- 1 -              Rev 53/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 53/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. L. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M. M. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika K.-A. d.o.o. za trgovinu i usluge, Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u O. d. A. H. & G. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-838/2020-2 od 17. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1804/2019-32 od 15. svibnja 2020., u sjednici održanoj 28. veljače 2024.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-838/2020-2 od 17. rujna 2020., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom Odluka tuženika o redovnom otkazu ugovora o radu od 12. listopada 2017., kojom se tužitelju otkazuje Ugovor o radu sklopljen 15. veljače 2017. na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova na radnom mjestu „Tehnical Sales Manager“, te da radni odnos tužitelja nije prestao, da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na poslove radnog mjesta „Tehnical Sales Manager“, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu. Odbijen je i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 12.222,62 kune sa zateznom kamatom od 15. svibnja 2020. do isplate (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke. Djelomično je prihvaćena žalba tužitelja i preinačena je odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke prvostupanjske presude na način da je naloženo tužitelju na ime troškova parničnog postupka naknaditi tuženiku iznos od 2.500,00 kuna sa zateznom kamatom od 15. svibnja 2020. do isplate, dok je u preostalom dijelu za više traženo do iznosa od 12.222,62 kune zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382.a stavak 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinačiti presude suda nižeg stupnja i prihvatiti zahtjev tužitelja, podredno ukinuti presude suda nižeg stupnja uz naknadu troškova parničnog i revizijskog postupka.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio revizijske navode te predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Postupajući sukladno odredbi članka 391. stavak 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz članka 382.a ZPP ispituje pobijanu presudu samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom od 12. listopada 2017., zahtjev za utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na posao sukladno sklopljenom Ugovoru o radu ili na drugo odgovarajuće radno mjesto.

 

8. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:

 

- da je tužitelj radio na radnom mjestu „Tehnical Sales Manager“ temeljem Ugovora o radu od 15. veljače 2017. na neodređeno vrijeme,

 

- da je tuženik 12. listopada 2017. donio Odluku o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika,

 

- da je tužitelj početkom 2017. opozvan s funkcije direktora zbog neodgovarajućih poslovnih rezultata, a koje je poslove obavljao od 1. veljače 2004., te da je sklopljen novi Ugovor o radu od 15. veljače 2017. za radno mjesto „Tehnical Sales Manager“,

 

- da je 9. siječnja 2017. tužitelju dostavljeno e-mailom upozorenje pred otkaz zbog izuzetno loših rezultata poslovanja u kojem se detaljno specificiraju nedostaci u radnikovom ispunjavanju radno-pravnih obveza (izostanak bilo kakvog, a pogotovo redovitog kontakta s dobavljačima poslodavca, kratka i uglavnom neupotrebljiva izvješća tužitelja o obavljenim kontaktima, nepostojanje i neotvaranje novih projekata ili simbolično otvaranje kako bi se zadovoljila statistika, a bez stvarne volje i plana za ostvarivanje tih projekata, nepostojanje interesa za nove proizvode, izbjegavanje putovanja u Bosnu i Hercegovinu, izbjegavanje sudjelovanja na obveznim seminarima i treninzima koje organiziraju principali odnosno proizvođači proizvoda koje poslodavac prodaje na tržištu, nepostojanje osnovnih znanja o tržištu, odbijanje komunikacije s manjim i srednjim kupcima poslodavca i naglašavanje radnika da su mu u fokusu interesa samo veliki ugovori),

 

- da je tužitelj 25. siječnja 2017. potvrdio e-mailom kako je primio na znanje konstruktivne kritike, te da će dati sve od sebe kako bi ostvario vidljivi napredak,

 

- da je tužitelj nastavio sa neprihvatljivim ponašanjem odnosno neosnovano je izbjegavao radne seminare, o proizvodima koje je zastupao bio je nedovoljno informiran, nije bio dovoljno angažiran za distribuciju proizvoda, kao ni u posjećivanju kupaca i predlaganja projekta bez čega se ne može razviti posao odnosno nije imao apsolutno nikakav kontakt sa mnogim dobavljačima, te su njegovi izvještaji i kontakti bili kratki, jednostavni i uglavnom neiskoristivi, nije imao nikakav aktualni projekt odnosno ako ga je i imao to je bilo samo simbolično u svrhu udovoljenja statistici, nije pokazivao ikakav interes za nove proizvode dobavljača, te je zbog njegove nezainteresiranosti i nedovoljne angažiranosti došlo i do gubitka zastupstva partnera D. odnosno zbog njegovog postupanja nije došlo do odgovarajućih poslovnih rezultata,

 

- da je tužiteljevo postupanje u svojoj ukupnosti rezultiralo nezadovoljstvom poslodavca u odnosu na rad tužitelja budući da tužitelj nije bio usmjeren na postizanje boljih poslovnih rezultata,

 

- da omogućavanje obrane nije bilo realno za očekivati nakon što mu je poslodavac ostavio dovoljno vremena da poboljša svoj odnos prema radu, te se i tužitelj suglasio s kritikama, ali drugačije ponašanje nije uslijedilo.

 

9. U odnosu na zahtjev tužitelja da se utvrdi da je otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika od 12. listopada 2017. nedopušten, nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja i zaključili da je tuženik imao opravdani razlog za donošenje takve odluke, budući da tuženik kao poslodavac ima pravo očekivati i zahtijevati od tužitelja kao odgovorne osobe da savjesno ispunjava svoje radne obveze. Kako tužitelj svoje obveze iz radnog odnosa nije obavljao savjesno, što predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa, njegov zahtjev da se utvrdi da je otkaz nedopušten odbijaju.

 

9.1. S time u svezi, zaključuju nižestupanjski sudovi, tužitelj je kontinuirano kršio obveze iz radnog odnosa pa je to učinio i nakon pisanog upozorenja od strane tuženika (e-mail poruka od 9. siječnja 2017.), stoga je tuženik dokazao opravdane razloge za otkaz ugovora o radu. Posljedično tome zaključuju da nije osnovan ni zahtjev tužitelja za vraćanje na rad.

 

10. Tužitelj u reviziji ističe da su izostali jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdavali izloženu ocjenu suda da je tužitelj kontinuirano kršio obveze iz radnog odnosa.

 

11. Predmet spora valja razmotriti u smislu odredaba Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 – dalje: ZR) i to:

 

- odredbe članka 115. stavak 1. točka 3. ZR, prema kojoj: „Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: 3) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika)“,

 

- odredaba članka 119. ZR prema kojima: (stavak 1.) „Prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini“, (stavak 2.) „Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini“,

 

- odredbe članka 135. stavak 3. ZR prema kojoj: „U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je radnik ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu“.

 

12. Jesu li u konkretnom slučaju postojali opravdani razlozi za otkaz, te jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke koje nalaže odredba članka 119. ZR, sudovi su trebali (polazeći od tereta dokazivanja kako to nalaže odredba članka 135. stavak 3. ZR) utvrditi ocjenom izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP.

 

13. Naime, pravo na ocjenu izvedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano je za sudove nižeg stupnja koji prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene odlučuju koje će činjenice uzeti kao dokazane. Međutim, kod ocjene dokaza sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se ta ocjena mogla provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP kada presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

 

14. Ovo stoga, jer se ne mogu poistovjetiti poslovi tužitelja kao radnika tuženika, na radnom mjestu „direktora“ i poslovi tužitelja koje je obavljao na radnom mjestu „Tehnical Sales Manager“.

 

15. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelju otkazan Ugovor o radu sklopljen 15. veljače 2017. za radno mjesto „Tehnical Sales Manager“ uz obrazloženje da je tužitelj opozvan sa radnog mjesta „direktora“ početkom 2017. zbog neizvršavanja radnih zadataka (…), te je nastavio sa kršenjem radnih obveza i nakon pisanog upozorenja od 9. siječnja 2017.

