REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 193/2018-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. J. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog Ž. J. i optuženog L. P. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 19. lipnja 2017. broj K- 23/2014-15, u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2021.,

p r e s u d i o  j e i r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se žalba optuženog L. P., ukida se pobijana presuda u odnosu na kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. KZ/11. opisano u točki I. izreke prvostupanjske presude u odnosu na tog optuženika te se u tom dijelu predmet upućuje nadležnom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Odbija se kao neosnovana žalba optuženika Ž. J. te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Šibeniku proglašeni su krivima optuženi Ž. J. i optuženi L. P. zbog počinjenja kaznenih djela protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju i to: optuženi Ž. J. zbog jednog kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. KZ/11. opisanog u točki 1. izreke osuđujućeg dijela prvostupanjske presude te zbog dva kaznena djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11. opisana u točkama 2. i 3. izreke osuđujućeg dijela presude, a optuženi L. P. zbog jednog kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. KZ/11. opisanog u točki 1. izreke osuđujućeg dijela prvostupanjske presude. Optuženom Ž. J. je za kazneno djelo iz

I Kž 193/2018-4

članka 246. stavka 1. KZ/11., uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 5. KZ/11., utvrđena kazna zatvora četiri mjeseca, a za kaznena djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11., uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11., kazna zatvora osam mjeseci za svako djelo pa je optuženik za ta djela i uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci. Optuženik L. P. je zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. KZ/11., uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 5. KZ/11,. osuđen na kaznu zatvora tri mjeseca, a na temelju članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje: ZKP/08-14) naloženo je optuženom L. P. da na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati oštećeniku P. T. 1.783,20 kuna, u roku od mjesec dana po pravomoćnosti presude, dok je s preostalim imovinskopravnim zahtjevom oštećenik upućen u građansku parnicu.

3. Na temelju članka 77. stavaka 1. i 3. KZ/11. od P. T. O. oduzeta je protupravno stečena imovinska korist 1.639.691,09 kuna pribavljena kaznenim djelom pod točkom 3. izreke osuđujućeg dijela presude, a koji iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske.

4. Na temelju članka 148. stavaka 1., 2., 3. i 4. ZKP/08-14 u vezi s članom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08-14 odlučeno je da su optuženici dužni isplatiti prvostupanjskom sudu i to optuženi Ž. J. na ime troškova vještačenja agronoma 1.784,00 kuna, a za troškove knjigovodstvenog vještaka 8.880,00 kuna odnosno ukupno 10.664,00 kuna, te na ime paušala 3.000,00 kuna, odnosno ukupno 13.6664,00 kuna, a optuženi L. P. na ime troškova vještačenja agronoma 1.784,00 kuna, knjigovodstvenog vještaka 4.440,00 kuna, odnosno ukupne troškove vještačenja 6.224,00 kune te paušalni trošak 1.000,00 kuna odnosno ukupno 7.224,00 kune, dok će se o troškovima branitelja po službenoj dužnosti odlučiti posebnim rješenjem.

5. Nasuprot tome, na temelju članka 452. točke 6. ZKP/08-14 protiv optuženog Ž. J. i optuženog L. P. odbijena je optužbe zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. opisanog u točki 2. optužnice te je na temelju članka 149. stavka 1. u vezi s člankom 148. stavkom 2. ZKP/08-14 odlučeno da troškovi kaznenog postupka u odnosu na ovo kazneno djelo padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

6. Protiv osuđujućeg dijela te presude žalbu je podnio optuženi Ž. J. osobno i po braniteljici odvjetnici V. B. Žalba je po braniteljici podnesena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni. Predloženo je da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku,

I Kž 193/2018-4

podredno da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne blaža kazna. U osobnoj žalbi optuženici nisu izričito navedene ni žalbene osnove ni žalbeni prijedlog, a iz sadržaja proizlazi da se predlaže pobijanu presudu preinačiti i optuženika oslobodi optužbe. Budući da se te dvije žalbe sadržajno nadopunjuju, to je s njima postupljeno kao s jednom optuženikovom žalbom.

7. Žalbu protiv presude podnio je i optuženik L. P. po braniteljici odvjetnici Z. N. V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni. Žalbom se predlaže „preinaka prvostupanjske presude na način da se okrivljenika oslobodi optužbe podredno da mu se izrečena kazna smanji“.

8. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

9. U skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08-14, spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

10. Žalba optuženog L. P. je osnovana, dok žalba optuženog Ž. J. nije osnovana.

U odnosu na žalbu optuženog L. P.:

11. Premda optuženi L. P. u uvodnom dijelu žalbe ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, istu ne označava zakonskom odredbom niti je obrazlaže. Pobijana presuda ispitana u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08-19). Nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je na štetu optuženog L. P. povrijeđen kazneni zakon.

12. Međutim, u pravu je ovaj optuženik kada pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. KZ/11. za koje je proglašen krivim u točki 1. izreke osuđujućeg dijela prvostupanjske presude.

12.1. Naime, s pravom optuženi P. u svojoj žalbi upire na činjenicu da je predmetne ugovore o zakupu - koncesiji poljoprivrednog zemljišta, u naravi maslinika, koji su vlasništvo P. T. i označeni kao čest. zem. br. ... K.O. V. i čest. zem. br. ... i ... K.O. T., sklopio s upraviteljem navedene P. optuženim Ž. J. kao fizička osoba, a ne, kako ga se tereti u činjeničnom opisu, kao predsjednik Nadzornog odbora P. T. Premda nije sporno da je u trenutku sklapanja navedenih ugovora optuženi L. P. bio predsjednik Nadzornog odbora P. T., u ovom pravnom poslu on se ne pojavljuje u tom svojstvu, nego u svojstvu fizičke osobe sklapa ugovore o zakupu s optuženim Ž. J. kao upraviteljem P. T. U toj situaciji nije sporno svojstvo odgovorene osobe u odnosu na optuženog J. Međutim, s pravom se u žalbi dovodi u pitanje svojstvo odgovorne osobe u odnosu na optuženog P., a onda i pitanje u kojem je svojstvu počinio ovo kazneno djelo, s obzirom na to da on, kako je to već navedeno, ove ugovore sklapa kao fizička osoba, a u vrijeme kada je djelo počinjeno kazneno djelo za koje su

I Kž 193/2018-4

optuženici proglašeni krivima pravno se označavalo kao kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04. i 84/05. - ispravak; dalje: KZ/97.), a koje djelo u konkretnoj situaciji ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz članka 246. stavka 1. KZ/11., za koje je optuženi P. i proglašen krivim (koju okolnost u pobijanoj presudi prvostupanjski sud nije razmotrio). Kazneno djelo iz članka 337. KZ/97. mogla je počiniti samo službena ili odgovorna osoba pa je optuženi L. P., s obzirom na to da prilikom sklapanja spornih ugovora o zakupu nije nastupao kao predsjednik Nadzornog odbora P. T., nego kao fizička osoba, u počinjenju ovog kaznenog djela eventualno mogao imati samo svojstvo poticatelja.

12.2. Stoga je, s obzirom na činjenicu da optuženi P. osnovano u svojoj žalbi upire na navedenu okolnost, prihvaćanjem njegove žalbe pobijanu presudu trebalo ukinuti u odnosu na optuženog L. P. i kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. KZ/11. opisano u točki 1. izreke osuđujućeg dijela pobijane presude te predmet uputiti nadležnom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

13. U ponovljenom će postupku nadležni prvostupanjski sud otkloniti nedostatke na koje je upozoren te će, nakon što izvede sve raspoložive dokaze, utvrditi odlučno činjenično stanje na kojem će zasnovati svoju novu presudu. Na temelju tako utvrđenog pravno odlučnog činjeničnog stanja, prvostupanjski će sud donijeti novu, zakonitu i pravilnu presudu koju će, u skladu s odredbama članka 459. ZKP/08-19 i valjano obrazložiti.

14. Stoga je na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08-19 odlučeno kao u točki I. izreke ove presude i rješenja.

U odnosu na žalbu optuženika Ž. J.:

15. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženi J. smatra da je prvostupanjski sud odbijajući na raspravi prijedlog obrane da se provede kontrolno financijsko-knjigovodstveno vještačenje, povrijedio optuženikovo pravo obrane, a to je utjecalo i moglo utjecati na presudu. Međutim, optuženik nije u pravu.

