REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

Poslovni broj: 87 Povrv-949/2017

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. D., OIB: …, S., D. .

protiv tuženika H. W. d.o.o. OIB: ., S., U. D.

, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima u OD B. & partneri j.t.d. u V., radi isplate, nakon javne glavne rasprave, održane i zaključene 5. svibnja 2021. u nazočnosti tužitelja V. D. i zamjenice punomoćnika tuženika,

I. B., odvjetničke vježbenice u O. H. & partneri, 14. lipnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donijetim po javnom bilježniku M. Č. iz S. pod poslovnim brojem O.-581/16 od 28. rujna 2016. kojim je nalaže tuženiku H. W. d.o.o. OIB: …7, S., U. D. da tužitelju

V. D., odvjetniku, O.: …, S., D., u roku

od osam dana namiri iznos od 92.773,43 kn (devedesetdvijetisućesedamstosedamdesettri kune i četrdesettri lipe) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema odredbama čl.12/A Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, i to primjenom uvećanja referentne stope za osam postotnih poena, s tim da je referentna stopa do 31. srpnja 2015. godine jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu umanjenoj za jedan postotni poen, a od 1. kolovoza 2015. godine umanjenoj za tri postotna poena, a koja na iznos od 92.773,43 kn teče od 15. srpnja 2016. godine pa do konačne isplate, zajedno s odmjerenim troškovima tog postupka, kao i da na te troškove plati zakonske zatezne kamate prema odredbama čl.12/A Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, i to primjenom uvećanja referentne stope za osam postotnih poena, s tim da je referentna stopa do 31. srpnja 2015. godine jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu umanjenoj za jedan postotni poen, a od 1. kolovoza 2015. godine umanjenoj za tri postotna poena, a koja na taj iznos teče od dana donošenja rješenja o ovrsi, pa do namirenja tužitelja te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju V. D., odvjetniku, O.: … u roku

od 15 dana isplati tuženiku H. W. d.o.o. OIB: …, parnični trošak

u iznosu od 10.312,50 kn (desettisućatristodvanaest kuna i pedeset lipa), dok se u preostalom dijela zahtjeva za isplatu iznosa od 937,50 kn (devetstotridesetsedam kuna i pedeset lipa), više od dosuđenoga, zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj V. D., odvjetnik, je 27. rujna 2016. u svojstvu ovrhovoditelja podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika (sada tuženika) H. W. d.o.o. radi naplate tražbine u iznosu od 92.773,43 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos tuženik da duguje tužitelju na temelju računa od 6. srpnja 2016.

2. Prihvaćajući prijedlog kao osnovan, javni bilježnik M. Č. iz S. je donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja O.- 581/16 od 28. rujna 2016. kojim je prihvaćena predložena ovrha, protiv kojeg naloga je tuženik (tada u svojstvu ovršenika) podnio prigovor pobijajući rješenje o ovrsi u cijelosti,

3. Tuženik H. W. d.o.o u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, od 20. listopada 2016. (list 13-14 spisa) koji se smatra odgovorom na tužbu, navodi da osporava predmetni račun kao vjerodostojnu ispravu temeljem koje je donijeto rješenje o ovrsi, kao i postojanje predmetne novčane tražbine. Dalje navodi da ovršeniku (sada tuženiku) nije uopće jasno po kojoj osnovi ovrhovoditelj (sada tužitelj) u svojoj poslovnoj evidenciji tereti tuženika za predmetni iznos, budući prema evidenciji tuženika ne postoji bilo kakvo dugovanje.

4. Zbog pobijanja citiranog rješenja o ovrsi u cijelosti od strane tuženika, to je Općinski sud u Splitu rješenjem poslovnog broja Ovrv-812/17 od 29. ožujka 2017. stavio izvan snage citirano rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Očitujući se na navode iz tuženikova prigovora, tužitelj u podnesku od 2. svibnja 2017. (list 28-30 spisa) navodi da je tuženik, zastupan po J. K. od tužitelja zatražio izradu ugovora, odnosno sudjelovati u pripremi ugovora i drugih isprava, sve radi kupoprodaje nekretnine koju je tuženik namjeravao kupiti od prodavatelja I. i D. L.. Sukladno zahtjevu tuženika, da je tužitelj obavio sve potrebite radnje. Tuženik da je dostavio tužitelju ugovor koji je sklopio sa DUUDI za susjednu

nekretninu u svrhu oblikovanja građevinske parcele. Tuženik da je obavijestio tužitelja da će financiranje ići preko B. sd. Tužitelj da je

dostavio banci podatke o prodavateljima radi sačinjenja ugovora o kreditu između tuženika i B.SD.. Tuženik da je dostavio tužitelju na pregled

Ugovor o kreditu br. 23-1579 sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretninama u vlasništvu prodavatelja I. i D. L.. Tužitelj da je na zahtjev tuženika 28. veljače 2016. izradio prijedloge Ugovora o kupoprodaji te isto dostavio tuženiku. Tužitelj da je izradio dva tipa prijedloga ugovora o kupoprodaji datirana sa 22. ožujka 2016. Tuženik da je obavijestio tužitelja da ima osiguran novac za isplatu kupoprodajne cijene. Tužitelj da je na zahtjev tuženika izradio prijedloge ugovora o kupoprodaji datirane sa 2. svibnja 2016. Tuženik da je izvijestio tužitelja da se J. K. preračunao u terminu isplate kupoprodajne cijene.

