Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-200/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Sande Janković i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. Š. i drugih zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog B. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Kv I- 26/2021, K-5/2021 od 12. svibnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog B. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog T. Š., optuženog R. B. i optuženog B. B., i o zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11. te kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženog B. B. po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točki 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.).
2. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je optuženi B. B. po braniteljici, odvjetnici Ž. M., bez posebnog navođenja žalbene osnove s prijedlogom žalbu prihvatiti na način da se ukine istražni zatvor optuženiku.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu žalitelj kada osporava postojanje osnovane sumnje na strani optuženika, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je zadovoljen prvi i osnovni uvjet za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno da na strani optuženika postoji potrebna razina osnovane sumnje budući da dokazi koji su prikupljeni tijekom istrage predstavljaju tek indicije koje ne povezuju na siguran i nedvojben način optuženog B. B. s boravkom u kući oštećenog J. H. inkriminiranog dana.
6. Naime, u fazi postupka podignute i potvrđene optužnice, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nalazi neosnovanim žalbeni navod optuženika da u konkretnom slučaju ne postoji osnovana sumnja kao osnovni preduvjet za primjenu mjere istražnog zatvora, već je suprotno tom ocjena ocjena ovog suda da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženi B. B. počinio kaznena djela koja mu se potvrđenom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz optužnice i svih dokaza na kojima se ista temelji.
7. Stoga je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, a protivno navodima žalitelja kako ne postoji osnovana sumnja da je optuženi B. B. jedan od počinitelja ovih kaznenih djela, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog B. B..
8. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno, kako je prethodno utvrđeno potvrđivanjem optužnice, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika i o stupnju njegove krivnje, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.
9. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada ističe da nisu ostvareni ni zakonski razlozi za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po osnovi iz članaka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08., već je ocjena drugostupanjskog suda da je ispravan je zaključak prvostupanjskog suda kako u odnosu na optuženog B. B. postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega u slučaju ukidanja istražnog zatvora, a koja opasnost je takvog intenziteta da se ne može prevenirati blažim mjerama.
10. Naime, optuženi B. B., osim državljanstva Republike Hrvatske, ima državljanstvo i Bosne i Hercegovine, te prijavljeno prebivalište u K. na kojoj adresi nije pronađen, dok je prije uhićenja boravio na teritoriju Savezne Republike Njemačke, pa kada se istome pridoda činjenica da je nazočnost optuženika pred pravosudnim tijelima Republike Hrvatske osigurana tek po realiziranoj međunarodnoj tjeralici i izručenjem iz Bosne u Hercegovine u Republiku Hrvatsku 16. prosinca 2020., pritom imajući u vidu težinu inkriminiranih kaznenih djela kao i zapriječenu kaznu, sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da će optuženik u slučaju puštanja na slobodu pobjeći, u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti. Pritom, optuženik ponavlja žalbeni navod da nema razloga izbjegavati ovaj kazneni postupak jer je dao svoj pristanak na izručenje Republici Hrvatsko, no međutim, ta okolnost nije niti odlučna prilikom donošenja rješenja o izručenju u skladu s odredbama Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" br. 178/04.) te Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine o izručenju ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 1/2014).
11. Stoga, razloge za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora temeljem zakonske osnove iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08 valja cijeniti u odnosu na činjenicu što je optuženik bio u bijegu šest mjeseci za vrijeme trajanja istrage u ovom postupku te je uhićen tek u rujnu 2020. na teritoriju Bosne i Hercegovine, po međunarodnoj tjeralici, iz kojeg razloga je i razdvojen postupak u odnosu na njega i M. M. koji je i dalje u bijegu te optuženog T. Š. i optuženog R. B. koji su uhićeni u lipnju 2020.
12. Nadalje, nasuprot neosnovanom žalbenom navodu optuženog B. B. da sama ranija osuđivanost, pa i za istovrsna kaznena djela, nije okolnost koja bi nužno predstavljala osobitu okolnost koja upućuje na postojanje opasnosti od ponavljanja djela Visoki kazneni sud RH nalazi da prvostupanjski sud s pravom zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. pravilno temelji na činjenici kako je optuženik višestruko pravomoćno osuđivana osoba zbog različitih kaznenih djela (teška tjelesna ozljeda, nasilničko ponašanje u dva navrata, sprječavanje službene osobe u obavljanju službene dužnosti, teška krađa u pokušaju, teška tjelesna ozljeda u pokušaju, pomaganje u protupravnoj naplati, teška tjelesna ozljeda te nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari kao i zbog istovrsnog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju). Osim toga, inkriminirana kaznena djela su počinjena za vrijeme roka provjeravanja iz pravomoćne presude Općinskog suda u Šibeniku, broj Kzd-7/2020 od 4. svibnja 2020. kojom je optuženik osuđen zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede te kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci uz primjenu uvjetne osude s rokom provjeravanja od četiri godine.
13. Imajući u vidu optuženikovu prethodnu osuđivanost te činjenicu da je optuženikovo protupravno ponašanje progrediralo s obzirom na težinu kaznenih djela koja mu se u ovom postupku stavljaju na teret, kao i zapriječenu kaznu te stupanj iskazane kriminalne volje, upornosti i bezobzirnosti u inkriminiranom postupanju na štetu oštećenog J. H., sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika. Stoga je, protivno žalbenim navodima, neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika, kao, za sada, jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.
14. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 11. lipnja 2021.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Tanja Pavelin, v.r.
