Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž R-601/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Mireli Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja I. G., OIB: …. iz S. Đ., …, kojeg zastupa punomoćnik H. G., odvjetnik u O., protiv tuženika H.-H.p. d.d., OIB: … iz Z., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3541/18-51 od 12. prosinca 2019., dana 16. lipnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3541/18-51 od 12. prosinca 2019. pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za iznos od 1.540,00 kn sa zateznim kamatama.

II. Prihvaća se žalba tužitelja kao djelomično osnovana i preinačuje se navedena presuda pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za iznos od 2.860,00 kn sa zateznim kamatama i u točci III. izreke u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova preko dosuđenih 13.094,50 kn te se sudi:

1. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati daljnji iznos od 2.860,00 kn zajedno sa zateznim kamatama od 11. listopada 2017. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi daljnji parnični trošak u iznosu 1.581,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

III. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda pod točkom I. i III. izreke presude.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 937,50 kn, u roku od 8 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od neto 17.875,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11. listopada 2017. pa do isplate (toč. I. izreke), odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 8.925,00 kn kao neosnovan (toč. II. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 13.094,50 kn sa zateznom kamatom tekućim od 12. prosinca 2019. pa do isplate (toč. III. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom II. izreke za iznos od 4.400 kn i pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu troška žali se tužitelj iz žalbenih razloga pogrešno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19 dalje: ZPP) te predlaže da ovaj sud prihvati žalbu i preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Traži trošak sastava žalbe.

3. Tuženik se žali protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I. i III. izreke iz svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP te predlaže da ovaj sud prihvati žalbu i preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, podredno ukine i vrati na ponovno suđenje. Traži trošak sudske pristojbe na žalbu.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju štetu tužitelj trpi uslijed ozljede na radu koju je, prema činjeničnim tvrdnjama iz tužbe, doživio 23. ožujka 2016. kao zaposlenik tuženika na način da je pao sa motora i ozlijedio lijevo stopalo. 6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Budući je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st.

2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

8. Tijekom postupka prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog, ovaj sud prihvaća u cijelosti takvo utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanje dano za njega.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je rješenjem H.-D. od 21. studenoga 2016. (list 77 spisa) H. priznao tužitelju ozljedu pretrpljenu dana 23. ožujka 2016. kao ozljedu na radu;

-da su mu u svezi navedene ozljede priznata sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja;

-da se izjava tužitelja od 28. veljače 2017. (list 34 spisa), koju je dao poslodavcu nakon što mu je uručena odluka o osobno uvjetovanom otkazu ne može smatrati odricanjem od naknade štete u ovom predmetu jer se sadržaj navedene odluke odnosi na otkaz ugovora o radu;

-da u navedenoj izjavi nema decidirano navedeno da se tužitelj odriče naknade štete iz štetnog događaja od 23. ožujka 2016., da je sadržaj izjave pripremio tuženik, a odredbom čl. 320. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 235/11 i 78/15, dalje: ZOO) je propisano da u slučaju kada je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju ili kada je ugovor na drugi način pripremila ili predložila jedna ugovorna strana nejasne odredbe tumačiti će se u korist druge strane;

-da tuženik nije dokazao da je šteta tužitelju nastala isključivom radnjom radnika- oštećenika (tužitelja), zbog više sile, namjerom ili krajnjom nepažnjom tužitelja pa se odgovornost tuženika ne može isključiti niti umanjiti, pozivom na odredbu čl. 219. st. i 221. a ZPP, čl. 111. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14, dalje: ZR) i čl. 15. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje: ZZR).

10. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik kao poslodavac odgovoran nadoknaditi štetu tužitelju koja mu je nastala na radu u štetnom događaju od 23. ožujka 2016.

11. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

12. Nije sporno da je tužitelj bio radnik tuženika u vrijeme kada se, prema tvrdnjama tužitelja, dogodio štetni događaj.

13. Odredbom čl. 111. st. 1. ZR propisano je ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom poslodavac je dužan radniku nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

14. Na temelju odredbe čl. 25. st. 1. ZZR ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

15. Iz navedenog proizlazi da radnik ne mora dokazivati da je pojedina šteta nastala na radu ili u vezi rada budući da se isto presumira ako je do štetnog događaja došlo prilikom rada za poslodavca, no nema prepreke da poslodavac pobija takvu presumpciju, tj. da dokazuje suprotno.

16. Tuženik u tijeku postupka i u žalbi osporava da se radi o ozljedi na radu iz razloga što je tužitelj na tu okolnost predložio kao dokaz saslušanje samo sebe kao stranke, te tvrdi da je do štetnog događaja došlo izvan radnog vremena tužitelja, a da navedeno proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka D. B..

