Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 81 Gž-581/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vlasti Mrzljak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. K., S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik iz S., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Poslovnica S., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici iz Odvjetničkog društva L. i partneri d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-120/2019-35 od 2. listopada 2020., dana 14. lipnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-120/2019-35 od 2. listopada 2020.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„1. Nalaže se tuženici P. b. Z., Z., Poslovnica S., S., OIB: …, da tužitelju A. K. iz B., S., OIB: …, na ime razlike po osnovi kamatne stope isplati iznos od 2.409,85 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 53,82 kn počevši od 29.02.2008.,

- 54,20 kn počevši od 31.03.2008.,

- 52,34 kn počevši od 30.04.2008.,

- 51,30 kn počevši od 31.05.2008.,

- 51,41 kn počevši od 30.06.2008.,

- 49,96 kn počevši od 31.07.2008.,

- 49,47 kn počevši od 31.08.2008.,

- 49,46 kn počevši od 30.09.2008.,

- 52,88 kn počevši od 31.10.2008.,

- 49,64 kn počevši od 30.11.2008.,

- 52,36 kn počevši od 31.12.2008.,

- 52,23 kn počevši od 31.01.2009.,

- 51,81 kn počevši od 28.02.2009.,

- 50,54 kn počevši od 31.03.2009.,

- 50,00 kn počevši od 30.04.2009.,

- 48,42 kn počevši od 31.05.2009.,

- 47,10 kn počevši od 30.06.2009.,

- 46,61 kn počevši od 31.07.2009.,

- 46,28 kn počevši od 31.08.2009.,

- 45,56 kn počevši od 30.09.2009.,

- 44,53 kn počevši od 31.10.2009.,

- 44,45 kn počevši od 30.11.2009.,

- 44,22 kn počevši od 31.12.2009.,

- 44,16 kn počevši od 31.01.2010.,

- 43,25 kn počevši od 28.02.2010.,

- 43,38 kn počevši od 31.03.2010.,

- 42,43 kn počevši od 30.04.2010.,

- 41,95 kn počevši od 31.05.2010.,

- 43,83 kn počevši od 30.06.2010.,

- 42,42 kn počevši od 31.07.2010.,

- 43,17 kn počevši od 31.08.2010.,

- 41,71 kn počevši od 30.09.2010.,

- 39,93 kn počevši od 31.10.2010.,

- 40,80 kn počevši od 30.11.2010.,

- 42,06 kn počevši od 31.12.2010.,

- 39,51 kn počevši od 31.01.2011.,

- 39,04 kn počevši od 28.02.2011.,

- 37,37 kn počevši od 31.03.2011.,

- 36,47 kn počevši od 30.04.2011.,

- 38,03 kn počevši od 31.05.2011.,

- 37,16 kn počevši od 30.06.2011.,

- 38,06 kn počevši od 31.07.2011.,

- 35,83 kn počevši od 31.08.2011.,

- 33,57 kn počevši od 30.09.2011.,

- 32,29 kn počevši od 31.10.2011.,

- 31,03 kn počevši od 30.11.2011.,

- 30,30 kn počevši od 31.12.2011.,

- 29,45 kn počevši od 31.01.2012.,

- 28,25 kn počevši od 29.02.2012.,

- 26,74 kn počevši od 31.03.2012.,

- 25,62 kn počevši od 30.04.2012.,

- 24,43 kn počevši od 31.05.2012.,

- 22,96 kn počevši od 30.06.2012.,

- 21,68 kn počevši od 31.07.2012.,

- 20,23 kn počevši od 31.08.2012.,

- 18,67 kn počevši od 30.09.2012.,

- 17,54 kn počevši od 31.10.2012.,

- 16,26 kn počevši od 30.11.2012.,

- 14,80 kn počevši od 31.12.2012,,

- 13,09 kn počevši od 31.01.2013.,

- 11,93 kn počevši od 28.02.2013.,

- 10,51 kn počevši od 31.03.2013.,

- 8,99 kn počevši od 30.04.2013.,

- 7,35 kn počevši od 31.05.2013.,

- 5,91 kn počevši od 30.06.2013.,

- 4,49 kn počevši od 31.07.2013.,

- 3,04 kn počevši od 31.08.2013.

