Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 12 Gž-1217/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Sanji Joki Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. A. K., O., Nj., OIB:…, koju zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik iz Z., protiv tuženika M. K. iz S., OIB:…, koga zastupa punomoćnica I. S., odvjetnica iz S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-349/2018-61 od 26. veljače 2021., dana 14. lipnja 2021. godine,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-349/2018-61 od 26. veljače 2021. godine u odluci o parničnom trošku te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O trošku žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici preostali iznos potraživanja koji proizlazi iz ugovora o zajmu od dana 24. travnja 2003., u iznosu od EUR 22.134,65 sa zakonskom zateznom kamatom od dana 1. srpnja 2014., pa do isplate po stopi od pet postotnih poena na osnovnu stopu.“

Tužiteljica je dužna tuženiku platiti parnični trošak u iznosu od 47.971,00 kn, u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude u dijelu odluke o parničnom trošku žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači prema žalbenim navodima, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik plati iznos od 22.134,65 EUR sa zateznom kamatom.

5. Prvostupanjskom presudom posl. br. P-349/2018-61 od 26. veljače 2021. godine odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da joj tuženik plati preostali iznos potraživanja koji proizlazi iz ugovora o zajmu od dana 24. travnja 2003. godine u iznosu od 22.134,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana 1. srpnja 2014. godine do isplate po stopi od pet postotnih poena na osnovnu stopu, te je u tom dijelu prvostupanjska presuda postala pravomoćna, dok je u ovoj fazi postupka sporan dio prvostupanjske presude kojim je odlučeno o parničnom trošku.

6. Prema odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP), stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču nadoknaditi troškove.

7. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je, s obzirom na to da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, obvezao tužiteljicu da protivnoj stranci, tj. tuženiku nadoknadi parnični trošak.

8. Međutim, žaliteljica osnovano ističe da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer u prvostupanjskoj presudi u odnosu na odluku o parničnom trošku nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, pa stoga prvostupanjska presuda u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

9. Prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sudac uzimajući u obzir brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

10. U smislu naprijed navedenih zakonskih odredbi valja reći da je prvostupanjski sud propustio u razlozima odluke o parničnom trošku navesti vrijednost predmeta spora po kojoj je određen parnični trošak, te u potpunosti ocijeniti koji su troškovi bili potrebni za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

11. Pritom je za dodati da tuženik potražuje, između ostalog, i naknadu troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku: trošak izbivanja odvjetnika iz pisarnice (u svezi ročišta održanih u Saveznoj Republici Njemačkoj u M.. 15. studenog 2019. i 11. ožujka 2020. godine u iznosu od 5.750,00 kn za svako), na ime putnog troška za dva odlaska u München na ročište 15. studenog 2019. i 11. ožujka 2020. godine u iznosu od 5.000,00 kn i trošak smještaja u M.. u iznosu od 5.000,00 kn.

12. Prema Tbr. 45. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Tarifa), za obavljanje poslova izvan sjedišta odvjetničke pisarnice odvjetniku pripada na ime putnih troškova naknada za prijevoz te stvarni troškovi koje odvjetnik ima prilikom izbivanja iz odvjetničke pisarnice, a prema Tbr. 46. Tarife, odvjetnik ima pravo na nadoknadu troškova prijevoza u visini cijene karte I. razreda ekspresnog vlaka ili broda, avionsku kartu za poslovni razred i za spavaća kola u vlaku, odnosno kabinu na brodu, ukoliko putovanje mora obaviti noću, a naknada pripada odvjetniku u visini prijevoznih putnih troškova za putovanje najkraćim mogućim putom. Za upotrebu vlastitog automobila odvjetniku pripada nadoknada u visini od 30 % cijene bezolovnog benzina od 98 oktana za svaki prevaljeni kilometar.

Ukoliko je odvjetnik morao ostati na putu izvan sjedišta ureda više od jednog dana ili je morao prenoćiti u hotelu, odvjetnik ima pravo na naplatu dnevnice i troškova hotelskog smještaja, osim hotela sa pet zvjezdica (Tbr. 47. Tarife).

13. Iz navedenih odredbi proizlazilo bi da odvjetnik ima pravo na naknadu troškova za stvarne izdatke koji su mu bili potrebni u konkretnom slučaju, međutim, u smislu čl. 164. st. 2. ZPP-a troškovi za koje se traži naknada moraju biti određeno navedeni, a u razlozima prvostupanjske presude (u odnosu na odluku o parničnom trošku) nisu navedene odlučne činjenice koje bi se odnosile na opravdanost i visinu istih troškova.

14. Isto tako, treba ukazati prvostupanjskom sudu da u pobijanoj presudi nedostaju razlozi o primjeni odredbe čl. 507.d ZPP-a, kojom je propisano da kad se izvođenje dokaza treba obaviti prema Uredbi br. 1206/2001, sud može zatražiti izvođenje dokaza neposredno od nadležnog suda u drugoj državi članici ili u skladu s pretpostavkama iz čl. 17. Uredbe br. 1206/2001 zatražiti neposredno izvođenje dokaza u drugoj državi članici, odnosno čl. 507.e st. 1. ZPP-a kojim je propisano da sudac pojedinac ili ovlašteni član vijeća hrvatskog suda koji zahtijeva izvođenje dokaza, može u slučajevima na koje se primjenjuje Uredba br. 1206/2001, u skladu s tom Uredbom, biti nazočan i sudjelovati u izvođenju dokaza putem zamoljenoga stranog suda, te da stranke, njihovi zastupnici kao i vještaci mogu pri tome sudjelovati u opsegu u kojem bi u postupku pred hrvatskim sudom mogli sudjelovati u izvođenju dokaza.

15. Iz iznesenih razloga valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (čl. 380. toč. 3. ZPP-a).

16. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud otkloniti naprijed navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će tek potom biti u mogućnosti donijeti zakonitu i pravilnu odluku o parničnom trošku, cijeneći pri tome i žalbene prigovore te odredbe Uredbe vijeća (EZ) br. 1206/2001 od 28. svibnja 2001. godine (čl. 1, čl. 10., čl. 11. i čl. 18.).

17. O trošku žalbe odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 14. lipnja 2021.

S u d a c:

Sanja Joka Umićević, v.r.