REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 102 Povrv-8774/2015-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivani Požar, a po prijedlogu sudske savjetnice Atine Nađ, u pravnoj stvari tužitelja, Z. h. d.o.o. Podružnica Z., Z., OIB: … zastupanog po punomoćniku L. M., odvjetniku u O. d. Ž. & p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika S. Lj. D. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. T. D., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. travnja 2021., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetnika B. J. i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, 11. lipnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-718/2015 od 1. travnja 2015. kojim se nalaže tuženiku S. Lj. D. isplatiti tužitelju Z. h. d.o.o. Podružnica Z., iznos od 500,00 kn (slovima: petstotinakuna i nulalipa) sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 1. listopada 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 dana.

II Nalaže se tuženiku S. Lj. D. naknaditi tužitelju Z. h. d.o.o. Podružnica Z., trošak parničnog postupka u iznosu od 800,00 kn sa zateznim kamatama tekućima od 11. lipnja 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine

dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Vesna Pučar iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-718/2015 od 1. travnja 2014. na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, broj: 2465 od 31. ožujka 2015. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 1. listopada 2014. sve do isplate.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor u kojem osporava osnov i visinu dugovanja. Prigovara vjerodostojnosti izvatka iz poslovnih knjiga broj … te ističe da naredba broj … nije dokaz postojanja obveznopravnog odnosa između tužitelja i tuženika. Ujedno navodi da tuženik ne stoji u obveznopravnom odnosu s tužiteljem niti je koristio usluge tužitelja, niti je obvezan na temelju pravila o izvanugovornoj odgovornosti. Navodi da u vrijeme nastanka računa nije bio u Republici Hrvatskoj niti je imao vlast nad vozilom te da shodno tome tuženik kao vlasnik vozila nije odgovoran, a da mu korisnik vozila nije poznat.

3. Slijedom navedenog prigovora, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv- 8774/15-2 od 10. kolovoza 2015. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tuženik je protiv rješenja ovog suda poslovni broj Povrv-8774/15-2 od 10. kolovoza 2015. podnio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je osporeno rješenje doneseno po prijedlogu za ovrhu koji se temelji na izvodu iz poslovnih knjiga broj … – vjerodostojna isprava, a koji nije sastavljen po Zakonu o računovodstvu, obzirom isti nije potpisan niti opečaćen već je na isti stavljen faksimil ili fotokopija potpisa i pečata.

5. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 20 Gž Ovr-2953/18-2 odbijena je žalba tuženika i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zagrebu, s obrazloženjem da Izvadak iz poslovnih knjiga broj 2465 sadrži sve podatke propisane odredbom čl. 6. tada važećeg Zakona o računovostvu.

6. Tužitelj podneskom od 5. prosinca 2019. pojašnjava da je predmetno vozilo bilo zaustavljeno ili parkirano na nogostupu zbog čega je tužiteljevo specijalno vozilo „pauk“ došlo na mjesto gdje je nepropisno parkirano vozilo te izvršilo radnju premještanja tuženikova vozila na deponij, a cijena koje radnje iznosi 500,00 kn sukladno čl. 1. toč. 1. Zaključka o povjeravanju poslova uklanjanja i premještanja vozila po naredbi komunalnih redata. Ističe da troškove premještanja vozila snosi vlasnik, a da iz potvrde MUP-a od 21. studenog 2019. nesporno proizlazi da je to upravo tuženik. U odnosu na prigovor tuženika da nije bio s tužiteljem u ugovornom odnosu ističe da je Ustavni sud pod poslovnim brojem, U-II/355/07 od 10. prosinca 2008. zauzeo stav u kojem navodi kako Ugovor o korištenju parkirališnog mjesta ima pravna obilježja adhezijskog ugovora tipskog ili formularnog karaktera čije opće uvjete propisuje javna vlast, te se smatra da su objavom općeg akta u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave ujedno objavljeni i opći uvjeti ugovora o korištenju parkirališta, a time obvezuju ugovornu stranu jer su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja Ugovora. Slijedom navedenog predlaže u cijelosti održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi uz naknadu troškova parničnog postupka.

7. Podneskom od 7. siječnja 2020. tuženik je predložio spajanje predmeta Povrv- 3075/16 te predmeta oznake Povrv-7655/17, a u kojem je određeno ročište za objavu presude za dan 14. siječnja 2020. Ujedno predlaže i pribavu podataka o maturalnom putovanju, ljeto 2014., na kojem je sudjelovao tuženik te pribavu podataka o turističkoj agenciji organizatora putovanja, a radi dokazivanja da tuženik u vrijeme počinjenja prekršaja nije bio u Republici Hrvatskoj. Nadalje navodi da zakon ne zabranjuje parkiranje odnosno zaustavljanje vozila na nogostupu već određuje uvjete za takvo postupanje. Ističe da je osnovni uvjet da je između ruba vozila parkiranog na nogostupu i zida, odnosno ruba nogostupa udaljenog od prometnice, manje od 1 metra. Tek tada će se tako parkirano vozilo premjestiti, a što u konkretnom slučaju nije tako jer je između ruba vozila tuženika parkiranog na nogostupu i ruba nogostupa udaljenog od prometnog traka bilo više od jednog metra.

