REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 89 Pž-137/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja, suca izvjestitelja i Draženke Deladio, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. M., OIB …, R., protiv tuženika C. Z. R. I. P., OIB …, Z., radi isplate iznosa od 560.008.642,02 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2446/16 od 18. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ž. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2446/16 od 18. prosinca 2018.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev i u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. Č. iz Z. poslovni broj Ovrv-10/16 od 28. travnja 2016.
2. Protiv ove presude žali se tužitelj ne navodeći određeno niti jedan zakonom predviđeni žalbeni razlog, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka propisanog odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Nije dat prijedlog odluke.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je naknada za izvršena ulaganja u nekretninu sagrađenu na kč.br. 371/4 i kč.br. 371/5 upisane u zk. ul. broj 321 k.o. L. u iznosu od 2.342.400,50 kn, isplata uglavničenih kamata za izvršena ulaganja od dana ulaganja (razdoblje od 7. srpnja 1990. do 31. svibnja 1995.) pa do 2. svibnja 2013. u iznosu od 538.916.241,52 kn, te s osnove naknade štete za izgubljen ugled, pretrpljenu fizičku i psihičku bol u iznosu od 15.000.000,00 kn, odnosno ukupno u iznosu od 560.008.642,02 kn.
6. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja daje razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa je pobijanu presudu moguće ispitati, zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
7. Nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.
8. U odnosu na zahtjev za izvršena ulaganja.
Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev za izvršena ulaganja u nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske ocijenivši osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije.
Sud prvog stupnja je na temelju uvida u zk. izvadak za nekretnine sagrađene na kč.br. 371/4 i 371/5 upisane u zk. ul. 321 k.o. N. L. utvrdio da je Republika Hrvatska suvlasnik istih u 1/3 dijela, a trgovačko društvo A. d.o.o. L. suvlasnik u 2/3 dijela.
Tužitelj naknadu za izvršena ulaganja traži na suvlasničkom dijelu Republike Hrvatske.
Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da tuženik nije vlasnik nekretnina za koji se traži naknada za izvršena ulaganja, jer na temelju odredbe članka 1. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 94/13; dalje: ZURI) tuženik upravlja i raspolaže imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske.
Naknada za izvršena ulaganja u tuđu imovinu može se tražiti na temelju ugovora ili na temelju stjecanja bez osnove. Tužitelj ne tvrdi da je ulaganja vršio na temelju ugovora, a zbog čega naknadu može potraživati samo od vlasnika nekretnine na temelju pravila stjecanja bez osnove (članci 1111. do 1119. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).
Budući da tuženik nije vlasnik nekretnine u kojoj je tužitelj vršio ulaganja osnovan je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.
9. Osim toga, tuženik je istakao i prigovor zastare, a s obzirom da tužitelj potražuje naknadu za izvršena ulaganja u razdoblju od 7. srpnja 1990. do 31. svibnja 1995. (strana 88. spisa), a da je prijedlog za ovrhu u ovoj pravnoj stvari podnesen 28. travnja 2016. protekao i petogodišnji zastarni rok propisan odredbom članka 225. ZOO-a.
10. Zbog navedenog pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za izvršena ulaganja u suvlasnički dio nekretnine Republike Hrvatske.
11. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva za uglavničene kamate.
S obzirom da je neosnovan tužbeni zahtjev za izvršena ulaganja u suvlasnički dio nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske, neosnovan je i dio tužbenog zahtjeva kojim se traži naknada uglavničenih kamata na izvršena ulaganja, a zbog čega je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev i u ovom dijelu odbio.
12. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti radi izgubljenog ugleda radi pretrpljenih fizičkih i psihičkih bolova.
Sud prvog stupnja pravilno je odbio tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a), jer tužitelj uopće nije naveo činjenice na okolnost postojanja općih pretpostavki odgovornosti za štetu (u čemu se šteta sastoji), štetnu radnju, protupravnost, štetnika i uzročnu vezu između štetne radnje i štete, a zbog čega tužitelju nije bilo niti moguće dosuditi pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti (članak 1100. ZOO-a).
13. Budući da je pravilno utvrđeno da tuženik nije pasivno legitimiran za izvršena ulaganja u poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske, a samim time da nije pasivno legitimiran niti za isplatu uglavničenih kamata na ime ulaganja u poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske, te da na temelju pravila o teretu dokazivanja tužitelj nije dokazao postojanje općih pretpostavki odgovornosti za štetu tuženika radi povrede prava osobnosti tužitelja, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
Zagreb, 14. lipnja 2021.
Predsjednik vijeća
Raoul Dubravec
