REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2625/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. B. d.d., V., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnica T. K. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-75/2019-2 od 7. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P- 99/18-15 od 30. studenoga 2018., u sjednici održanoj 16. lipnja 2021.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbacuje se kao nedopušten.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-75/2019-2 od 7. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-99/18-15 od 30. studenoga 2018.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio da se on odbije i tužitelja obveže na naknadu troška toga podneska.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naznačio pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Postupivši prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da postavljena pitanje nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Prvo se postavljeno pitanjem odnosi na pitanje tereta dokaza u parničnom postupku, a tužitelj ga, pitajući konkretno na kome je bio teret dokaza odlučne činjenice u ovom postupku (je li tuženik tužitelju isplatio novac s osnove oročenoga depozita), naznačuje obrazloživši zašto smatra da je u konkretnom slučaju teret dokaza trebao biti na tuženiku. Međutim, tužitelj pritom zanemaruje da je drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude izričito i naveo da je teret dokaza na tuženiku, ali i da je tuženik odlučnu činjenicu, ispravom koju je priložio kao dokaz, tu odlučnu činjenicu i dokazao.
6. Drugim dvama pitanjima tužitelj problematizira dokaznu snagu isprave na sadržaju koje je sud prvoga stupnja utvrdio odlučnu činjenicu, iznoseći svoje viđenje o tome kojim je drugim knjigovodstvenim ispravama tuženik trebao dokazati tu činjenicu. Osim što tužitelj postavljajući ga zanemaruje da su nižestupanjski sudovi naveli kako odlučna činjenica u konkretnom slučaju proizlazi ne samo iz sadržaja isprave koju je tuženik priložio kao dokaz, već i iz iskaza tužitelja saslušanog kao stranke te iz rezultata cjelokupnog postupka, valja reći da se ne može na razini pravnoga shvaćanja dati formula o tome koji su to dokazi isključivo podobni za dokazivanje određenih odlučnih činjenica.
7. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredaba čl. 392. st. 1. i 6. i čl. 387. st. 5. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti kao nedopušten (t. I. izreke ovoga rješenja).
8. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (t. II. izreke) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o tom prijedlogu (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 16. lipnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