8. U tijeku postupka sud je pregledao izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 3 i 32 spisa), analitičku karticu (list 33 spisa), specifikaciju izdanih zapisnika za premještanje vozila (list 34 spisa), zapisnik broj … za preuzimanje vozila

ZG-… (list 35 spisa), nalog za premještanje vozila (list 26 spisa), MUP podatke (list 37 spisa), fotodokumentaciju (list 38-43 spisa), pravilnik o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila (list 44-47 spisa) zaključak o visini troškova premještanja vozila (list 48 spisa),dopis MUP- a od 11. prosinca 2008. (list 50 spisa), zaključak o povjeravanju poslova uklanjanja i premještanja vozila po naredbi komunalnih redara (list 51 spisa), sudsku praksu (list 52-62, 79-81, 93-95 spisa) i korespondenciju stranaka u vidu prigovora na račune i odgovore (list 75-86 spisa).

9. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu troškova premještanja vozila, registarskih oznaka ZG-…, nepropisno zaustavljenog ili parkiranog na nogostupu u Č., 26. kolovoza 2014.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj izvršio uslugu odvoza vozila, niti da je tuženik vlasnik vozila registarskih oznaka ZG-...

12. Sporna je pasivna legitimacija s obzirom na istaknuti prigovor tuženika da predmetnog dana nije on upravljao vozilom te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

13. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i specifikaciju izdanih zapisnika za premještanje vozila sud je utvrdio da je kao obveznik plaćanja usluge premještanja osobnog automobila do 1500 kg mase zaveden tuženik, da se radi o vozilu registarskih oznaka ZG-…, da je usluga obavljena 26. kolovoza 2014. u 10:16 u Č., da je račun iznad na iznos od 500,00 kn te da isti nije plaćen. 14. Uvidom u nalog za premještaj utvrđeno je da je vozilo bilo zaustavljeno ili parkirano na nogostupu, a što potvrđuje i fotodokumentacija s lista 38-43 spisa.

15. Uvidom u prigovor na račun broj … od 26. rujna 2014. sud je utvrdio da je tuženik 24. rujna 2014. podnio prigovor tužitelju na predmetni račun u kojem je iznio navode koje ističe i tijekom ovog postupka. Na navedeni prigovor tužitelj je odgovorio da prigovor nije u mogućnosti uvažiti pozivajući se na odredbu čl. 84 i 86. Zakona o sigurnosti na cestama .

16. U odnosu na prigovor tuženika da isti nije upravljao vozilom predmetnog dana pa nije niti dužan snositi troškove premještanja vozila valja navesti kako slijedi.

17. Odredbom čl. 84. st. 1. toč. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br.: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 dalje u tekstu: ZSPC) propisano je da će policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na mjestu na nogostupu ako pješak prilikom kretanja mora zbog vozila silaziti na kolnik ili drugu površinu.

18. Članak 86. ZSPC određuje da troškove premještaja u slučaju iz čl. 84. toga zakona snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila.

19. Naredba za premještaj vozila je javna isprava jer ju je izdalo tijelo u granicama svoje nadležnosti (prometni redar Grada Zagreba, temeljem čl. 84. st. 1. ZSPC-a) u obavljanju javnog ovlaštenja koje mu je povjereno zakonom te u dokaznom smislu, temeljem odredbe čl. 230. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst - 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP) dokazuje istinitost onoga što se u njoj navodi. Dakle, u ovom slučaju dokazuje činjenicu da je vozilo gore navedene registarske oznake, gore navedenog dana, bilo parkirano tj. zaustavljeno na nogostupu i da bi pješak prilikom kretanja morao zbog vozila silaziti na kolnik ili drugu površinu.

20. Sud nije prihvatio navod tuženika da se sa fotografija vidi da je od ruba auta do ruba nogostupa udaljenog od prometnice više od 1 metar, naime, upravo suprotno navodima tuženika, iz dostavljene fotodokumentacije (posebno fotografije 1 s lista 38 spisa) razvidno je da od ruba auta do ruba nogostupa nije ostavljen dovoljan prostor da bi pješak neometano mogao proći (naročito dječjim ili invalidskim kolicima) bez da prilikom kretanja mora zbog vozila silaziti na kolnik ili drugu površinu.

