Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 28 Gž R-728/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Burcar predsjednice vijeća, Ines Smoljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Jadranke Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz J.., OIB:…, koju zastupa punomoćnik B. N., odvjetnik u O., protiv tuženika I. d.o.o., Z.., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Z.., radi otkaza i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 17. ožujka 2021. posl. br. Pr-575/2017-39, u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 17. ožujka 2021. posl. br. Pr-575/2017-39 u toč. I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je

- (toč. I. izreke) utvrđena nedopuštenom odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici 23. studenoga 2016.,

- (toč. II. izreke) naloženo tuženiku da tužiteljici isplati bruto plaću od 20.933,33 kn sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa navedenog izrekom, osim zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak,

- (toč. III. izreke) odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- (toč. IV. izreke) naloženo tuženiku tužiteljici nadoknaditi parnične troškove od 18.875,00 kn sa zateznom kamatom od 17. ožujka 2021. do isplate.

2. Protiv navedene presude u toč. I., II. i IV. izreke je žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga izjavio tuženik i predložio da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu predložila da se ista kao neosnovana odbije i potvrdi pobijana odluka.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena te zahtjev za isplatu naknade plaće za razdoblje od studenoga 2016. do travnja 2017. od 20.933,33 kune bruto.

6. Nije sporno da su stranke zaključile ugovor o radu za poslove "radnika u automat klubu" na određeno vrijeme od 1. studenoga 2016. do 30. travnja 2017. koji je tuženik izvanredno otkazao tužiteljici 23. studenog 2016. zbog osobito teške povrede radne obveze iz radnog odnosa jer je suprotno uputama poslodavca i uobičajenom načinu postupanja više puta protupravno registrirala maloljetnike s osobnim iskaznicama punoljetnih osoba.

7. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, dalje ZR) poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac (čl. 135. st. 3. ZR).

8. Prema odredbi čl. 60. Zakona o igrama na sreću („Narodne novine“, br. 87/09, 35/13, 158/13, 41/14 i 143/14) posjet i sudjelovanje u igri na automatima dopušten je samo punoljetnim osobama koje su tu činjenicu, na zahtjev priređivača, dužne dokazati identifikacijskom ispravom.

9. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tuženik 23. studenoga 2016. izvanredno otkazao navedeni ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnoga odnosa, a koja bi se sastojala u tome da je tužiteljica suprotno uputama poslodavca i uobičajenom načinu postupanja protupravno registrirala maloljetnike H.Z., L.D. i L.Č. u NBS sustav s tuđim osobnim iskaznicama, pa je maloljetnik NBS ID 79782 igrao 02.07.2016. i 09.08.2016., a maloljetnik NBS ID 79779 igrao je 02.08.2016., 15.08.2016 i 20.08.2016. te 09.10.2016., 18.10.2016. i 19.10.2016., a što je utvrđeno zapisnikom o nepravilnostima u radu A. k. AK O.. regionalne voditeljice K. P. od 12.11.2016., kojega je sastavila na temelju svojih neposrednih saznanja o počinjenju povreda radne obveze;

- da se tuženik savjetovao sa sindikalnim povjerenicima koji su se suglasili sa otkazom tužiteljici;

- da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv navedene Odluke tuženika o izvanrednom otkazu, o kojemu tuženik nije odlučio;

- prema evidencijama o prisutnosti na radu da je tužiteljica radila 02.08.2016. od ponoći do 8,00 sati ujutro, 09.08.2016. od ponoći do 8,00 ujutro, a da nije radila 07.09.2016., 15.08.2016. i 20.08.2016., dok za rujan i listopad 2016. tuženik nije dostavio podatke o prisutnosti na radu;

- da je 02.08.2016. obavljena registracija pod brojem NBS ID-79779 s početkom u 1,46 sati, pod oznakama NBS ID-79782 s početkom u 3,00 sata i pod istim brojem s početkom u 2,52 sati, te pod brojem NBS ID-79776 s početkom u 2,03 sati, u 2,00 sati kao i u 1,45 sati;

- da je tužiteljica u pisanoj obrani pod nazivom "izjava" (list 39) potvrdila da je svojom brzopletošću i nepažnjom registrirala maloljetnu osobu, da je upoznata sa povredom Pravilnika o radu i da je svjesna ozbiljnosti greške koju je počinila registracijom maloljetnih osoba u sustav, te da žali zbog propusta da temeljitije pogledala osobne iskaznice;