- 1,55 kn počevši od 30.09.2013., pa do isplate,

sve po stopi koja se za razdoblje 29. veljače 2008. do 31. srpnja 2015. obračunava sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl. 29. st. 2 ZOO (NN 78/15), u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici P. b. Z., Z., Poslovnica S., S., OIB: …, da tužitelju A. K. iz B., S., OIB: …, na ime razlike po osnovi valutne klauzule isplati iznos od 19.318,44 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 12,71 kn počevši od 31.01.2008.,

- 24,35 kn počevši od 29.02.2008.,

- 44,31 kn počevši od 31.03.2008.,

- 14,32 kn počevši od 30.04.2008.,

- 2,45 kn počevši od 31.05.2008.,

- 17,06 kn počevši od 30.06.2008.,

- 9,39 kn počevši od 30.09.2008.,

- 105,69 kn počevši od 31.10.2008.,

- 41,17 kn počevši od 30.11.2008.,

- 123,18 kn počevši od 31.12.2008.,

- 135,78 kn počevši od 31.01.2009.,

- 141,48 kn počevši od 28.02.2009.,

- 125,79 kn počevši od 31.03.2009.,

- 128,78 kn počevši od 30.04.2009.,

- 104,78 kn počevši od 31.05.2009.,

- 87,10 kn počevši od 30.06.2009.,

- 91,81 kn počevši od 31.07.2009.,

- 101,12 kn počevši od 31.08.2009.,

- 100,31 kn počevši od 30.09.2009.,

- 90,89 kn počevši od 31.10.2009.,

- 108,56 kn počevši od 30.11.2009.,

- 122,74 kn počevši od 31.12.2009.,

- 142,89 kn počevši od 31.01.2010.,

- 138,27 kn počevši od 28.02.2010.,

- 165,62 kn počevši od 31.03.2010.,

- 160,43 kn počevši od 30.04.2010.,

- 170,55 kn počevši od 31.05.2010.,

- 258,09 kn počevši od 30.06.2010.,

- 240,07 kn počevši od 31.07.2010.,

- 295,12 kn počevši od 31.08.2010.,

- 276,10 kn počevši od 30.09.2010.,

- 245,50 kn počevši od 31.10.2010.,

- 310,06 kn počevši od 30.11.2010.,

- 392,19 kn počevši od 31.12.2010.,

- 334,04 kn počevši od 31.01.2011.,

- 354,43 kn počevši od 28.02.2011.,

- 328,49 kn počevši od 31.03.2011.,

- 333,15 kn počevši od 30.04.2011.,

- 443,25 kn počevši od 31.05.2011.,

- 453,97 kn počevši od 30.06.2011.,

- 545,95 kn počevši od 31.07.2011.,

- 498,70 kn počevši od 31.08.2011.,

- 446,98 kn počevši od 30.09.2011.,

- 441,43 kn počevši od 31.10.2011.,

- 437,45 kn počevši od 30.11.2011.,

- 462,12 kn počevši od 31.12.2011.,

- 483,63 kn počevši od 31.01.2012.,

- 486,51 kn počevši od 29.02.2012.,

- 471,63 kn počevši od 31.03.2012.,

- 481,68 kn počevši od 30.04.2012.,

- 488,55 kn počevši od 31.05.2012.,

- 476,99 kn počevši od 30.06.2012.,

- 480,03 kn počevši od 31.07.2012.,

- 471,36 kn počevši od 31.08.2012.,

- 452,62 kn počevši od 30.09.2012.,

- 472,59 kn počevši od 31.10.2012.,

- 482,18 kn počevši od 30.11.2012.,

- 475,46 kn počevši od 31.12.2012.,

- 437,79 kn počevši od 31.01.2013.,

- 469,79 kn počevši od 28.02.2013.,

- 472,59 kn počevši od 31.03.2013.,

- 460,04 kn počevši od 30.04.2013.,

- 421,03 kn počevši od 31.05.2013.,

- 420,04 kn počevši od 30.06.2013.,

- 429,62 kn počevši od 31.07.2013.,

- 444,98 kn počevši od 31.08.2013.,

- 466,26 kn počevši od 30.09.2013., pa do isplate,

sve po stopi koja se za razdoblje 31. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. obračunava sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl. 29. st. 2 ZOO (NN 78/15), u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 14.305,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2.Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik i to iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba tuženika je neosnovana.

