Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1889/2019-2

U  I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja C. osiguranje d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. i p. d.o.o. u Z., protiv tuženika G. N., Z., OIB: ... , radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv- 1127/2017-13 od 26. travnja 2019., 15. lipnja 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-1127/2017-13 od 26. travnja 2019. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

Pobijanom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. J. iz Z. poslovni broj Ovrv-1467/17-2 od 17. svibnja 2017. u dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćanje iznosa od 454,00 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose kao u izreci presude.

Točkom II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je naloženo tuženiku plaćanje troškova ovršnog postupka u iznosu od 156,00 kn i predvidivih troškova u iznosu od 81,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

Točkom III. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 800,00 kn.

Točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 81,00 kn.

Protiv te presude u točkama I. i III. izreke žalbu je podnio tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a (spor u postupku male vrijednosti) ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

Tuženik u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 461. a st. 4. ZPP-a, koju obrazlaže navodima da je prvostupanjski sud nezakonito postupio kada nije uzeo u obzir njegov podnesak koji je dostavio na pripremnom ročištu od 14. ožujka 2019. U vezi s tim tuženik u žalbi opisno ističe postojanje i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a te navodi da mu je opisanim nezakonitim postupanjem suda onemogućeno raspravljanje.

Prema odredbi čl. 461. a. st. 2. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Stavak 3. propisuje da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu.

Stavak 4. propisuje da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 3. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

Prema stanju u spisu prvostupanjski sud je zakazao pripremno ročište za 7. veljače 2019. na koje tuženik nije bio uredno pozvan zbog čega je sud pripremno ročište odgodio i odredio novo za 14. ožujka 2019. uz dostavu tuženiku raspravnog zapisnika i podneska tužitelja od 31. siječnja 2019. Tuženik je poziv za navedeno ročište i podnesak tužitelja zaprimio 25. veljače 2019. Tuženik je na pripremnom ročištu od 14. ožujka 2019. (list 23) priložio u spis podnesak (list 24) u odnosu na koji je sud rješenjem objavljenim na istom ročištu odlučio da se činjenice istaknute u tom podnesku neće uzeti u obzir sukladno odredbi čl. 461. a. st. 4. ZPP-a.

Sukladno citiranoj odredbi čl. 461. a. st. 2. ZPP-a tuženik je bio dužan najkasnije već u odgovoru na tužbu (prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnik) ili u pisanom podnesku koji je trebao dostaviti sudu najkasnije do održavanja pripremnog ročišta 14. ožujka 2019. iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

U konkretnom slučaju tuženik tako nije postupio, već je na održanom pripremnom ročištu 14. ožujka 2019. predao u spis podnesak u odnosu na koji je prvostupanjski sud pravilno u primjeni odredbe čl. 461.a. st. 4. ZPP-a odlučio da se činjenice navedene u tom podnesku neće uzeti u obzir.

Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, jer tuženiku nije onemogućeno raspravljanje, budući da je prema stanju u spisu tuženik poziv za održavanje pripremnog ročišta zakazanog za 14. ožujka 2019., uz podnesak tužitelja zaprimio 25. veljače 2019., pa je u opisanim okolnostima do održavanja pripremnog ročišta 14. ožujka 2019. imao dovoljno vremena očitovati se na navode iz tužiteljevog podneska.

Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, pa utoliko tuženik nedopušteno u žalbi opisno ističe pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje kada osporava pravnu osnovu tužbe i visinu tužbenog zahtjeva.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 454,00 kn sa zateznom kamatom.

U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da se predmetna novčana tražbina odnosi na neplaćene obroke (šesti i deseti obrok) premije osiguranja po polici (ugovoru) o osiguranju od automobilske odgovornosti broj ..., za svaki obrok u iznosu po 277,00 kn u vezi čega je tužitelj tuženiku ispostavio račune od 7. listopada 2015. s dospijećem 22. listopada 2015. te od 7. veljače 2016. s dospijećem 22. veljače 2016.

Uvidom u priloženi ugovor (policu) osiguranja sud je utvrdio da je između tužitelja kao osiguratelja i tuženika kao osiguranika zaključen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za osobni automobil reg. oznake ... , marke V. G. 1,9 TDI da je polica izdana 22. svibnja 2015., a premija obračunata do 22. svibnja 2016., da je tuženik kao ugovaratelj osiguranja potpisao predmetnu policu.

Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da su stranke zaključile ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti, te je cijeneći odredbe čl. 921. i čl. 925. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje ZOO) zaključio da su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju. Cijeneći da tuženik ničim nije dokazao da je platio utužene dospjele obroke premije osiguranja čiju visinu je tužitelj dokazao priloženim računima prvostupanjski sud je ocijenio kao neosnovane prigovore tuženika o tome da stranke nisu bile u ugovornom odnosu. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio kao u točki I. izreke pobijane presude, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a dosuđujući tužitelju ukupan parnični trošak u iznosu od 800,00 kn, od čega po osnovi jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak iznos od 625,00 kn, trošak sudske pristojbe na presude u iznosu od 100,00 kn (ukupno 725,00 kn), te za trošak javnobilježničke nagrade zajedno s PDV-om iznos od 75,00 kn. Preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka odbio je kao neosnovan, koji tužitelj žalbom nije pobijao.

Tuženik u žalbi, osporavajući pravilnost u primjeni materijalnog prava ustraje kod prigovora promašene pasivne legitimacije te navodi da on nije bio u ugovornom odnosu s tužiteljem već da je to bio V. J. koji je s tužiteljem zaključio ugovor o osiguranju za navedeno vozilo, isti ugovor potpisao bez punomoći ili ovlaštenja tuženika. Tuženik također navodi da se predmetno vozilo jedno duže vrijeme nalazilo kod V. J. kao realni zalog za pozajmljeni novac, da je V. J. samoinicijativno i bez dozvole tuženika izvršio registraciju vozila kako bi ga mogao koristiti te da je za to vrijeme i plaćao obroke premije osiguranja.

Opisani žalbeni navodi u suštini se svode na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje zbog kojeg žalbenog razloga prvostupanjsku presudu u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati.

Prvostupanjski sud je pravilno zaključio o neosnovanosti tuženikovog prigovora promašene legitimacije uvidom u priloženu policu (ugovor o osiguranju – list 18) u kojem se kao ugovaratelj osiguranja navodi tuženik koji je ujedno i osiguranik te rečeno osigurano vozilo, a predmetna polica osiguranja potpisana je po ugovaratelju osiguranju G. N..

Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužitelj dokazao da tuženik nije platio rečene dospjele obroke premije osiguranja u vezi čega je u spis dostavio odgovarajuće dokaze (račune) slijedom čega je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj dokazao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

Zbog tih razloga prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava u okviru citiranih zakonskih odredbi prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, a isto tako pravilno je odlučio i o naknadi troškova postupka u smislu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

Slijedom svega obrazloženog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

Prvostupanjska presuda u točkama II. i IV. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 15. lipnja 2021.

Sudac

Duško Abramović