorizaciju tehničkih neispravnosti (MN- manji nedostatak, VN- veći nedostatak, ON- opasni nedostatak), a na temelju Zapisnika o redovnom tehničkom pregledu vozila broj H107-0-011025-19 od 14. lipnja 2019., Zapisnika o ponovljenom redovnom tehničkom pregledu broj H107-0-011025-19 od 19. lipnja 2019. i Zapisnika o izvanrednom tehničkom pregledu broj H107-0-011426-19 od 19. lipnja 2019. poslodavac utvrdio slijedeće:
a) na redovnom tehničkom pregledu 14. lipnja 2019. u 14,53 sati, gdje je po tužitelju proglašeno tehnički neispravnim iz razloga:
- uređaj za kočenje, spremnici kočne tekućine, potrebna skora izmjena kočne tekućine 0205A7A, MN,
- uređaj za kočenje, izvršni kočni elementi parkirne kočnice, nedovoljna učinkovitost kočenja (koeficijent kočenja) 0214B2B,VN,
- uređaj za kočenje, izvršni kočni elementi radne kočnice, nedovoljna učinkovitost kočenja (koeficijent kočenja) 0211D2B,VN,
- uređaj za kočenje, izvršni kočni elementi radne kočnice, razlika kočenja lijevo- desno, 0211D4C, ON,
b) na ponovljenom redovnom tehničkom pregledu 19. lipnja 2019. te je u 12: 29 sati proglašeno od strane tužitelja tehnički ispravnim uz utvrđen manji nedostatak:
- uređaj za kočenje, spremnici kočne tekućine, potrebna skora izmjena kočne tekućine 0205A7A, MN,
c) na izvanrednom tehničkom pregledu istog dana 19. lipnja 2019. u 12: 50 sati kojem se pristupilo po nalogu policijskog službenika, te je vozilo je od strane Voditelja stanice za tehnički pregled M. T. proglašeno neispravnim iz razloga:
- ostali uređaji i dijelovi vozila, sigurnosni pojasevi, nedostaju, 1401A1B,VN,
- ostali uređaji i dijelovi vozila, sjedala, preinaka koja nije dozvoljena ili odobrena, 1410A8B, VN,
- uređaji za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju, svjetla registarske pločice, ne rade 4A4B, VN,
- uređaji koji omogućuju normalnu vidljivost, retrovizori, oštećeni manje, 0407A1A, MN,
- oprema vozila, reflektirajući prsluk, nedostaje, 1509A1A, MN,
- uređaji koji omogućuju normalnu vidljivost, brisači vjetrobrana, ne rade, 0405A2B, VN,
- spajanje vučnog i priključnog vozila, električni priključci, neispravna električna instalacija, 1302A3B,VN,
- motor, zauljenost motora, zauljenost motora oko brtvi na donjem dijelu motora, 0702A1B,VN;
- da je 5. srpnja 2019., tužitelju uručena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, oznake 1/5 broj: 2233-10/2019 od 1. srpnja 2019;
- da je tužitelju u posebnom upravnom postupku oduzeta licenca za obavljanje poslova nadzornika tehničke ispravnosti vozila na jedan mjesec te da mu je od strane policijskih službenika naplaćena i novčana kazna za počinjenje prekršaja iz čl. 270. Zakona o sigurnosti prometa na cestama;
- da je tužitelj tuženiku podnio Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava od 15. srpnja 2019., kojeg je tuženik zaprimio dana 18. srpnja 2019. na koji nije odgovorio. 8. Polazeći od činjenica utvrđenih na temelju ocjene izvedenih dokaza (personalnih i materijalnih), sud prvog stupnja je zaključio kako tužitelj nije mogao ne uočiti veći dio nedostataka na predmetnom vozilu na ponovljenom tehničkom pregledu koji su nedvojbeno evidentirani na izvanrednom tehničkom pregledu, što se posebno odnosi na sjedala u vozilu koja su bila neadekvatna predmetnom vozilu te nepropisno postavljena bez sigurnosnih pojaseva, jer je isto bilo uočljivo samim ulaskom u vozilo, te da takvo postupanje tužitelja upućuje na zaključak da je svoj posao nadzornika tehničke ispravnosti vozila obavljao krajnje nemarno i u suprotnosti sa strogim pravilima po kojima je dužan postupati i kod poslova ponovljenog tehničkog pregleda i uz fokus na nedostatke koji su već bili utvrđeni i zbog kojih je vozilo vraćeno, ako pri tom pregledu utvrdi da neki drugi sklop zbog kojeg vozilo nije vraćeno na ponovljeni tehnički nije ispravan, da ga je dužan evidentirati i proglasiti vozilo tehnički neispravnim. Sud je ocijenio neosnovanim navode tužitelja da se u ponovljenom tehničkom pregledu koji je obavio 19. lipnja 2019., isključivo provjerava ispravnost ranije utvrđenih nedostataka za koje je utvrdio da su otklonjeni, a s obzirom na to da mu nisu mogli ostati neprimijećeni nedostaci koju su utvrđeni u izvanrednom tehničkom pregledu samim ulaskom u vozilo (što su potvrdili i svjedoci T., J., P. kao i policijski službenik R.,) jer je jasno precizirana dužnost svakog nadzornika da i kod ponovljenog tehničkog pregleda mora voditi računa i o nedostacima zbog kojih nije vozilo vraćeno na ponovljeni tehnički pregled I iste evidentirati i proglasiti vozilo tehnički neispravnim, a sve u s skladu čl. 34. Pravilnika o tehničkim pregledima vozila. Sud je zaključio kako je tužitelj, opisanim postupanjem, ovjeravanjem tehničke ispravnosti predmetnog vozila, ugrozio sigurnost prometa na cestama te da stoga nije od utjecaja je li tužitelj to napravio namjerno, već je odlučujuće što je isto mogao i morao uočiti i evidentirati u informatičkom sustavu. Sud je obrazložio kako je na temelju uvida u fotografije u spisu predmeta (list 40-45 spisa predmeta) za utvrditi da bi nedostatke kao što su sjedala koja ne pripadaju tom vozilu i koja nisu bila ni pravilno učvršćena, a niti su imala sigurnosne pojaseve, na uobičajeni pogled u predmetno vozilo mogla utvrditi i osoba koja nije ovlaštena za nadzor tehničke ispravnosti vozila, a ne ovlaštena osoba koja je licencirana za to. Pritom je sud obrazložio kako se težina ove povrede očitujeu tome da je takvim svojim postupanjem tužitelj, ovjeravajući kao ispravno tehnički neispravno vozilo, koje je bilo registrirano za prijevoz ljudi značajno ugrozio sigurnost ljudi koje je takvo vozilo trebalo prevoziti kao i ostale sudionike u prometu, jer osim što predmetno vozilo nije imalo zakonski propisana sjedala sa zaštitnim pojasevima, imalo je i druge značajne nedostatke koji su specificirani u zapisniku o izvanrednom tehničkom pregledu te da je samim time tužitelj svojim postupanjem doveo u opasnost zdravlje i sigurnost većeg broja ljudi, slijedom čega je zaključio da je tužitelj svojim postupanjem osobito teško povrijedilo i svoje obveze iz Ugovora o radu te odredbe Pravilnika o radu, osobito odredbu čl. 5. st. 1. alineja 4. Pravilnika o radu, prema kojoj je odredbi radnik dužan prilikom obavljanja poslova dosljedno poštivati odredbe zakona i drugih propisa. Slijedom izloženog, sud prvog stupnja je zaključio kako uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovorenih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć i da je tuženik postupio u skladu s čl. 116 Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17, 98/19- dalje:ZR), pa je tužbeni zahtjev, kao neosnovan, odbio u cijelosti.
9. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu određeno ukazuje žalitelj. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja jasno je obrazložio koji su to točno nedostaci na predmetnom vozilu koje je prilikom ponovljenog tehničkog pregleda vozila morao uočiti (neispravnost sjedala u vozilu kategorizirana kao veći nedostatak). Jednako tako, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Naposljetku, u odnosu na žalbeni navod žalitelja da tuženiku nije dostavljen podnesak tužitelja od 21. 8. 2020. valja odgovoriti kako je navedeni podnesak tuženiku dostavljan putem informacijskog sustava (e-komunikacija), a na koji se podnesak tuženik nije očitovao, no navedena okolnost nije odlučna, jer postupanjem suda tužitelju nije onemogućeno raspravljanje pred sudom (čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP).