5.Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19– dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

6.Pobijana presuda je sastavljena sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tuženika, moguće ispitati i nije počinjena posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju posebno ukazuje tuženik.

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

8.U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 6. rujna 2007. Ugovor o kreditu kojim je tužitelju odobren kredit u visini od 15.706,88 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, u kojem ugovoru je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 6,50, pri čemu je ugovorom ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope,

- da je sud prvog stupnja kao prethodno pitanje utvrđivao činjenicu jesu li odredbe Ugovora o kreditu, u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ništetne,

- da je na temelju provedenog financijskog vještačenja vještak svoje izračune prikazao u tablicama koje prileže nalazu (stranica 124-127), te je iznio zaključno mišljenje,

- da je razlika između više plaćene kamate koje je tužitelj plaćao po osnovi promjenjive kamatne stope i iznosa koje bi plaćao da je plaćao anuitete po početno ugovorenoj kamatnoj stopi iznosi 2.409,85 kn,

- da je razlika koju je tužitelj plaćao po osnovi valutne klauzule i iznosa koji bi plaćao po anuitetu po tečaju CHF na dan korištenja kredita iznosi 19.318,44 kn. 9.Na temelju prethodno navedenog činjeničnog utvrđenja, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ništetne te je shodno tom utvrđenju pravilno prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu razlike po osnovi kamatne stope (pobijana t. 1. izreke) te po osnovi valutne klauzule (pobijana t. 2. izreke).

10.Naime, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. je utvrđeno i u odnosu na tuženika, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03– dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09– dalje: ZZP) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18- dalje: ZOO).

11.Jednako tako, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je, da su tužene banke, među kojima je i ovdje tuženik, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP s tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i da u konkretnom slučaju tužiteljica nije imala utjecaj na njegov sadržaj.

12.Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, iz čl. 106. st. 1. ZZP, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP, a o čemu se radi u ovom slučaju.

13.Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom koji se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

14.Odredbom čl. 502.b ZPP, propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15.Navedene odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

16.Stoga su, bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluka u kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

17.U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i tuženik, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tom sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama.

18.Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo, jer suprotno tuženik nije dokazao. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani govor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

19.S obzirom da pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., a kojim je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika to obvezuje i prvostupanjski sud, te prvostupanjski sud nije niti trebao posebno obrazlagati ništetnost navedenih odredbi ugovora, s obzirom na razloge ništetnosti koji su bili predmetom raspravljanja u toj odluci.

20.Nadalje, u odnosu na žalbene navode valja odgovoriti da unatoč činjenici što je u konkretnoj pravnoj stvari ugovor između stranaka izvršen, to ne sprječava tužitelja da se utvrdi ništetnost spornih odredbi. Ništetnost samih tih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni, jer on sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samoga Zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža, uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada i pravo na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.

21.Pravilno ocijenjen neosnovan istaknuti prigovor zastare od strane tuženika.

Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Takav stav je izražen u pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. Stoga, kako je pobijanom prvostupanjskom odlukom ustanovljena ništetnost odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi kao prethodno pitanje, to nije nastupila zastara prava potraživanja plaćenoga, temeljem navedene odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi.

22.U odnosu na prigovore i žalbene navode vezane za rezultate provedenog vještačenje, potrebno je odgovoriti da se radi o prigovorima pravne naravi te da je sud prvog stupnja dao jasne i prihvatljive razloge o činjenicama na kojima temelji svoj stav da su odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, slijedom čega pravilno prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, budući je izrađen od strane stručne osobe i u skladu s pravilima struke.

23.Što se tiče odluke o troškovima parničnog postupka ista je pravilna i zakonita u osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP) te visini odmjerenih troškova, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

24.Slijedom svega iznesenoga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u t. I izreke ove presude.

25.Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP je u t. II izreke ove presude odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 14. lipnja 2021.

Sutkinja

Vlasta Mrzljak, v.r.