15.1. Prvostupanjski je sud odbio provođenje kontrolnog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja smatrajući taj dokaz odugovlačećim jer je vještak D. B. odgovorio na sva bitna pitanja vezano za predmet vještačenja i to u odnosu na sva optuženiku na teret stavljena kaznena djela. Obrana nije dala valjane razloge zbog kojih bi bilo potrebno provođenje takvog kontrolnog vještačenja. Ovakvo obrazloženje prihvaća i ovaj sud. Pitanje prihvaćanja od strane optuženika nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka D. B. može se promatrati kroz pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

15.2. Odbijanjem provođenja kontrolnog vještačenja nije povrijeđena niti "presumpcija nevinosti žalitelja", pri čemu u žalbi nije niti navedeno u čemu bi se ova povreda očitovala.

I Kž 193/2018-4

16. Pobijana presuda ispitana je sukladno članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ZKP/08-19. Nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je na štetu optuženika Ž. J. povrijeđen kazneni zakon. 17. Protivno optuženikovim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka D. B. i na temelju tog dokaza, povezujući ga i s iskazima u tijeku postupka ispitanih svjedoka, utvrdio da je optuženik J. počinio kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11. opisano u točki 2. izreke osuđujućeg dijela presude. Naime, vještak je utvrdio da kupoprodaja zemljišta i to zemljišnih čestica ... i ..., Z.U. ..., K.O. V. nije evidentirana u poslovnim knjigama, kako P. T. O. kao prodavatelja, tako i trgovačkog društva K. C. d.o.o. kao kupca te po toj osnovi nije bilo niti plaćanja kupoprodajne cijene. U odnosu na pozajmice koje da je trgovačko društvo K. C. d.o.o. davalo P. T. O., pa tako i onu od 100.000,00 kuna na koju se upire u žalbi, vještak je na temelju dostupne mu knjigovodstveno računovodstvene dokumentacije utvrdio da se nigdje ne spominje kupoprodaja maslinika, a niti plaćanje cijene, nego da su pozajmice koje obrana spominje i koje su bile evidentirane i prije nego što je ova kupoprodaja izvršena, bile čisti poslovni odnos između ta dva pravna subjekta koji je rješavan na način da je između njih bilo kupnje i prodaje razne robe te da su se dugovanja i potraživanja zatvarala i da je na kraju svake godine P. T. O. uvijek imala potraživanje prema trgovačkom društvu K. C. d.o.o., a ne obrnuto kako se to tvrdi u optuženikovoj žalbi.

17.1. Premda je vještak naveo i da ti računovodstveni podaci o poslovnim odnosima nisu bili transparentni niti kod jednog od ova dva pravna subjekta, ipak je na temelju cjelokupne pregledane knjigovodstvene računovodstvene dokumentacije i konta knjiženja ostao kod svog jasnog i nedvosmislenog zaključka da doista nije bilo evidencije o kupoprodaji niti o plaćanju kupoprodajne cijene.

17.2. Navedeno potvrđuje i svjedokinja A. J. koja je vodila knjigovodstvene poslove P. T. i T. Ona je na temelju analize cjelokupnog poslovnog odnosa između P. T. O. i trgovačkog društva K. C. d.o.o. navela da su sva njihova međusobna dugovanja i potraživanja podmirena, s time da je napomenula da ona u računovodstvu nije imala evidentiran ovaj kupoprodajni ugovor niti isplatu cijene, tako da su se svi računi koje je navodila i stanja konta dugovne i potražne strane u odnosima između prodavatelja i kupca odnosili na te poslovne odnose, a ne na transakciju kupoprodaje nekretnine.

17.3. Ni svjedokinja T. J. koja je vodila knjigovodstveno-računovodstvene poslove za trgovačko društvo K. C. d.o.o. nije potvrdila da bi vidjela ovaj kupoprodajni ugovor, a niti da je on bio evidentiran u računovodstvu trgovačkog društva K. C. d.o.o. Također se ne sjeća niti da bi bila isplaćena kakva kupoprodajna cijena prema P. T. O. 17.4. Kada se navedenom doda i činjenica da nije postojala odluka Skupštine P. T. čija je nekretnina bila predmet kupoprodajnog ugovora sklopljenog između P. T. O. i trgovačkog društva K. C. d.o.o., a bez čijeg odobrenja sukladno članku 27. Pravila P. T. nije bilo dopušteno raspolagati na ovakav način nekretninama, tada je pravilno i u svemu osnovano i zakonito utvrdio prvostupanjski sud da je optuženik Ž. J. na način

I Kž 193/2018-4

opisan u točki 2. izreke osuđujućeg dijela prvostupanjske presude počinio kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11. u kojem djelu ima pravni kontinuitet ono iz članka 337. stavka 4. KZ/97. koje je, s obzirom na vrijeme počinjenja djela, optuženik počinio. Na ovakvo utvrđenje nije ni od kakvog utjecaja činjenica da je optuženik Poreznoj upravi platio porez na promet nekretnina. To je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud u svojoj presudi.

