REPULIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Psp-153/18

Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. Č. iz P., OIB: …. zastupan po pun. A. B. odvj. u S., protiv tuženika pod 1 M. Č. iz Z., OIB: … i pod 2 D.

B., E. a.d.T., Š., OIB:…, radi smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave održane dana05. svibnja 2021. god., u prisustvu tužitelja sa pun. A. B. odvj. u S., i tuženika pod 1, dana 11. lipnja 2021. godine,

r i j e š i o  j e :

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"-Utvrđuje se da su tuženici pod 1 i pod 2 zasmetali tužitelja u posljednjem mirnom suposjedu bunara (tzv. "čatrnje") koji se nalazi na nekretnini označenoj kao broj zemljišta (kat.čestice) 1725 i 1723/5, K.O. Ž.-Z. (zaseok Č.-

Ž.) i u posljednjem mirnom posjedu pomoćnog objekta-kućice (WC-a) koja se nalazi na nekretnini označenoj kao broj zemljišta (kat.čestica) 1725, K.O. Ž.- Z., time što su dana 26.07.2018. god., a za što je tužitelj saznao dana 28.07.2018.god., presjekli i uklonili cijev za odvodnju vode sa usisnom košarom i sa zaštitnom cijevi, koja se nalazila u bunaru (tzv. "čatrnji"), i mjesto na kojem je cijev ulazila u bunar zatvorili poliuretanskom pjenom, te su presjekli i uklonili dio cijevi (sa zaštitnom cijevi) koja je ukopana u zemlju odvodila vodu iz bunara (tzv. "čatrnje"), od mjesta sada zatvorenog poliuretanskom pjenom, istočno prema pomoćnom objektu- kućici (WC-u) tužitelja, sve na nekretnini označenoj kao broj zemljišta (kat.čestice) 1725, K.O Ž.-Z., čime su onemogućili opskrbu vodom pomoćnog objekta-kućice (WC-a) tužitelja, te se nalaže tuženicima pod 1 i pod 2 da u roku od 8 dana po pravomoćnosti ovog rješenja i pod prijetnjom ovrhe uspostave ranije posjedovno stanje na način da uklone poliuretansku pjenu sa mjesta na kojem je cijev ulazila u bunar (tzv. "čatrnju") na nekretnini označenoj kao broj zemljišta (kat.čestice) 1725, K.O. Ž.-Z., te da postave cijev za vodu sa usisnom košarom i zaštitnom cijevi u bunar (tzv."čatrnju") kao i da postave cijev za vodu sa zaštitnom cijevi izvan bunara, na način da je ukopaju putem koji ide ispred postojećeg potpornog zida istočno prema pomoćnom objektu-kućici (WC-u) tužitelja na nekretnini označenoj kao broj zemljišta (kat.čestice) 1725, K.O. Ž.-Z. i omoguće tužitelju odvod vode u pomoćni objekt-kućicu (WC), u protivnom je to ovlašten učiniti tužitelj na trošak tuženika pod 1 i pod 2, te se tuženicima pod 1 i pod 2 ujedno zabranjuje svako takvo i slično smetanje posjeda tužitelja ubuduće.

-Dužni su tuženici pod 1 i pod 2 solidarno u roku od 8 dana po pravomoćnosti rješenja nadoknaditi tužitelju troškove postupka sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena."

Obrazloženje

Tužitelj je dana 25. kolovoza 2018.god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika pod 1 i pod 2, u kojoj navodi da je posljednji mirni suposjednik bunara (tzv."čatrnje") koji se najvećim dijelom nalazi na nekretnini označenoj kao broj zemljišta (kat.čestice) 1725, K.O. Ž.-Z., a manjim dijelom na nekretnini označenoj kao broj zemljišta (kat.čestice) 1723/5, K.O. Ž.-Z. (zaseok

Č.-Ž.). Na Skici lica mjesta br. 1-Temetska skica od 20. kolovoza 2017.god., sačinjenoj od strane ovlaštenog inženjera geodezije Z. R.,

G. d.o.o. S., bunar (tzv. "čatrnja") prikazan je kao lik A, površine 15 m2.

Tužitelj je ujedno i zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine opisane kao broj zemljišta (kat.čestice) 1725, Z.U. 1531, K.O. Ž.-Z. za 79/80 dijela prava vlasništva.

Navodi da je vodu iz bunara (tzv."čatrnje") opisanog u toč. 1, crpio više od trideset godina i u tome je oduvijek bio neometan od bilo koga.

Na čestici označenoj kao broj zemljišta (kat.čestice) 1725, K.O. Ž.- Z., istočno od bunara (tzv."čatrnje") nalazi se natkriveni pomoćni objekt tužitelja-kućica (WC) koji je u isključivom vlasništvu i posjedu tužitelja, a za potrebe kojeg se koristi voda iz bunara opisanog u toč. 1 tužbe. Osim za sanitarne potrebe tužitelj vodu koristi i za zalijevanje cvijeća.

Dana 28.srpnja 2018.god., dolaskom u zaseok Č.-Ž., utvrdio je da je presječena i dijelom uklonjena cijev kojom je tužitelj preko čestice 1725 dovodio vodu iz bunara (tzv."čatrnje") do pomoćnog objekta-kućice (WC-a) u svom vlasništvu i posjedu. Cijev sa usisnom košarom je izvučena iz bunara u dužini od cca. 3 m, a mjesto gdje je cijev ulazila u bunar (tzv."čatrnju") ispunjeno je poliuretanskom pjenom (pur pjenom). Osim toga, uklonjen je i dio cijevi koji je bio van bunara, ukopan u zemlju i polazio je od bunara (mjesta koje je sada ispunjeno pur pjenom) ispred postojećeg zida na čestici oznake 1725, u smjeru istoka prema pomoćnom objektu- kućici (WC-u) tužitelja, u dužini od cca. 4 m. Vodovodna cijev je bila obložena zaštitnom cijevi i obje su presječene i uklonjene.

Opisanim postupanjem tužitelj je onemogućen u svom posljednjem mirnom suposjedu bunara (tzv."čatrnje") i posjedu pomoćnog objekta-kućice (WC-a ) u koji je spriječen dovod vode.

Prema informaciji koju je tužitelj dobio od susjeda iz zaseoka Č.-Ž.,

tuženik pod 1, inače brat tužitelja, i tuženik pod 2, zet tuženika pod 1, dana 26.srpnja 2018.god., bili su u zaseoku Č.-Ž., te su počinili predmetno smetanje posjeda. Tuženik pod 1 u zaseoku Č. također ima kuću te je zajedno sa tužiteljem crpio vodu iz predmetnog bunara (tzv."čatrnje"). Tuženik pod 2 je postupao po nalogu i u korist tuženika pod 1.

U prilog činjenici da su upravo tuženici pod 1 i pod 2 počinili smetanje posjeda tužitelja, govori i e-mail koji je tuženik pod 1, dana 09.travnja 2018.god., uputio K. Č., sinu tužitelja, a u kojem tuženik pod 1 navodi da će iskopati cijev koja je odvodila vodu iz bunara do tužiteljevog pomoćnog objekta-kućice (WC-a).

Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese odluku pobliže opisanu u izreci rješenja.