- da su pismenim izjavama i zaposlenici tuženika V. K., R. B. i D. T. priznali počinjeni propust kao i tužiteljica, što su pojasnili tijekom postupka (saslušani kao svjedoci) da su od voditeljice dobili smjernice za izjavu i da im je dala na znanje da će za povredu dobiti samo opomenu (R. B.); da je postrojila sve djelatnike i upozorila ih da moraju napisati izjave da su registrirali maloljetnike jer im prijeti kazna zatvora (T. N. K.) i dr.,

- što je i tužiteljica potvrdila, saslušana kao stranka, da ju je K. P. uputila da moraju potpisati izjavu, jer su svi krivi jer će u protivnom dobiti kazne zatvora, a sve bez dokaza o čemu se u stvari radi. U iskazu je negirala da je maloljetnicima dopuštala ulaz u klub i da je od svih osoba tražila iskaznice;

- saslušani svjedoci i tužiteljica su u bitnome na jednak način iskazali i o prvoj registraciji igrača (koji je bio dužan predočiti osobni dokument, a djelatnici su provjeravali fotografiju datum rođenja i valjanost iskaznice, uzimali otiske prstiju), a kod sljedećih dolazaka nije bilo potrebe za novom registracijom, jer je aparat prepoznao igrača na temelju otisaka prstiju koje je dao kod prve registracije;

- Okružnicom, nakon predmetnog otkaza, su zaposlenici dobili precizniju uputu kako postupati kod registracije igrača i obvezu da su u svakom trenutku dužni kontrolirati punoljetnost posjetitelja.

10. Sud prvog stupnja u iskazima svjedoka, niti u izjavi tužiteljice nije našao potvrdu da je počinila povredu radnu obveze koja joj se stavlja na teret, jer nedostaje podatak kada je izvršila registraciju maloljetnika u klubu, čijim se dokumentima maloljetnik služio, niti o kojem je maloljetniku riječ jer se samo uopćeno spominje registracija maloljetnika.

11. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud vjerovao tužiteljici (koja je u iskazu izričito zanijekala počinjenje, objasnivši da je izjavu napisala i potpisala po naputku K. P.), što sud cijeni životno uvjerljivim i sukladnim iskazima saslušanih svjedoka (T. N. K., R. B., M. Č., D. T.) o načinu davanja izjave, odnosno naputku nadređene osobe K. P., kojoj nije vjerovao da su radnici pisali izjave dobrovoljno. 12. Protivno prigovoru žalitelja je sud pravilno ocijenio iskaz svjedokinje K. P. i njezin u konačnici neuspjeli pokušaj da pred upravom društva opravda uočene propuste osoblja ishođenjem priznanja zaposlenika (izjava) o počinjenu povrede i krivnji. Neodlučno je da je tužiteljica sama napisala i potpisala izjavu (nitko ne tvrdi suprotno), nego je bitno ono što je tome prethodilo. Regionalna voditeljica je zaposlenike postrojila i dala im smjernice poručivši da je najbolje da priznaju krivnju, za koju će dobiti blagu sankciju (opomenu umjesto mogućeg otkaza ili zatvora). Osim toga okolnost koju ponavlja žalitelj (da je nadređena osoba u stvari „preporučila“ da je najbolje da priznaju krivnju za što će dobiti samo opomenu), ne proizlazi drugačiji zaključak. Naime, takvom neugodnom „preporukom“ je uz minoriziranje sankcije navela zaposlenike da potpišu izjavu koja im šteti, iako je po svom položaju morala znati da najteža povreda u radnopravnom smislu predviđa najtežu sankciju (otkaz). Stoga tuženik u žalbi neosnovano i neprilično spočitava radnicima, kao punoljetnim i poslovno sposobnim osobama, da nisu trebali potpisali sadržaj zapisnika koji im je ponudila regionalno nadređena osoba, kao niti izjave koje bez njezine „intervencije“ ne bi učinili.

13. Iako je nedvojbeno maloljetnicima zabranjen pristup i igranje u automat klubu sukladno zakonskim odredbama kao i internim pravilima tuženika, propusti u organizaciji rada tuženika u spornom razdoblju (tehničke i organizacijske naravi) ne mogu se stavljati na teret radnicima pa se tuženik s uspjehom ne može pozivati na pravila postupanja kad sam nije osigurao da se ista dosljedno primjenjuju.

