Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-3035/23-2

                              

Poslovni broj: Usž-3035/23-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Lidije Rostaš, članova vijeća, te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice N. S. iz Z., koju zastupa opunomoćenica J. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dodanu vrijednost za stjecanje novog prijevoznog sredstva, radi troškova upravnog spora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke II. presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-896/2023-5 od 18. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 28. veljače 2024.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje točka II. presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-896/2023-5 od 18. rujna 2023. u dijelu kojim se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora odbija.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda se u točki I. izreke poništava rješenje tuženika klasa: UP/II-415-05/22-01/57, urbroj: 513-04-22-4 od 22. rujna 2022. i rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., Carinskog ureda Z., klasa: UP/I-410-19/21-19/62919, urbroj: 513-02-3017/36-22-6 od 1. ožujka 2022. U točki II. izreke te presude se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 726,70 eura/5.475,32 kn u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora. U preostalom dijelu se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora odbija.

2.              Protiv dijela točke II. izreke pobijane presude, u kojem se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, iznad dosuđenog iznosa, u preostalom dijelu odbija, tužiteljica je podnijela žalbu u kojoj u bitnom ističe razloge zbog kojih smatra da odluka o troškovima nije zakonita, a niti je valjano obrazložena. Tužiteljica smatra da nije jasno na koji način je prvostupanjski sud utvrdio iznos dosuđenog troška. Dodaje da je u troškovniku predanom na ročištu dana 11. rujna 2023. specificirala tražene troškove, a da bi dosuđeni iznos trebao biti 785,16 eura, a ne dosuđeni iznos od 726,76 eura. Tužiteljica posebno ističe da nije jasno zbog čega porez na dodanu vrijednost nije obračunat u odnosu na cjelokupni iznos dosuđenih troškova.

              Tužiteljica dalje u žalbi daje osvrt i na odluku o troškovima kojim se odbija zahtjev za naknadu troška za sastav podneska od 9. veljače 2023., a pobliže iznosi razloge zbog kojih smatra da je navedeni trošak neosnovano odbijen. Dalje u žalbi tužiteljica iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da joj pripada trošak u većem iznosu od dosuđenog, a daje osvrt i na uvjete putovanja javnim prijevozom, kao i vrijeme izbivanja iz pisarnice, a s koje osnove su smatra nastali troškovi veći od dosuđenih.

              Tužiteljica predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu te preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i zahtjev za naknadu troška upravnog spora usvoji u cijelosti, a podredno da predmet vrati na ponovni postupak. Tužiteljica u žalbi traži i trošak sastava žalbe uz pripadajući porez na dodanu vrijednost u pobliže naznačenom iznosu.

3.              Žalba nije osnovana.

4.              Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je odluka o troškovima upravnog spora (točka II. izreke) donesena na temelju odredaba članka 79. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje:  ZUS), te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – dalje: Tarifa).

5.              Dalje iz obrazloženja pobijanog dijela presude proizlazi da su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po odvjetnici i to za sastav tužbe u iznosu od 199,00 eura/1.499,35 kn, pristup  na ročište 11. rujna 2023. u iznosu od 199,00 eura/1.499,35 kn, a vezano uz delegirani predmet, trošak javnog prijevoza u visini cijene autobusne karte u smjeru Zagreb-Rijeka-Zagreb u iznosu od 30,20 eura/227,54 kn i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja u iznosu od 199,00 eura/1.499,35 kn, odnosno u ukupnom iznosu od 726,70 eura/5.475,32 kn. Također iz obrazloženja pobijane odluke o troškovima upravnog spora proizlazi da je tužiteljica odbijena za trošak sastava podneska od 9. veljače 2023.

6.              U osvrtu na žalbene navode valja reći da i prema ocjeni ovog Suda trošak sastava navedenog podneska od 9. veljače 2023. ne predstavlja opravdani trošak u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a, jer tužiteljica u tom podnesku ne iznosi činjenice koje nije već istaknula u tužbi, odnosno ne navodi relevantne razloge koji bi bili odlučni za ishod upravnog spora. U odnosu na dosuđeni trošak javnog prijevoza i trošak za izbivanje iz pisarnice za  vrijeme putovanja, porez na dodanu vrijednost nije obračunat, jer se sukladno odredbama Tarife, porez na dodanu vrijednost obračunava na radnje u postupku, a ne i u odnosu na druge troškove (u konkretnom slučaju materijalne troškove s osnove delegacije predmeta), o čemu je ovdje riječ.

7.              Stoga prvostupanjski sud pravilno u odnosu na dio dosuđenog troška (za javni prijevoz i priznate troškove izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja) nije obračunao porez na dodanu vrijednost, a osnovano je odbio priznati tužiteljici i traženi trošak za sastav podneska od 9. veljače 2023., a zbog čega je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora odbio.

8.              Slijedom iznesenog, ovaj Sud je, utvrdivši da tužiteljica žalbenim navodima nije s uspjehom osporila odluku o troškovima, odnosno pravilnost i zakonitost pobijanog dijela prvostupanjske presude, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1., vezano uz članak 67. stavak 3. ZUS-a, odlučio kao u izreci. Odluka o trošku žalbenog postupka je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, odnosno zahtjev tužiteljice je odbijen, jer je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana.

 

U Zagrebu 28. veljače 2024.

                                                                                                        Predsjednik vijeća

Ante Galić v.r.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu