Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-88/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću, sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. S. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženog T. S. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj K- 11/2020. od 9. veljače 2021. u prisutnosti optuženog T. S. i braniteljice V. R., odvjetnice u Z. u javnom dijelu sjednice vijeća, održane 15. lipnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog T. S. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog T. S. zbog kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. te je na temelju članka 110. KZ/11. uz primjenu članka 48. i 49. stavak 1. točka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 9 (devet) mjeseci, a na temelju članka 73. KZ/11. izrečena mu je sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve L. S. u trajanju 2 (dvije) godine dulje od izrečene kazne.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme provedenu u uhićenju i istražnom zatvoru od 11. prosinca 2019. pa nadalje. Po članku 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), oštećena L. S. upućena je s imovinsko-pravnim zahtjevu u parnicu.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. optuženiku je nalaženo platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 7. ZKP/08. odnosno troškove vještačenja u ukupnom iznosu 7.200,00 kuna, paušalnu svotu u iznosu 3.000,00 kuna i troškove svjedoka u iznosu 2.174,00 kune, što ukupno iznosi 12.374,00 kune te nagradu i nužne izdatke opunomoćenice oštećenice po službenoj dužnosti koji će biti određeni posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi T. S., osobno i po braniteljici V. R., odvjetnici u Z., koje će biti razmatrane kao jedna žalba.

2.1. U žalbi optuženika, podnesenoj po braniteljici, navedene su žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred novo vijeće, a da se braniteljica i optuženik izvijeste o sjednici vijeća drugoga stupnja. Optuženik u osobnoj žalbi navodi da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a žali se i zbog nepravičnog suđenja jer su mu odbijeni svjedoci i dokazne radnje, dok se konkretan prijedlog u odnosu na pobijanu presudu ne stavlja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženika i braniteljice optuženika, a na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08. u odsutnosti uredno pozvanog državnog odvjetnika.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Optuženi T. S. navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i to iz razloga što mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer mu je uskraćeno ispitivanje svjedoka obrane i provođenje dokaznih radnji. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ispravno je prvostupanjski sud, na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08., odbio kao nevažne dokazne prijedloge obrane, ispitivanje policijskog službenika D. B. na okolnost postupanja policije nakon događaja, odnosno jesu li optuženika tražili kod kuće, kombinirano vještačenje po vještaku biologu na okolnost utvrđivanja dinamike događanja, ispitivanje sestre okrivljenika D. K. na okolnosti njezinih saznanja o odnosima optuženika i oštećenice za vrijeme i nakon razvoda braka, a s jasnim obrazloženjem da okolnosti na koje su predloženi ovi dokazi nisu od značaja za počinjenje kaznenog djela, već utvrđenje činjenica proizlazi iz drugih dokaza.

8. Ispravno se u žalbi navodi da je jedna od sastavnica pravo na pravično suđenje i mogućnost da optuženik ima pravo ispitati ili dati ispitati svjedoke optužbe i zahtijevati da se osigura nazočnost ispitivanju svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe, koje u ovom konkretnom slučaju nije povrijeđeno jer su prihvaćeni u velikom broju dokazni prijedlozi obrane, kao što proizlazi i iz raspravnih zapisnika, pa je prvostupanjski sud poštovao jednakost oružja i prihvatio prijedloge obrane (list spisa 221. i 222.)

8.1. Jednakost oružja je poštivana tijekom postupka jer su prihvaćeni prijedlozi obrane i to provođenje ispitivanja svjedoka obrane D. F. te vještaka psihijatra, a potom na raspravi od 15. srpnja 2020. (list spisa 253.) raspravno vijeće je prihvatilo dokazne prijedloge obrane da se pročitaju karte i računi rezervacije Flixbusa sa popratnom dokumentacijom, dopis Inspekcije za privatnu zaštitu i detektivske poslove i potvrdu o stanju vremena te izreku presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzm-4/2013. Ujedno prvostupanjski sud je prihvatio i prijedlog obrane da se dopuni biološko vještačenje tragova krvi koji su zabilježeni zapisnikom o očevidu od 11. prosinca 2019. (list spisa 322.).

9. Iako je rasprava 11. siječnja 2021. krenula iznova zbog promjene predsjednika vijeća, ispravno je, na temelju članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08., prvostupanjski sud pročitao iskaze, oštećene L. S., svjedoka, A. K., D. F. i N. B. te nalazi i mišljenja s dopunama sudskih vještaka, psihijatra N. Đ. i sudskog vještaka D. S., a usvojen je prijedlog obrane o provođenju vještačenja mikrotragova izuzetih s ruku oštećenice i svjedoka A. K. i DNA profila optuženika. Naime, ispravno je prvostupanjski sud pročitao iskaze svjedoka, jer su oni ispitani na raspravi i stranke su imale pravo postavljati pitanja, tako da optuženik nije bio uskraćen u svom pravu da ispita svjedoke optužbe.

