Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 27 Gž R-1128/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Niki Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice T. N. /OIB … / iz Z., zastupane po punomoćnicima M. P. i Z. V., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu V. i p. j.t.d. iz Z., protiv tuženika K. za d. b. Z. /OIB ./, Z.. i umješača na strani tuženika Republike Hrvatske /OIB… /, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika i umješača protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4722/2018-91 od 31. ožujka 2021., dana 14. lipnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao djelomično neosnovane žalbe tuženika i umješača i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4722/2018-91 od 31. ožujka 202. u stavku I. izreke i u dijelu stavka II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 15.750,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 4722/2018-91 od 31. ožujka 2021. u dijelu stavka II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 15.750,00 kn do iznosa od 17.312,50 kn (za iznos od 1.562,50 kn) s pripadajućom zateznom kamatom i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 15.750,00 kn do iznosa od 17.312,50 kn (za iznos od 1.562,50 kn) s pripadajućom zateznom kamatom.

III. Odbija se zahtjev umješača za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 18.873,28 kn na ime razlike manje isplaćenih plaća, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose te razlike od njihovog dospijeća do isplate (stavak I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 17.312,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2021. do isplate, sve po stopi pobliže određenoj kao u izreci (stavak II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a/) predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Protiv prvostupanjske presude žali se umješač iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu uvećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada za svaki sat kada je tužiteljica radila u otežanim uvjetima rada, kao i uvećanja plaće po osnovi odgovornosti za svaki sat kada je tužiteljica imala odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, zahtjev za isplatu neisplaćene razlike plaće po osnovi neisplaćenih prekovremenih sati odrađenih na neradne dane, državne blagdane i praznike te posljedično tome i zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, koja se utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, sve to za razdoblje od kolovoza 2013. do zaključno s listopadom 2018.

7. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje umješač, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

8. Odredbom čl. 83. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11 i 73/13, dalje ZR/09), odnosno čl. 91. st. 3. ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, dalje: ZR/14) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

9. Odredbom čl. 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14 propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

10. Odredbom čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13, dalje: KU/13) odnosno čl. 45. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/18, dalje: KU/18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a stavkom 2. istog čl. da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća.

11. Odredbom čl. 51. st. 1. KU/13 odnosno čl. 49. st. 1. KU/18 propisano je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

12. Odredbom čl. 57. st. 1. KU/13 odnosno čl. 55. st. 1. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. U konkretnom slučaju, tužiteljici kao zdravstvenom radniku, taj dodatak iznosi 20% uvećanja osnovne plaće.

13. Odredbom čl. 59. KU/13 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, s time da je čl. 59. Dodatka I KU ("Narodne novine" br. 96/15), a koji je stupio na snagu 1. listopada 2015. godine, navedeni dodatak propisan u iznosu od 12%, kao i u čl. 57. KU/18.

14. Odredbom čl. 36. st. 2. KU/13 odnosno čl. 34. st. 2. KU/18 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

15. Odredbom čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12, dalje: TKU/12) odnosno čl. 50. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 128/17, dalje: TKU/17), a koji se u utuženom periodu također primjenjuju na tužitelja, plaća radnika je definirana na isti način kao i u KU/13 odnosno KU/18.

16. U odnosu na odlučne činjenice iz stanja spisa proizlazi:

-da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, a što je razvidno iz platnih lista dostavljenih u spis, iz kojih je ujedno vidljivo da je tužiteljica ostvarila određeni broj prekovremenih sati te joj je rad bio organiziran, između ostaloga, u smjenama, dvokratno, noću vikendima, subotom, nedjeljom, blagdanom i prekovremeno;

-da između stranaka nije sporan matematički izračun visine tužbenog zahtjeva (prigovori tuženika i umješača su bili isključivo pravne naravi), sve temeljem provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću zaposlenom u Ručević vještačenja d.o.o., iz kojeg proizlazi da visina potraživanja tužiteljice po osnovi prekovremenog rada iznosi 3.021,54 kn (redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana /bez blagdana, subota i nedjelja/ u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno/), po osnovni dodatka za posebne uvjete rada obračunatog na sve efektivno odrađene sate iznosi i po osnovi dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunatog na sve efektivno odrađene sate iznosi 13.113,07 kn, dok manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznosi 2.738,67 kn, odnosno ukupno 18.873,28 kn.

17. Suprotno žalbenim navodima pravilno je odlučio sud prvog stupnja kada je usvojio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 18.873,28 kn, budući da tužiteljici pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat, kada je radila u otežanim uvjetima rada pa tako i za sve odrađene prekovremene sate (čl. 57. KU/13 odnosno čl. 55. KU/18), kao i uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, za efektivno odrađene sate (čl. 59. KU/13 i Dodatka I KU-a /"Narodne novine" br. 96/15/ odnosno čl. 57. KU/18), s time da niti iz jedne odredbe KU-a ne proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće po osnovi otežanih uvjeta rada, kao i po osnovi odgovornosti za život i zdravlje pacijenata međusobno isključuju, radi čega su žalbeni navodi o suprotnome bez činjeničnog i pravnog uporišta i kao takvi nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude, kao što nemaju pravno uporište niti žalbeni navodi koji se odnose na zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, budući da iz istih ne proizlazi da tužiteljica ne bi imala pravo na dodatke za sve efektivno odrađene sate rada.