U odgovoru na tužbu od 02.siječnja 2019.god., tuženik pod 1 navodi da u ovom predmetu uopće nije riječ o njegovom smetanju tužiteljevog posjeda, već obratno, riječ je o smetanju njegovog posjeda od strane tužitelja. Navodi da nije tužio svoga brata, već je zaštitu svog posjeda ostvario dopuštenom samopomoći, i to tek nakon što je on odbio ponuđeni kompromis, njegov brat je tužio njega. Međutim, svoju tužbu nije potkrijepio i valjanim dokazima. Tako tvrdnju da je on suposjednik bunara, (tzv."čatrnje") ničim nije dokazao, jer priložena Tematska slika ovlaštenog geodeta to ne dokazuje. Također, nije podastrt nikakav dokaz za tvrdnju da je tužitelj vodu iz bunara (tzv."čatrnje") crpio više od trideset godina. Jedino što je ovom tužbom tužitelj dokazao jest činjenica da je cijev koju je on iskopao iz svoje čatrnje i sa svog zemljišta, ugradio upravo tužitelj, što je sve do sad poricao, a što se vidi iz e- pisama priloženih ovom odgovoru (e-pisma od 10.siječnja i 18.veljače 2018.god.), samo što tu cijev nije ugradio pred više od trideset godina, kako se to bez dokaza želi sugerirati, već 2018.godine, preciznije u razdoblju od 30.prosinca 2017.god., do 24. srpnja 2018.godine.

Navodi da tužitelj također nema valjanog dokaza za informaciju koju je dobio od neimenovanog susjeda, prema kojoj su on i njegov zet dana 26. srpnje 2018.god., bili u zaseoku Č.-Ž., te počinili predmetno smetanje posjeda. On i ne poriče da se je poslužio dopuštenom samopomoći u zaštiti svog posjeda, ali poriče da je bilo što počinio njegov zet. Međutim, to nije učinio 26. srpnja 2018.god., već 24. srpnja 2018.god., što dokazuje fotografijama u privitku snimljenim toga dana (foto 3 i foto 4), a što može potvrditi i njegov brat J. koji je tada boravio u svojoj kući u zaseoku Č., kod kojeg je navratio i ispripovijedao mu što se toga dana zbilo. Ovo navodi istine radi, ali i na sugestiju svojih prijatelja pravnika koji upozoravaju na moguću nepravovremenost tužbe, zbog čega je tužitelj svjesno postdatirao počinjenje navodnog smetanja posjeda i time doveo sud u zabludu, no to ostavlja sudu da meritorno presudi.

Nije istina da je tužitelj bilo kakav, pa tako ni posljednji ni mirni suposjednik čatrnje (betonske cisterne u koju se skuplja kišnica s krova njegove kuće na koju se čatrnja naslanja, a ne nikakvog bunara kako piše u tužbi). Naprotiv, istina je da je on isključivi vlasnik i posjednik predmetne čatrnje, i to od 07.kolovoza 1997.god., kada su njih tri brata, J., M. i on, potpisali Sporazum o diobi nekretnina, a kopiju kojega dostavlja u privitku. Naime, tim je Sporazumom u njegovu isključivu vlasnost pripala "pojata s čatrnjom", dakle zgrada koja je na skici br. 1 prikazana kao osjenčana površina, većim dijelom na kat.čest. 182/1 i 182/2, s betonskom cisternom prikazanom na istoj skici kao lik A, i s pripadajućim okolišem, koji se prostire na kat. čest. 1724 i na zapadnoj polovici kat.čest. 1725. Njemu je također pripala "stara kuća" izgrađena na kat.čest. 211/2, te "zidina" (kat.čest.184) unutar koje je vanjski WC i septička jama. Njegovom bratu M. je pripala "nova kuća" izgrađena na kat.čest. 211/3, koja se naslanja na njegovu "staru kuću", te "čatrnju ispred kuće" i Č. k..

Potpisani Sporazum su sva trojica braće poštivali proteklih 20 godina, te su u skladu s njim i obnavljali svoje kuće i okućnice, a čime su konzumirali Sporazum. Da je tome tako može posvjedočiti i njihov brat J., a vjeruje da ni brat M. to neće zanijekati. Uostalom, svaki od njih trojice plaća razne pristojbe za kuće koje su im Sporazumom pripale, pa kao jedan od dokaza za to prilaže rješenje za vodnu naknadu za njegovu "pojatu", koja nosi kućni broj 37. No, postoji još niz drugih dokaza koji potvrđuju da su Sporazum od samog potpisivanja provodili, a ovdje će navesti neke radnje koje dokazuju da se brat M. svjesno isključio iz posjeda predmetne čatrnje, te da je on postao njezin isključivi vlasnik i posjednik. Tako je već 1999.god., brat M. premjestio hidrofor (pumpu), kojim se opskrbljivalo "novu kuću" vodom iz "čatrnje ispred kuće", iz njegove konobe koje je u sklopu "stare kuće", u svoju konobu koja je u sastavu tzv. Č. k. kako bi on mogao svoju konobu preurediti za dnevni boravak i blagovaonicu. Godine 1999./2000. on je konobu i preuredio, a pod solarom je napravio kuhinju, te je u pojati instalirao hidrofor kojim je iz predmetne čatrnje dopremao vodu u novouređeni boravak i blagovaonicu. Nisu li se ovim radnjama njegov brat M. i on, i de facto izvlastili i isključili iz posjeda čatrnja koje im Sporazumom nisu pripale, i to on one "ispred kuće", a tužitelj one uz njegovu pojatu, dakle čatrnje koja je predmet ovog sudskog spora. U protivnom bi on valjda zadržao postojeći hidrofor i vodovodne instalacije u svojoj konobi, i vodu crpio iz "čatrnje ispred kuće", a ne bi instalirao novi hidrofor i gradio 50-60 m novog vodovoda da bi crpio vodu iz čatrnje uz svoju pojatu. Isto tako bi njegov brat M. mogao svoj hidrofor priključiti na čatrnju uz njegovu pojatu, a ne na onu "ispred kuće", pa bi danas mogao reći da je vodu iz bunara (tzv."čatrnje") crpio više od dvadeset godina, ali ne i više od trideset godina kako lažno tvrdi u tužbi.

Godine 2003. on je u dvorištu pojate uz samu čatrnju sagradio natkriveni komin sa sudoperom, do kojeg je također doveo vodu iz čatrnje, s pomoću već instaliranog hirofora u pojati. To je prikazano na spomenutoj skici br. 1 kao mala pravokutna površina zapadno od čatrnje, a južno od čatrnje su prikazane skale koje su prethodno bile na mjestu komina. Sve se to vidi na fotografijama priloženim tužbi. Na gornjoj lijevoj i donjoj lijevoj fotografiji se vidi krov komina s dimnjakom, pokrov čatrnje s "bucalom", tj. otvorom kroz koji se kala vodu sićem, ugao njegove kuće (bivše pojate) s olukom za skupljanje kišnice, te ručna pumpa kojom se nekoć pumpalo vodu u korito za pojenje goveda, koje se nalazilo na mjestu sadašnjih skala.

Godine 2006./2007. pojatu je preuredio u stambeni prostor, pa od tada i nju opskrbljuje vodom iz predmetne čatrnje s pomoću već ugrađenog hidrofora. Godine 2011. izgrađen je mjesni vodovod, pa je sav svoj vodovodni sustav priključio na njega, kako bi mogao alternativno koristiti bilo kišnicu iz čatrnje, bilo vodu iz vodovoda. Istinitost gore navedenog mogu posvjedočiti svi majstori koji su mu radove izvodili, a kao glavnog svjedoka navodi glavnog izvođača i nadzornika radova S. D., koji živi u zaseoku Č., te koji i inače nadzire njegovo imanje u

Č..

Cijelo to vrijeme brat M. nije posjedovao predmetnu čatrnju, a za to nije imao ni potrebe, budući da je neometano posjedovao čatrnju ispred kuće koja mu je Sporazumom pripala. i iz nje vodom opskrbljivao svoju kuću. Da je predmetna čatrnja u njegovom isključivom posjedu može posvjedočiti i njegova prva susjeda s kućnog broja 38, ali riječ je o starijoj gospođi (86 godina), pa ne zna hoće li se ona moći odazvati pozivu suda. Stoga za svjedoka predlaže drugog susjeda P. Č., pok. Nire, kojem je u nekoliko navrata dao na korištenje vodu iz predmetne čatrnje za zalijevanje njegova vrta preko puta njegove "pojate",a da pri tom nije trebao tražiti suglasnost njegovog brata M., niti je brat M. zbog toga ikad prosvjedovao, a bio je svjedokom tih zbivanja.

Istina je da je tužitelj većinski zemljišnoknjižni vlasnik kat.čest. 1725, ali to je postao tek poslije 2010.god., kupnjom zemljišta na istočnoj polovici te čestice, kojem je zapadna granica upravo tamo gdje mu se nalazi "natkriveni pomoćni objekt", kojeg navodi u tužbi, a koji se zajedno sa pregradnim zidom dobro vidi na desnoj gornjoj fotografiji priloženoj tužbi. Zapadna polovica te čestice na kojoj je osim njegove čatrnje i mali betonskim zidom ograđeni vrt, te zatrpana bivša klačarda, što se sve vidi na desnoj donjoj fotografiji priloženoj tužbi, oduvijek je bila u posjedu njihovih predaka, a danas je u njegovom posjedu. Posjednici istočne polovice su imali pravo prolaza preko zapadne polovice, čemu su služila posebna vrata, vidljiva na lijevoj strani spomenute desne donje fotografije, a to pravo ni danas nitko ne niječe njegovom bratu M.. Sve ovo može posvjedočiti i prodavateljica rečenog zemljišta I. Č. ud. M. rođ. S., a svjedok može biti i njegov drugi brat J.. Isto tako, sve ovo zna i njegov brat M., pa znajući za neažurnost zemljišnih knjiga, nije jasno zašto uopće u tužbi navodi podatak o zemljišnoknjižnom vlasništvu, osim možda da pojača dojam o svom pravu na njegovu čatrnju. Uostalom, i njegova čatrnja je na kat.čest. (211/4) kojoj nisu zemljišnoknjižni vlasnici njihovi preci, nego neki drugi pokojnici na koje je bila upisana i njegova kuća (kat.čest. 211/3), a što je on nedavno sudskim postupkom bez protivljenja njih kao braće, sukladno toč. 4 Sporazuma, uspio prepisati na sebe kao jedinog vlasnika.

Nije istina da je tužitelj crpio vodu iz predmetne čatrnje više od trideset godina. Naprotiv, istina je da on nije nikad crpio vodu iz predmetne čatrnje. Prije trideset godina njihova je majka bila živa i zdrava, i ona je bila u posjedu svih njihovih nekretnina, pa tako i obiju čatrnja, koje je koristila za vodoopskrbu kuće, odnosno za napoj blaga. Tada, a i slijedećih dvadeset i pet godina, njegov brat M. je živio i radio u N., pa ne zna kako je mogao crpiti vodu iz bilo koje čatrnje. Prije dvadeset i jedne godine kada njihova majka zbog bolesti više nije mogla posjedovati rečene nekretnine, njih tri brata su potpisali već citirani Sporazum o diobi nekretnina, pa je od tada predmetna čatrnja u njegovom isključivom posjedu.

Nadalje navodi da je tužitelj svoj pomoćni objekt izgradio tek nakon što je kupio zemljište na istočnoj polovici kat.čest. 1725, dakle poslije 2010.god., ali vjerojatno tek nakon svog definitivnog povratka iz N., dakle poslije 2013./2014.god., a vodu za svoje "sanitarne i cvjećarske" potrebe pokušao je koristiti ilegalno ugrađenom pumpom u njegovu čatrnju, tek početkom 2018.godine. Istina je i to da mu je on tu pumpu uklonio onako kako je već naveo, i to 24.srpnja (a ne 26.srpnja) 2018.god., nakon što ga je prethodno upozorio kako bi zaštitio svoj posjed.

Naime, 30.prosinca 2018.god., njegov "nadzornik" S. D. mu je

javio da njegov brat sa svoja dva sina buši rupu u zidu njegove čatrnje, i kopa kanal na njegovom zemljištu (na zapadnoj polovici kat.čest. 1725) prema svojoj nadstrešnici na istočnoj polovici kat.čest. 1725, što mu je 02.siječnja 2018.god., potkrijepio fotografijama snimljenim na početku "radova", koje dostavlja u privitku, (foto 1 i foto 2). Slijedećeg dana 03.siječnja 2018.god., napisao je pismo tužiteljevim sinovima K. i M. i poslao ga elektroničkom poštom na adresu K..

Pismo je u cijelosti dostavljeno u privitku te napominje da je K. i M. izložio svoju verziju nesuglasica njihovim ocem, te predložio kompromisno rješenje svih nesuglasica, uključujući i ovaj posljednji problem koji je tek naslućivao. Međutim, u svom odgovoru od 10.siječnja 2018.god. (dostavljenom u privitku) oni su zanijekali da bilo što rade na njegovom terenu. Njegov konkretan prijedlog kompromisnog rješenja praktički su ignorirali, ali su prihvatili prijedlog da sve ovo rasprave sa njegovim kćerima A. i M.. Međutim ispostavilo se da oni sa njima samo žele pregovarati o reviziji Sporazuma, što njegove kćeri nisu htjele prihvatiti, smatrajući Sporazum "nultom točkom" za bilo kakve dogovore, pa su pregovori brzo propali. No, i u tom dopisivanju s njegovim kćerima, oni poriču da bilo što rade oko njegove čatrnje i na njegovom zemljištu. Tako u e-mailu od 18.veljače (dostavljenom u privitku) doslovno kažu: "Za nas oko čatrnje nema nikakvih otvorenih pitanja. …Ništa ne radimo na vašoj zemlji i čudimo se od koga vam takve dezinformacije. Oko pojate nije raskopano i nikakva pumpa nije postavljena.“ U namjeri da sazna što se stvarno zbiva u svezi s njegovom čatrnjom, u drugoj polovici ožujka 2018.god., bio je na licu mjesta i ustanovio da je prethodno iskopani kanal zatrpan, pa nije mogao znati je li u kanalu vodovodna cijev, ili je jednostavno sve vraćeno u prvotno stanje. Stoga je 09.travnja 2018.god., napisao e-mail kojega se citira u tužbi, u kojem ih pita jesu li možda odustali od započetog posla ili mu jednostavno lažu, te ih upozorava da će iskopati njihovu cijev ako je pronađe u svojoj čatrnji i na svom zemljištu. Ni nakon ove prijetnje oni nisu priznali da su ugradili cijev i spojili je sa svojom pumpom, a kamo li da bi tvrdili da na to imaju pravo. Dakle, tada on još nije znao pouzdano je li nešto učinjeno glede smetanja njegovog posjeda, i ako jest tko je to učinio. Tek 24. srpnja 2018.god., kada je otkopao zatrpani kanal, nedvojbeno je utvrdio da je u njegovu čatrnju i u kanal na njegovom zemljištu ugrađena vodovodna cijev, a tko ju je ugradio bez obzira na sve indicije,pouzdano je saznao tek iz predmetne tužbe. Istog dana je iskoristio pravo na dopuštenu samopomoć u zaštiti svog posjeda, i iskopao pronađenu cijev točno onako kako piše u tužbi, što potkrjepljuje i fotografijama u privitku (foto 3 i foto 4).

