Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 79 Gž-1776/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, po sutkinji Mileni Frankić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. M., OIB:…, iz S., zastupan po punomoćniku T. B., odvjetniku u S., protiv tuženika U. o. d.d., OIB:…, Z.., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-282/2020 od 3. prosinca 2020., dana 14. lipnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja M. M., podnesene po punomoćniku i osobno po tužitelju, kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-282/2020 od 3. prosinca 2020. pod toč. I izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete za iznos od 2.100,00 kn.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-282/2020 od 3. prosinca 2020. pod toč. I izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za

, te pod toč. II izreke u dijelu naknadu neimovinske štete za iznos od 2.400,00 kn

kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka za iznos od 6.036,25 kn, sve to sa zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku isplati tužitelju na ime naknade neimovinske štete daljnji iznos od 2.400,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 3. lipnja 2016. do isplate, kao i naknaditi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 6.036,25 kn sa zateznom kamatom koja teče od 3. prosinca 2020. do isplate, sve to po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 993,75 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 6.000,00 kuna ( šest tisuća kuna ) sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od podnošenja tužbe, dakle od 3. lipnja 2016., pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više traženo na ime potraživanja naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 4.500,00 kuna ( četiri tisuće i petsto kuna) tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.793,75 kuna (dvije tisuće sedamsto devedeset tri kune i sedamdeset pet lipa) zajedno s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja, dakle od 3. prosinca 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više zatraženo na ime potraživanja troškova postupka tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude u odbijajućem dijelu pod toč. I i II izreke presude žali se tužitelj po punomoćniku i osobno, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti, sukladno navodima žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalbe tužitelja su djelomično osnovane.

4. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete vezano za štetni događaj koji se desio dana 10. studenog 2009.

5. Tijekom postupka nije bio sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika, kao i da je između stranaka vansudskom nagodbom sklopljenom 22. srpnja 2013. riješeno pitanje naknade imovinske štete na vozilu tužitelja.

6. Također nije bilo sporno da je vezano za predmetni štetni događaj vođen kazni postupak pod brojem K-563/10 protiv oba sudionika štetnog događaja, dakle i protiv tužitelja i protiv osiguranika tuženika P. S., a u kojem postupku je donesena presuda 4. lipnja 2013.

7. U tijeku postupka, a i sada u žalbenoj fazi je sporna odgovornost tuženika, kao i osnov i visina tužbenoga zahtjeva.

8. Sud prvog stupnja, ocjenjujući izvedene dokaze nalazi utvrđenim slijedeće:

-da iz presude Općinskog suda u Splitu K-563/2010, od 4. lipnja 2013., iz koje proizlazi da su tužitelj i osiguranik tuženika P. S. proglašeni krivima što su 10. studenoga 2009. oko 17,30 sati u S., na raskrižju ulice B. B., K.. i V.. ulice postupili protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama i to ovdje tužitelj M. M. protivno odredbi čl. 199 st. 2., čl. 43. st. 1. i st. 2., te čl. 57. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08 dalje: ZOSPC), a ovdje osiguranik tuženika P. S. protivno odredbi čl. 12. st. 4. ZOSPC, time što je tužitelj upravljajući pod utjecajem alkohola s koncentracijom alkohola u krvi od najmanje 1,22 g/kg, zbog čega su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene, osobnim automobilom marke Š. O. registarske oznake ST … istočnom kolničkom, a lijevom prometnom trakom ulice B. B. od smjera juga prema sjeveru došao do raskrižja s K.. i V.. ulicom ušao u raskrižje vršeći radnju skretanja ulijevo u smjeru zapada, a da nije propustio osobni automobil marke A. R. registarske oznake ST …, svjestan da takvom vožnjom može ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu i izazvati prometnu nesreću, na što je pristao, dok je osiguranik tuženika upravljajući osobnim automobilom A. R., registarske oznake i broja ST …, i u istom na mjestu suvozača prevozeći C. S., kretao u zapadnom kolničkom, a lijevom prometnom trakom ulice B. B. od smjera sjevera prema jugu i dolaskom do raskrižja s K.. i V.. ulicom ušao u raskrižje zadržavajući smjer kretanja za vrijeme dok je na svjetlosnom prometnom znaku za njegov smjer kretanja bio uključen signal crvenog svjetla, svjestan da takvom vožnjom može ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu i izazvati prometnu nesreću, na što je pristao, što se i dogodilo jer je došlo do kontakta prednjeg dijela osobnog automobila Š. O. i prednjeg dijela osobnog automobila A. R., uslijed čega je C. S. zadobila udarac s oguljotinama u predjelu čela, prijelom desne palčane kosti na tipičnom mjestu, prijelom stiloidea desne laktane kosti i prijelom IV prsta desne šake, koje ozljede su teške naravi, dakle da su kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozili promet da su izazvali nesreću u kojoj je druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, čime su počinili kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće - djelo opisanoj kažnjivo po čl. 272. st. 1. Kaznenog zakona, te im je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, uz primjenu uvjetne osuda, da su tužitelj i osiguranik tuženika priznali počinjenje kaznenog djela, istinitost navoda optužnog akta, i suglasili se s izmijenjenom predloženom sankcijom odnosno uvjetnom osudom