21. Kako tuženik tijekom postupka niti ne spori da je vlasnik predmetnog vozila, a isto je sud dodatno utvrdio i uvidom u MUP podatke s lista 37 spisa, tuženik je kao vlasnik vozila temeljem čl. 86. ZSPC, obveznik plaćanja predmetnog troška premještaja nepropisno parkiranog vozila.

22. Slijedom navedenog, činjenica da je treća osoba upravljala vozilom i preuzela vozilo od tužitelja, a što nedvojbeno proizlazi iz specifikacije izdanih zapisnika za premještanje vozila (list 34 spisa) nije od utjecaja za ovaj postupak jer je tuženik kao vlasnik vozila osobno odgovoran za nastanak obveza koje proizlaze po osnovi vlasništva nad vozilom.

23. Sud je odbio kao nepotrebne dokazne prijedloge tuženika o pribavi podataka o maturalnom putovanju i podataka o turističkoj agenciji organizatora putovanja, a koje dokaze je tuženik predložio radi utvrđenja da tuženik predmetnog dana nije bio u Republici Hrvatskoj, a stoga ni upravljao vozilom. Naime, navedeno nije relevantno za ovaj spor, budući da iz zakonskih odredbi proizlazi da je vlasnik vozila obveznik plaćanja troška premještanja nepropisno parkiranog vozila, a kako je to gore obrazloženo.

24. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika da se spoje predmeti ovog suda Povrv-3075/16 i Povrv-7655/17 budući da prema ocjeni ovog suda navedeno ne bi doprinijelo ekonomičnosti i efikasnosti postupka, posebno imajući u vidu činjenicu koju navodi i sam tuženik, da je u predmetu Povrv-7655/17, već u trenutku predlaganja spajanja predmeta, bilo određeno ročište za objavu presude.

25. U odnosu na navode tuženika kojima isti osporava vjerodostojnu ispravu - izvadak iz poslovnih knjiga, valja reći kako je uvidom u izvadak utvrđeno da su u istom naznačeni vjerovnik i dužnik te je određen predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze te da, s obzirom da se ne radi o računu već o izvatku iz poslovnih knjiga, ista isprava ne treba sadržavati upozorenje iz čl. 31. st. 3. Ovršnog zakona. Kako je u svakom slučaju povodom prigovora tuženika rješenje o ovrsi stavljeno van snage i nastavljen je postupak kao povodom prigovora protiv platnog naloga, na temelju takve isprave se niti ne provodi ovrha pa nepostojanje upozorenja nema utjecaja na predmetni postupak.

26. Slijedom navedenog, sud je nedvojbeno utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tuženika, a time i obvezu tuženika na plaćanje predmetne usluge premještanja vozila.

27. Odredbom čl. 9. ZOO (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, dalje ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, dok je odredbom čl. 342. st. 1. ZOO propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je u savjesno u svemu kako ona glasi.

28. Cijena radnje premještanja vozila u visini 500,00 kn utvrđena je, skladno čl. 86. ZSPC i uvidom u javno objavljen Zaključak o visini troškova premještanja vozila (Službeni glasnik grada Zagreba br. 19/14) kojim je propisano da je visina troškova premještanja osobnog automobila do 1500 kg mase praznog vozila 500,00 kn, a što odgovara iznosu navedenom u izvodu iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja.

29. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO. Stoga tužitelj osnovano potražuje zatezne kamate od idućeg dana od dana dospijeća pa sve do isplate sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO.

30. Stopa zateznih kamata određena je sukladno čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a („Narodne novine“, broj 78/15).

31. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14 – dalje ZPP) platni nalog je održan u cijelosti na snazi kako je to navedeno u točki I izreke presude.

32. S obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženici naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

33. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 79/19 – dalje ZPP/19) pa je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to jednokratna nagrada za cjelokupni postupak 50 bodova (Tbr.7 toč. 8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje OT), što uz važeću vrijednost jednog boda od 10,00 kn (Tbr.50 OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.42 OT) iznosi 625,00 kn. Priznat je i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 60,00 kn što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % iznosi 75,00 kn sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 8/11, 114/12) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn, što ukupno iznosi 800,00 kn.

34. Sud je našao neosnovanim trošak dostave i materijalni trošak tužitelja s obzirom da isti nisu dokumentirani niti po osnovu, niti visini. Također, nisu osnovani predvidivi troškovi ovršnog postupka jer je spis po prigovoru dostavljen ovom sudu na daljnji postupak te stoga isti nisu niti nastali.

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke presude.

U Zagrebu 11. lipnja 2021.

Sutkinja

Ivana Požar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 8 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz pristojbu na presudu

2. Pun. tuženiku

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Atina Nađ