Poslovni broj: 4 P-778/2019

Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Kralja Tomislava 85A, Crikvenica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici po sucu Sonji Alač u parničnom predmetu tužitelja 1. N. T. OIB: ... iz Č., ... i 2. Z. T. OIB: ... iz B., ... oboje zastupani po opunomoćeniku I. B.,

odvjetnici iz R., ... protiv tužene A. M. OIB: ... iz B., ... zastupane po opunomoćeniku M. V. odvjetniku iz odvjetničkog društva J. & V. iz R., . . . , radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 2. lipnja 2021. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tužene, dana 16. lipnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja N. T.. i Z. T. koji glasi:

1. Nalaže se tuženoj A. M. da tužiteljima N. T. i Z. T.

isplati iznos od 84.149,16 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počam od 22. srpnja 2016. pa do isplate, sve u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženoj da tužiteljima naknadi troškove prouzročenog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počam od presuđenja pa do isplate, sve u roku od osam dana, pod prijetnjom ovrhe.»

II Nalaže se tužiteljima N. T. i Z. T. naknaditi tuženoj A.

M. prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 20. listopada 2017. podnijeli tužbu radi isplate u kojoj navode kako su tužena A. M. i D. M. tijekom 2016. izvršili sječu stabala na nekretnini tužitelja označenoj u zemljišnim knjigama kao k.č.br 14969/2 k.o. N.. D. M. da je 21. srpnja 2016. posjekao 80 stabala bukve u dogovoru s tuženom A. M., ukupne drvne mase 160,595 m3 te ukupne procijenjene vrijednosti šumske štete 84.149,16 kuna. Stabla da je zadržao za sebe, a tuženoj isplatio točno neutvrđeni iznos čime su oboje tužitelje oštetili za naprijed navedeni iznos. Vrijednost štete je procijenjena po S. s. j. u. z.

s. d. u u. g. š. i. š.

z.. Tužitelji su radi te sječe podnijeli i kaznenu prijavu protiv naprijed navedenih, ali je rješenjem Ž. S. u R. poslovni broj ... od

22. ožujka 2017. odbijen prijedlog oštećenika, a ovdje tužitelja za provođenjem dokazne radnje prvog ispitivanja osumnjičenika a ovdje tužene A. M.. Tužitelji su prethodno u tužbi pored tužene A. M. kao tuženika naznačili i D. M. nakon čega su na ročištu održanom 15. svibnja 2018. povukli tužbu te je sud istoga dana donio rješenje o povlačenju tužbe u odnosu na tog tuženika. U tijeku postupka tužitelji su podneskom od 23. listopada 2019. predložili proširiti tužbu u odnosu na D. M., nakon čega je uslijed njegova protivljenja da stupi u parnicu kao novi tuženik sud donio 5. veljače 2020. rješenje kojim nije dopušteno proširenje tužbe na njega kao na novog tuženika, a isto je postalo pravomoćno 26. veljače 2020.

2. U svojem odgovoru na tužbu tužena osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u bitnom navodeći kako je točno da se sječa šume vršila, ali isključivo na njezinoj nekretnini označenoj kao k.č.br 14969/1 k.o. N.. Sječu je dogovorila sa D. M. na način da je prije sječe istom pokazana međa na terenu s česticom koja predstavlja suvlasništvo tužitelja. Kako je sječu šume dogovorila isključivo na svojoj nekretnini smatra da su istom međe bile poznate još 2015 . i 2016. te sa njim nije imala dogovor o sječi šume na tuđim parcelama. O sječi koja se navodi u tužbi saznala je kada su tužitelji došli u njezinu kuću i obavijestili je da je D. M. posjekao drva na njihovoj parceli. Nakon što je otišla na lice mjesta utvrdila je da je sječa vršena i na parceli tužitelja s tim da su sva stabla već bila odnešena, ali ne zna tko je posjekao stabla na istoj budući joj je i D. M. u razgovoru poricao da bi on vršio sječu na parceli tužitelja. U odnosu na utuženu vrijednost posječenih stabala koji je sačinjen po zahtjevu tužitelja N. T. osporen je obračun štete budući je u procjeni navedeno da posječenu drvnu masu predstavlja osim bukve i gorski javor te znatno više komada bukve od 80 stabala navedenih u tužbi iz čega da je za zaključiti kako je izračunom obuhvaćeno znatno veća drvna masa bukve i drugih vrsta drveta negoli je navedeno u samoj tužbi radi čega je takav izračun neupotrebljiv.