6. Dalje, u podnesku tužitelj navodi da je tuženik vratio tužitelju predmetni račun od 6. lipnja 2016. uz obrazloženje da nije došlo do realizacije posla. Tužitelj da je odgovorio tuženiku da odvjetnik ima pravo na naknadu bez obzira je li posao realiziran, jer je tada radio po njegovom nalogu.

7. Tijekom postupka tuženik je istaknuo kako nikada nije angažirao tužitelja za izvršenje navedenih radnji, nikada nije s njime sklopio bilo kakav ugovor o zastupanju, nalogu, potpisao punomoć i sl. Iz dopisa od 21. srpnja 2016. da je vidljivo da je tuženik je odmah po primitku spornog računa, isti vratio uz obrazloženje, kako tužitelj za tuženika nije obavljao nikakav posao, već je isti (ako je i obavljao) obavljao za svoju stranku gospodu L., za koje i navodi da su njegove stranke (u dopisu od 30. kolovoza 2016.). Slijedom navedenog, da ne postoji ni ugovorna, ni zakonska obveza prema kojoj bi tuženik tužitelju bio dužan platiti bilo kakvu uslugu. Iz tog razloga, tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije.

8. Tuženik osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti, kako po osnovi, tako i po visini. Iz cjelokupne dokumentacije koju tužitelj prilaže u spis da ne proizlazi da bi tuženik ili neka od osoba ovlaštenih za zastupanje tuženika, tužitelju izdala nalog da u ime i za račun tuženika izrađuje bilo kakve dokumente ili da poduzima bilo kakve radnje u smislu odvjetničkog zastupanja. Iz spisa predmeta da proizlazi da tuženik ni na koji način nije komunicirao sa tužiteljem, osim što mu je vratio neosnovano izdani račun. Iz dokumentacije koju tužitelj dostavlja u spis, proizlazi da se komunikacija sa njime vodila isključivo u svojstvu punomoćnika prodavatelja gospode Lelas, a radi pregovara oko načina plaćanja kupoprodajne cijene. Iz materijalne dokumentacije da ne proizlazi da bi Josip Komar dao tužitelju ikakav nalog. Ističe, kako iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo Hotel W. d.o.o. proizlazi da je osoba ovlaštena za zastupanje tuženika do dana 28. srpnja 2016. bila A. K., a nakon tog dana D. P., pa proizlazi da

J. K. nikada nije bio osoba ovlaštena za zastupanje tuženika. Iz povijesnog izvatka proizlazi da je J. K. postao član društva H. W. d.o.o. tek

dana 3. kolovoza 2016. J. K. da ni na koji način nije mogao zastupati tuženike prema tužitelju, niti za tuženika preuzimati obveze, pa da je jasno da tužitelj promašio pasivnu legitimaciju i iz tog razloga, a ne samo iz razloga što tužitelj nikada nije bio odvjetnik, niti punomoćnik tuženika.

9. U dokazne svrhe, sud je pročitao:

- račun odvjetnika V. D. br. 17.–posl–01 –bezgotovinski od 6. srpnja 2016. (list 5 spisa),

- ugovor o kreditu broj 23-1579 sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini i pravu na neposrednu ovrhu, između B. SD d.d. kao banke i H. W. d.o.o. kao

korisnika kredita, R. Z. d.o.o. kao sudužnika, J. K. kao solidarnog jamca, A. K. kao solidarnog jamca, I. L. kao založnog dužnika,

D. L. kao založnog dužnika od 2. listopada 2015. (list 34-39 spisa),

- ugovor o kupoprodaji između L. I. i L. drage kao prodavatelja i H.

W. d.o.o. kao kupca, bez naznačenog datuma (list 48-49),

- ugovor o kupoprodaji između L. I. i L. D. kao prodavatelja i H.

