Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 48 Gž-353/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Dubravki Burcar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja mlt. G. H. iz Z., OIB:…, zastupan po zakonskom zastupniku T. H., a isti zastupan po punomoćniku K. Š., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu K. Š., S. Š. i A. B. iz Z., protiv tuženika T. o. d.d., Z., OIB:…, zastupan po punomoćniku T. D., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. & L. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o trošku iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 1693/2017-36 od 19. studenoga 2018., dana 15. lipnja 2021.
r i j e š i o j e
I Uvažava se žalba tuženika i preinačuje odluku o trošku iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1693/2017-36 od 19. studenoga 2018. u stavku II izreke za iznos od 9.676,97 kn i odlučuje:
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za iznos od 9.676,97 kn (preko nespornog iznosa od 8.523,03 kn) s pripadajućom zateznom kamatom.
II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 1.171,86 kn.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da na ime naknade neimovinske štete isplati tužitelju daljnji iznos od 12.000,00 kn sa zateznim kamatama od 31. svibnja 2021. do isplate (stavak I izreke), te mu je naloženo da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 18.200,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 19. studenog 2018. (od presuđenja), pa do isplate.
2.Protiv odluke o trošku iz stavka II izreke, preko nespornog iznosa od 8.523,03 kn, osporavajući odluku o trošku za iznos od 9.676,97 kn, tuženik je izjavio žalbu, kako navodi, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19– dalje: ZPP), uz prijedlog preinačenja presude sukladno navodima žalbe, a podredno predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, sve uz dosudu troška žalbe.
3.Žalba je osnovana.
4.U ovoj fazi postupka sporan je samo dio odluke o trošku tužitelja iz stavka III izreke (za iznos od 9.676,97 kn).
5.Pobijanom presudom sud prvog stupnja odlučujući o parničnom trošku zaključuje da je tužitelj u sporu uspio s pretežnim dijelom svog zahtjeva te mu priznaje utvrđeni trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u cijelosti (12.500,00 kn), što uz trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn, pristup vještaka na ročište u iznosu od 500,00 kn, trošak novog medicinskog vještačenja u iznosu od 2.200,00 kn, iznosi ukupno 18.200,00 kn, koliko je dosuđeno tužitelju pobijanim stavkom II izreke.
6.Tuženik žalbom upire da je pogrešan zaključak suda da je tužitelj uspio s pretežnim dijelom zahtjeva, kraj činjenice da je nesporno da je tuženik tužitelju prije podnošenja tužbe isplatio nesporan iznos od 65.000,00 kn, te da je tužitelj predmetnom tužbom (od 24. srpnja 2012.) potraživao daljnji iznos od 50.000,00 kn, koji zahtjev je smanjio (podneskom od 11. travnja 2014.) na iznos od 47.680,00 kn, od kojeg iznosa je presudom Pn-3234/12 od 3. lipnja 2014. pravomoćno uspio iznosom od 4.680,00 kn (s naslova tuđe pomoći i njege) dok je s iznosom od 13.000,00 kn s naslova neimovinske štete pravomoćno odbijen, a za preostali iznos s osnova neimovinske štete od 30.000,00 kn je navedena presuda bila ukinuta (presudom Županijskog suda u Zagrebu Gžn-1837/14 od 23. svibnja 2017.) i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, nakon čega je (i nakon provedenog novog vještačenja, kojim je utvrđeno smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 20%, umjesto ranijeg omjera od 30% privremeno) tužitelj preostali zahtjev s naslova neimovinske štete smanjio na iznos od 12.000,00 kn, koji mu je pobijanom presudom dosuđen u cijelosti.
7.Također ističe da tužitelj nema pravo na trošak sastava podneska od 17. rujna 2018. (kojim konačno smanjuje zahtjev na iznos od 12.000,00 kn), jer je isti predao sudu na zadnjem ročištu održanom dana 17. rujna 2018., na kojem je mogao usmeno smanjiti zahtjev, pa da isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).
8.U pravu je tuženik da se, s obzirom na naprijed navedeno, ne može smatrati da je tužitelj uspio u sporu s pretežnim dijelom zahtjeva pa da tužitelju pripada trošak za pojedine radnje srazmjerno vrijednosti predmeta spora u pojedinim fazama postupka i konačnom uspjehu, uz odbitak troškova tuženika za njegove radnje, izračunate po istom principu (srazmjerno vrijednosti predmeta spora u pojedinim fazama i njegovom konačnom uspjehu), a kako je to detaljno izračunao i obrazložio tuženik u žalbi.
9.Naime, odredbom čl. 154. st. 2. ZPP, važećom u vrijeme zaključenja glavne rasprave i donošenja odluke o trošku („Narodne novine“, broj: 148/11- proč. tekst, 25/13 i 28/13) određeno je da ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj i umješaču razmjeran dio troškova.