17. Međutim, navode svjedoka da je radno vrijeme tužitelja bilo od 6,30 do 14,30 tuženik nije ničim dokumentirao, dok je tužitelj iskazao da je taj dan njegovo radno vrijeme bilo od 9,30 do 15,30, a kako iz iskaza svjedoka D. B. (list 85 spisa) proizlazi da je tužitelj stradao za vrijeme obavljanja radnih zadataka (razduživanje sa pošiljkama u Poštanskom uredu Đ.), a suglasno je iskazao i sam tužitelj (list 91 spisa), pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj stradao na radu, dok tuženik nije s uspjehom dokazao suprotno.

18. Nadalje, sukladno odredbi čl. 25. st. 2. ZZR poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu, koje okolnosti tuženik nije dokazao.

19. Imajući u vidu da se štetni događaj dogodio 23. ožujka 2016., a izjava tužitelja o odricanju je od 28. veljače 2017., u kojem nije izrijekom navedeno pitanje rješavanja naknade štete, pravilno je prvostupanjski sud izveo zaključak da se tužitelj nije odrekao svog potraživanja po osnovu naknade štete, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tuženika takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

20. U žalbenoj fazi postupka sporno je i da li težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužitelju za neimovinsku štetu u iznosu od 16.400,00 kn (žalba tuženika), odnosno preko dosuđenog iznosa za daljnjih 2.000,00 kn s osnova kriterija pretrpljenog straha (žalba tužitelja), sporan je zahtjev tužitelja za naknadu troškova prijevoza liječniku u iznosu od 2.400,00 kn (žalba tužitelja) te tijek zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu (žalba tuženika).

21. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

22. Prilikom donošenja odluke o povredi prava osobnosti tužitelja, u konkretnom slučaju sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima odgovarajuće struke dr. F.-kirurg i dr. B.-neurolog (list 100-101 spisa) koji su nalaze i mišljenja utemeljili na priloženoj medicinskoj dokumentaciji, a u svojem očitovanju argumentirano otklonili prigovore tuženika te pritom utvrdili relevantne okolnosti u skladu s pravilima znanosti i vještine, potpuno i bez proturječnosti.

23. Sud prvog stupnja je na temelju provedenih dokaza utvrdio u potpunosti činjenično stanje te je pravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja. Pri tome valja reći da sud u smislu odredbe čl. 220. st. 2. ZPP sam odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a tuženik u žalbi nije obrazložio razloge zbog kojih predlaže provođenje novog vještačenja.

24. Provedenim vještačenjem prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u prometnoj nezgodi kao vozač motocikla zadobio tjelesnu ozljedu: subkapitalni prijelom I-IV kosti lijevog donožja te da je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju ozljedu koju je mogao zadobiti u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno-posljedičnu vezu sa štetnim događajem, da su po liječenju zaostale trajne posljedice visini od 7-8% uslijed redukcije kretnji prstiju desnog stopala uz bolnost, da je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 90 dana, primarni strah je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, u daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 65 dana, a tuđa pomoć je bila potrebna tri sata dnevno kroz 45 dana, a zatim 2 sata dnevno kroz 35 dana.

25. Prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 1100. ZOO tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 5.400,00 kn, po kriteriju pretrpljenog straha 5.000,00 kn i po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti 6.000,00 kn, ukupno 16.400,00 kn.

26. Međutim, po ocjeni ovoga suda, imajući u vidu okolnosti samoga slučaja, jačinu i trajanje povredom izazvanog straha, vrijeme čekanja na naknadu, kao i značenje povrijeđenog dobra i cilj kojemu služi ta naknada na način da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO, osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz citirane odredbe kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja s osnova pretrpljene neimovinske štete u daljnjem iznosu od 2.000,00 kn, i to po kriteriju pretrpljenog straha te bi tada pravična naknada u svojoj ukupnosti od 18.400,00 kn predstavljala primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa, a kako je tužitelju na ime naknade štete iz štetnog događaja osiguratelj tuženika isplatio na temelju sklopljene police od odgovornosti iznos od 1.600,00 kn (list 20 spisa), tužitelju pripada iznos od 16.800,00 s osnova neimovinske štete.

