REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 2/2018-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. L. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama optuženog I. L. i M. L. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 7. rujna 2017. broj K-2/2015-67, u sjednici održanoj 16. lipnja 2021.,
r i j e š i o j e :
I. U povodu žalbi optuženog I. L. i M. L., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje u cijelosti te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. Uslijed odluke pod I., žalbe optuženog I. L. i M. L. bespredmetne su.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem je, na temelju članka 557.a stavka 1. u vezi s člankom 557.f Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda 143/12., 56/13. 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.), prihvaćen prijedlog oštećenika te je produljena "privremena mjera osiguranja imovinske koristi – imovinskopravnog zahtjeva zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina, kako je to i određeno u rješenju istoga suda broj Kir- 300/2014", i to nekretnina M. L. (supruge optuženog I. L.), optuženog Ž. B. te L. B. (supruge optuženog Ž. B.), koje nekretnine su pobliže opisane u tom rješenju, uz zabranu otuđenja i opterećenja naznačenih nekretnina u zemljišnim knjigama S. B. i C.. Također je određeno da će ta privremena mjera trajati najdulje 60 dana od pravomoćnosti presude, odnosno do druge odluke suda u smislu članka 557.e ZKP/08.
I Kž 2/2018-4
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. L. po branitelju, odvjetniku A. G., ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom pobijano rješenje "preinačiti ili ukinuti i prema potrebi predmet uputiti na ponovno odlučivanje."
3. Žalbu protiv tog rješenja podnijela je i M. L. kao druga osoba na koju je imovinska korist prenesena, također ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske "da ovu žalbu uvaži, te ukine privremenu mjeru na nekretninama u vlasništvu iste ili privremenu mjeru na cijeloj drugoj imovini osim nekretnine upisane u zk.ul.br. 7142 k.o. S. B. jer je iz gore navedenog razvidno da predmetna nekretnina po vrijednosti višestruko nadmašuje iznos naknade štete koji bi I okrivljenik trebao naknaditi oštećenima."
4. Spis predmeta je, sukladno odredbi članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalbe su bespredmetne.
6. Ispitujući pobijano rješenje u povodu žalbi optuženog I. L. i M. L. kao druge osobe na koju je imovinska korist prenesena, a po službenoj dužnosti u skladu s odredbama članka 494. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.-19.), Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud utvrdio je da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-19.
7. Naime, prema izreci pobijanog rješenja prvostupanjski sud je, na temelju članka 557.a stavka 1. u vezi s člankom 557.f ZKP/08., prihvatio „prijedlog oštećenog“ i produljio privremenu mjeru osiguranja imovinske koristi – imovinskopravnog zahtjeva zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina M. L., optuženog Ž. B. i L. B., koje nekretnine su potom specificirane.
8. Ovakva je izreka nerazumljiva. Prije svega, iz nje nije jasno produljuje li se privremena mjera radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom ili se produljuje privremena mjera radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva, ili obje takve mjere (a to, međutim, nije ni moguće). Pri tome je za istaknuti da se zakonske odredbe na koje se poziva prvostupanjski sud u izreci pobijanog rješenja odnose na privremene mjere radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom, dok je postupanje u pogledu određivanja/produljenja privremenih mjera osiguranja imovinskopravnog zahtjeva propisano odredbama članka 160. stavka 1. ZKP/08. i članka 162. stavka 1. ZKP/08., a one upućuju na primjenu odredaba koje vrijede za ovršni postupak.
8.1. Osim toga, nejasan je i izričaj u izreci pobijanog rješenja da se „prihvaća prijedlog oštećenog“ jer nije navedeno o kojem oštećeniku je riječ, odnosno tko je taj oštećenik. Takav je izričaj tim više nejasan kada se ima na umu da su u ovom kaznenom postupku dva trgovačka društva koja se pojavljuju u ulozi oštećenika, i to C. d.d. u stečaju (koje je ujedno i optuženik) i P. d.o.o., pri čemu su, a kako to proizlazi iz stanja spisa predmeta, oba ova oštećenika postavila imovinskopravne
I Kž 2/2018-4
zahtjeve, dok je ovaj potonji oštećenik podnio i prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva.
