REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2082/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz B., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu P.-D. u Z., protiv tuženika S. d.d. Z., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o. Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-117/20-2 od 14. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1439/2010 od 6. svibnja 2019., u sjednici održanoj 15. lipnja 2021.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja D. J. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-117/20-2 od 14. svibnja 2020. se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj D. J. je podneskom od 30. svibnja 2020. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-117/20-2 od 14. svibnja 2020. radi pravnog pitanja naznačenog u prijedlogu.

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost prijedloga prema odredbi čl. 387. u vezi s čl. 385.a. st. 1. ZPP, jer naznačena pitanja nisu važna za rješenje ovog spora.

4. Presuda je donesena u sporu radi naknade materijalne i nematerijalne štete nastale kao posljedica prometne nezgode koja se zbila dana 21. prosinca 2007. u Š., R., kad je tužitelj, ušavši u križanje svojim vozilom registarske oznake …, oduzeo prednost vozilo osiguranika tuženika registarske oznake …, kojim je upravljao I. Z..

4.1 U ovoj parnici je bila sporna krivnja sudionika nezgode za štetu. Nižestupanjski sudovi su ocjenom svih dokaza utvrdili da nije bilo krivnje osiguranika tuženika za štetni događaj, a zaključak o odlučnim činjenicama se uz ostalo temelji na nalazu sudskog vještaka Z. P.. Tužitelj je prigovorio nalazu vještaka te je sam angažirao vještaka N. E. i predao sudu nalaz tog vještaka.

4.2. Prvostupanjski sud je našao da je i takav dokaz potrebno provjeriti te je dostavio nalaz sudskom vještaku koji se očitovao na navode iz privatno pribavljenog vještačkog nalaza i obrazložio zašto ostaje kod svojeg nalaza i mišljenja. Utvrdivši da nije bilo krivnje tuženikovog osiguranika za štetu tužbeni zahtjev jer u cijelosti odbijen.

5. Tužitelj tvrdi da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba postupka time što nalaz vještaka N. E. nije analiziran i ocijenjen, te je predložio da mu Vrhovni sud dopusti reviziju radi pravnih pitanja koja glase:

„1. Da li se nalaz vještaka koji nije izrađen tijekom postupka, a koji je dostavljen u spis, može cijeniti kao dokaz?

2. Ima li nalaz vještaka koji je pribavljen izvansudskim putem, na zahtjev jedne od stranaka u postupku, značaj dokaza u parničnom postupku o kojem sud mora zauzeti stav?“

5.1. U prijedlogu je navedeno da su pitanja važna za rješenje ovog spora, te da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, zato što je o tom pitanju revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-2392/2013 od 28. studenog 2018, a odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda.

6. Naznačeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. prva ZPP, jer nije važno za rješenje ovog spora i procesnu poziciju tužitelja. Suprotno tvrdnji tužitelja prvostupanjski sud nije odbio izvesti dokaz pregledom pisanog nalaza vještaka N. E., kojeg je izvansudski angažirao tužitelj, nego je pregledao nalaz te je zatražio od sudskog vještaka Z. P. očitovanje na navedeni dokaz, nakon čega je vještak imenovan od strane suda i dalje ostao kod svog nalaza uz dodatno obrazloženje.

7. Stoga za rješenje ovog spora nisu odlučna naznačena pitanja koja polaze od neutemeljene tvrdnje da su nižestupanjski sudovi propustili cijeniti nalaz vještaka koji je pribavljen izvansudskim putem značaj dokaza u parničnom postupku, jer su taj dokaz cijenili kao i sve ostale pojedinačne dokaze.

8. Slijedom toga je valjalo odbaciti prijedlog kao nedopušten na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 15. lipnja 2021.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.