3. U prilog svojih tvrdnji tužitelji su dostavili vlasnički list za k.č. 14969/2 k.o. N., Izračun šumske štete Klasa: ... Ur. Broj: ...

sačinjen po Savjetodavnoj službi, ..., Z. od 12. rujna 2016.

te predložili provesti dokaz saslušanjem parničnih stranaka, svjedoka Z. R. zaposlenika šumarije N. V., pribaviti spis Ž. S. u R.

..., očevid na licu mjesta uz prisustvo stranaka, svjedoka te vještaka šumarske struke, saslušanje svjedoka D. M. i I. S.. Također je predloženo od

H. š. d.o.o. U. š. P. S., . . . te od

Š. savjetodavne službe zatražiti podatke o zahtjevima za sječu te o radnim nalozima i popratnicama te ostalu dokumentaciju koju posjeduje Š. N.

V., a koji se odnose na zahtjeve za sječu tužene A. M. tijekom 2014., 2015., 2016. U tijeku postupka na ročištu održanom 23. rujna 2019. tužitelji su odustali od predloženih, a neizvedenih dokaza za saslušanjem svjedoka koji nisu saslušani tijekom postupka, od provođenja uviđaja i geodetskog vještačenja te vještačenja po vještaku šumarske struke.

4. U prilog svojih tvrdnji tužena je dostavila preslik zemljišnoknjižnog izvatka i posjedovnog lista za k.č. 14969/1 k.o. N. te je predloženo u tijeku postupka provesti dokaz saslušanjem parničnih stranaka, svjedoka G. K. iz B.,

..., I. M. iz B., ..., D. M. iz B., ... te

izvršiti uvid u rješenje Ž. S. u R. poslovni broj . . . u kaznenu

prijavu od 17. listopada 2019.g. te u spis O. D. O. u R. poslovni broj ....

5. U tijeku postupka sud je pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu: rješenje Ž. S. u R. posl broj ... od 22. ožujka 2017.g. (list 6 – 9 spisa),

zemljišnoknjižni izvadak za k.č. 14969/2 k.o. N. (list 10 spisa), Izračun šumske štete Klasa: ... Ur. Broj: . . . sačinjen po Savjetodavnoj

službi, ..., Z. od 12. rujna 2016.g. (list 11 - 12 spisa),

pročitan je spis Ž. S. u R. poslovni broj ...(list 48 spisa),

zemljišnoknjižni izvadak i posjedovni list za k.č. 14969/1 k.o. N. (listovi 19 - 20 te 65 - 69 spisa). Također je proveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka (listovi 37 - 39 spisa) te saslušanjem svjedoka Z. R., D. M., I. M., G. K. (listovi 41 - 45 spisa), pročitano je očitovanje H.

š. d.o.o. U. š. P. S. od 28. siječnja 2019.g. (list 49 spisa) te zahtjevi za izdavanjem popratnica i doznaka (listovi 50, 61 - 64 te 70 - 90 spisa). Pročitana je kaznena prijava od 17. listopada 2019.g. s (listovi 101 - 104 spisa) te spis poslovni broj ... koji je dostavljen u privitku dopisa O. D. O. u R. od 8. svibnja 2019. s lista 91 spisa i spis Ž.

S. u R. poslovni broj ... dostavljen u privitku dopisa s lista 48 spisa.

6. U ovom predmetu nije sporno da su tužitelji suvlasnici nekretnine opisane u zemljišnoj knjizi kao k.č.br 14969/2 k.o. N., a da je tužena vlasnica i posjednica nekretnina opisanih kao k.č.br 14969/1 i k.č.br 14979/1 k.o. N..

7. Nije sporno niti da su 2016. na nekretnini tužitelja označenoj kao k.č.br 14969/2 k.o. N. posječena stabla koja su se na njoj nalazila.

8. Također nije sporno da je tužena te 2016. kao što je to činila i prethodnih godina dogovorila sječu šume na predjelu C. K. - P. sa D. M. iz

B., . . . , ali je sporno da li je upravo ona tom prilikom dala nalog D. M. da osim stabala koji se nalaze na nekretninama u njezinom vlasništvu, a opisane su u zemljišnoj knjizi kao k.č.br 14969/1 i 14979/1 k.o. N. posječe i stabla koja se nalaze na nekretnini u suvlasništvu tužitelja, a označena je u zemljišnoj knjizi kao k.č.br 14969/2 k.o. N.. Sporna je i visina same štete počinjene predmetnom sječom stabala.

9. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. dalje u tekstu: ZOO) propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, da se predmnijeva obična nepažnja (čl. 1045.), definira običnu štetu kao umanjenje nečije imovine (čl. 1046.), da odgovornost po osnovi krivnje postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom (čl. 1049.), regulira popravljanje imovinske štete i određuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete (čl.1085., i čl. 1086.), te da oštećenik ima pravo na naknadu štete, čija visina se određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke (čl. 1089.). Člankom 1107. ZOO-a propisano je da ako štetu prouzroči više osoba zajedno, svi sudionici za štetu odgovaraju solidarno, a člankom 1108. ZOO određeno je da naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova.

10. Stoga su tužitelji u svrhu dokazivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva trebali dokazati da je tužena osobno ili izdavanjem naloga trećoj osobi da se sa nekretnine tužitelja posjeku stabla na naprijed opisani način počinila štetu tužiteljima i posljedično tome dokazati visinu prouzročene štete.

11. Cijeneći svaki dokaz zasebno i u svezi s drugim provedenim dokazima, te na osnovi rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. u daljnjem tekstu: ZPP) sud je izveo zaključak da tužbeni zahtjev tužitelja opisan u točki I izreke presude nije osnovan.

12. Iz iskaza saslušanog tužitelja N. T. u bitnom proizlazi kako je tužena dala nalog D. M. da posiječe njezin dio šume s tim da je isti na licu mjesta prilikom sječe zatekao D. M., njegovog oca i brata koji su mu naveli kako sijeku po nalogu A. M.. U naravi da se radi o dvije nekretnine između koijh među čini stablo bukve te tužitelji kao i tužena na terenu znaju da je njihov dio nekretnine prema gore, a tužene prema dolje. Isti je naveo kako ne zna točno što je tužena rekla D. M. ali je ponovio kako smatra da je ona dala nalog M. za sječu na njezinoj čestici.

13. Iz iskaza saslušanog tužitelja Z. T. u bitnom proizlazi da je osobno bio na terenu u vrijeme sporne sječe i vidio D. M. koji mu je rekao da vrši sječu za A. M.. U vrijeme kada je isti bio terenu osim D. M. zatekao

je i njegovog brata i oca, a svi oni bili su otprilike na međi sa parcelom u vlasništvu tužitelja s tim da tada nisu sjekli taj dio šume. Isti su tom prilikom naveli kako znaju da gornji dio šume pripada tužiteljima te su naveli kako oni sijeku stabla za A. M. i to upravo na njezinoj parceli. Stoga tužitelj nakon što se uvjerio da se sječa ne vrši na njegovoj parceli nije nazvao tuženu da ju obavijesti o tom razgovoru niti je s njom o tome razgovarao budući ga nije zanimalo što sijeku njezinu parcelu.

14. Iz iskaza saslušane tužene A. M. u bitnom proizlazi kako je prva sječa njezine šume počela još 2014., a pošto je D. M. znao gdje su međe budući je prethodno na terenu bio on i lugar koji je označavao bukve koje se mogu posjeći dogovorila je te 2016. da posječe sva stabla na njezinoj čestici koja nosi oznaku k.č.br 14969/1 k.o. N. . Budući k.č. 14969/2 k.o. N. predstavlja suvlasništvo tužitelja, a međe na terenu se znaju ista nije dala nikakav nalog da se sijeku i stabla sa te čestice te je nalog dan samo za sječu stabala na njezinoj parceli. Kada je saznala da su posječena i stabla sa susjedne parcele izašla je na teren te je vidjela da je doista posječeno i tuđe, ali nije vidjela tko je posjekao osim što joj je tužitelj N. T. rekao da je upozorio D. M. da je posjekao stabla i na

njihovom. Nakon razgovora sa D. M. isti joj je rekao kako je on sjekao samo na njezinoj čestici sukladno izdanoj dozvoli. U posljednjoj sječi djelatnik šumarije nije označavao stabla, a označavao je stabla i među u prvoj sječi 2014. budući je i tu prvu sječu vršio isti sjekač. Od D. M. nije dobila informaciju koliko stabala je posjekao niti tko je dobio novac za stabla sa gornje parcele. Navela je kako smatra da je tužba trebala biti usmjerena na D. M. ako su tužitelji vidjeli da je on posjekao stabla te ukoliko je tužitelj N. T. vidio da isti sječe njihovo da je tada to trebao i spriječiti i reagirati.