8.2. Zbog svega prethodno iznesenog, izreka pobijanog rješenja je do te mjere nerazumljiva da se pobijano rješenje ne može ispitati.
9. Takva je izreka, osim toga, proturječna i obrazloženju pobijanog rješenja.
9.1. Naime, kao što je već prethodno navedeno, prvostupanjski se sud u izreci pobijanog rješenja poziva na zakonske odredbe kojima su propisane privremene mjere radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom te je nastavno i navedeno da se produljuje privremena mjera osiguranja imovinske koristi – imovinskopravnog zahtjeva, dok je u obrazloženju pobijanog rješenja navedeno da je „tužitelj u tijeku rasprave povukao prijedlog za oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom budući da je u međuvremenu podnesen imovinskopravni zahtjev oba oštećenika“. Naime, ako je državni odvjetnik povukao prijedlog za oduzimanje imovinske koristi, tada tog prijedloga više nema pa po njemu, dakle, ni nije bilo moguće postupati i produljiti privremenu mjeru radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom, kako bi to proizlazilo iz izreke pobijanog rješenja.
9.2. Nadalje, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da su kaznenim djelima za koja su optuženici I. L. i Ž. B. proglašeni krivima prvostupanjskom presudom u ovom postupku oštećena društva C. d.d. u stečaju i P. d.o.o., zbog čega je prvostupanjski sud „našao osnovanim prijedlog oštećenog za produljenje ove privremene mjere“, pri čemu se ni ovdje ne navodi o kojem je od ova dva oštećenika riječ.
10. Naposljetku, kada bi se i prihvatilo da je pobijanim rješenjem prvostupanjski sud zapravo odlučivao o produljenju privremene mjere radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva nastalog zbog počinjenja kaznenih djela (pri čemu je upitno čijeg), u obrazloženju pobijanog rješenja potpuno su izostali razlozi u pogledu bitnih pretpostavki koje moraju biti ispunjene za određivanje/produljenje privremene mjere sukladno članku 160. ZKP/08., odnosno članku 162. ZKP/08.
11. Slijedom svega izloženoga, pobijano je rješenje u povodu žalbi optuženog I. L. i M. L. kao druge osobe na koju je imovinska korist prenesena, a po službenoj dužnosti, trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Kako je, dakle, pobijano rješenje ukinuto iz formalnopravnih razloga, to se ovaj sud ni nije upuštao u razmatranje navoda u žalbama optuženog I. L. i M. L., odnosno te su žalbe postale bespredmetne.
12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, uzevši u obzir primjedbe iznesene u ovom rješenju, otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano, nakon čega će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku, koju će i valjano obrazložiti. U tom smislu prvostupanjski sud će prije svega jasno i nedvojbeno utvrditi postoji li prijedlog za privremenu mjeru i, ako da, o čijem je prijedlogu riječ, na koju se privremenu mjeru isti odnosi te jesu li ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za postupanje po tom i takvom prijedlogu. Prvostupanjskom sudu se osobito skreće
I Kž 2/2018-4
pozornost na to da u slučaju prihvaćanja prijedloga za privremenu mjeru iznese jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama posebno u odnosu na optuženog Ž. B. te posebno u odnosu na M. L. i L. B. kao druge osobe na koje je imovinska korist prenesena.
13. Slijedom svega izloženoga, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. i članka 494. stavka 4. ZKP/08.-19., a u odnosu na L. B. kao drugu osobu na koju je imovinska korist prenesena, i primjenom odredbe članka 495. u vezi s člankom 479.
ZKP/08.-19., odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 16. lipnja 2021.
Predsjednik vijeća
Žarko Dundović, v.r.