Tuženik pod 1 ponavlja da tuženik nije ni bio u suposjedu predmetne čatrnje, pa opisanim postupanjem nije mogao ni biti onemogućen u svom posljednjem mirnom suposjedu, a to što je opisanim postupanjem spriječen njegov ilegalni dovod vode, ne znači da je onemogućen i u posjedu pomoćnog objekta-kućice (WC-a), jer mjesni vodovod mu je jednako blizu/daleko kao i njegova čatrnja.

Točna je informacija koju je tužitelj dobio od tužitelja, da su on i njegov zet bili u zaseoku Č. (ne 26. već 24. srpnja 2018.god.), ali nije točno da je njegov zet (tuženik pod 2) počinio predmetno smetanje posjeda, niti da je postupao po njegovom nalogu i u njegovu korist, već je isključivo on zaštito svoj posjed dopuštenom samopomoći, kako je već priznao u svom odgovoru na tužbu. Inače, njegov zet živi i radi u Š., ima i Š. državljanstvo, te je odjavljen s

adrese navedene u tužbi.

U odgovoru na tužbu od 18. veljače 2019.god., tuženik pod 2 navodi da je kao jedini dokaz na okolnost da bi on po nalogu i u korist tuženika pod 1, dana 26.srpnja 2018.god., počinio predmetno smetanje posjeda tj. iskopao tužiteljevu vodovodnu cijev, tužitelj naveo informaciju koju je dobio od neimenovanog susjeda. Međutim, ta informacija je neistinita. Kao prvo, tuženik pod 1 i on su bili u zaseoku Č., dana 24., a ne 26. srpnja 2018.god., što može dokazati fotografijama koje je tada snimio. Kao drugo, on je skupa s jednim svojim sinom, tuženiku pod 1 tada bio pratnja, a usput i fotograf, a ne izvršitelj njegovog "naloga" u navedenom smetanju posjeda. Naime, u to vrijeme su njegova obitelj i on provodili godišnji odmor s puncem i punicom u njihovoj kući u L. R., pa su toga 24.srpnja 2018.god., odlučili obići njihovu djedovinu u zaseoku Č., gdje je prijašnjih godina provodio dio godišnjeg odmora sa svojom obitelji i prijateljima. Pri tom obilasku, njegov je punac ustanovio da mu je netko u čatrnju ugradio vodovodnu cijev, koju je odmah iskopao, a kao što je rekao, njegova uloga je pri tom bila da sve zabilježi kamerom.

O ostalim točkama tužbe se ne može očitovati jer jednostavno ne zna imovinsko-pravne odnose njegovog punca i tužitelja tj. njegovog brata M. Č.. Jedino može posvjedočiti da su njegova obitelj i on, za vrijeme njihovih prijašnjih boravaka u Č. tijekom godišnjih odmora, a nakon preuređenja pojate 2007.god., uvijek koristili vodu iz predmetne čatrnje, a da tužitelj nikad nije zagrabio niti kantu vode iz nje, iako je i on zajedno s cijelom obitelji, godišnje odmore provodio u Č..

Temeljem rečenog, očito je da tužitelj ničim nije dokazao navode tužbe protiv njega, a niti utemeljenost tužbenog zahtjeva.

Tužitelj u podnesku od 17.listopada 2019.god., navodi da je tuženik pod 1 jasno i decidirano u odgovoru na tužbu priznao da je izvršio čin smetanja kako je to opisano predmetnom tužbom. Tuženik pod 2, iako negira da bi on osobno sudjelovao u činu smetanja, jasno i decidirano navodi da je njegov punac, ovdje tuženik pod 1 izvršio radnju koja predstavlja čin smetanja posjeda, a koju je on dokumentirao kamerom. Dakle, svako daljnje elaboriranje o činu smetanja posjeda se ukazuje suvišnim jer ga tuženik pod 1 niti ne spori.

Neistiniti su navodi tuženika pod 1 da tužitelj ne bi bio suposjednik predmetnog bunara (čatrnje). Od izgradnje čatrnje, ista je bila u posjedu tužitelja i tuženika pod 1 tj. nasljednika pok. M. Č., pok. J.. Čatrnja je služila kao rezervoar vode, te se svake godine iz nje prepumpavala voda u čatrnju pod nazivom "čatrnja ispred kuće",a koju je tuženik pod 1 opisao u svom odgovoru na tužbu. Pored toga, čatrnja je služila za sanitarne potrebe opisane u tužbi te za zalijevanje cvijeća tužitelja.

Čatrnja pod nazivom "čatrnja ispred kuće" se nalazi ispred kuće tužitelja položene na čestici 211/3-vlasništvo tužitelja, a sama čatrnja (ukopana u zemlju) na dijelu čestice 211/4, također vlasništvo tužitelja. Vlasništvo i posjed "čatrnje ispred kuće" očigledno nije sporno, što proizlazi iz odgovora tuženika pod 1. Ta ista čatrnja je zbog malog volumena redovno svake godine presušila, te je bilo potrebe iz čatrnje koja je predmet ovog postupka, nadomjestiti nedostatak vode.

Sporazum o diobi nekretnina od 07.08.1997.god., ne dokazuje da je predmetna čatrnja prešla u isključivu vlasnost tuženika pod 1, pošto čatrnja koja pripada pojati nije pobliže opisana. U neposrednoj blizini pojate se nalaze još dvije čatrnje koje se nalaze u posjedu pok. M. Č. pok. J., i to čatrnja "pod

bovanom" i čatrnja "za zidinom".

Sudsku zaštitu posjeda uređuje čl. 22 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji propisuje da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda) prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. To znači da se u parnici zbog smetanja posjeda sud neće upuštati u raspravljanje o pravu na posjed tužitelja i tuženika, pravnom temelju tog posjeda te (ne)poštenju posjednika.

Kao dokaz tuženik pod 1 navodi i rješenje H.v. o NUV. Iz rješenja je očito da je tuženik rješenje dobio 13.02.2018.god., dakle u ono vrijeme kada su se tužiteljeva i tuženikova djeca dopisivali ne bi li postigli mirno rješenje oko otvorenih pitanja. Iz rješenja se može i zaključiti da je tuženik pod 1 NUV počeo plaćati tek 2018.god., pa se logički nameće pitanje zar ne bi tuženik pod 1 priložio neko starije rješenje ili druge račune čime bi dokazao da je sve ovo vrijeme plaćao razne pristojbe. Nadalje, kućni broj je tuženik pod 1 postavio tek nedavno (prije 2-3 mjeseca) na svoju kuću.

Činjenica da je tuženik pod 1 sve ovo vrijeme koristio vodu iz predmetne čatrnje, ne znači da je on jedini posjednik. Na okolnost činjenice da je tužitelj u suposjedu predmetne čatrnje na način kako je opisano tužbom, isti može predložiti saslušanje brojnih svjedoka.