 

16. Navedeno utvrđenje dovelo je do zaključka o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, pri tome ne uzimajući u obzir činjenicu sklapanja novog Ugovora o radu od 15. veljače 2017. za drugo radno mjesto i je li tužitelj kao radnik na radnom mjestu „Tehnical Sales Manager“ počinio povrede (i koje povrede) koje mu se stavljaju na teret u Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 3. ZR.

 

16.1. Nezadovoljstvo koje je tuženik iskazivao u odnosu na ozbiljnost rada tužitelja i njegov pristup zadanim mu poslovima, odnosno na njegovu predanost i odgovornost u izvršavanju povjerenih mu zadataka, ne može imati značaj dokaza da je tužitelj počinio povrede radnih obveza koje su mu stavljene na teret - i na uopćenim izrazima toga nezadovoljstva tuženik ne može s uspjehom temeljiti svoju poziciju u postupku: pravilnost odluke o otkazu temeljene na povredama radnih obveza može se preispitivati samo u odnosu na razloge koje ta odluka sadrži, a ta odluka da bi bila pravilna mora sadržavati konkretne i određeno naznačene razloge otkazivanja ugovora (s sadržajem konkretnih povreda, uz naznaku trenutka kada su povrede počinjene), a ne samo paušalno iznijete razloge - jer radnik mora znati od kojih se terećenja ima ili može braniti (konkretno: kada je i koju je povredu počinio) a u svezi kojih mu je propusta otkazan ugovor o radu.

 

17. S time u svezi, prema shvaćanju ovoga suda, e-mail od 9. siječnja 2017. ne može predstavljati upozorenje u smislu odredbe članka 119. ZR. Naime, smisao odredbe članka 119. stavak 1. ZR jest da se radnika za kojeg je utvrđeno od strane poslodavca da je kršio obveze iz radnog odnosa upozori na obveze iz radnog odnosa, kao i na mogućnost negativnih posljedica koje po njega mogu nastupiti ukoliko nastavi sa takvim nedopuštenim postupanjem, a iznimka je propisana u slučaju postojanja okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavaca takvo upozorenje. Međutim, u situaciji kada tuženik, nakon e-mail od 9. siječnja 2017., sa tužiteljem sklapa novi ugovor o radu (15. veljače 2017.) za drugo radno mjesto, po stavu ovoga suda takav e-mail ne može predstavljati pisano upozorenje u smislu članka 119. stavak 1. ZR da je tužitelj počinio neku od povreda koje mu je tuženik stavio na teret temeljem sklopljenog Ugovora o radu od 15. veljače 2017.

 

18. Stoga se drugostupanjska presuda ne može ispitati jer nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, valjalo je temeljem odredbe članka 394. stavak 1. i 2. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

19. U ponovljenom postupku, a polazeći od prethodno navedenog, sud će utvrditi za ovaj spor relevantno činjenično stanje koje propuste u radu je tužitelj imao temeljem sklopljenog Ugovora o radu od 15. veljače 2017., a zbog kojeg mu je tuženik dao sporni otkaz ugovora o radu, te dalje u tom smislu razmotriti utjecaj izostanka tuženikovog upozorenja radniku u smislu odredbe članka 119. stavak 1. ZR na dopuštenost sporne odluke o otkazu ugovora o radu, pri tome uzimajući u obzir pravno shvaćanje ovoga u smislu svega gore obrazloženog.

 

20. Kako odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je ukinuti i odluku o parničnim troškovima, te predmet i u tome dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (članak 164. stavak 4. ZPP). Za konačnu odluku ostavljaju se i troškovi podnesene revizije (članak 166. stavak 3. ZPP).

 

Zagreb, 28. veljače 2024.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.