10. Također, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz razloga što je njegovoj braniteljici ograničeno iznošenje završnog govora na 15 minuta, jer na temelju članka 443. ZKP/08. predsjednik vijeća može nakon saslušanja odrediti vrijeme trajanja završnog govora. Naime, na raspravi 9. veljače 2021. gdje su izneseni završni govori vidljivo je da je državni odvjetnik priložio pisani završni govor, koji je i pročitao i ostao pri njemu iz kojeg je vidljivo da stranica i pol napisanog teksta nije iznošena duže od 10 minuta, pa je i ispravna odluka vijeća prvostupanjskog suda da se braniteljici određuje 15 minuta za iznošenje završnog govora. Optuženik se pridružio završnom govoru svoje braniteljice i nije imao ništa za dodati, iz čega se može zaključiti da je braniteljica iznijela u potpunosti sve stavove obrane, a bilo je mogućnosti osvrnuti se na navode tužitelja i oštećenika.

11. Ujedno nije u pravu žalitelj kada navodi da je postojala dvojba o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona pa je sud treba riješiti presudom na način koji je povoljniji za optuženika odnosno osloboditi ga optužbe. Naime, prvostupanjski sud je s nedvojbenom sigurnošću utvrdio da je upravo optuženi T. S. oštećenici nanio navedene ozljede i to na način i pod okolnostima kako je to opisano u izreci presude u namjeri da je ubije, a tereti ga iskaz oštećenice koji je vrlo uvjerljiv, razložan i logičan, a oštećenica je životno i dojmljivo predočila da je optuženika prepoznala po specifičnom mirisu, zadahu iz usta i nosa, obliku donjeg dijela lica, a bio joj je u neposrednoj blizini, a što je uobičajeno kod višegodišnjih bračnih partnera da se poznaju i po mirisu. Također, svjedok A. K. prepoznao je optuženika po fotografijama koje je viđao ranije kod oštećenice, a njihovo prepoznavanje je bilo jasno i nedvosmisleno jer su tako i naveli policiji kada su tražili izlazak na mjesto događaja, a optuženik je imao motiva napasti oštećenicu jer je burno reagirao na fotografije oštećenice s A. K. i pričao je to svom prijatelju N. B. da ne može normalno funkcionirati pa je zatražio liječničku pomoć.

12. Stoga je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je optuženi T. S. imao motiva i razloga doći usred noći u stan oštećenice i fizički je napasti kako bi razriješio situaciju koja mu je bila toliko traumatična. Prvostupanjski sud je zaključio, što u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, da je optuženik napao oštećenu L. S. noću u njezinu stanu te da je imao namjeru da je ubije jer ju je čekao u mraku, pa kada je snena izišla iz sobe, rukom ju primio i držao za vrat, a potom joj je oštrim predmetom zarezao po vratu, vitalnom dijelu tijela, na kojem se ispod kože i mišića nalaze krvne žile i gdje se vrlo vjerojatno može dovesti u opasnost život, ali je spriječen jer ga je A. K., partner njegove bivše supruge odgurnuo pa nije vlastitom voljom prestao s napadom, a i oštećena L. S. je zadobila tzv. obrambene ozljede na ruci što ukazuje da napad nije bio bezazlen i slučajan.

13. Žalitelj ističe da se na temelju provedenog sudsko-medicinskog vještačenja trebalo utvrditi da smjer i intenzitet uboda nisu bili ni srednjeg ni jakog intenziteta pa da je stvarno nanesena ozljeda kod oštećenice obična tjelesna ozljeda, pa se iz istog ne može zaključiti da bi bila namjera počinitelja da počini kazneno djelo ubojstva u pokušaju, što je suprotno ispravnom utvrđenju prvostupanjskog suda kada navodi zbog čega je optuženik postupao s namjerom da usmrti oštećenicu te da je cjelokupno ponašanje oštrim predmetom, ulaskom u noćno doba u stan oštećenice gdje je bivša supruga s drugim partnerom dovoljno za ispravan zaključak prvostupanjskog suda kojeg u potpunosti prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, da se radi o kaznenom djelu pokušaju ubojstva s izravnom namjerom. Suprotno žalbenim navodima, jasno i nedvosmisleno je prvostupanjski sud obrazložio, a što u potpunosti prihvaća i drugostupanjski sud, da je optuženi T. S. u namjeri da usmrti svoju bivšu suprugu L. S. ušao na neutvrđeni način u njen stan u potkrovlju obiteljske kuće te ju primio u hodniku lijevom rukom za vrat, zarezao po vratu nekim oštrim predmetom, a ista je pružala otpor, a njezin partner A. K. ga je odgurnuo, nakon čega je pobjegao iz stana.

