REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1677/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. K. B. B., OIB: ... i 2. A. B., OIB: ... , oboje iz P., koje zastupaju punomoćnici A. Z. i T. K., odvjetnici u P., protiv tuženika: A. P., OIB: ... i 2. M. P., OIB: ... , oboje iz ... , Njemačka, koje zastupa punomoćnica T. P., odvjetnica u P., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-908/2019-2 od 3. rujna 2020., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 1345/2018-18 od 19. travnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2021.

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-908/2019- 2 od 3. rujna 2020., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj P-1345/2018-18 od 19. travnja 2019.

2. Tuženici na taj prijedlog nisu odgovorili.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Osim što pitanja koja su tužitelji u prijedlogu za dopuštenje revizije postavili, a koja glase:

„Da li tužitelj, shodno čl. 187. Zakona o parničnom postupku može tražiti utvrđenje istinitosti, odnosno neistinitosti dijela sadržaja neke isprave?“ i

„Da li je drugostupanjski sud u svom radu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku kada se svojom odlukom ne osvrće i ne daje obrazloženje glede tužiteljevoga prigovora o ništetnom pravnom poslu uslijed prevarnog postupanja tuženika?“,

uopće nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), jer:

- se na prvo navedeno pitanje uvijek može odgovoriti potvrdno, zato što takvo tužiteljevo ovlaštenje proizlazi iz same odredbe čl. 187. st. 1. ZPP na koju se tužitelji pozivaju, koja glasi: “Tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave.“, te na njega u konkretnom slučaju ne treba odgovoriti ni stoga što nižestupanjski sudovi u predmetnim odlukama nisu ni ustvrdili da takav tužbeni zahtjev nije dopušten, već su zauzeli shvaćanje da predmetnim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelji zapravo traže utvrđenje činjenice, zbog čega su tužbu u tom dijelu odbacili kao nedopuštenu,

- drugim navedenim pitanjem tužitelji samo općenito iznose prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, i u konkretnom slučaju neosnovano, jer su nezadovoljni time što je njihov tužbeni zahtjev djelomično odbijen, a dio tužbe je i odbačen, pri čemu u samom pitanju iznose i tvrdnju o prijevarnom postupanju tuženika, o čemu u nižestupanjskim odlukama nema nikakvih utvrđenja,

tužitelji u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izložili razloge zbog kojih smatraju da su ta pitanja zbog kojih su predložili da im se dopusti revizija važna u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP, a što su bili dužni na temelju odredbe čl. 387. st. 3. toga Zakona. Ne može se, naime, razlogom važnosti smatrati općenita tvrdnja tužitelja: „moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli imati različita shvaćanja, budući da postoji mogućnost različitog tumačenja“.

5. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 16. lipnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.