Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž Ovr-786/2019-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S. B., Građansko-upravni odjel, protiv ovršenika L. S. iz S., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj Ovr- 830/2018 od 3. rujna 2018., 11. lipnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj Ovr-830/2018 od 3. rujna 2018.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-36/07 od 29. lipnja 2007. kojim je naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju plati iznos od 60,00 kn s PDV-om dnevno počevši od 14. rujna 2006. sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci tog rješenja, određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika na način pobliže naveden u izreci tog rješenja. Istim rješenjem ovrhovoditelju je odmjeren trošak postupka u iznosu od 5.000,00 kn.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik bez navođenja određenog zakonskog žalbenog razloga.

3. U žalbi navodi da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1632/96 naloženo tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju L. S. vrati njegov kamion u istom stanju kakav je bio u momentu oduzimanja 23. kolovoza 1995. Tvrdi da je kamion navedenog dana bio potpuno ispravan, registriran, sa ovjerenom prometnom dozvolom, registarskim pločicama i uplaćenim auto osiguranjem i cestarinom. Navodi da je tuženica odbila zahtjev tuženika da izvrši tehnički pregled vozila pa vozilo pod uvjetima nije htio preuzeti. Navodi da ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-1632/96.

4. Predlaže ovršni prijedlog odbaciti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje u okviru ovlasti propisanih odredbom čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ), a prema kojoj odredbi sud u povodu žalbe ovršenika protiv rješenja o ovrsi pazi po službenoj dužnosti na razloge iz st. 1. toč. 1., 3. i 5. tog članka OZ-a te okolnosti da li je u slučaju iz st. 1. toč. 6. istog članka ovrha određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a, a također na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede odredaba postupka kada se na njih pazi po odredbama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) te utvrdio da niti jedan od tih žalbenih razloga nije ostvaren.

7. Naime, pravomoćno i ovršno rješenje Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-36/07 od 29. lipnja 2007. kojim je određena ovršenikova obveza plaćanja iznosa od 60,00 kn s PDV-om dnevno počev od 14. rujna 2006. predstavlja valjanu ovršnu ispravu u smislu odredbe iz čl. 23. toč. 1. OZ-a. Za tražbinu iz navedene isprave nije određen poseban rok u kojem bi se po zakonu mogla tražiti ovrha te konačno pobijanim rješenjem nije određena ovrha na predmetima koji ne mogu biti predmet ovrhe u smislu odredbe čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a.

8. Nadalje, pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. u vezi s čl. 381. ZPP-a, koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena nijedna od tih povreda.

9. Konačno, nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer pobijanim rješenjem o ovrsi dozvoljena je ovrha u svemu sukladno podnesenom prijedlogu za ovrhu i u okviru sadržaja navedenog rješenja kao ovršne isprave.

10. Jednako tako, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 14. st. 4. OZ-a i odgovarajuće odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) kada je ovrhovoditelju odmjerio trošak postupka u iznosu od 5.000,00 kn.

11. U odgovoru na žalbene navode ovršenika treba reći kako se u ovom slučaju ne bi radilo o uvjetnoj obvezi kada ovršenik nije dužan ispuniti svoju obvezu dok ovrhovoditelj ne ispuni svoju (čl. 33. OZ-a), jer ovršnom ispravom ovrhovoditelju nije nametnuta nikakva obveza.

12. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

U Rijeci 11. lipnja 2021.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara