REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1202/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o., S., OIB ... , kojeg zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika: 1. P. d.o.o., V., OIB ... , kojeg zastupa punomoćnik V. A., odvjetnik u R., i 2. J. H., H. P. S., A., OIB ... , kojeg zastupa punomoćnica D. P., odvjetnica u R., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7311/2018-4 od 24. rujna 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 577/2017-16 od 12. listopada 2018., u sjednici održanoj 16. lipnja 2021.
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7311/2018-4 od 24. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 577/2017-16 od 12. listopada 2018., kojom je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev da se utvrdi da Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između prvotuženika P. d.o.o. kao prodavatelja i drugotuženika J. H. kao kupca gubi učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za podmirenje tužiteljeve tražbine prema prvotuženiku P. d.o.o. u iznosu od 42.239, 61 kn sa zateznim kamatama i troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.290,50 kn sa zateznim kamatama te da su tuženici dužni dopustiti da se tužiteljeva tražbina u navedenom iznosu namiri prodajom nekretnine koja je predmet navedenog Ugovora o kupoprodaji (t. I. izreke) i tužitelju je naloženo da tuženicima nadoknadi parnične troškove u iznosu od 4.125,00 kn (t. II. izreke).
2. Tuženici nisu odgovorili na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Razmotrivši tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredaba čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da nije dopušten.
4. Predmet spora tužiteljev je zahtjev za pobijanje pravne radnje prvotuženika P. d.o.o. kao tužiteljeva dužnika za iznose od 42.239, 61 kn sa zateznim kamatama i 2.290,50 kn sa zateznim kamatama, i to Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog s drugotuženikom Josipom Hrkaćem.
5. Nižestupanjski sudovi smatraju da tužbeni zahtjev nije osnovan jer je uvjet za pobijanje dužnikove pravne radnje u smislu odredaba čl. 66. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), između ostaloga, i to da dužnik zbog poduzete pravne radnje nema sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, dok je u postupku utvrđeno da prvotuženik P. d.o.o. ima drugu nekretninu koja nije opterećena nikakvim pravima trećih iz čije vrijednosti bi se mogla namiriti tužiteljeva tražbina ako postoji, da ima novac na računu, pa i da je tijekom postupka na sudski polog kao osiguranje uplatio novac dostatan za namirenje predmetne tužiteljeve tražbine, glavnice s kamatama (63.000,00 kn).
6. Tužitelj je u prijedlogu postavio više materijalnopravnih pitanja koja se sva odnose na problematiziranje pretpostavki koje je odlučno utvrditi radi primjene materijalnoga prava, odredaba čl. 66. ZOO. Niti jedno od tih pitanja nije važno za odluku u sporu. Naime, iz postavljenih pitanja proizlazi da tužitelju niti je jasno što je navedenom zakonskom odredbom propisano niti što su nižestupanjski sudovi u ovom postupku u svojim presudama obrazložili glede odlučnih činjenica koje su utvrdili, iako su te odluke jasno obrazložene (jer da nije tako, ne bi pitao: „Je li pretpostavka pobijanja dužnikove pravne radnje ... potpuna nesposobnost za plaćanje dužnika?“ i „“Može li sud zaključivati o šteti za vjerovnika ... isključivo temeljem pretpostavke iz čl. 66. st. 2. ZOO-a?“).
7. Postavio je tužitelj u prijedlogu i više postupovnopravnih pitanja. U dva od njih problematizira primjenu odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, ali bespotrebno, jer je sud prvoga stupnja u ovom postupku izveo sve dokaze potrebne za utvrđenje odlučnih činjenica. Trećim takvim pitanjem tužitelj samo izražava nezadovoljstvo obrazloženjem drugostupanjske presude, neosnovano i uz paušalnu tvrdnju kako njome nije odgovoreno na odlučne žalbene navode.
8. Zaključno je za napomenuti da se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije neosnovano poziva na određene odluke ovog revizijskog suda i Županijskog suda u Varaždinu izlažući razloge važnosti materijalnopravnih pitanja, jer su te odluke odnose na situacije s kojima se predmetna činjenično ne može usporediti. Jednako je i s pozivanjem na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske koje se tiču načela pravičnoga postupka u vezi s dokaznim postupkom, a iz istih razloga navedenih u obrazloženju ove odluke u vezi s nevažnošću postupovnopravnih pitanja koja je tužitelj postavio (ovdje pod 7.)
9. Kako niti jedno od postavljenih pitanja nije važno za odluku u sporu ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odlučeno je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 16. lipnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