-da nije prihvaćen iskaz tužitelja kojim je osporavao svoju odgovornost za predmetnu nesreću jer je isti usmjeren na postizanje bolje pozicije u predmetnom sporu, posebno kad se uzme u obzir činjenica da je kaznena presuda postala pravomoćna, a da na istu tužitelj nije izjavio žalbu, odnosno da se odrekao prava na žalbu, pravdajući isto povišenim tlakom, što je također životno nelogično, pri čemu nije ni točna tvrdnja tužitelja da je oslobođen od odgovornosti za vožnju u alkoholiziranom stanju jer iz presude Visokog prekršajnog suda proizlazi da je optužba odbijena jer je nastupila zastara prekršajnog progona

-dakle da postoji suodgovornost oba sudionika ove prometne nezgode, i to tužitelja u omjeru od 50% i osiguranika tuženika u omjeru od 50%

-da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja naknade štete u smislu odredbe 231. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) jer od dana pravomoćnosti kaznene presude do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu nije prošao zastarni rok od pet godina.

9. Provedenim medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj zadobio istegnuće vratnih struktura, kao i udarac u glavu, te zatim dijagnoze zadobivenih udaraca u više dijelova tijela i ujedno dijagnoza pod sumnjom na infrakciju-napuknuće rebra, da je na račun zadobivenih udaraca po tijelu i istegnuća vratnih struktura, te i napuknuća rebra trpio bolove u jakom intenzitetu dva dana, potom srednjeg stupnja 8 dana i nadalje još 30 dana u malenom stupnju,a dok je odlazio na fizikalno liječenje da je imao povremeno u danu i to 6 sati kroz 15 dana bolove u blagom intenzitetu, da je u trenutku ozljeđivanja tužitelj doživio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od pola minuta, nakon toga sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2-3 dana, potom strah srednjeg intenziteta u trajanju od tjedan dana, dok je strah blažeg intenziteta sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima trpio 5-6 tjedana,da mu je zbog ograničene kretnje vratnom kralježnicom, trajno oštećeno zdravlje za 2%, dok je kod kuće trebao kroz dva tjedna pomoć i njegu od strane druge osobe 2 sata dnevno, a da je liječenje tužitelja 6 mjeseci nakon ozljeđivanja, iz čega proizlazi da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti (čl. 19. st. 1. ZOO) pri čemu pravična novčana naknada, primjenjujući nove orijentacijske kriterije VSRH za naknadu neimovinske štete od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 predstavlja iznos od 12.000,00 kn (čl. 1100. ZOO).

10. Uzevši u obzir doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%, sud prvog stupnja dosuđuje tužitelju na ime naknade štete iznos od 6.000,00 kn, dok u preostalom dijelu zahtjev odbija i odlučuje kao pod toč. I izreke presude.

11. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud ne nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

12. Sud prvog stupnja je bitne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva utvrdio na način određen odredbom čl. 8. ZPP, no odlučujući o omjeru doprinosa stranaka nastanku štetnog događaja, a time i o visini dosuđene neimovinske štete je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

13. U pogledu utvrđenog omjera krivnje a time i odgovornosti sudionika prometne nezgode za dešavanje iste u smislu odredbe čl. 1072. st. 1. ZOO, koja regulira situaciju kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, tužitelj žalbom napada ocjenu suda prema kojoj na strani osiguranika tuženika postoji odgovornost od 50%, a na strani tužitelja odgovornost od 50%. Tužitelj u žalbi smatra da je uvažavajući sve okolnosti slučaja i dinamiku dešavanja prometne nezgode trebalo utvrditi da na strani tužitelja ne postoji suodgovornost, a ako i postoji da bi suodgovornost tužitelja mogla biti maksimalno u visini od 10%

14. Polazeći od utvrđenja koja proizlaze iz pravomoćne kaznene presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-563/2010 od 4. lipnja 2013., kojom su oba sudionika predmetnog štetnog događaja - tužitelj i osiguranik tuženika P. S. proglašeni krivim te im je izrečena uvjetna kazna zatvora zbog posljedica ove prometne nezgode, te okolnosti da je sud prvog stupnja u smislu čl. 12. st. 3. ZPP u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, zatim polazeći od dinamike nastanka prometne nezgode utvrđene u tom kaznenom predmetu, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su za nastanak štetnog događaja i štete suodgovorne obje stranke, ali ne u omjeru kakvog je utvrdio sud prvog stupnja.

15. Kada se ima u vidu utvrđenje da je tužitelj upravljajući pod utjecajem alkohola s koncentracijom alkohola u krvi od najmanje 1,22 g/kg, osobnim automobilom marke Š. O. registarske oznake ST .. istočnom kolničkom, a lijevom prometnom trakom ulice B. B. od smjera juga prema sjeveru došao do raskrižja s K.. i V.. ulicom ušao u raskrižje vršeći radnju skretanja ulijevo u smjeru zapada, a da nije propustio osobni automobil kojim je upravljao osiguranik tuženika krećući se zapadnom kolničkom, a lijevom prometnom trakom ulice B. B. od smjera sjevera prema jugu i dolaskom do raskrižja s K.. i V.. ulicom ušao u raskrižje zadržavajući smjer kretanja za vrijeme dok je na svjetlosnom prometnom znaku za njegov smjer kretanja bio uključen signal crvenog svjetla, pravilna je ocjena suda da na strani tužitelja postoji doprinos štetnom događaju, no njegova odgovornost je manja s obzirom na to da isti zasigurno nije mogao očekivati niti predvidjeti da će osiguranik tuženika ući u raskrižje dok je za njegov smjer kretanja bio uključen signal crvenog svjetla.

16. Kod takvog stanja stvari postoji kršenje prometnih propisa od obje stranke, a da se istih pridržavala samo jedna od njih do štetnog događaja ne bi došlo.

17. Stoga je, uzimajući u obzir okolnosti i mehanizam nastanka prometne nesreće, te kršenje propisa od strane oba sudionika, po ocjeni ovog suda drugog stupnja - budući je vezan za pravomoćnu kaznenu presudu u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti i tužitelj suodgovoran za nastanak štetnog događaja i nastupjelu štetu, pri čemu doprinos tužitelja u nastanku vlastite štete iznosi 20%, a na strani tuženika, odnosno njegovog osiguranika 80%, pa nisu osnovani žalbeni prigovori tužitelja koji, u bitnom, isključuju odnosno umanjuju suodgovornost tužitelja, pozivom na pravomoćnu kaznenu presudu.

18. Nadalje, polazeći od utvrđenja iz medicinskog vještačenja, pravilno je zaključio sud prvog stupnja da je došlo do povrede prava osobnosti tužitelja u smislu odredbe čl. 19. st. 1. i čl. 1100. ZOO koja opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade.

19. Imajući u vidu utvrđene relevantne okolnosti, sud prvog stupnja je u donošenju odluke o visini pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pravilno primijenio odredbu 1100. st. 2. ZOO, pri tome vodeći računa o težini povrede, okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, kao i sve druge okolnosti slučaja, te nove orijentacijske kriterije VSRH za naknadu neimovinske štete, pa se priznata novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 12.000,00 kn ukazuje primjerenom.

20. S obzirom na utvrđenu suodgovornost tužitelja od 20% to mu je na ime neimovinske štete valjalo priznati iznos od 8.400,00 kn, te pored dosuđenog iznosa od 6.000,00 kn dosuditi i daljnji iznos od 2.400,00 kn.

21. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP je odlučeno kao pod toč. I izreke ove presude, a primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP kao pod toč. II izreke ove presude.

22. Budući je presuda preinačena, temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, valjalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka. Stranke su djelomično uspjele u ovoj parnici, pa je o troškovima postupka valjalo odlučiti primjenom čl. 154. st. 2. ZPP.

23. Prihvaćajući pravilnim po sudu prvog stupnja utvrđen osnov i visinu tužitelju priznatih troškova zastupanja po odvjetniku (odmjerenih pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika) u iznosu od 11.250,00 kn, imajući u vidu da je tužitelj uspio sa osnovom svog tužbenog zahtjeva u opsegu od 80%, a u odnosu na visinu u opsegu od 80% slijedom čega je njegov ukupan uspjeh iskaziv sa 80% to je po odbitku od tako utvrđenog uspjeha tužitelja - uspjeha tuženika iskazivog sa 20%, preostalo u korist tužitelja utvrditi njegov uspjeh sa 60%.

24. S obzirom na djelomični uspjeh u parnici tužitelju na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku pripada iznos od 6.750,00 kn, na ime sudske pristojbe na tužbu 240,00 kn (71% od 400,00 kn), sudske pristojbe na presudu iznos od 240,00 kn (60% od 400,00 kn), što daje iznos od 7.230,00 kn. Neovisno o ostvarenom uspjehu tužitelju u cijelosti pripada pravo na naknadu troškova izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem u iznosu od 1.600,00 kn, budući da bez izvođenja tog dokaza nije bilo moguće utvrditi odlučne činjenice za donošenje meritorne odluke, pa ukupan parnični trošak tužitelja iznosi 8.830,00 kn.

25. Slijedom iznesenog, djelomičnim usvajanjem žalbe, sukladno odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP valjalo je preinačiti odbijajući dio zahtjeva za naknadu troškova postupka sadržan u toč. II izreke i tužitelju (pored dosuđenog iznosa od 2.793,75 kn) dosuditi daljnji parnični trošak u iznosu od 6.036,25 kn te odlučiti kao pod toč. II izreke ove presude.

26. Konačno, tužitelju je valjalo priznati i nagradu za sastav žalbe prema Tbr. 10/1 u vezi sa Tbr. 7/1 uz naknadu po Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 1.875,00 kn te mu razmjerno uspjehu u žalbenom postupku (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl.166. st. 1. ZPP). (53%) dosuditi iznos od 993,75 kn

U Zagrebu 14. lipnja 2021.

Sutkinja:

Milena Frankić, v.r.