14. Žalbom se neosnovano osporava vjerodostojnost iskaza oštećenice zato što je poslala poruku svjedoku N. B., nakon samog događaja, da ju je optuženik pokušao ubiti, a u stvari isto je potvrđivanje istinitosti iskaza oštećenice, a ne dovođenje u sumnju. Iako žalitelj, optuženik, navodi da je oštećenica pitala: "Tko bi to onda bio?" je u stvari uobičajeni upit osobe kada se smatra da je nešto jasno. Naime, oštećenica je smatrala da je nedvosmisleno da ju je bivši suprug pokušao ubiti, jer je imao motiv i to noću, ušavši u njezin stan. Nije osnovano niti osporavanje iskaza svjedokinje kada se ističe da je N. B. navela da je vjerojatno žicom optuženik otključao stan jer je ona stan zaključala, jer je vrlo logično i uvjerljivo iskazivanje oštećenice bivšem zajedničkom prijatelju i pokazuje razmišljanje oštećenice o tome kako je neka osoba mogla nepozvano ući usred noći u njezin stan. Također, osporavanje vjerodostojnosti iskaza oštećenice time što je objavila slike na Facebook-u i Instagram-u 15. i 16. prosinca 2019. na kojima ne izgleda uplašeno je uobičajeni način da se na tim mrežama prikazuju slike samo u najboljem izdanju, dakle, kada je čovjek nasmiješen ili se namjerno prikazuje da mu je dobro, a što uopće ne mora odgovarati psihičkom stanju osobe toga dana. Ujedno neopravdano se u žalbi ističe da je oštećenica sklona podnošenju neosnovanih kaznenih prijava, a isto se dokazuje presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzm-4/2013 (list spisa 264.) gdje je odbijena optužba protiv optuženog T. S. da je tijekom 2011. godine počinio kazneno djelo iz članka 163. stavak 1. KZ/11. iz čega doista nije vidljivo da bi tu kaznenu prijavu podnijela njegova bivša supruga niti da se radi o njenoj sklonosti da podnosi kaznene prijave protiv optuženika.

15. Također nije u pravu žalitelj kada osporava dio iskaza oštećenice, koji je vrlo jasan, kada govori o tome da je sve bilo vrlo brzo, digla je lijevu ruku, dobila je rez po ruci, počela je vikati i vrištati što je probudilo A., koji je zatim odgurnuo optuženika, a misli da je optuženik tada njega udario, no ona nije vidjela sam udarac već je vidjela porezotinu na čelu A.. Dakle, cijeli događaj se dešavao u vrlo kratkom vremenu, usred noći kada je i sušilica za veš prevrnuta i oštećena, a optuženik je pobjegao iz stana. Oštećena je iskazivala i o svojem emotivnom stanju, a to je da je krvarila i bila je u šoku pa se jedva uspjela sabrati.

16. Neosnovano se u žalbi osporava vjerodostojnost iskaza A. K. koji iskaz je, suprotno žalbenim navodima, dosljedan i nije proturječan, jer je iskazivao da je odgurnuo optuženika te ga udario šakom, a po proteku vremena, nije bio siguran da ga je udario lijevom ili desnom rukom, što ne može iskaz obezvrijediti, jer je uobičajeno da se protekom vremena zaboravljaju detalji, periferne stvari, a svjedoci se sjećaju onoga što je za njih bilo bitno. Naime, nesporno je da je A. K. zadobio laku tjelesnu ozljedu koja je mogla biti uzrokovana nekim oštrim predmetom, pa je naravno i A. K. na raspravi rekao da je možda bio udaren sa oštrim predmetom. Osporavanje činjenica iz razloga što biološkim vještačenjem i forenzičkim ispitivanjem nisu utvrđeni tragovi kontakta između oštećenice, svjedoka A. K. i optuženika te da tragovi krvi su isključivo od oštećenice ne mogu imati snagu da oslobode optuženika od krivnje. Naime, negativni nalazi potvrđuju da materijalni tragovi nisu pronađeni, odnosno nisu bili podobni za vještačenje, a ne isključuju da je optuženik bio u stanu oštećenice.