W. d.o.o. kao kupca od 22. ožujka 2016. (list 51-52),

- ugovor o kupoprodaji između L. I. i L.D. kao prodavatelja i H. W. d.o.o. kao kupca od 2. svibnja 2016. (list 56-57),

- ugovor o kupoprodaji između L. I. i L. D. kao prodavatelja i H. W. d.o.o. kao kupca od 2. svibnja 2016. (list 58-60),

- dopis H. W. d.o.o. od 21. srpnja 2016. primatelju odvjetniku V. D. s označenim predmetom: povrat fakture br. 17.–posl–01 –bezgotovinski

(list 62 spisa),

- dopis odvjetnika V. D. primatelju H. W. d.o.o. od 27. srpnja 2016. (list 63 spisa),

- dopis odvjetnika V. D. primatelju H. W. d.o.o. od 30. kolovoza 2016. (list 64 spisa),

- dopis H. W. d.o.o. primatelju odvjetniku V. D. od 12. kolovoza 2016. (list 65 spisa),

- presudu Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Pst-756/12 od 25. kolovoza 2014. (list 75-76 spisa),

- internetski izlist iz sudskog registra za pravnu osobu V. oasis d.o.o. (list 77 spisa),

- internetski povijesni izvadak iz sudskog registra za pravnu osobu H. W. d.o.o. od 26. ožujka 2020. (list 82-83 spisa), ispise e-mail korespondencije između tužitelja i J. K., pisani iskaz A. K., ovjeren u potpisu iste po

javnom bilježniku K. H. u Z. pod brojem OV-2514/2021 od 12.

ožujka 2021. (list 104 spisa), saslušao tužitelja V. D., zz tuženika D.

P., svjedoka J. K..

10. Tužitelj V. D., odvjetnik, u iskazu navodi da je obitelj L.

zastupao dugi niz godina, vezano za utvrđivanje prava vlasništva na nekretnini položenoj u predjelu Z. u S.. Nakon zaključenja spora da je obitelj L.

odlučila prodati navedenu nekretninu, a kao kupci su se javili, između ostalih, i tadašnja tvrtka V. oasis zastupana po J. K., da je bio je zaključen

ugovor, no ugovor od strane kupca nije poštivan, pa je došlo do sudskog spora koji je okončan u korist obitelji L.. Nakon navedenog, u tužiteljev ured da je ponovno pristupio J. K., navodeći da bi tvrtka H. W. bila kupac, jer da ta tvrtka ima potrebna financijska sredstva. J. K., dakle, tuženik, je naveo da će platiti sve troškove te su tužitelja posebno izmolili da ponovno pristupi obitelji L., jer da će mu oni vjerovati, da s njima zaključi ugovor o kupoprodaji. Nakon takvog dogovora, tužitelj je razgovarao s obitelji L., prodavateljima, koji su ovaj put tražili da im kupoprodajna cijena bude plaćena odjednom. Nakon navedenog, tužitelj da je pripremao sve potrebne papire, obavljao razgovore, a sve na zahtjev tuženika. Tuženik je stalno navodio da će on podmiriti čitav tužiteljev honorar i sve troškove, tako da tužitelj, kao i prodavatelji neće snositi nikakav trošak. Radi navedenog, u tužiteljev ured je pristupao J. K., kao i njegova supruga A. K.. Tužitelj

da je odlazio u prostorije tuženika u novoj zgradi O. preko puta nogometnog igrališta S.. Tužitelj da je također, odlazio u prostorije na gradilištu velikog nebodera na ulazu u S., u ulici D. rata. Nadalje, odlazio je sa J.

K. i zaposlenicima tuženika u TT banku radi financiranja

kupoprodajne cijene i projekta. T. da je planirao na nekretnini na Z., koju je odlučio kupiti, izgraditi veliku stambenu zgradu, a sve radi prodaje stanova u toj zgradi.

Navodi da je pripremio veći broj ugovora i sl. a sve je to naveo u svom računu te podnescima dostavljenim u spis.

Dalje navodi, budući se radilo o velikoj kupoprodajnoj cijeni, da su i računi za usluge bili veliki, no iste je ipak smanjio u odnosu na ono što je mogao zaračunati prema odvjetničkoj tarifi.

Posebno ističe da nikada nije bila riječ o tome da će tuženik platiti tužiteljevu uslugu ako dođe do realizacije posla, odnosno sklapanja ugovora. Tužitelj da potražuje samo naknadu za svoj rad, a sve to trajalo je otprilike godinu dana.

Do zaključivanja kupoprodajnih ugovora nije došlo, jer se pokazalo da tuženik nije mogao osigurati sredstva za plaćanje kupoprodajnog ugovora, pa je jasno da je odgovoran tuženik, jer ugovor nije zaključen. Iz tužiteljevog računa da je razvidno da je sastavljao više ugovora, ali je sve to bilo po zahtjevu tuženika koji je stalno mijenjao varijante tog kupoprodajnog ugovora.

11. Direktor i zastupnik po zakonu tuženika, D. P., iskazuje da je direktor i zz pravne osobe H. W. d.o.o. od 28. srpnja 2016., da njemu osobno oko predmetnog potraživanja tužitelja ništa nije poznato direktno, niti oko pregovora pravne osobe sa obitelji L., niti oko sudjelovanja odvjetnika D., a na ročištu da je to prvi put da se njih dvojica osobno vide.