27. Vezano za žalbene navode tuženika da prvostupanjski sud nije adekvatno primijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, valja reći da ti kriteriji nisu matematička formula koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade, budući da je svaka šteta, pa i predmetna, individualizirana i specifična, kako osobom oštećenika, tako i okolnostima slučaja, što sve sud mora cijeniti, a kriterije shvatiti kao određenu orijentaciju, kako je prvostupanjski sud i postupio. 28. U odnosu na imovinsku štetu prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć, koju su mu pružili ukućani, i to ukupno 205 sati te je pravilno na temelju odredbe čl. 223. st. 1. ZPP i čl. 1085. ZOO s te osnove dosudio tužitelju iznos od 3.075,00 kn pravilno smatrajući da je za sat tuđe pomoći primjerena cijena u situaciji kada su tuđu pomoć tužitelju pružali ukućani iznos od 15,00 kn po satu.

29. Isto tako, tužitelju zbog potrebe liječenja, što uključuje odlazak na fizikalne terapije, kao i dolaske i odlaske u bolnicu (radi fizikalne rehabilitacije), prema odredbi čl. 1095. ZOO pripada pravo na materijalne troškove koji se odnose na troškove putovanja i to ukupno na osnovu 10 odlazaka na terapiju, kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije (list 14 i 17 spisa).

30. Kako prema javno dostupnim informacijama cijena autobusne karte, kao realnom kriteriju priznavanja takvog troška, od Đ. do O. i nazad iznosi 86,00 kn, za deset odlazaka tužitelj bi imao pravo na trošak od 860,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja neosnovan s obzirom da su tvrdnje tužitelja o eventualnom većem trošku paušalne i nisu pokrijepljene adekvatnim dokazima da se te tvrdnje mogu provjeriti.

31. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a odredbom čl. 221. a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

32. Nadalje, odredbom čl. 29. st. 1. ZOO propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

33. Budući je odredbom čl. 1103. ZOO propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je sukladno zahtjevu tužitelja dosudio tijek zateznih kamata na dosuđeni dio glavnice neimovinske štete od podnošenja zahtjeva, odnosno, 11. listopada 2017.

34. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima osporava tijek zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu. Prema odredbi čl. 1086. ZOO obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

35. Troškovi tuđe pomoći i troškovi prijevoza na terapije u konkretnom slučaju predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju oštećeniku pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka (čl. 1086. ZOO). Naime, kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da su tužitelju tuđu pomoć pružali ukućani te je utvrđena cijena jednog sata tuđe pomoći u iznosu 15,00 kuna u vrijeme kad je ta pomoć pružana, te cijena autobusne karte u vrijeme odlaska na terapije, to je valjalo tužitelju priznati kamatu na ovaj vid štete na temelju čl. 1086. ZOO od podnošenja odštetnog zahtjeva(list 21 spisa), odnosno od sljedećeg dana, dakle 11. listopada 2017. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Revr- 1536/14 od 30. kolovoza 2017. i Revr 829/2017 od 30. travnja 2019.).

36. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika, a žalbu tužitelja odbiti kao djelomično neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dijelu za iznos od 1.540,00 kn (čl. 368. st. 1. ZPP), a djelomično preinačiti i tužitelju dosuditi i daljnji iznos od 2.860,00 kn s pripadajućom kamatom (čl. 373. st. 3. ZPP).

37. Odluka o parničnom trošku sadržana u točci III. izreke pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini ( čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP), time da tuženik određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tužitelju dosuđen trošak. 38. Međutim, na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, s obzirom na promjenu uspjeha tužitelja u sporu na 77%, tužitelju pripada pravo na 11.791,00 kn s osnova troškova zastupanja u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15-dalje: Tarifa) i s osnova troškova vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn u cijelosti, ukupno 14.791,00 kn. Tuženiku bi pripadao trošak dopunskog vještačenja u iznosu od 500,00 kn, a s obzirom da je tuženik uspio u sporu sa 23% trošak tuženika iznosi 115,00 kn, a odbijanjem od troška tužitelja trošak koji je priznat tuženiku dobiva se iznos od kn 14.676,00 kn, a koji iznos predstavlja trošak koji je tuženik dužan platiti tužitelju u ovome sporu. Kako je tužitelju priznat trošak postupka u iznosu od 13.094,50 kn, valjalo je tužitelju priznati i daljnji trošak u iznosu od 1.581,50 kn sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate sukladno odredbi čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12 i 25/13).

39. Budući je tužitelj uspio u žalbenom postupku u omjeru od 65% u odnosu na vrijednost predmeta spora u žalbenom postupku (4.400,00 kn), na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP pripada mu naknada troškova sastava žalbe u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 10. toč. 1. Tarife).

40. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 16. lipnja 2021.

Sutkinja:

Mirela Mijoč Kramar