15. Iz iskaza saslušanog svjedoka D. M. u bitnom proizlazi da je u više navrata vršio sječu za tuženu A. M. s tim da je prve godine ona ishodila papire od šumarije, a na terenu je bio i djelatnik šumarije R. te izvršio doznaku odnosno obilježavanje stabala za sječu. Parcela tužene je bila omeđena sprejom, a tom prilikom došao je i tužitelj N. T. te se sječi pristupilo nakon što su točno utvrđene granice parcela i njihove međe. Zbog izmjene Zakona o šumama za konkretnu sječu 2016. nije trebalo vršiti doznaku i obilježavanje stabala te je dogovorio s A. M. da se posijeku sva zrela deblja stabla sa te iste parcele kao i prve godine. Te godine također je sjekao unutar njezine parcele, po granicama kako mu je pokazano i u prvoj sječi koja je uredno plaćena i sve je bilo u redu. Prilikom ove sporne sječe na parceli tužene A. M. zatekao ga je upravo tužitelj Z. T., a on i brat te otac koji su mu pomagali u sječi znali su da je šuma iznad parcele na kojoj je sjekao upravo od tužitelja. Također je iskazao kako je tuženoj ostao dužan novac za izvršenu sječu budući ista novac nije htjela primiti dok se ne završi ovaj spor.

16. Iz iskaza svjedoka Z. R. u bitnom proizlazi da je tužena A. M. u razdoblju od 2014 – 2015. vršila sječu na dvjema parcelama i to k.č. 14969/1 i k.č. 14979/1 k.o. N. . Na istima je obavljena doznaka te je svjedok odabrao stabla za sječu. Nakon 2015. sječa drva na privatnim šumama prešla je u nadležnost savjetodavne službe te je te godine služba izdala zahtjev za izdavanje popratnice kao važeći dokument za izvoz drva iz šume. Za 2016. nisu dobili takav nalog od šumarske savjetodavne službe niti je izdana popratnica za sječu na parcelama tužene A. M.. Također ukoliko parcela nije u programu gospodarenja privatnih šuma dobiva se samo nalog savjetodavne službe temeljem koje se izdaje popratnica, ali se ne doznačavaju stabla za sječu.

17. Iz iskaza svjedoka G. K. u bitnom proizlazi da je na terenu bila dva puta i to kako bi pokazala D. M. do kuda je parcela njezine sestre te mu je rekla da je granica jedna humka i da ne ide dalje od toga jer da je to od rođaka nakon čega je isti rekao da dobro zna da je to granica. Prvi puta da je tužitelj N. T. išao na teren napomenuvši da M. dobro siječe te da je i njemu dvije bukve izvezao što joj je pričao sam tužitelj N. T.. Nije joj poznato tko je posjekao njihovu šumu iako je drugi puta kada je išla na teren vidjela da je posječena i druga parcela te nije pitala D. M. da li je to učinio on. Svakako da ona i sestra nisu rekle naprijed navedenom da sječe na parcelama tužitelja.

18. Iz iskaza svjedoka I. M. u bitnom proizlazi kako je G.

K. na terenu „M.“ odnosno D. M. pokazala do kuda je njihovo te je inzistirala da se ne bi diralo tuđe parcele, a kao granicu je pokazala gromaču dok je za drva koja su bila srušena rekla da gore ne ide da to nije njihovo te je inzistirala da se ne ide na taj drugi teren.

19. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je 2016. prema nalogu A. M. posječena šuma na predjelu C. K. - P. na

nekretnini u njezinom vlasništvu s tim da je sječu izvršio D. M. iz B.,

.... Takav zaključak utvrđen je iskazom svih svjedoka saslušanih u ovom predmetu koji o tom događaju suglasno iskazuju te čije iskaze sud prihvaća, a kojima se potvrđuje kako je te godine D. M. kao sjekač koji je i prethodnih godina postupao po nalogu A. M. vršio sječu šume na njezinoj parceli. Tužitelj N. T. sam je naveo da je tužena dala nalog D. M. da posječe njezin

dio šume što je suglasno sa iskazom tužitelja Z. T. koji je osobno bio na terenu te godine i vidio D. M. koji mu je rekao da vrši sječu za A. M.

te koji se uvjerio da tom prilikom isti nije sjekao dio šume koji pripada tužiteljima.

Također je utvrđeno da je prilikom sječe D. M. znao granice parcele tužene A. M. pri čemu je cijenjen istinitim njegov iskaz u dijelu u kojem je naveo da je te 2016. također sjekao unutar njezine parcele, po granicama kako mu je pokazano i u prvoj sječi koja je uredno plaćena i kada je sve bilo u redu. Prilikom druge sječe na parceli tužene A. M. zatekao ga je sam tužitelj Z. T., a

on i brat te otac koji su mu pomagali u sječi znali su da je šuma iznad parcele na kojoj je sjekao upravo od tužitelja. Prednje je potvrđeno i iskazom tužitelja Z. T. kojem je D. M. također potvrdio da zna da gornji dio šume pripada tužiteljima kao i iz iskaza G. K. koja je istom pokazala međe na terenu prilikom prve sječe 2014. te navela da je granica jedna humka i da ne ide dalje od toga jer da je to od rođaka nakon čega je isti rekao da dobro zna da je to granica. Isto proizlazi i iz iskaza svjedoka I. M. koji je naveo kako je naprijed navedena svjedokinja „M.“ misleći na D. M. pokazala na terenu do kuda je njihovo te je inzistirala da se ne bi dirale tuđe parcele, a kao granicu je pokazala gromaču dok je za drva koja su bila srušena rekla da gore ne ide da to nije njihovo te je inzistirala da se ne ide na taj drugi teren. Prednje iskaze sud je cijenio istinitima, a isti nisu u kontradikciji niti sa pročitanom pisanom dokumentacijom koja prileži spisu koju sud prihvaća kao vjerodostojnu. Iskazi svih svjedoka u skladu su i sa iskazom tužene A. M. u dijelu u kojem tvrdi da je D. M. znao gdje su međe budući je prethodno bio na terenu te mu je pokazan dio šume koji nije vlasništvo tužene, a bio je i šumar (kojeg stranke zovu „lugar“) koji je označavao bukve koje se mogu posjeći pa je logično da je ona i te 2016. dogovorila da posječe preostala stabla na njezinom dijelu.

Stoga sud nalazi utvrđenim da su granice parcela na kojima je vršena sječa bile poznate ne samo strankama u postupku već i D. M. kao osobi koja je vršila sječu stabala na nekretninama tužene ne samo 2016. već i prethodnih godina počev od 2014.

20. Međutim, sud ne nalazi dokazanim da bi 2016. tužena dala nalog D. M. da posječe šumu na parceli tužitelja. Naime, takvo što ne proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka niti iz pisane dokumentacije koja je dostavljena u sudski spis, a koje sud prihvaća i cijeni istinitim. Upravo suprotno za zaključiti je da je D. M. kao osoba koju je tužena angažirala radi sječe šume prvenstveno dobro znao granice parcela nekretnina tužitelja i tuženika. Naime, istome ovo nije bila prva sječa na nekretnini tužene budući je i 2014. te 2015. također vršio sječu na njezinim nekretninama. Prednje proizlazi iz iskaza svjedoka navedenih u odlomku 19. obrazloženja kao i iz iskaza svjedoka Z. R. u dijelu u kojem se potvrđuju zahtjevi za sječu i doznaku stabala 2014. i 2015. po zahtjevu tužene A. M. te po izdanim popratnicama od 18. srpnja 2016., 30. studenog 2015. i doznakama traženim za sječu šume na k.č. 14979/1 i 14969/1 k.o. N. koje prileže spisu. Dakle, iz svih isprava proizlazi da je sječa šume tražena isključivo u odnosu na nekretnine koje predstavljaju vlasništvo i posjed tužene.

21. Navodi tužitelja da tužena sporne godine nije prijavila sječu te da nije prijavila količinu posječenih stabala H. š. nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom predmetu budući iz iskaza samog zaposlenika H. š. Z. R. proizlazi da uslijed promjene propisa od 2015. radi