18. U odnosu na žalbene navode valja nadalje navesti da je mjesečni fond radnih sati za sve (ne)zdravstvene radnike jedinstven, a sukladno čl. 58. st. 9. KU/13, odnosno čl. 49. st. 10. KU/18, dobije se na način da se broj radnih dana pomnoži s osam sati.

19. Budući da je nesporno da je tuženik u konkretnom slučaju prekovremene sate utvrđivao na bazi mjesečnog broja sati, a ne mjesečnog fonda radnih sati (suprotno odredbi čl. 58. st. 9. KU/13 i čl. 49. st. 10. KU/18), tuženik tužiteljici nije obračunao i platio utužene prekovremene sate ukoliko je radila na blagdane, odnosno državne praznike, koji padaju na radni dan u mjesecu u kojem su ostvareni prekovremeni sati te je na taj način došlo do razlike u plaći te naknadi plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora (čl. 81. ZR/14, čl. 36. KU/13 i čl. 34. st. 2. KU/18) u dosuđenom iznosu.

20. Valja još dodati da Zaključak br. 153. nije bitno promijenio način izračuna mjesečnog fonda radnih sati od prethodnog Zaključka br. 148, iako drugačije definira mjesečni fond radnih sati.

21. Naime, način formiranja mjesečnog fonda radnih sati je na bazi 40-satnog radnog tjedna, odnosno mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, pri čemu broj radnih sati mora biti jednak za sve radnike, neovisno rade li u jednakom rasporedu vremena na bazi 40-satnog tjedna ili u nejednakom radnom vremenu.

22. U tom smislu tuženik zanemaruje činjenicu da ne obračunava plaću na osnovu mjesečnog fonda radnih sati, već mjesečnog fonda sati, a što je vidljivo iz evidencije rada.

23. Navedeno ima za posljedicu da će radnici koji rade na bazi 40-satnog radnog tjedna, u slučaju da blagdan pada od ponedjeljka do petka, imati plaćeni neradni dan te će ostvariti mjesečni fond sati iako nisu radili na blagdan. S druge strane, radnici koji rade u nejednakom rasporedu će imati obvezu ostvariti isti mjesečni fond sati, unatoč tome što će raditi na blagdan koji se za radnike na bazi 40-satnog radnog tjedna smatra neradnim danom.

24. Zbog takvog obračuna mjesečnog fonda sati, radnici koji rade u nejednakom rasporedu, odnosno smjenama, su stavljeni u nepovoljan položaj u odnosu na primjenu odredbi čl. 58. st. 9. KU/13 i čl. 49. st. 10. KU/18, jer moraju odraditi više radnih sati (ako se radi o mjesecu u kojem neradni dan pada od ponedjeljka do petka) od onih radnika koji rade u rasporedu na bazi 40-satnog radnog tjedna.

25. Osim toga, Zaključak 153. i 148. Zajedničkog povjerenstva nisu u opreci te suštinski jednako reguliraju pitanje izračuna mjesečnog fonda radnih sati. Naime, iako Zaključak br. 153. definira fond radnih sati kao umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) s 8 sati, ispuštajući iz izračuna dane blagdana ili neradne dane, u taj fond sati se ne mogu ubrajati kao radni dani blagdani ili državni praznici, jer to nisu radni dani u smislu odredbe čl. 1. st. 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11).

26. Kako oba Zaključka određuju da broj radnih sati mora biti jednak za sve radnike, neovisno rade li u jednakom ili nejednakom rasporedu, a Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne može drugačije definirati (ne)radne dane od Zakona o blagdanima i spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, to je tužiteljici valjalo priznati rad na blagdan kao prekovremeni rad pod uvjetom da pada na dan od ponedjeljka do petka i da prelazi mjesečni fond radnih sati.

27. Međutim, pravilnom primjenom Tbr. 9/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15/), tužiteljici je na ime troška zastupanja na ročištu 13. svibnja 2019. valjalo priznati 50 bodova (umjesto 100 bodova) te za sastav podneska od 29. ožujka 2019. po Tbr. 8/3 25 bodova (umjesto 100 bodova), s time da je tužiteljici pravilno priznat trošak sastava podnesaka od 3. prosinca 2020., 13. svibnja 2019. i 11. studenoga 2019., jer se radi o obrazloženim podnescima, koji su bili potrebni za vođenje parnice (Tbr. 8/1 i čl. 155. st. 1. ZPP-a), kao što je pravilno priznat i trošak pristupa na ročište za objavu presude (Tbr. 9/3 i čl. 155. st. 1. ZPP-a), jer je punomoćnik tužiteljice na isto pristupio pa je i taj trošak bio potreban za vođenje parnice, tako da je zaključno trošak tužiteljici valjalo umanjiti za iznos od 1.562,50 kn.

28. Odbijen je zahtjev umješača za naknadu troška žalbenog postupka, budući da je sa žalbom uspio jedino u dijelu odluke o parničnom trošku, koji predstavlja sporedno potraživanje (čl. 154. st. 1. i čl. 35. ZPP-a).

29. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I., čl. 373. toč. 3. ZPP-a za stavak II. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak III.).

U Zagrebu 14. lipnja 2021.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović, v.r.