10. Nadalje, suprotno žalbenim navodima žalitelja, ocjena je ovoga suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja proveo savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno (čl. 8. ZPP) te da je na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja, pravilno je ocijenio iskaze svjedoka M. T., S. R., T. J. i G. P. te iskaz tužitelja, kako svaki pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, a analizirajući i sve izvedene materijalne dokaze (isprave I fotografije), a na temelju kojih dokaza je pravilno utvrdio, odlučne, a između parničnih stranaka sporne činjenice – da pet većih i dva manja nedostatka nikako nisu mogli nastati između ponovljenog redovnog i izvanrednog tehničkog pregleda te da ih je tužitelj morao uočiti i evidentirati u informatičkom sustavu, a s obzirom na utvrđenu činjenicu da je između ponovljenog redovnog i izvanrednog tehničkog pregleda vozilo prešlo put manji od 1 kilometra, da je između navedenih tehničkih pregleda proteklo samo 21 minuta te da su svi tehnički pregledi obavljeni u istoj STP na istim mjernim uređajima i opremi, a posebno veći nedostatak koji se očituje u neispravnosti sjedačih mjesta u predmetnom vozilu, nedostatak sigurnosnih pojaseva (osobno vozilo kategorije M1). Suprotno žalbenim navodima iz iskaza svjedoka M. T. (Voditelj stanice za tehnički pregled vozila u T.), u pogledu mogućnosti uočavanja većih nedostataka na predmetnom vozilu, proizlazi kako su se kod izvanrednog tehničkog pregleda (kojeg je svjedok vodio) mogle jednostavno uočiti nepravilnosti koje da je utvrdio kod izvanrednog tehničkog pregleda posebno što se tiče zadnjih sjedala u tom vozilu koja da su bila neispravna, da je ulaskom u bočni dio osobnog vozila koje ima oznaku M1, uočio da ta sjedala ne pripadaju tom vozilu odnosno da nisu tvornička sjedala, te da nisu bila ni pravilno učvršćena, a niti da su imala sigurnosne pojase te da su upravo izgledala onako kako su svjedoku predočena na fotografijama, te da se ta neispravnost tih sjedala mogla uočiti i samim ulaskom na vozačevo sjedalo kod pregleda kočionog sistema. Nadalje, iz iskaza svjedoka T. J., proizlazi kako se kod pregleda kočionog sistema isti pregledava ulaskom u vozilo i pokretanjem vozila na vozačevom mjestu na valjcima kojima da se kontrolira kočioni sistem te kako se, kada mu se predočavaju fotografije unutrašnjosti vozila, ulaskom u to vozilo na vozačevo mjesto ne može ne zamijetiti stanje u unutrašnjosti vozila, čija unutrašnjost da ne odgovara mjerilima za tehničku ispravnost vozila. Svjedok S. R. (policijski službenik) u svom iskazu je, u pogledu navedene sporne činjenice, u bitnom naveo kako su zaustavili vozilo reg. oznake ST-.. – Z, W. I odmah po zaustavljanju da su vizualnim pregledom utvrdili nedostatke te da je prvo što im je upalo u oko je nepostojanje sigurnosnih pojasa na sjedećim mjestima, nepropisna sjedeća mjesta, neispravnost brisača, neispravnost svjetla reg. pločica, tako da su po uočavanju vizualnih nedostataka odredili da se vozilo vrati na izvanredni tehnički pregled. Naposljetku iz iskaza svjedoka G. P. proizlazi kako je svjedoku poznato da je u konkretnom slučaju bila vidno ugrožena sigurnost ljudi koje je takvo vozilo trebalo prevoziti, koje da nije imalo niti propisna i zakonski regulirana sjedala, kao ni druge stvari, zaštitne pojaseve i slično te da je samim time bila velika ugroženost ljudi koji su se mogli prevoziti takvim vozilom. Također proizlazi kako kod redovnog tehničkog pregleda ili ponovljenog nadzornik tehničke ispravnosti ako uoči promjenu na vozilu također je dužan uputiti vlasnika vozila na ispitivanje, konkretno u ovom slučaju zbog tehničkih specifikacija izgradnjom sjedala da je trebalo promijeniti kategoriju iz osobnog u teretno. Slijedom navedenog, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, kao niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koje žalbene razloge upire žalitelj u žalbi.
11. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
12. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (st.2.).