12. Na upit zamjenice punomoćnika tuženika, da li mu je poznato da li je g. J. K. bio ovlašten za zastupanje tuženika, zz tuženika odgovara da je prije sadašnjeg zz tuženika, tu pravnu osobu zastupala A. K., ali svakako se to može provjeriti. Na daljnji upit zamjenice punomoćnika tuženika, da li tužena pravna osoba ima svoje odvjetnike koji je zastupaju, zz tuženika odgovara da na nivou njihove poslovne grupe imaju ovlaštene punomoćnike.

13. Svjedok J. K. u iskazu navodi da ima svojstvo jedinog osnivača pravne osobe tuženika, misli od 2015. T. V. D. poznaje. N. upit

suda, da li je pravna osoba H. W. d.o.o. angažirala istoga za obavljanje kakvih pravnih radnji oko ugovora o kreditu između B. S.-D,

H. W., R. Z. d.o.o., J. i A. K., I. i D.

L., sastava prijedloga ugovora o kupoprodaji između I. L. i D.

L. i H. W. od 28. veljače 2016. prijedloga ugovora o kupoprodaji između istih od 22. ožujka 2016. te dvije varijante od 2. svibnja 2016. i je li svjedok sudjelovao u istima u bilo kakvom svojstvu, svjedok navodi da, kada je pročitao prijedlog za ovrhu tužitelja protiv H. kao ovršenika, sada tuženika, račun, a i druge dopise, ovdje tuženika, može samo reći da je sve to promašeno. Gospodin D. je zastupao obitelj L., a H. je bio zainteresiran za kupnju zemljišta u vlasništvu istih, napominjući da je pravna osoba tuženika imala pravnog savjetnika. Gospodin D. je napravio prijedlog ugovora o kupoprodaji zastupajući obitelj L., taj prijedlog je dostavljen svjedoku i oni su ga zajedno sa svojim zastupnikom iskorigirali, to je prihvaćeno, misli da je bio kupoprodajni ugovor, a ne predugovor, bila je ugovorena odustatnina, a kako nisu uspjeli ishoditi građevinsku dozvolu, isplaćena je odustatnina, tako da je tuženik bio na gubitku. Ugovor je naknadno raskinut sa obitelji L., koju je zastupao gospodin D., izgubili su odustatninu, bile su poduzete neke pravne radnje, ali ih nije zastupao odvjetnik D., a nikakve radnje koje bi se odnosile na H., oko ugovora o kreditu za

H. od strane tužitelja nije bilo. Kasnije je zemljište prodano od obitelji L. putem odvjetnika D. drugom investitoru, tu je napravljena zgrada.

14. Na upit tužitelja svjedoku, da li je između svjedokove bivše firme i obitelji L. vođena parnica koja je okončana u korist obitelji L., svjedok odgovara da je to već rekao da jeste.

Na daljnji upit tužitelja, da li je nakon te parnice svjedok došao kod njega, da bi svjedokova nova firma kupila to zemljište, svjedok odgovara sa „ne.”

Na upit tužitelja, da li ga je svjedok vodio svojim autom u B. S.-

d radi kredita, svjedok odgovara sa „ne.”

Na upit tužitelja, da li je radi tog novog ugovora dolazio u svjedokove poslovne prostorije, svjedok odgovara da se ne sjeća.

Na daljnji upit svjedoku, da li je davao upute za sastav novih ugovora o kupoprodaji, svjedok odgovara da nikakve upute nisu davali, već su korigirali prijedloge.

Na upit, da li su svjedok i njegova supruga dolazili u tužiteljev ured radi ugovora, svjedok odgovara da se ne sjeća.

Na upit, da li je svjedok molio tužitelja, nakon što je završen spor kod sutkinje L. u korist obitelj L., da udobrovolji obitelj L. da se sklopi novi ugovor i da će svjedok platiti i njega i sve troškove, svjedok odgovara da nije istina i da to nije životno. Svjedok navodi da su izgubili parnicu, platili odustatninu, imali odbijenicu od grada S. i tada su se angažirali na drugim projektima. Napominje da mu nije jasno kako odvjetnik D. može tvrditi da je u isto vrijeme zastupao obitelj

L. i H., a svakako H. nikako nije odvjetniku D. dao punomoć za obavljanje ovih radnji, niti kakve naloge.

15. Sud je, prihvaćajući razloge zbog kojih svjedokinja A. K. nije mogla pristupiti sudu kao opravdane, pročitao pisani iskaz iste u kojem iskazu ista navodi da je bila direktorica trgovačkog društva H. W. d.o.o. od njegova osnivanja u listopadu 2013. pa sve do 28. srpnja 2016. U razdoblju kada je bila osoba ovlaštena za zastupanje nikada nije dala nalog, potpisala punomoć ili dala bilo kakvu ovlast za zastupanje tog trgovačkog društva odvjetniku V. D..

Vezano za tužiteljevo potraživanje, da joj je poznato da je tužitelj zastupao I. i D. L., u čije ime je i nastupao kao druga ugovorna stranka u postupku kupoprodaje njihovih nekretnina te je kao takav zastupao njihove interese. Navodi da se ne sjeća da bi odvjetnika D. ikada osobno upoznala ili s njim osobno pregovarala te odgovorno tvrdi da nikada nije bio angažiran kao odvjetnik društva H. W. d.o.o.