sječe stabala na privatnoj šumi kao što je ova više nije trebalo vršiti doznaku stabala po revirnicima nadležne šumarije već je postojala samo obveza obratiti se nadležnoj savjetodavnoj službi sa zahtjevom za izdavanjem popratnice što je tužena i zatražila, a što je utvrđeno iz sadržaja zahtjeva od 18. srpnja 2016. koji prileži spisu. Ni iz iskaza samih tužitelja niti svjedoka saslušanih u postupku koje je sud cijenio vjerodostojnim ne proizlazi da bi tužena baš te 2016. dala nalog D. M. da posječe stabla koja se nalaze na nekretnini tužitelja te sud drži neživotnim i nelogičnim da bi nakon što je prethodnih godina isti izvršio sječu stabala za korist tužene A. M. nakon što je isti upoznat s granicama njezine nekretnine na što nitko nije imao primjedbi pa ni sami tužitelji sada tužena dala drugačiji nalog za sječu. Prednja utvrđenja u skladu su i sa pročitanim sadržajem spisa Ž. S. u R. posl broj ... u kojem je rješenjem od 22. ožujka 2017.g. odbijen prijedlog za prvim ispitivanjem osumnjičenika D. M. i ovdje tužene A. M. zbog kaznenog djela krađe iz članka 228 st. 1 KZ/11 kao neosnovan budući je u tom predmetu uslijed nedostataka materijalnih dokaza i svjedoka koji bi nazočili sječi stabala izvan parcela u vlasništvu tužene A. M. utvrđeno da oni nisu počinili kazneno djelo za koje ih se teretilo.

22. Kako dakle u ovom postupku tužitelji potražuju naknadu štete za posječena stabla sa svoje nekretnine te u postupku nisu dokazali osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva na način da je nalog za sječu stabala na njihovoj parceli dala tužena A. M. to je isti valjalo odbiti u cijelosti kao neosnovan budući tužena ne može snositi odgovornost za štetu za koju u ovom postupku nije dokazano da bi ju počinila te kada nije dokazano da bi ona kao naručitelj sječe dala nalog drugome da počini takvu štetu. Upravo suprotno, tužena je postupala pažnjom dobrog domaćina pokazavši na terenu svoju šumu i njezine granice D. M. kojeg je ovlastila za sječu njezinog dijela šume. Stoga na strani tužene ne postoji nikakav propust zbog kojeg bi postojala njezina odgovornost za štetu nastalu tužiteljima slijedom čega tužitelji ne mogu od iste potraživati isplatu traženog iznosa za posječena stabla.

Budući da su tužitelji prvotno kao tuženika naznačili i D. M. da bi potom povukli tužbu u odnosu na istoga, a nakon toga ponovno pokušali proširiti tužbu na njega što je sud odbio pravomoćnim rješenjem od 26. veljače 2020. to se sud nije posebno osvrtao na navode tužitelja kojim upiru na njegovu odgovornost za nastalu štetu u ovom postupku jer isti nije stranka u postupku.

23. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka sadržana u točki II izreke temelji na odredbi članka 154. st. 1. u vezi člankom 155. ZPP-a. Tužena potražuje parnični trošak za radnje svojeg opunomoćenika – odvjetnika prema troškovniku s lista 122 - 123 spisa a sud je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. dalje u tekstu: Tarifa) priznao tuženoj slijedeći parnični trošak: za zastupanje na ročištima od 15. svibnja 2018., 10. listopada 2018., 24. siječnja 2019., 15. travnja 2019., 18. studenoga 2019. , 23. rujna 2019., te 2. lipnja 2021 u pojedinačnim iznosima od 1.000,00 kuna (Tbr. 9/1.) što za 7 ročišta iznosi 7.000,00 kuna što sveukupno uvećano za iznos PDV 25% koji je obračunat u iznosu od 1.750,00 kuna daje iznos od 8.750,00 kuna. Preostali troškovi sastava podnesaka od 20. veljače 2019., 13. ožujka 2019., 21. kolovoza 2019., 3. listopada 2019., 14. studenog 2019. te 27. studenog 2019. tuženoj nisu priznati jer se radi o troškovima koji nisu bili neophodni za vođenje parničnog postupka. Također nije priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 6. prosinca 2017. jer se radi o radnji koju nije poduzeo opunomoćenik stranke pa ista ne podliježe obračunu po Tarifi. Tuženoj također nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, jer se ista naplaćuje po pravomoćnosti odluke razmjerno uspjehu u sporu temeljem čl. 4. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018) pa kako je tužena uspjela u sporu, za nju taj trošak nije ni nastao. Za radnje za koje je tuženoj priznat trošak nagrada je odmjerena sukladno visini vrijednosti predmeta spora 84.149,16 kuna te joj je na ime troškova postupka odmjereno ukupno 8.750,00 kuna.

Crikvenica, 16. lipanj 2021.

Sudac:

Sonja Alač

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv presude donesene u prvom stupnju stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.