Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 28. Gž R-1254/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Ines Smoljan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice L. B. iz N. M., OIB:…, koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika K. b. c. Z., Z.., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. i p. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-336/2020-26 od 23. travnja 2021., dana 15. lipnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-336/2020-26 od 23. travnja 2021. u dijelu toč. I. izreke kojom je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici 30.007,27 kn bruto sa pripadajućim zateznim kamatama, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, te u odluci o naknadi parničnog troška od 8.250,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačava se pobijana presuda u toč. II. izreke kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška za 625,00 kn i sudi:

„Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji parnični trošak od 625,00 kn sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 23. travnja 2021. do isplate u roku od 15 dana“.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbe od 156,25 kn u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Predmetnom presudom je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike manje isplaćenih plaća ukupno 30.007,27 kn bruto zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa u vremenu od 15. svibnja 2015. do 15. travnja 2020. sve do isplate, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate, te joj naknaditi parnični trošak od 8.250,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Toč.

II. izreke je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

2. Protiv odluke o trošku u toč. II. izreke navedene presude žali se tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže presudu preinačiti i prihvatiti zatraženu naknadu, kao i trošak žalbe.

3. Tuženik u žalbi protiv toč. I. izreke, izjavljenoj iz svih zakonom predviđenih razloga, predložio da se udovolji žalbi.

4. Žalba tužiteljice je osnovana, dok žalba tuženika nije neosnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, zaposlene kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine, liječnika specijalizanta, za isplatu razlike plaće na ime dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, te zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, u razdoblju od travnja 2015. do ožujka 2020.

6. Utvrđeno je da tuženik nije tužiteljici u utuženom razdoblju plaćao:

- dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, a na koji je imala pravo sukladno odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („NN“, br. 88/13 i 143/13, dalje KU/13) i čl. 55 kasnijeg KU-a iz („NN“, br. 29/18), koje propisuju da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, koji u konkretnom slučaju za radno mjesto tužitelja iznosi 25% do 31.08.2019., odnosno 28% od 01.09.2019. prema čl. 21 II. Dodatka KU („NN“, br. 92/19);

- dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je i u prekovremenom radu radila kao operacijska sestra, te imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, sukladno odredbi čl. 59. KU/13 i čl. 59.a Dodatka I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („NN“, br. 96/15, dalje Dodatak I) u omjeru od 4% od osnovne plaće, odnosno nakon 1. rujna 2019. u omjeru 8% od osnovne plaće;

- a s tim u vezi je isplaćivao i manju naknadu plaće (za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad).

7. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužiteljica, kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka sukladno čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18 i sukladno čl. 59. KU/13 i čl. 57. KU/18, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po navedenim osnovama, budući da, i kada radila prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada i da odgovara za život i zdravlje pacijenata.

8. Tome u prilog govori i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 9. prosinca 2019. koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("NN", br. 143/13 i 96/15, dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

9. Prema odredbi čl. 91. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14, 127/17 i 98/19, dalje ZR) se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za otežane uvjete rada.

10. Protivno žalbenim navodima obračun utuženih dodataka nije protivan čl. čl. 47. KU/13 ni odredbi čl. 91. st. 3. ZR jer je izvršen na osnovnu plaću (bez prethodno obračunatih drugih dodataka) i dosuđen samo za razdoblje prekovremenog rada (budući da nije sporno da su predmetni dodaci uredno isplaćeni za redovan rad).

11. Suprotno žalbenim navodima obračun utuženih dodataka nije izvršen protivno Zaključcima zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora jer je obračun dodataka koji su predmet ovog spora izvršen na osnovnu plaću (bez prethodno obračunatih drugih dodataka), i dosuđen je samo za razdoblje prekovremenog rada (budući nije bilo sporno da su predmetni dodaci tužiteljici uredno isplaćeni za redovan rad).

12. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

13. Budući da nisu počinjene niti povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, valjalo je žalbu tuženika kao neosnovanu odbiti temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u odnosu na glavni zahtjev u toč. I. izreke, kao i u odluci o troškovima parničnog postupka koja je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i visini (čl. 155. st. 1. ZPP), čemu određeno ne prigovara.

14. Međutim, osnovano tužiteljica prigovara da je pristupila na ročište za objavu presude 23. travnja 2021. (list 60) i sukladno odredbi čl. 164. ZPP zatražila trošak, za koju radnju joj je valjalo priznati 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje OT), što sa PDV iznosi 625,00 kn koji trošak je, protivno shvaćanju prvostupanjskog suda, bio potreban radi vođenja parnice (čl. 155. ZPP). Stoga je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačena odluka o trošku (toč. II. izreke) i odlučeno kao u izreci.

16. Za sastav žalbe protiv rješenja tužiteljici pripada sukladno vrijednosti osporenog dijela (500,00 kn) i Tbr. 10/5 OT 50% nagrada iz Tbr. 7/1 (od 25 bodova), što uz umanjenje od 50% iznosi 12,5 boda, ili 125,00 kn, a sa PDV daje 156,25 kn koliko je naloženo izrekom.

U Zagrebu 15. lipnja 2021.

Sutkinja:

Ines Smoljan, v.r.