Nesporna je činjenica da se predmetna čatrnja nalazi većim dijelom na čestici 1725, što dokazuje geodetski snimak od 20.08.2018.god., koji je priložen tužbi. Cijelu česticu 1725 tužitelj je kupio od I. Č. ud. M. rođ. S., te je svoje

vlasništvo dokazao zemljišnoknjižnim izvatkom, od kojeg ne mogu biti vjerodostojnije bilo kakve tuženikove tvrdnje o vlasništvu te čestice. Dakle, sve da je u posjedovnoj parnici dozvoljeno raspravljati o vlasništvu, a nije, tvrdnje tuženika pod 1 nikako se ne bi mogle suprotstaviti tužiteljevim, pored činjenice da je upravo tužitelj upisani vlasnik čest.zem. 1725.

Nadalje navodi da tuženik pod 1 svojom tvrdnjom da se zapadna granica nalazi uz natkriveni pomoćni objekt, samo dokazuje da tuženik pod 1 ne poznaje konfiguraciju čestice 1725, i čemu je ista prije služila. Spomenuti zid nije služio kao međaš ili granica između zapadnog i istočnog dijela, nego kao ograda za svinjac (sjeverno od pomoćnog objekta) i gnojar (na mjestu današnjeg pomoćnog objekta). Prema tome, nepotrebno je za svjedoka pozvati I. Č. uzevši u obzir da se radi o starijoj gospođi (86 godina), koja uz to ne može sudu podastrijeti informacije koje bi sudu na bilo kakav način bile relevantne.

Tuženik pod 1 ničim nije oborio tužiteljevu tvrdnju da je vodu iz predmetne čatrnje crpio više od trideset godina. Istina je da je tužitelj do 2011.god., bio na privremenom radu u N., ali to ne znači da vodu iz čatrnje nije koristio. Upravo suprotno. Tužitelj je redovno koristio čatrnju, čistio je i popravljao ručnu pumpu. Tužitelj je za Uskrs i Božić skoro svake godine, a ljeti svake godine boravio u zaseoku Č.. U to vrijeme je obrađivao poljoprivredno zemljište i pomagao majci oko stoke, a koju činjenicu mogu potvrditi svi žitelji zaseoka Č..

Ostali navodi koji se tiču pok. majke tužitelja i tuženika pod 1 su neistiniti i služe isključivo da bi prikrili činjenicu nebrige koju je tuženik pod 1 iskazao u odnosu na pok. majku, no kako se radi o činjenicama koje su u potpunosti irelevantne za predmet spora, tužitelj nema namjeru njima dodatno opterećivati sud.

Kako je do sada istaknuto, tužitelj je vodu koristio zadnjih 30 godina na različite načine. Spisu prileži dokaz kome pripada čestica 1725, a međe ove čestice nisu predmet ovog spora. Odgovor tužiteljeve djece na upite, kako od strane tuženika pod 1, tako i od strane njegove djece, samo potvrđuje samo ono što je ovdje iznijeto. Za tužitelja i njegovu djecu ne postoji otvoreno pitanje oko predmetne čatrnje. Oni tuženiku pod 1 ne brane korištenje same predmetne čatrnje, a isto traže od njega. Nadalje, radovi su se vršili na čestici 1725 koja je u tužiteljevom vlasništvu, tako da na upit "…zašto je raskopano oko naše pojate…", tužiteljeva djeca istinito odgovaraju "oko pojate nije raskopano".

U podnesku od 18.studenog 2019.god., tuženik pod 1 navodi da tužitelj može njegov čin dopuštene samopomoći kvalificirati kako god hoće, ali ne može tvrditi da je on taj čin priznao kao čin smetanja njegova posjeda. Još jednom izjavljuje da je iskopao vodovodnu cijev iz njegove čatrnje onog trena kad je nedvojbeno ustanovio da ju je nepoznati počinitelj ugradio, a to je i najavio e-mailom citiranim u tužbi.

Navodi da je predmetnu čatrnju izgradio njihov otac krajem pedesetih godina prošlog stoljeća, dakle dok su tužitelj i on bili malodobna djeca od desetak godina, a brat J. dječak od 15-16 godina. Tuženik pod 1 pita tužitelja zar su pokraj živog oca, oni kao malodobna djeca mogli biti posjednici čatrnje. Desetak godina kasnije, njihov je otac izgradio i drugu čatrnju, onu ispred kuće, te je instalirao hidrofor (pumpu) i vodovod za opskrbu kuće vodom, pa od tada predmetna čatrnja (dakle ona uz pojatu) prvenstveno služi za napoj blaga. Prepumpavanja o kojima govori tužitelj, postaju stalna ljetna praksa nakon 1973.god., kada se je tužitelj oženio i sa svojom obitelji provodi godišnje odmore u roditeljskoj kući, te bi zbog neracionalne potrošnje ispraznio čatrnju ispred kuće i morao ju je dopuniti, kako bi njihovi roditelji imali vode do prvih jesenskih kiša. To međutim ne znači da je tužitelj bio posjednik ijedne od ovih dviju čatrnja. Nadalje navodi da je nakon očeve smrti 1981.god., jedini posjednik svih nekretnina bila njihova majka. Tek 1993.god., kada je majka oboljela i više nije mogla posjedovati njihove nekretnine, može se reći da su oni kao braća postali suposjednici, ali su već 1997.god., to suposjedništvo i suvlasništvo razvrgnuli Sporazumom o diobi nekretnina, temeljem kojeg on postaje isključivi vlasnik i posjednik predmetne čatrnje.

Tuženik pod 1 ponovno ističe da je vodu za svoje sanitarne i cvjećarske potrebe tužitelj pokušao koristiti ilegalno ugrađenom pumpom u predmetnu čatrnju tek 2018.god., a koju je on uklonio čim je nedvojbeno utvrdio tu činjenicu, što je i bio povod predmetnoj tužbi. No, ako je tužitelj na neki način koristio vodu iz njegove čatrnje za zalijevanje svog novokupljenog vrta i prije 2018.god., to nikako nije činio javno, niti uz njegov pristanak, pa se takav eventualni čin ima kvalificirati isključivo kao krađa vode, a nikako ne kao dokaz posjedovanja predmetne čatrnje.

Nadalje napominje da se predmetna čatrnja naslanja na njegovu pojatu i da se puni kišnicom s krova njegove pojate. Čatrnja "za zidinom" je udaljena od njegove pojate tridesetak metara i nalazi se na kat.čest. 184, koja je pod nazivom "zidina (svinjac, WC)" Sporazumom u cijelosti pripala njemu, a zapravo je riječ o malom rezervoaru sa sanitarnom (ne pitkom) vodom, kojom se opskrbljivao WC na kojeg se naslanja. Čatrnja "pod bovanom" nalazi se izvan naselja, od njegov pojate je udaljena oko 400 m i nije bila predmet njihove diobe nekretnina, budući da su je njihovi preci dijelili sa svojim rođacima. Dakle, i bez ikakvog očevida je jasno da je predmetna čatrnja ta koja je Sporazumom prešla u njegovu isključivu vlasnost. Navodi da u spis prilaže ispis svih njegovih plaćanja iz 2016.godine, te napominje da ti plaća od 2016.god., zato jer je od te godine O. Š.. zadužena za naplatu NUV-a.