Kupoprodaja u kojoj je odvjetnik D. zastupao obitelj L. da nikada nije realizirana, a osobe iz društva koje su s tužiteljem razgovarale, da su komunicirale isključivo kao sa odvjetnikom protivne stranke i da nikada nitko iz društva tuženika nije dobio ovlast da tužitelja angažira i kao njihovog odvjetnika, jer su u to vrijeme imali odvjetnika koji je za sva njihova trgovačka društva obavljao poslove odvjetničkog zastupanja. Poznato joj je, da ni njen suprug J. K. nikada nije angažirao odvjetnika D. da ih zastupa u bilo kojem predmetu,

radi čega smatra da društvo tužitelja nikada nije imalo, niti ima kakvo dugovanje prema tužitelju.

16. Na završnom ročištu tužitelj navodi da se svjedok izjašnjava o događajima koji su bili 2012, 2013, i 2014., a koji su okončani presudom ovog suda iz kolovoza 2014. a koja presuda već prileži spisu. Navodi svjedoka, da nije angažirao tužitelja nakon navedenog, su u cijelosti u suprotnosti sa materijalnim dokazima koji su priloženi u spis, a to su ugovori, e-mailovi i sl. Posebno ukazuje da je tužitelj prestao zastupati obitelj L. donošenjem presude, a nakon toga ga je angažirao tuženik. Ističe da je iz korespondencije koja prileži spisu jasno da je tuženik potvrdio rad tužitelja, ali da je odbio platiti iz razloga što konačno ugovor nije potpisan, a što nije razlog za neplaćanje, a pogotovo što je za nepotpisivanje ugovora bio odgovoran tuženik jer nije osigurao potrebna sredstva za isplatu kupoprodajnu cijenu.

17. Tuženik se usprotivio navodima tužitelja kao neosnovanim. Tužitelj da ničim nije dokazao osnov potraživanja, upravo suprotno, iz dokumentacije koja je dostavljena u podnesku tužitelja iz 2017. vidljivo je da tužitelj nije obavljao nikakve radnje, već isključivo za svoje stranke. Iz e-maila od 16. srpnja 2015. koji je uputio J. K. tužitelju, da je vidljivo je da ima svog punomoćnika, odvjetnicu, kojoj je ugovor proslijeđen na uvid. U gotovo svim mailovima tužitelja, tužitelj da jasno potvrđuje da su njegove stranke I. i D. L., a ne tuženik. Iz samog konteksta korespondencije vidljivo je kako je u interesu stranaka tužitelja, a i samog tužitelja što skorije sklapanje ugovora, obzirom je isti dobio kupoprodajnu cijenu, a tužitelj naknadu troškova po presudi koju očito njegove stranke nisu platile. Iz e-maila od 17. ožujka 2016. vidljivo je kako je tužitelj samoinicijativno, bez ikakvog naloga tuženika, sačinio dva tipa kupoprodaje, očito po nalogu svoje stranke. Tužitelj da nije dokazao osnovu svog potraživanja te se predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelja na naknadu parničnih troškova.

18. Čitanjem računa za usluge izdanog od odvjetnika V. D. br.

17.–posl–01 –bezgotovinski od 6. srpnja 2016. na ime H. W. d.o.o. proizlazi da su u istome precizirane obavljene usluge:

- primjedbe na Ugovor o kreditu br.23-1579 sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini i pravu na neposrednu ovrhu od 2. listopada 2015., između B. SD, H. W.

d.o.o., R. Z. d.o.o., J. K., A. K., I. L. i D.

L.,

- sastav prijedloga ugovora o kupoprodaji između I. L. i D. L. i H. W. d.o.o. od 28. veljače 2016.,

- sastav prijedloga ugovora o kupoprodaji između I. L. i D. L. i H. W. d.o.o. od 22. ožujka 2016.,

- sastav prijedloga ugovora o kupoprodaji između I. L. i D. L. i H. W. d.o.o. od 2. svibnja 2016. (prva varijanta),

- sastav prijedloga ugovora o kupoprodaji između I. L. i D. L. i H. W. d.o.o. od 2. svibnja 2016. (druga varijanta), označena cijena u Euro i

kunama, naznačen Tarifni broj Odvjetničke tarife i izračun u iznosu od 74.218,75 kn, izračun PDV-a u iznosu od 18.554,08 kn te označen ukupan iznos od 92.773,43 kn kao račun za obavljene usluge, naprijed precizirane.

19. Uvidom u sudski registar i čitanjem povijesnog izvatka za pravnu osobu tuženika H. W. d.o.o. utvrditi je da je u razdoblju od 2. listopada 2015. do

2. svibnja 2016. kada su po tužitelju sastavljeni predmetni prijedlozi ugovora, svojstvo jedinog člana uprave, direktora, koji zastupa D. pojedinačno i samostalno, imala A. K., koja je ovlasti za zastupanje imala od upisa osnivanja pravne osobe u sudski registar 21. listopada 2013. do 28. srpnja 2016.

