REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 7 Pž-514/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja I. – E. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica J. G. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu M., F. & H. u Z., protiv tuženika R. d.o.o., OIB ..., Z., radi isplate iznosa od 4.112,50 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1010/20 od 11. studenog 2020., 15. lipnja 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1010/20 od 11. studenog 2020. u točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. K. K. iz Z. poslovni broj Ovrv-12/2020 od 20. ožujka 2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 4.112,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačno naznačene iznose od njihova dospijeća do isplate i da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 825,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2020. do isplate (točka I. izreke). Ukinut je platni nalog u dijelu kojim se tuženiku nalaže da tužitelju plati iznos od 37,50 kn i naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 506,25 kn, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.497,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2020. do isplate (točka III. izreke).
2. Žalbu protiv prvostupanjske presude je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Tuženik ne navodi u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu pa se u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/03, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) uzima da tuženik pobija presudu u dijelu u kojem nije uspio u sporu – točkama I. i III. izreke. Tuženik navodi da sa tužitelj nije sklopio pisani ugovor o poslovnoj suradnji, već usmeni, te da je 18. listopada 2019. telefonskim putem kontaktirao tužitelja o otkazu najma WC kabine. Nakon toga je tužitelj uputio tuženiku 13. studenog 2019. otvorene stavke na kojima je naznačen iznos dugovanja u visini od 2.462,50 kn te je tuženik 17. veljače 2020. uplatio iznos od 1.100,00 kn.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita.
6. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznos od 4.112,50 kn koji tužitelj potražuje na ime najamnine za korištenje WC kabine.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je na temelju Ponude broj 270 od 19. travnja 2019. između stranaka sklopljen Ugovor o najmu WC kabine kojim se tužitelj obvezao dati tuženiku na korištenje WC kabinu, a tuženik se obvezao plaćati mjesečnu najamninu u iznosu od 687,50 kn sve do dana odjave kabine putem faksimila ili elektronskom poštom. Imajući u vidu da tuženik nije dokazao da je na valjani (ugovoreni) način odjavio kabinu (otkazao ugovorni odnos) (čl. 219. st. 1. ZPP-a), to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik dužan na temelju odredbe čl. 550. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) platiti tužitelju iznos od 4.112,50 kn na ime ugovorene najamnine zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pravilno odmjerenim sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.
8. Odredbom čl. 212. ZOO-a je propisano da ako trajanje obveznog odnosa nije određeno, svaka ga strana može okončati otkazom (st. 1.). Otkaz mora biti dostavljen drugoj strani (st. 2.). Budući da su u konkretnom slučaju ugovorne strane ugovorile oblik otkaza ugovora – fakismil ili elektronička pošta, to je tuženik bio dužan se pridržavati ugovorenog oblika kako bi na valjan način izašao iz ugovornog odnosa s tužiteljem, a što je tuženik propustio.
9. Odluka o troškovima postupka je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost tog dijela prvostupanjske presude.
10. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu jer ne postoje razlozi zbog kojih se pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Zagreb 15. lipnja 2021.
Sudac
Ružica Omazić, v.r.