Tuženik pod 1 nadalje između ostalog navodi da predmetna čatrnja nije zaključana, te da je i predloženi svjedok I. Č. svojedobno koristio vodu iz nje za napoj svinja koje je uzgajao u njenoj blizini, pa stoga ne zna kako bi on mogao svjedočiti da je tužitelj u suposjedu predmetne čatrnje, kada je za spomenutu uslugu tražio njegov pristanak, a ne tužiteljev.

Navodi da uopće ne negira činjenicu da je tužitelj većinski zemljišnoknjižni vlasnik kat.čest. 1725 te on ne govori o vlasništvu, već o posjedu, tvrdeći da je zapadna polovica te čestice oduvijek bila u posjedu njihovih predaka, te kao dokaz predlaže saslušanje svjedokinje I. Č., prodavateljice istočne polovice te čestice, koju tužitelj proglašava nerelevantnom. No i ovdje je tužitelj nehotice ponudio materijalni dokaz za njegovu tvrdnju, priloživši Ugovor o kupoprodaji kat.čest. 1725, u kojem jasno piše da ona graniči sa slijedećim mejašnicima:…sa zapadne strane isto pok. M. Č. pok. J., tj. njihov otac. Tuženik pod 1 pita tužitelja, tvrdi li on da je njihov otac sagradio svoju čatrnju na tuđem zemljištu, ili rečeno njegovim riječima, je li on od izgradnje bio u posjedu čatrnje izgrađene na tuđem zemljištu, sve dok nije kupio to zemljište.

Napominje da se je sve što tužitelj nabraja u svojem podnesku, zbivalo dok je njihova majka bila živa i zdrava, tj. dok je ona bila posjednik svih njihovih nekretnina. Ističe da je posljednji mirni posjednik predmetne čatrnje upravo on, i to od 07.kolovoza 1997.god., kada je potpisan priloženi Sporazum o diobi nekretnina, do dana današnjega. Potpisani Sporazum je konzumiran, a po njegovim i tužiteljevim činima, tako i pravno u sudskom postupku utvrđivanja vlasništva kuće koja je ovim Sporazumom pripala tužitelju. Sve do 2018.god., tužitelj nije smetao njegov posjed predmetne čatrnje, a kada je to pokušao u prvoj polovici 2018.god., ugradnjom pumpe u nju, on se je poslužio dopuštenom samopomoći i iskopao ugrađenu pumpu. Eventualno korištenje vode iz predmetne čatrnje od strane tužitelja u razdoblju od 1997.god. do 2018.god., ni u kom slučaju nije bilo javno, niti uz njegov pristanak, i ne može se tretirati kao dokaz njegova suposjedništva, već kao najobičnija krađa.

Tužitelj u podnesku od 10.veljače 2021.god., navodi kako smatra da je predmetni postupak potrebno usmjeriti na dva elementa o kojima sud raspravlja u posjedovnim parnicama: posljednjem mirnom posjedu i činu smetanja. Oba elementa ne bi trebala biti dvojbena. Skreće pozornost na navode tuženika pod 1 da "Prepumpavanja o kojima govori tužitelj, postaju stalna ljetna praksa nakon 1973. godine kad se moj brat Mirko oženio i sa svojom obitelji provodio godišnje odmore u roditeljskoj kući te bi zbog neracionalne potrošnje ispraznio čatrnju ispred kuće i morao ju je dopuniti…". Tužitelj vjeruje da će sud i kroz ovaj navod tuženika pod 1 prepoznati da izvršavanje suposjeda nije upitno dugi niz godina kako je tužitelj i ustvrdio. Čin smetanja doista nije potrebno dokazivati jer ga je tuženik pod 1 priznao. O dopuštenoj samopomoći u konkretnom slučaju ne može bit riječ, jer je institut dopuštene samopomoći vezan uz slijedeće uvjete koji trebaju biti kumulativno ispunjeni (čl. 27 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima): smetanje posjeda mora biti samovlasno, dopuštena samopomoć mora biti poduzeta za vrijeme trajanja subjektivnog (30 dana) i objektivnog roka (1 godina), ako je to nužno jer bi suska pomoć stigla prekasno, opasnost od smetanja posjeda je neposredna, te samo ako se ne primjeni sila veće jakosti nego je primjerena okolnostima. U konkretnom slučaju kumulativni uvjeti nisu ispunjeni, pa možemo govoriti jedino o kaznenom djelu samovlasti, a ne o dopuštenoj samopomoći.

Tužitelj je zatražio parnični trošak.

Sud je u dokazne svrhe pregledao Skicu izmjere G. d.o.o S. od 20.kolovoza 2018.god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda, zemljišnoknjižni odjel Omiš-neslužbena kopija sa stanjem na dan 24.08.2018.god., 5 fotografija, e-mail od 09.04.2018.god., Sporazum o diobi nekretnina od 07.kolovoza 1997.god., Rješenje H. v. od 13.02.2018.god., 2 fotografije, e-mail od 03.siječnja 2018.god., e- mail od 10.siječnja 2018.god., e-mail od 18.veljače 2018.god., 2 fotografije od 24.07.2018.god., Presudu ovog suda, Stalna služba u Omišu posl.br. Pst-567/11 od 14. studenog 2013.god., Djelomičnu presudu zbog ogluhe ovog suda, Stalna služba u Omišu posl.br. Pst-567/11 od 02.kolovoza 2013.god., Pismo tužitelja od 24.02.2017.god., Ugovor o kupoprodaji od 08.siječnja 2008.,god., e-mail od 08.veljače 2018.god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda, zemljišnoknjižni odjel Omiš-neslužbena kopija sa stanjem na dan 25.10.2019.god., Pismo tužitelja od 21.01.1997.god., Financijsku karticu obveznika-knjiženja-H. v. za razdoblje od 01.01.2016.god., do 21.10.2019.god., Rješenje Državne geodetske uprave, od 20.09.2010.god., te izveo dokaz

saslušanjem svjedoka Z. Š., J. Č. i S. D. na raspravnom

ročištu održanog dana 05.svibnja 2021.godine.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbi čl. 10 st. 1 i st. 2, da je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin posjednik (st. 1). Tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju, neposredni je posjednik.

U odredbama čl. 18 st. 2 ZV-a, propisano je da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno, ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno, ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet.

Nadalje je u odredbama čl. 21 st. 1. i st. 3 ZV-a, propisano da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

Osim toga, u odredbama čl. 22. st. 1. i st. 2. ZV-a, propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

Konačno je u odredbi čl. 27 st. 1 ZV-a, propisano da tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. stavak 3. ovoga Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost jer neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć).

Svjedok Z. Š., sestrična tužitelja i tuženika pod 1, u iskazu od 05.

svibnja 2021.god., navodi da joj je poznato da se predmetni spor vodi radi sporne čatrnje, odnosno gustirne, pa tako može kazati da se ovom čatrnjom koriste obje stranke, odnosno i tužitelj i tuženik pod 1. Može kazati da se je tužitelj M. koristio spornom čatrnjom na način da je zalijevao svoj vrt vodom iz čatrnje, a isto tako i kada bi nestajalo vode u njegovoj čatrnji ispred kuće, prebacivao bi vodu iz sporne čatrnje u čatrnju ispred kuće. Koliko je njoj poznato ova druga čatrnja ispred kuće je tužiteljeva, dok je sporna čatrnja koju koriste obje stranke zajednička.