10.Imajući u vidu da je tuženik još u odgovoru na tužbu priznao štetni događaj, pasivnu legitimaciju i odgovornost, a da je osporavao visinu, s kojim prigovorima je uspio u pretežnom dijelu, i po ocjeni ovog suda tužitelju u konkretnom slučaju pripada pravo na trošak srazmjerno njegovom uspjehu u sporu u pojedinim fazama postupka, umanjeno za odgovarajuću naknadu tuženika za poduzete radnje, srazmjerno njegovom uspjehu u sporu.
11.Pravilno je tuženik u žalbi obrazložio i izračunao da u prvoj fazi postupka s obzirom na vps od 50.000,00 kn uspjeh tužitelja iznosi 33,36%, slijedom čega mu za poduzete radnje (tužba- 1.000,00 kn, zastupanje na ročištu 5. prosinca 2013.- 500,00 kn, što uz PDV iznosi 1.875,00 kn) pripada naknada u iznosu od 625,50 kn, dok tuženiku s obzirom na njegov uspjeh u toj fazi postupka od 66,64% za poduzete radnje (trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 1.380,00 kn), pripada 919,63 kn.
12.U drugoj fazi postupka s obzirom na vps od 47,680,00 kn, uspjeh tužitelja iznosi 34,98%, slijedom čega mu za poduzete radnje (podnesak od 11. travnja 2014.- 1.000,00 kn, ročište 15. travnja 2014.- 1.000,00 kn, pristup na ročište za objavu presude od 4. lipnja 2014.- 1.000,00 kn, žalba na presudu- 1.250,00 kn, što uz trošak PDV-a iznosi ukupno 5.937,50 kn), pripada naknada u visini od 2.076,94 kn, dok tuženiku s obzirom na njegov uspjeh od 65,02%, na ime plaćene pristojbe na žalbu u iznosu od 1.380,00 kn, pripada naknada u visini 897,28 kn.
13.U trećoj fazi postupka u kojoj vrijednost predmeta spora iznosi 30.000,00 kn, tužitelj je uspio s 40%, slijedom čega mu za poduzete radnje (ročište 28. studenog 2017.- 500,00 kn, podnesak od 20. veljače 2018.- 1.000,00 kn, zastupanje na ročištu 28. kolovoza 2018.- 1.000,00 kn, što uvećano za PDV iznosi ukupno 3.125,00 kn), pripada naknada u visini od 1.250,00 kn, dok tuženiku s obzirom na njegov uspjeh od 60% za poduzete radnje (pristup ročištu 28. studenog 2017.- 500,00 kn, podnesak od 15. ožujka 2018.- 250,00 kn, trošak zastupanja na ročištu 28. kolovoza 2018.- 1.000,00 kn, što uvećano za PDV iznosi ukupno 2.187,50 kn) pripada naknada u visini od 1.312,50 kn.
14.U četvrtoj fazi postupka, nakon sniženja zahtjeva na ročištu održanom 17. rujna 2018. na iznos od 12.000,00 kn, tužitelju s obzirom na 100% uspjeh u sporu pripada trošak zastupanja na ročištu 17. rujna 2018. u punom iznosu tj. u iznosu od 1.000,00 kn s PDV-om (1.250,00 kn), dok tuženiku ne pripada nikakva naknada.
15.Zbrajanjem gore navedenih iznosa proizlazi da tužitelju na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku pripada iznos od 5.202,44 kn, što uvećano za trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 1.250,00 kn, medicinskog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn, troška pristupa vještaka na ročište u iznosu od 500,00 kn, te trošak novog medicinskog vještačenja u iznosu od 2.200,00 kn, iznosi ukupno 12.152,44 kn.
16.Tuženiku zbrajanjem naprijed utvrđenih iznosa pripada ukupno 3.129,41 kn, što uvećano za plaćeni trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 500,00 kn, iznosi ukupno 3.629,41 kn, a prebijanjem navedenih iznosa utvrđuje se trošak tužitelja u iznosu od 8.523,03 kn, slijedom čega je osnovana žalba tuženika kojom osporava dosuđeni trošak preko tog iznosa, pa je uz preinačenje stavka II izreke valjalo odbiti zahtjev tužitelja za trošak za iznos od 9.676,97 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 19. studenog 2018. do isplate (čl. 380. toč. 3. ZPP).
17.Tuženiku pripada trošak sastava žalbe u iznosu od 937,50 kn, što uz PDV od 234,37 kn, iznosi 1.171,86 kn (čl. 166. st. 2. ZPP), dok mu nije priznat trošak pristojbe na žalbu jer nije dokazao da je ista plaćena, a bio je dužan podmiriti i platiti ju s vremenom podnošenja žalbe.
U Zagrebu 15. lipnja 2021.
Sudac
Dubravka Burcar, v.r.