13. Dakle, izvanredni otkaz ugovora o radu predviđen je u slučaju kada radnik počini težu povredu radne obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, ako uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
14. Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja pravilno je zaključio kako je tuženik dokazao da je u okolnostima konkretnog slučaja, a kada je utvrđeno da je tužitelj u ponovljenom pregledu predmetnog vozila, ovjeravanjem tehničke ispravnosti predmetnog vozila, koje je bilo tehnički neispravno zbog većih nedostataka koji su se mogli uočiti, što se posebno odnosi na sjedača mjesta u predmetnom u vozilu koja su bila neadekvatna predmetnom vozilu te nepropisno postavljena bez sigurnosnih pojaseva, a koji veći nedostaci su mogli biti utvrđeni već samim ulaskom u vozilo, i koji nedostaci nisu mogli nastati u razdoblju između ponovljenog i izvanrednog tehničkog pregleda vozila kada se ima u vidu utvrđena činjenica da je između ponovljenog redovnog i izvanrednog tehničkog pregleda vozilo prešlo put manji od 1 kilometra, da je između navedenih tehničkih pregleda proteklo samo 21 minuta te da su svi tehnički pregledi obavljeni u istoj STP na istim mjernim uređajima i opremi, čime je tužitelja postupio suprotno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Pravilnika o tehničkim pregledima vozila, Pravilnika o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama, te stručnim uputama poslodavca, a za što je tužitelju oduzeta licenca na mjesec dana te mu je izrečena novčana kazna, imao opravdani razlog izvanredno otkazati ugovor o radu tužitelju, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, zbog čega, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, pa je pravilno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 116. st. 1. ZR (odluka o otkazu ugovora o radu od 5. srpnja 2019.) Suprotno žalbenim navodima pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tužitelj, koji je u ponovljenom tehničkom pregledu predmetnog vozila, koje je bilo registrirano za prijevoz ljudi značajno ugrozio sigurnost ljudi koje je takvo vozilo trebalo prevoziti kao i ostale sudionike u prometu, jer je, osim što predmetno vozilo nije imalo zakonski propisana sjedača mjesta sa zaštitnim pojasevima, imalo i druge značajne nedostatke koji su specificirani u zapisniku o izvanrednom tehničkom pregledu (kategorizirani kao veći i manji nedostaci) te da je time tužitelj svojim postupanjem doveo u opasnost zdravlje i sigurnost većeg broja ljudi, slijedom čega je zaključio da je tužitelj svojim postupanjem, dakle, u ponovljenom tehničkom pregledu ovjerom tehnički neispravnog vozila, osobito teško povrijedilo i svoje obveze iz Ugovora o radu te odredbe Pravilnika o radu, osobito odredbu čl. 5. st. 1. alineja 4. Pravilnika o radu tuženika (list 85 – 103 spisa predmeta), prema kojoj je odredbi radnik dužan prilikom obavljanja poslova dosljedno poštivati odredbe zakona i drugih propisa. Pritom je sud prvog stupnja pravilno zaključio kako je (ne)postojanje namjere tužitelja neodlučno, posebno što i sam tužitelj u svojem iskazu potvrđuje da predmetno vozilo (nakon ponovljenog pregleda koji je izvršio) nije bilo sigurno za promet i za putnike.
15. Naposljetku, prema odredbi čl. 52. Pravilnika o radu tuženika ako je radniku od strane Ministarstva unutarnjih poslova oduzeto dopuštenje (licencija) za obavljanje poslova za koje je sklopio ugovor o radu, neovisno od perioda na koji mu je dopuštenje (licencija) oduzeto smatrat će se kako su nastupile okolnosti koje opravdavaju izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu čl. 116. st.1. Zakona o radu. Slijedom navedenog, a budući da je u postupku utvrđeno da je tužitelju rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, broj UP/I-211-02/19-06/7 od 1. srpnja 2019. oduzeto dopuštenje za obavljanje poslova nadzornika tehničke ispravnosti vozila, pri čemu rok na koji mu je oduzeto dopuštenje (u ovom slučaju na mjesec dana) nije odlučan, te se, prema citiranoj odredbi pravilnika o radu, smatra da su nastupile okolnosti koje opravdavaju izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu čl. 116. st.1. ZR, pa su utoliko neosnovani žalbeni navodi tužitelja vezani uz težinu povrede tužitelja i u tom smislu (ne)opravdane razloge za predmetni otkaz ugovora o radu. Utoliko je neosnovano i i pozivanje tužitelja na sudsku prasku Ustavnog suda Republike Hrvatske.
16. Slijedom navedenog, a budući da je sud prvog stupnja pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena i nezakonita odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. srpnja 2019. to je pravilno odbijen i tužbeni zahtjev za vraćanje tužitelja na rad.
17. Slijedom izloženih razloga, odbijanjem tužbenog zahtjeva, pravilno je primijenjeno materijalno pravo, pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja, i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.
U Zagrebu 16. lipnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Aralica, v.r.