14. Dalje, sud naglašava da u zapisniku sa sastanka 10. studenoga 2016. (list 38) stoji da je regionalna voditeljica ustanovila da su maloljetnici igrali unatrag 11 dana, što se ne odnosi na kolovoz 2016. kada se tužiteljici stavlja na teret povreda, zbog čega je bespredmetna i izjava tužiteljice o priznanju povreda iz odluke o otkazu.

15. Pisana izjava tužiteljice dana 10. studenog 2016. (list 39), kao i zapisnik o sastanku (list 38) kojim je uopćeno priznala propuste nema učinak koji im imputira tuženik, ne predstavlja prethodno pitanje (čl. 12. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), niti je tužiteljica izgubila mogućnost pozivanja na faličnost takve izjave zato što je nije pobijala zbog mane volje. Ovo već zbog toga što zbog svoje neodređenosti ne dokazuju da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu koju joj tuženik imputira.

16. Niti sadržaj zapisnika od 12. studenoga 2016. (list 46-48) o zloupotrijebi osobnih iskaznica punoljetnih osoba radi registracije u sustav NBS, nije dokaz da se zbilo u smjeni u kojoj je radila tužiteljica i da ih je ona registrirala.

17. Žalitelj dalje neosnovano prigovara

- da je tužiteljica propustila udaljiti maloljetnika iz kluba, te da je naknadno trebala zatražiti osobnu iskaznicu u slučaju sumnje u maloljetnost, jer joj se takvo postupanje ne stavlja na teret predmetnim otkazom (samo registracija). Konačno, se u vrijeme kada su prema navodima tuženika počinjene povrede radne obveze od strane tužiteljice nije trebalo provjeravati svakog igrača koji bi došao u automat klub na način da se od njega zatraži osobna iskaznica, budući je, ako je već bio registriran, mogao pristupiti aparatu za igranje koji bi ga prepoznao putem otisaka prstiju, a provjere traženjem osobne iskaznice vršile su se ako bi djelatnik u automat klubu posumnjao da osoba koja igra nije punoljetna osoba. Prilikom prve registracije igrač je dobivao broj NBS ID. Osim toga detaljnija pravila su precizirana naknadnom Okružnicom;

- na okolnost - da je tužiteljica u svom iskazu (list 180) drukčije govorila nego kad je iskazala saslušana kao svjedok u postupku protiv R. B. - valja odgovoriti da je tuženik trebao reagirati tijekom prvostupanjskog postupka, što nije učinio s obzirom da je na zapisniku zabilježeno da „daljnjih pitanja nema“;

- da sud nije cijenio ili nije valjano ocijenio brojne dokaze koji su priloženi, kao npr. izlist NBS sustava i evidenciju radnih smjena, jer je na tuženiku bilo da pojasni i predloži da ih sud usporedi sa ostalim dokazima i da navede koje činjenice potvrđuju navedeni dokazi. Naime, stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaz kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 7. st. 1. u vezi sa čl. 219. st. 1. ZPP).

18. Protivno prigovoru žalitelja kod izvanrednog otkaza ugovora o radu nije dovoljno utvrditi da je tuženik – poslodavac izgubio povjerenje u svog radnika, već mora dokazati da ima opravdane razloge odnosno da konkretno ponašanje tužiteljice predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

19. Ostala žalbena razlaganja tuženika svode se na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza i to na način koji žalitelju odgovara, ali bez realne su podloge u sadržaju prikupljene procesne i činjenične građe, pa se žalitelj radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na jasne i valjane razloge prvostupanjske presude.

20. Sukladno izvedenim dokazima sud je zaključio da tuženik na kojem je teret dokaza nije dokazao da je tužiteljica počinila povrede koje joj se stavljaju na teret izvanrednim otkazom odnosno, nije dokazao niti da je u vrijeme smjene tužiteljice bilo registriranih maloljetnih osoba niti da je upravo tužiteljica dopustila ili svojim propustom omogućila registraciju u sustav maloljetne osobe koja je zloupotrijebila osobne dokumente punoljetne osobe, čime bi, protivno propisima, omogućila igru u automat klubu maloljetnoj osobi.

21. Zahtjevu tužiteljice za naknadu bruto plaće je udovoljeno toč. II. izreke primjenom odredbe čl. 95. st. 3. ZR (radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran), čemu se određeno ne prigovara u žalbi.

22. Budući da u pobijanom dijelu presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a sud je dao jasne i potpune razloge za odluku koju je donio, a na utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, je odlučeno kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP).

23. Odluka o trošku kojoj se posebno ne prigovara je pravilna (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 15. lipnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Burcar, v.r.