17. Žalitelj osporava da se radilo o kaznenom djelu pokušaja ubojstva već da se radilo o pokušaju teške tjelesne ozljede, jer ozljede koje je zadobila oštećenica nisu takove da bi se radilo o pokušaju ubojstva. Dakle, takvim navodima žalitelj doista ne dovodi u pitanje iskaz svjedoka A. K., a niti svjedokinje oštećene L. S., pa stoga presuda Europskog suda za ljudska prava A. p. H. zahtjev broj 28883/09 od 13. prosinca 2011. ne bi bila, u odnosu na ovaj kazneni postupak, primjenjiva. Stoga je ispravno prvostupanjski sud zaključio da je optuženikov napad na oštećenu u njenom stanu bio usmjeren upravo na to da je ubije, jer ju je primio rukom, držao za vrat te oštrim predmetom zarezao po vratu, vitalnom dijelu tijela na kojem se ispod kože i mišića nalaze krvne žile i da su jačim pritiskom oštrice mogle uzrokovati i realnu opasnost po njezin život, a opasnost je otklonjena otporom oštećenice i njenog partnera.

18. Neosnovana je žalba u djelu kada se nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatra N. Đ., koja je navela da je optuženik osoba narcističkih i pasivno agresivnih crta ličnosti, ali da nema psihijatrijskih bolesti, zaostalosti u duševnom razvoju te da nije ovisan o alkoholu niti drugim sredstvima ovisnosti, dovodi u vezu da isti nije mogao radi toga biti počinitelj kaznenog djela, jer je ispravno prvostupanjski sud prihvatio da se radilo o ubrojivoj osobi, koja je mogla počiniti iz ljubomore odnosno zbog žaljenja jer je prekinut zajednički život s bivšom suprugom, kazneno djelo pokušaja ubojstva.

19. Iako se optuženi T. S. žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede odredaba kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a nije izjavio žalbu zbog odluke o kazni, na temelju članka 478. ZKP/08. žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika se smatra da u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni pa je stoga ovaj drugostupanjski sud preispitao osnovanost izrečene kaznene sankcije.

20. Ispravno je prvostupanjski sud cijenio posebno olakotno optuženiku da je do sada neosuđivan, a da je posljedica nastupila za oštećenu u vidu tjelesne ozljede, no otegotno mu je cijenio podmuklost o načinu počinjenja kaznena djela izraženu kroz nasilan dolazak u stan oštećenice za vrijeme noći, neočekivano i bezobzirno zaskočio oštećenu u mirnoći vlastitog doma, a što nadilazi uobičajene okolnosti počinjenja ovog djela. Također, ispravno je prvostupanjski sud ocijenio da je kazneno djelo ostalo u pokušaju s blagim fizičkim posljedicama za oštećenicu te da se mogu primijeniti odredbe o ublažavanju kazne pa je tako optuženiku za pokušaj ubojstva izrekao kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 9 (devet) mjeseci uz primjenu članka 73. KZ/11. sa sigurnosnom mjerom zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve L. S. i to u trajanju od 2 (dvije) godine dulje od izrečene kazne zatvora, a što potpunosti odgovara uvjetima izricanja iz članka 73. KZ/11. jer se zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja kao sigurnosna mjera izriče počinitelju kada postoji opasnost da bi počinitelj prema toj osobi mogao ponovno počiniti kazneno djelo. Gledajući ponašanje optuženika u cjelini, prvostupanjski sud je ispravno, a što u potpunosti prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, utvrdio kaznu zatvora primjerenu stupnju krivnje i posljedicama te da isto izražava društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te će utjecati na optuženika, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

21. Međutim, nije u pravu žalitelj kada navodi da kada ga je sud proglasio krivim tada je trebao dosuditi i imovinsko-pravni zahtjev oštećenici, jer je ispravno prvostupanjski sud zaključio da ne postoje pouzdani osnovi za potpuno niti za djelomično presuđenje imovinsko-pravnog zahtjeva na ime nematerijalne štete koja se treba utvrđivati i koja bi ovaj kazneni postupak produžila, pa je stoga i oštećenica upućena da imovinsko-pravni zahtjev ostvaruje u parnici.

22. Ispitujući prvostupanjsku presudu u skladu s odredbama članka 476. stavak 1. ZKP/08. ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koji pazi po službenoj dužnosti, a nije istaknuto u žalbi niti je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, pa je temeljem članka 482. ZKP/08. presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu 15. lipnja 2021.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.