Na posebno pitanje navodi da je tužitelj koristio ovu čatrnju jedno vrijeme zahvaćajući vodu iz nje sićem, a kasnije je vodovodnom cijevi spojio vodu iz čatrnje sa svojim vrtom, kako bi ga zalijevao. Ne može se točno izjasniti kada je tužitelj spojio ovu vodovodnu cijev sa čatrnjom, ali misli da je to uredio prije 3-4 godine. Ne može se točno izjasniti, ali joj je tužitelj pričao da je tuženik M. uklonio ovu cijev, a tužitelj joj je to ispričao prije par mjeseci. Dakle, ne može izjasniti na pitanje koliko dugo je ova vodovodna cijev spojena na čatrnju od strane tužitelja bila u funkciji. Na daljnje pitanje navodi da joj je poznato da je tužitelj ovu vodovodnu cijev iz čatrnje sproveo i do svojega obližnjeg WC-a, na udaljenosti od 15-20 metara.

Na daljnje pitanje navodi da je tuženik M. kako je već kazala, koristio spornu čatrnju za vrijeme svojih boravaka u Č., a vodu iz čatrnje je koristio i za piće. Po njenom sjećanju su nešto kasnije od ovoga spora među strankama, Č. priključeni na vodovodnu mrežu.

Nadalje upitana navodi da smatra kako je druga čatrnja ispred kuće vlasništvo tužitelja, jer ju je on sagradio, dok smatra da je sporna čatrnja zajednička, budući da je stranke zajedno koriste. Tužitelj je spornu čatrnju koristio i za prepumpavanje vode u svoju čatrnju još prije otprilike 20 godina, pa smatra da ju je u ove svrhe vjerojatno koristio i kasnije.

Svjedok J. Č., brat tužitelja i tuženika pod 1, u iskazu od 05. svibnja 2021. god., navodi da mu je kao bratu stranaka poznato da su spornu čatrnju ispred pojate koristili svi do podjele imovine između njih braće prije oko 20 godina. Prema podjeli imovine koju su sačinili, ova sporna čatrnja je pripala tuženiku M.. Može kazati da se je on kao brat stranaka držao ovog njihovog sporazuma, jer je on sporazumom dobio vlasništvo susjedne nekretnine, tako da njemu nije poznato da li se je usprkos ovoga sporazuma kojega su postigli, spornom čatrnjom pored tuženika M., koristio i tužitelj M. Č.. O tome da je i tužitelj M. koristio spornu čatrnju i u nju sproveo vodovodnu cijev, saznao je od tuženika M., kada je među njima izbio predmetni spor.

Na posebno pitanje navodi da mu je tuženik M. u nekoliko navrata dopustio da vodom iz sporne čatrnje zalije svoje masline, a obzirom na sporazum o kojem je maločas govorio, on je dopuštenje za to tražio od tuženika M..

Svjedok S. D. u iskazu od 05. svibnja 2021. god., navodi da je u

Č. doselio negdje za vrijeme Domovinskog rata, pa mi je tako poznato da je sporna čatrnja ispred pojate bila još u vlasništvu djeda stranaka po imenu F.. Međutim, kao susjedu mu je poznato da je sporazumom među strankama, ovu čatrnju dobio u vlasništvo tuženik M.. Može kazati da je građevinske struke, pa je tako u više navrata, još od negdje 1998. godine, u Č. obavljao više građevinskih radova za tuženika M., pa je tako za potrebe ovih građevinskih radova koristio vodu iz sporne čatrnje, a njemu je tuženik M. zauzvrat dopustio da i sam za svoje potrebe koristi vodu iz sporne čatrnje. Tako može kazati da je jedne prigode čatrnju potpuno isušio i očistio.

Na posebno pitanje navodi da nema nikakvih spoznaja o tome da bi vodu iz sporne čatrnje za svoje potrebe koristio i tužitelj M.. Njemu je poznato kako je negdje 2017. ili 2018. god., tužitelj M. spojio vodovodnu cijev na spornu čatrnju, a što je nakon toga uklonio tuženik M.. Može kazati i to da nije siguran da li je ova vodovodna cijev ikada i bila u funkciji, a moguće da je bila instalirana u trajanju od nekoliko mjeseci do pola godine. Nije mu poznato tko je tuženika M. i kada obavijestio o tome da je tužitelj M. instalirao ovu vodovodnu cijev. Poznato mu je to da je ova cijev bila instalirana sve do obližnjeg WC-a koji koristi tužitelj M., ali kako je već kazao, nije siguran da je bilo moguće vodu sprovesti do ovog WC-a. Na daljnje pitanje navodi da je vidio kada je tužitelj kopao kanal i postavljao vodovodnu cijev koju je postavljao na spornu čatrnju, a o tome je obavijestio prisutnog tuženika M.. Može kazati da je određene građevinske radove obavljao i za tužitelja M., i tom prilikom je koristio vodu iz te čatrnje.

Nadalje upitan navodi da je 1998. ili 1999. godine na traženje tuženika M. u spornu čatrnju ugradio hidrofor u svrhu opskrbe vodom njegove kuće.

Tuženik pod 1 je na istom ročištu osporio iskaz saslušanog svjedoka Z. Š. u dijelu gdje ista navodi da bi susjednu čatrnju ispred sporne čatrnje sagradio tužitelj, jer je tu čatrnju sagradio otac stranaka i to negdje 1950-ih ili 1960-ih godina. Osim toga navodi da je upravo saslušan svjedok S. D. vidio i fotografirao tužitelja kada je izvodio sporne radove na čatrnji. Navodi da je upravo ovaj svjedok bio njegov nadzornik i imao ključeve njegovih nekretnina u Č., pa ga je tako isti obavijestio o spornim radovima od strane tužitelja.

Tužitelj je na istom ročištu izjavio da prisutnom tuženiku pod 1 ne osporava vlasništvo sporne čatrnje temeljem Sporazuma kojega su postigli 1997. god., ali kako je on kupio zemljište na kojem se nalazi sporna čatrnja, tako smatra da je sporna čatrnja vlasništvo tuženika pod 1, a zemljište na kojem je položena njegovo vlasništvo.

Tuženik pod 1 na istom ročištu ističe da spisu prileži Ugovor o Kupoprodaji od 08. siječnja 2008. god., iz kojega je razvidno da je kat. čest. 1725, tužitelj kupio od sada pokojne I. Č., odnosno zemljište na kojem se nalazi sporna čatrnja, a prileži i Presuda ovog suda br. Psp-567/11 od 14. studenog 2013. godine iz koje je razvidno da je ovo zemljište pripalo tužitelju temeljem odluke suda, a ne ovog kupoprodajnog ugovora iz 2008. godine.

Slijedom svega navedenog, valja primijetiti da svjedok Z. Š.,

sestrična tužitelja i tuženika pod 1, izričito navodi da joj je poznato da se ovaj predmetni spor vodi radi sporne čatrnje, odnosno gustirne, te da se ovom čatrnjom koriste obje stranke, odnosno i tužitelj i tuženik pod 1. Tužitelj se je koristio spornom čatrnjom na način da je zalijevao svoj vrt vodom iz čatrnje, a isto tako i kada bi nestajalo vode u njegovoj čatrnji ispred kuće, prebacivao bi vodu iz sporne čatrnje u čatrnju ispred kuće. Navodi da je tužitelj koristio ovu čatrnju jedno vrijeme zahvaćajući vodu iz nje sićem, a kasnije je vodovodnom cijevi spojio vodu iz čatrnje sa svojim vrtom, kako bi ga zalijevao, a ovu vodovodnu cijev iz čatrnje je sproveo i do svojega obližnjeg WC-a, na udaljenosti od 15-20 metara. Tuženik pod 1 je koristio spornu čatrnju za vrijeme svojih boravaka u Č., a vodu iz čatrnje je koristio i za piće.