17.5. Niti optuženikovo upiranje na dokaz koji je priložio u spis predmeta, konkretno popis zadrugara koji da su svojim potpisima potvrdili zaključke Skupštine na kojoj nije bilo kvoruma, nisu doveli u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na optuženog Ž. J. Naime, iz navedenih popisa (listovi 1777. i 1780. spisa predmeta) razvidno je da su na jednom navedeni zadrugari koji su bili za zakup, s time da iz tog dopisa nije vidljivo od kada je, a niti su na njemu potpisi zadrugara, dok na drugom postoji i naknadno upisan datum (12. kolovoza 2005.), međutim, također nema potpisa zadrugara, nego je riječ samo o njihovom popisu iz kojeg ne proizlazi da bi oni doista svojim potpisima i nekim drugim identifikacijskim podacima, osim imena i prezimena, potvrdili neki zaključak Skupštine.

17.6. Jednaka je situacija i s navođenjem ranijih kreditnih obveza po kreditima koje su za P. T. O. podizali raniji upravitelji i koji su prema podacima u spisu predmeta svi vraćeni.

17.7. Stoga je, protivno žalbenim navodima optuženog Ž. J., prvostupanjski sud pravilno i potpuno u odnosu na njega utvrdio činjenično stanje. Za takvo je svoje utvrđenje dao jasne, valjane i dostatne razloge koji optuženikovom žalbom ni na koji način nisu dovedeni u sumnju.

18. Protivno daljnjim optuženikovim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu odredbe članka 47. stavka 1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja te ih je na odgovarajući način i vrednovao. Tako je pravilno prvostupanjski sud optuženom Ž. J. olakotnim cijenio dosadašnju neosuđivanost, njegovu životnu dob, zdravstveno i obiteljsko stanje odnosno da je suočen s obiteljskim problemima vezanim za sina te optuženikovo sudjelovanje u Domovinskom ratu za koje ima više zasluga i odličja. Nasuprot tomu, pravilno mu je otegotnim cijenjena jačina ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih su kaznena djela počinjena, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, kao i način počinjenja kaznenih djela. Riječ je o nebrizi za zakonitost rada i poslovanja P. čiji je bio upravitelj i dužan se brinuti o njihovoj dobrobiti, a postupajući s ciljem na njihovu štetu pribavljanja imovinske koristi za sebe. No, s obzirom na to da na optuženikovoj strani prvostupanjski sud nije utvrdio nekih posebnih otegotnih okolnosti, a cijeneći utvrđene olakotne okolnost kao naročite olakotne okolnosti i za ovaj je sud prihvatljiva primjena odredaba o ublažavanju kazne iz članka 48. stavka 2. KZ/11. Stoga su, i prema ocjeni ovog suda, pravilno optuženiku, uz primjenu članka 49. stavka 1. točaka 4. i 5. KZ/11., utvrđene pojedinačne kazne i to za kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. KZ/11. opisano u točki 1. izreke osuđujućeg dijela prvostupanjske presude od četiri mjeseca, a za kaznena djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11. opisana u točkama 2. i 3. izreke osuđujućeg dijela prvostupanjske presude od osam mjeseci za svako. Također je

I Kž 193/2018-4

pravilno, uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., optuženik Ž. J. za navedena djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci. Naime, ocjena je i ovog suda da će upravo ovakva jedinstvena kazna zatvora utjecati, kako na optuženika, tako i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Takva kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

Slijedom navedenog, nije bilo mjesta za prihvaćanje žalbe optuženika Ž. J. zbog odluke o kazni.

Stoga je, budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik Ž. J. pobija prvostupanjsku presudu, njegovu žalbu trebalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08-19 odlučiti kao u točki II. izreke ove presude i rješenja.

Zagreb, 15. lipnja 2021.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Marin Mrčela, doc., v.r.