REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 6/2019-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. B. iz Z., (OIB: …), koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Leksikografskog zavoda M. K. iz Z., (OIB: …), uz sudjelovanje u postupku Republike Hrvatske (OIB: …) - za Ministarstvo znanosti i obrazovanja, kao umješača na strani tuženika, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu umješača na strani tuženika da mu se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž R-427/2018-4 od 10. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr- 577/2017-42 od 15. studenoga 2018., u sjednici održanoj 15. lipnja 2021.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog umješača na strani tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
II. Tužiteljici se ne dosuđuje naknada troška odgovora na prijedlog umješača.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda „u pobijanom usvajajućem dijelu“:
- u točki I. izreke, u odluci kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici 5.453,98 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama „tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (pa tako na prvi iznos „od 399,01 kuna počevši od 16.01.2016. do isplate“), „osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 5.453,98 kuna“,
- u točki III. izreke, u odluci kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka od 7.125,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. studenoga 2018. do isplate.
2. Umješač na strani tuženika je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3. Tužiteljica je odgovorila na prijedlog i predložila da se ovaj odbaci podredno odbije.
4. Prijedlog nije dopušten.
5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 10. rujna 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."
6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:
6.1. odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",
6.2. odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.
7. Sporan je u predmetu (kako je to predlagatelj formulirao u prijedlogu) “obračun plaće u javnim službama za utuženo razdoblje po osnovici od 5.415,37 kune bruto, a ne po osnovici od 5.108,84 kune bruto, a sve polazeći od odredbe članka III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.”, a prema kojoj odredbi:
„Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dviju stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovima Izmjenama i dopunama.“
8. Umješač na strani tuženika je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija, pa je, uz navod da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnih i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u prijedlogu naveo da ovog podnosi zbog pitanja:
8.1. “je li temeljem čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. odgođena usklada plaća u javnim službama primjenom vraćene (uvećane) osnovice, a u nekim od razdoblja opisanim u člancima III do V Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast”,
8.2. “je li se uz primjenu odredbe članka VII. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. odgađa primjena članka III do V Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama za tri godine odnosno 12 tromjesečja počevši od siječnja 2016.”,
8.3. “je li se uz primjenu odredbe čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatku Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama odgađa primjena povećanja osnovice u javnom sektoru od 1. siječnja 2016. za tri godine.”,
8.4. “da li je dan početka primjene uvećane osnovice iz članka III. u javnim službama odgođen primjenom odredbe čl. VII. st. 1. Sporazuma za tri godine ako je realno međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, obzirom da prema podacima Državnog zavoda za statistiku takav pad je evidentiran od listopada 2011. do rujna 2014. godine za 12 tromjesečja”,
koja se u svojoj suštini svode na tri početna u prijedlogu postavljena pitanja (obzirom da četvrto pitanje sugerira prihvatiti i činjenični zaključak o kojem se u ovome stupnju postupka ne može suditi).
9. Postavljena pitanja valja sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.
10. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu predlagatelja postavljena pitanja Vrhovni sud Republike Hrvatske ne ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje se ne može očekivati neujednačena i nesigurna praksa.
11. Naime, osporena presuda je u odnosu na ta pitanja temeljena na shvaćanju već izraženom po revizijskom sudu u presudi posl. br. Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020., a to shvaćanje revizijski sud u ovome postupku ne nalazi potrebnim (pa i sa aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati.
12. Sukladno tome, ovdje je za prihvatiti:
12.1. da pitanja iz prijedloga predlagatelja nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,
12.2. da u odnosu na ta pitanja ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.
13. Stoga je prijedlog umješača za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).
14. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog umješača za dopuštenost revizije jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o tome prijedlogu.
Zagreb, 15. lipnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