Osim toga, svjedok S. D. navodi da je građevinske struke, pa je tako u više navrata, još od negdje 1998. godine, u Č. obavljao više građevinskih radova za tuženika pod 1, pa je tako za potrebe ovih građevinskih radova koristio vodu iz sporne čatrnje, a njemu je tuženik pod 1 zauzvrat dopustio da i sam za svoje potrebe koristi vodu iz sporne čatrnje. Tako može kazati da je jedne prigode čatrnju potpuno isušio i očistio. Međutim, navodi i to da je određene građevinske radove obavljao i za tužitelja, i tom prilikom je isto tako koristio vodu iz predmetne čatrnje.

Ovaj sud ne može prihvatiti tvrdnje tuženika pod 1 kada navodi da ako je tužitelj na neki način i koristio vodu iz njegove čatrnje za zalijevanje svog novokupljenog vrta i prije 2018. god., to nikako nije činio javno, niti uz njegov pristanak, pa da se takav eventualni čin ima kvalificirati isključivo kao krađa vode, a nikako ne kao dokaz posjedovanja predmetne čatrnje, odnosno da eventualno korištenje vode iz predmetne čatrnje od strane tužitelja u razdoblju od 1997. god., do 2018. god., ni u kom slučaju nije bilo javno, niti uz njegov pristanak, i ne može se tretirati kao dokaz njegova suposjedništva, već kao najobičnija krađa.

Naime, posjed nije pravo već faktična vlast glede neke stvari, te za njegovo postojanje nije od odlučnog značaja činjenica saznanja i pristanka od strane vlasnika, ili drugih suposjednika, već se posjedovne čini mogu vršiti i potajno, a u kojem slučaju posjed nije zakonit, istinit i pošten, ali postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet (protek subjektivnog roka od 30 dana ili objektivnog roka od godinu dana), a sve u smislu odredbi čl. 18 ZV-a.

Osim toga, tuženik pod 1 je učinio nespornim da prepumpavanja vode o kojima govori tužitelj, postaju stalna ljetna praksa nakon 1973. god., kada se je tužitelj oženio i sa svojom obitelji provodi godišnje odmore u roditeljskoj kući, te bi zbog neracionalne potrošnje ispraznio čatrnju ispred kuće i morao ju je dopuniti vodom iz predmetne čatrnje (gustirne), a kako bi njihovi roditelji imali vode do prvih jesenskih kiša.

Ovaj sud stoga cijeni nedvojbeno utvrđenim da je sporna čatrnja (gustirna) bila u suposjedu tužitelja i tuženika pod 1, a u prilog ovom zaključku svakako idu i nesporne činjenice da tužitelj živi u P. i zasigurno češće boravi u zaseoku Č. gdje održava i vrt, dok tuženik pod 1 živi u Z., te da sporna čatrnja (gustirna) nije bila zaključana, niti prije, a niti poslije, kako izvođenja radova od strane tužitelja na postavljanju sporne cijevi za odvodnju vode sa usisnom košarom i sa zaštitnom cijevi, tako i izvođenja radova od strane tuženika pod 1 na uklanjanju postavljene cijevi za odvodnju vode sa usisnom košarom i sa zaštitnom cijevi.

U odredbama čl. 24 ZV-a, propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti (st. 1). Suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu (st. 2).

Nema nikakve dvojbe da je tužitelj i nakon izvođenja spornih radova od strane tuženika pod 1 na uklanjanju postavljene cijevi za odvodnju vode sa usisnom košarom i sa zaštitnom cijevi, u mogućnosti da i dalje koristi vodu iz predmetne čatrnje (gustirne), i to kako za sanitarne potrebe, tako i za zalijevanje vrta, zahvaćajući je odgovarajućom posudom (sićem), odnosno na način kako je to radio i prije izvođenja radova na postavljanju sporne cijevi za odvodnju vode sa usisnom košarom i sa zaštitnom cijevi, pa dakle, izvođenjem spornih radova od strane tuženika pod 1 koje smatra činom smetanja njegova suposjeda predmetne čatrnje (gustirne), a time i posjeda pomoćnog objekta – kućice (WC-a), tužitelj nije potpuno isključen od dotadašnjeg posjeda, odnosno nije mu bitno ograničen dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti predmetne čatrnje, a time i pomoćnog objekta – kućice (WC-a), a sve u smislu citirane odredbe čl. 24 st.1 ZV-a.

Osim toga, među strankama je sporno pitanje vlasništva, odnosno suvlasništva zemljišta položenog ispod predmetne čatrnje (gustirne), a samim time i predmetne čatrnje (gustirne), pa dakle, i pitanje da li radovi poduzeti od strane tužitelja na postavljanju sporne cijevi za odvodnju vode sa usisnom košarom i sa zaštitnom cijevi, eventualno predstavljaju poslove upravljanja predmetnom čatrnjom (poslove koji se tiču redovitoga upravljanja ili koji premašuju okvir redovitoga upravljanja)), a sve budući da tužitelj ne osporava tuženiku pod 1 vlasništvo sporne čatrnje temeljem priloženog Sporazuma o diobi nekretnina kojega su postigli 07. kolovoza 1997. god., ali kako je on temeljem priloženog Ugovora o kupoprodaji od 08. siječnja 2008. god., kupio zemljište na kojem se nalazi sporna čatrnja, smatra da je sporna čatrnja vlasništvo tuženika pod 1, a zemljište na kojem je položena sporna čatrnja njegovo vlasništvo, što međutim, tuženik pod 1 osporava navodeći da njihov otac nije sagradio spornu čatrnju (gustirnu) na tuđem zemljištu, pa i iz toga razloga tužitelj u konkretnom slučaju nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio tuženik pod 1 kao njegov suposjednik, obzirom da bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu, a sve u smislu citirane odredbe čl. 24 st. 2 ZV-a, koju valja tumačiti kao iznimku od primjene citirane odredbe čl. 22 st. 2 ZV-a.

Tužitelj tijekom postupka nije niti osporio tvrdnje tuženika pod 1 i pod 2, da tuženik pod 2 nije na bilo koji način sudjelovao u izvršenju spornih radova od strane tuženika pod 1 na uklanjanju postavljene cijevi za odvodnju vode sa usisnom košarom i sa zaštitnom cijevi, koje smatra činom smetanja njegova suposjeda predmetne čatrnje (gustirne), a time i posjeda pomoćnog objekta – kućice (WC-a), a niti je na ove okolnosti sudu dostavio ili predložio izvođenje dokaza.

Slijedom svega navedenog, a obzirom da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke posjedovne zaštite u smislu citiranih odredbi čl. 21 st. 1. i st. 3 i čl. 22 st. 1 ZV-a, valjalo je bez daljnjeg raspravljanja odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te donijeti odluku kao u izreci rješenja.

U Splitu, 11. lipnja 2021. godine

S U D A C

Živomir Topić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.