20. Sud utvrđuje da je u razdoblju od 21. listopada 2013. do 28. srpnja 2016. A. K. imala i svojstvo jedinog osnivača pravne osobe tuženika, a od tog dana J. K. ima svojstvo jedinog osnivača i člana društva .

21. Na temelju dokaznog postupka, a cijeneći zasebno izvedene dokaze te ih dovodeći u međusobnu svezu, sve sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje; ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

22. Predmet postupka je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 92.773,43 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. srpnja 2016. po osnovi nagrade za obavljene odvjetničke usluge sastava četiri prijedloga ugovora o kupoprodaji, primjedbi prijedlogu ugovora o kreditu broj 23-1579 sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini i pravu na neposrednu ovrhu, preciziran o u računu tužitelja od 6. srpnja 2017. izdanog tuženiku.

23. Kao nesporno sud smatra utvrđenim:

- da je tužitelj V. D. u svojstvu odvjetnika sastavio četiri prijedloga ugovora o kupoprodaji između L. I. i L. D. kao prodavatelja i H.

W. d.o.o. kao kupca i prijedloga ugovora o kreditu broj 23-1579 sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini i pravu na neposrednu ovrhu, između B. splitsko- dalmatinske d.d. kao banke i H. W. d.o.o. kao korisnika kredita, R. Z. d.o.o. kao sudužnika, J. K. kao solidarnog jamca, A.

K. kao solidarnog jamca, I. L. kao založnog dužnika, D. L. kao

založnog dužnika,

- da je tužitelj u svojstvu odvjetnika izdao 6. srpnja 2016. tuženiku račun za naknadu, u računu preciziranih obavljenih usluga, sve u ukupnom iznosu od 92.773,43 kn,

- da tuženik nije tužitelju isplatio naknadu po računu od 6. srpnja 2016. već je dopisom od 21. srpnja 2016. izvršio povrat računa tužitelju,

- da tužitelj i tuženik nisu sklopili ugovor o pružanju odvjetničkih usluga u pisanom obliku.

24. Spornim se ukazuje pasivna legitimacija tuženika, time i osnovanost tražbine tužitelja, odnosno postojanje usmenog ugovora između tužitelja kao odvjetnika i tuženika o pružanju odvjetničkih usluga preciziranih u računu tužitelja od 6. srpnja 2016.

25. U konkretnom slučaju kao mjerodavno pravo se primjenjuju sljedeće odredbe:

Odredbom čl. 763. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o nalogu obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove.

Odredbom čl. 763. st. 2. ZOO-a je propisano da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa.

Odredbom čl. 9. ZOO-a je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

Odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

Odredbom čl. 3. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine” broj 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11) je propisano da odvjetnici smiju pružati sve oblike pravne pomoći, a osobito: davati pravne savjete, sastavljati isprave (ugovore, oporuke, izjave i dr.), sastavljati tužbe, žalbe, prijedloge, zahtjeve, molbe, izvanredne pravne lijekove i druge podneske, zastupati stranke.

Odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu je propisano da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra pravosuđa.

Odredbom čl. 18. st. 3. ZOO-a je propisano da je odvjetnik dužan stranci izdati račun nakon izvršene usluge. U slučaju otkaza ili opoziva punomoći da je odvjetnik dužan izdati račun u roku od 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći.

26. Sud naglašava, da odvjetnik ima pravo na naknadu za izvršene odvjetničke usluge, bez obzira je li posao za koji je angažiran odvjetnik realiziran. Ovo sve u odnosu na tuženikov povrat fakture tužitelju dopisom od 21. srpnja 2016. sa sadržajem: „Izvolite u privitku dopisa Vaš račun za usluge iz predmeta, kojeg nismo knjižili, budući nije došlo do realizacije posla, te isti nema podlogu za izdavanje.”

27. Kako je zaključiti iz navoda tužitelja, da bi razgovore vodio sa J. K., čime ukazuje da bi postupao po nalogu istoga, odnosno „sve na zahtjev tuženika”, sud upućuje na odredbe čl. 41. st. 1. i 2. te čl. 426. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima "Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99., 52/20, 118/03., 107/07, 146/08., 137/09., 111/12, 125/11., 68/13, 110/15, dalje: ZTD).

28. Odredbom čl. 41. st. 1. ZTD-a je propisano: „Ovlast za zastupanje trgovačkoga društva po zakonu imaju osobe koje su za pojedini oblik toga društva određene odredbama ovoga Zakona.”

Odredbom čl. 41. st. 2. ZTD-a je propisano: „Osobe koje zastupaju trgovačko društvo u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka, te ograničenja njihovih ovlasti ako djeluju prema trećim osobama, upisuju se u sudski registar.”

Odredbom čl. 426. st. 1. ZTD-a je propisano da društvo zastupa uprava.

29. Kako je naprijed utvrđeno, u razdoblju od 2. listopada 2015. do 2. svibnja 2016. svojstvo jedinog člana uprave, direktora H. W. d.o.o. koji zastupa društvo pojedinačno i samostalno, imala je A. K.. N. je posebno da

J. K. u tom razdoblju nije imao svojstvo člana uprave pravne osobe tuženika,

koji bi bio ovlašten za zastupanje tuženika, niti je imao svojstvo člana društva.

30. Dokaz da bi J. K. imao punomoć za zastupanje pravne osobe tuženika po odredbi čl. 42. st. 1. ZTD-a, ili primjerice, po odredbi čl. 49. ZTD-a imao svojstvo punomoćnika po zaposlenju, u postupku nije izveden.

31. U pogledu postupanja tužitelja po nalogu A. K., kao direktora tuženika u predmetno vrijeme izrade prijedloga pojedinih ugovora, iako tužitelj navodi da bi u tužiteljev ured pristupao J. K., kao i njegova supruga A. K., iz pisanog iskaza iste se ne potvrđuju takvi navodi, niti da bi ova kao zakonski zastupnik pravne osobe tuženika dala nalog, potpisala punomoć ili dala bilo kakvu ovlast za zastupanje tog trgovačkog društva tužitelju, uz navod da isti nikada nije bio angažiran kao odvjetnik društva H. W. d.o.o.

32. Primijetiti je dalje, čitanjem ispisa e-mail korespondencije tužitelja sa J. K., da bi e-mail adresa komunikacije koju je koristio J. K. bila: zapadnavrata.hr. Daljnjim čitanjem e-mail poruka od 16. srpnja 2015. upućene sa mail adrese … na mail adresu tužitelja, potpisanu po

J. K. sa oznakom W. G. L. R. estate & development,

od 3. studenoga 2015. sa mail adrese … upućene

tužitelju i više primatelja sa mail adresom … od 4.

studenoga 2015. sa mail adrese … upućene tužitelju i

više primatelja sa mail adresom @.... od 9. studenoga 2015.

sa mail adrese tužitelja na mail adresu ….r, naglašavajući

da postoji pravna osoba Z. vrata hotel d.o.o., iz sadržaja istih sud ne može nedvojbeno utvrditi da tužitelj priliko, izrade prijedloga ugovora postupa po nalogu tuženika, pa niti J. K..

33. U tom smislu ukazuje se da J. K. u mail poruci od 4. studenog 2015. označava tužitelja kao odvjetnika prodavatelja, u mail poruci od 1. prosinca 2015. upućenoj tužitelju navodi „isplatit kupoprodajnu cijenu prema Vašim strankama”,

33. Tužitelj u mail poruci od 9. studenoga 2015 označava „...moje stranke I. i D. L....” i „...moje stranke su kod B. ....”

34. U pogledu mail poruke J. K. od 29. veljače 2016. upućene tužitelju sa navodom „Takođev Vas obavještavamo da prihvaćamo cijenu za prodavatelje te naknadu prema Vama.” Takav navod, dovodeći ga u svezu sa sadržajem dotadašnjih mail poruka, po stajalištu suda ne upućuje da bi tužitelj postupao po nalogu tuženika i s te osnove imao tražbinu prema tuženiku, kako je to osnov tužbe u predmetnom sporu.

35. Sud će se osvrnuti i na pravomoćnu presudu Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Pst-756/12 od 25. kolovoza 2014. (list 75-76 spisa). Čitanjem te presude proizlazi da se radi o postupku koji se radi utvrđenja vodio po tužbi, tamo označenih tužitelja pod 1. I. L. i pod 2. D. L., oba zastupana po punomoćniku V. D., odvjetniku, protiv tuženika V. O. d.o.o. S.,

(ranije K. d.o.o.), zastupano po punomoćniku M. Ž., odvjetniku, u kojem postupku je presuđeno da su tužitelji vlasnici, svaki za po 1/2 idealnog dijela nekretnine označene kao čest.zem. 636/1 Z.U. 18310 K.O. S.. Osim okolnosti da bi nekretnine koje su bile predmet tog spora, trebale biti i predmet ugovora koje je kao prijedloge sastavio tužitelj V. D., sama presuda nije od odlučne važnosti za ovaj spor.

36. Radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebito je utvrditi je li između tužitelja kao odvjetnika i tuženika kao pravne osobe sklopljen ugovor o pružanju odvjetničkih usluga sa svojstvom tužitelja kao nalogoprimca i tuženika kao nalogodavca.

37. U tom smislu naglasiti je da je Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga po svojoj prirodi ugovor o nalogu. Ugovorom o nalogu se po naprijed citiranoj odredbi čl. 763. st. 1. ZOO-a obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, dok je odredbom stavka 2. istog članka propisano da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud.

38. Sud smatra utvrđenim da je tužitelj sudjelovao u pregovorima oko kupoprodaje nekretnine u vlasništvu I. i D. L., izradio više prijedloga

ugovora, koji su dostavljani i J. K., pa dalje i da je u svezi sadržaja ugovora, dopune ugovornih odredaba, suglasnosti na sadržaj ugovornih odredaba i realizacije kupoprodaje kontaktirao i pregovarao sa J. K..

39. Sud je međutim, stajališta da iz sadržaja mail poruka koje su nalaze u spisu ne proizlazi nedvojbeno da bi tužitelj pri obavljanju naprijed opisanih radnji sastava prijedloga ugovora postupao po nalogu J. K. kao zastupnika

tuženika, time tuženika H. W. d.o.o. u svojstvu nalogoprimca u smislu odredaba Z.-a koje propisuju ugovor o nalogu, sve uzimajući u obzir naprijed opisana utvrđenja suda o sadržaju mail poruka.

40. Od odlučnog značaja je i svojstvo J. K., koji u vrijeme kada je tužitelj izradio i sastavio prijedloge ugovora, a naplata kojih radnji od tuženika je predmet spora, nije imao svojstvo člana uprave tuženika, niti zastupnika tuženika, koji bi u takvom svojstvu bio ovlašten angažirati tužitelja za obavljanje određenih odvjetničkih usluga, pa niti člana društva tuženika, niti je u tom smjeru izveden kakav relevantan dokaz radi utvrđivanja ovlasti J. K. u zastupanju tuženika H.

W. d.o.o., jer takvog prijedloga od tužitelja nije bilo. Kod takve okolnosti, pa i da je ugovor o pružanju odvjetničkih usluga sklopljen, dakle, sa osobom koja nije ovlaštena zastupati tuženika, to bi dalje upućivalo na pravnu nevaljanost tog ugovora (čl. 322. ZOO-a). Opisana činjenica izostanka svojstva J. K. kao osobe koja bi bila ovlaštena zastupati tuženika, konačno ukazuje i na osnovanost tuženikovog prigovora promašene pasivne legitimacije u predmetnom sporu, jer relevantan dokaz tužiteljevom sklapanju ugovora o nalogu sa zastupnikom tuženika u postupku nije izveden.

41. Odredbom čl. 7. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je odredbom čl. 219.st.1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

42. Kako tužitelj, na kojemu je teret dokaza, tijekom postupka nije dokazao osnovanost tražbine, dakle, postojanje ugovora o nalogu, odnosno ugovora o pružanju odvjetničkih usluga u kojemu bi tužitelj imao svojstvo nalogoprimca, a tuženik svojstvo nalogodavca,za obavljanje odvjetničkih usluga koje su precizirane u računu tužitelja dostavljenog tuženika, to je sud primjenjujući postupovna pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219.st.1. i čl. 221.a ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod I.

43. Odluka o parničnom trošku, temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154. st. 1. i 2. ZPP-a, odlučujući po specificiranim zahtjevima tužitelja i punomoćnika tuženika i u okvirima tih zahtjeva, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) važeće u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i uspjeh tuženika u parnici u cijelosti.

44. Tuženiku se priznaje trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a isti se odnosi na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1. Tarife), sastava obrazloženog podneska od 26.3.2020. u iznosu od 100 bodova (Tbr.8.t.1.Tarife), sastava obrazloženog podneska od 13.10.2020. u iznosu od 100 bodova (Tbr.8.t.1.Tarife), sastava podneska od 15.3.2021. u iznosu od 25 bodova (Tbr.8.t.3. Tarife), zastupanja na ročištu od 10.3.2020. u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.t.1.Tarife), na ročištu od 21.10.2020. u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.t.1.Tarife), na ročištu od 3.2.2021. u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.t.1.Tarife), na ročištu od 19.3.2021. u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.t.1.Tarife), na ročištu od 5.5.2021. u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.t.1.Tarife), što ukupno predstavlja 825 bodova. Kako je vrijednost jednog boda 10,00 kuna to predstavlja iznos od 8.250,00 kuna, koji se uvećava za iznos pripadajućeg PDV-a od 25% (2.062,50 kuna) tako da ukupni trošak tuženika iznosi 10.312,50 kuna, a koji iznos je tužitelj u obvezi naknaditi tuženiku.

45. Tuženiku nije priznat zahtjev u dijelu naknade troška sastava podneska od sastava podneska od 15.3.2021. u preostalom nepriznatom traženju od 75 bodova sa pripadajućim PDV-om, budući sud smatra podnesak kao onaj uz koji se dostavlja isprava, a koji po sadržaju nije obrazloženi podnesak po Tbr.8.t.1. Tarife te je u tom smislu odbijen dio zahtjeva u iznosu od 937,50 kn više od dosuđenoga kao neosnovan.

Radi navedenoga je odlučeno kao u izreci pod II.

U Splitu, 14. lipnja 2021.

S U D A C

Daniel Ban,v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

tužitelju,

punomoćniku tuženika,

u spis.