REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1617/2016-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. F. iz K., zastupane po punomoćniku N. K., odvjetniku u K., protiv tuženika I. F. iz M., zastupanog po punomoćniku Đ. P., odvjetniku u R., radi isplate iz bračne stečevine, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžst-256/2014 od 27. kolovoza 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Krku poslovni broj P- 1422/2009-19 od 12. prosinca 2013., u sjednici održanoj 15. lipnja 2021.,

r i j e š i o  j e :

I Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžst-256/2014 od 27. kolovoza 2015. i presuda Općinskog suda u Krku poslovni broj P-1422/2009-19 od 12. prosinca 2013. te se predmet vraća na ponovno suđenje Općinskom sudu u Rijeci.

II Odluka o naknadi troška revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu 200.840,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od utuženja pa do isplate. Nadalje tom presudom odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, a tužiteljica je obvezana tuženiku naknaditi parnični trošak od 27.775,00 kn.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnijela tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica zahtjeva naknadu troška podnošenja revizije.

4. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužiteljice.

5. Revizija tužiteljice je osnovana.

6. U postupku pred nižestupanjskim sudovima ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu 200.840,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od utuženja pa do isplate. Tužiteljica smatra da joj je tuženik kao bivši bračni drug u obvezi naknaditi ulaganja koja je ona izvršila iz svoje posebne imovine i iz svog dijela bračne stečevine u nekretninu koja je u vrijeme ulaganja bila u vlasništvu tuženika.

8. Nižestupanjski sudovi, između ostalog utvrdili su slijedeće činjenice:

- da stranke bile u braku od 2001. do 2009. godine,

- da je za vrijeme trajanja braka stranaka uređen stan na 1. katu predmetne nekretnine koja je bila tada u vlasništvu tuženika,

- te, da je 13. prosinca 2007. tuženi predmetnu nekretninu darovao svojoj majci koja je temeljem tog ugovora stekla vlasništvo nekretnine.

9. Nižestupanjski sudovi odbijaju predmetni tužbeni zahtjev uz primjenu odredaba čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12) zaključivši da tužiteljica može zahtijevati naknadu nužnih i korisnih troškova jedino od majke tuženika, jer da je ona kao vlasnica predmetne nekretnine u obvezi na zahtijevanu isplatu.

10. Takav pravni pristup nižestupanjskih sudova spornom odnosu među strankama je pogrešan. Nižestupanjski sudovi ispuštaju iz vida odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO/05).

11. Prema odredbi stavka 1. toga članka kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema stavku 2. toga članka pod prijelazom imovine podrazumijava se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Prema stavku 3. toga članka obveza vraćanja, odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

12. Odredbe istog sadržaja bile su i u članku 210. prethodno važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 81/01 – dalje: ZOO/91).

13. Uz primjenu navedenih zakonskih odredaba za zaključiti je da bračni drug koji je ulagao u posebnu imovinu svog bračnog druga i time je povećao, ima pravo na naknadu za svoja ulaganja na temelju stjecanja bez osnova i to od svog bračnog druga. Okolnost da je tuženik (nakon izvršenog ulaganja) raspolagao predmetnom nekretninom ne oslobađa ga obveze da naknadi tužiteljici ulaganja kojima je povećana vrijednost te nekretnine.

14. Radi pogrešnog pravnog pristupa spornom odnosu među strankama nižestupanjski sudovi su propustili raspraviti i utvrditi sve činjenice odlučne za primjenu odredaba čl. 210. ZOO/91 odnosno odredaba čl. 1111. ZOO/05.

15. Radi nepravilnosti odluke nižestupanjskih sudova o tužbenom zahtjevu tužiteljice, kao nepravilna ukazuje se i odluka nižestupanjskih sudova o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška.

16. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti oba dvije nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na pobivno suđenje.

17. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu tužiteljice i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška.

Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 15. lipnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.