Posl.br. 2 Pr-55/2017-60

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz L., …, OIB …, kojeg zastupa H. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženika T. B., …, M., kao vlasnika obrta P.-t obrt B. OIB …, kojeg zastupa R. H., odvjetnik iz Z nakon provedene glavne i javne glavne rasprave zaključene dana 4. svibnja 2021. godine, u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, te punomoćnika tuženika, dana 11. lipnja 2021.g.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku T. B., …, M., kao vlasniku obrta P.-t obrt B. OIB …, da plati tužitelju M. B. iz L., …, OIB …, neto iznos od 24.463,12 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2016. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 7.312,59 kn s pripadajućom kamatom.

III. Odbija se tuženikom prigovor radi prebijanja u iznosu od 4.410,38 kn.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupak u iznosu od 15.750,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 11. lipnja 2021. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem tri uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme bio zaposlen kod tuženika kao vozač teretnog motornog vozila u vremenu od 28. studenog 2015. godine do 19. svibnja 2016. godine.Navodi da mu tuženik dok je radio kod njega nije u cijelosti isplatio plaću za studeni 2015. godine i svibanj 2016. godine, te mu nije u cijelosti isplatio putne troškove i dnevnice za čitavo vrijeme koje je radio kod njega, te se on tuženiku prije pokretanja ovog postupka obratio dopisom, kojim je zatražio isplatu neisplaćenih plaća, putnih troškova i dnevnica, a kako je tuženik njegov zahtjev otklonio svojim dopisom od 7. rujna 2017. godine, to tužitelj na ime neisplaćenih plaća potražuje iznos od 1.762,31 kn, a na ime neisplaćenih putnih troškova i dnevnica 35.097,60 kn.

2.Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 36.859,91 kn, sa zateznom kamatom od dospijeća svake pojedine neisplaćene plaće, odnosno dnevnice.

3.Tužitelj je tijekom postupka ispravio činjenične navode tužbe, te je naveo da je njegov radni odnos kod tuženika prestao 17. svibnja 2016. godine, a nakon provedenog financijskog vještačenja na ročištu 4. svibnja 2021. godine precizirao je tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupno neto 31.775,71 kn, sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 30.013,40 kn ( koji iznos se odnosi na neisplaćene dnevnice) od 16. lipnja 2016. godine, na iznos od 580,71 kn ( razlika plaće za studeni 2015.) od 16. prosinca 2015. godine, te na iznos od 1.181,60 kn (razlika plaće za svibanj 2016.) sa zateznom kamatom od 16. lipnja 2016. godine.

4.U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je tužitelj bio njegov zaposlenik od 28. studenog 2015. godine do 17. svibnja 2016. godine, te navodi da je tužitelj 18. travnja 2016. godine otkazao ugovor o radu i trebao je odraditi otkazni rok od mjesec dana, koji je isticao 19. svibnja 2016. godine, ali kako je tužitelj odbio obaviti prijevoz 17. svibnja 2016. godine, te se tog dana nije pojavio na poslu, to je njegov radni odnos zaključen sa 17. svibnja 2016. godine. Tuženik osporava ta tužitelju ne bi isplatio sve materijalne obveze s naslova radnog odnosa, te ističe da su stranke ugovorile rad od 40 sati tjedno, odnosno, 8 sati dnevno svakog radnog dana, 5 dana u tjednu, a kako je tužitelj u studenom 2015. godine radio svega jedan radni dan, jer je 28. studenog 2015. godine bila subota, a 29. studenog 2015. godine je bila nedjelja, to mu je plaća isplaćena za jedan radni dan sukladno ugovoru o radu od 28. studenog 2015. godine, te je ova metoda obračuna plaće primjenjivana i na sve druge mjesece za koje tužitelj ne osporava obračune, dok je u svibnju 2016. godine tužitelj radio 12 radnih dana, pa mu je isplaćena pripadajuća plaća u iznosu od 1.600,00 kn.

5.Tuženik ističe da je tužitelju uz nesporno isplaćen iznos dnevnica od 17.642,40 kn, koliko tužitelj u tužbi navodi da mu je isplaćeno, tuženik isplatio na ime dnevnica još i za siječanj 2016. godine iznos od 2.140,00 kn i 250,00 eura, za veljaču 2016. godine iznos od 7.010,40 kn, za ožujak 2016. godine iznos od 7.595,20 kn, za travanj iznos od 10.450,00 kn i 90,00 eura, te u svibnju 2016. godine dijelom za travanj, a dijelom za svibanj, iznos od 7.190,00 kn, slijedom čega je tužitelj na ime dnevnica primio ukupno 61.306,80 kn. Nadalje navodi da tužitelju za studeni i prosinac 2015. godine nije izvršena isplata dnevnica, jer on u tom razdoblju nije samostalno obavljao prijevoze, već je bio na obučavanju za vozača, te je uz njega svo vrijeme bio i drugi vozač.

6.Tuženik ističe da i on ima prema tužitelju novčanu tražbinu i to s naslova materijalne štete koju mu je on uzrokovao na teretnom vozilu marke S., reg. oznake KR ……, u visini od 4.410,38 kn, pa za slučaj da sud u nekom dijelu utvrdi osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate dnevnica, tuženik ističe prigovor radi prijeboja u visini iznosa od 4.410,38 kn. Tuženik navodi da je tužitelj štetu na vozilu uzrokovao početkom travnja 2016. godine u Š., a za štetu je tuženik saznao prilikom povratka vozila u H. 8. travnja 2016. godine.

7.Stoga tuženik predlaže tužitelja u cijelosti odbiti s tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka.

8.U toku postupka izvršen je uvid u ugovore o radu na određeno vrijeme, sažetke listića vozača, zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, odgovor tuženika na zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, obrazac H.-a o prijavi prestanka osiguranja, obračune plaća, izvode s žiro računa tuženika, JOPPD obrasce, naloge za službeni put, isplatnice, temeljnice, preslike tahografa i originale , izvršen je uvid u fotografije oštećenja teretnog vozila tuženika, , saslušane su stranke, te je dopunski saslušan tužitelj, saslušani su svjedoci R. B., Z. B., Š. B., M. M., M. V., V. B. i F. B., provedeno je financijsko vještačenje po L. T. G. iz V. T. d.o.o., te dopunsko financijsko vještačenje po istoj vještakinji i vještakinja je usmeno saslušana, te je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku S. H., dopunsko vještačenje po istom vještaku i usmeno je saslušan vještak S. H..

9.Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

10.Nesporna je činjenica da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem tri uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme u razdoblju od 28. studenog 2015. godine do 17. svibnja 2016. godine, te da je bio zaposlen kao vozač teretnog motornog vozila. Uvidom u ugovore o radu utvrđeno je da je ugovoreno da će tužitelj raditi puno radno vrijeme od 40 sati tjedno, te da će tjedni odmor koristiti vikendom, dakle da će tužitelj raditi pet dana u tjednu.

11.Iz ugovora o radu utvrđeno je da je u cijelom spornom razdoblju bila ugovorena osnovna bruto plaća u iznosu od 3.650,00 kn.

12.Iz u tom dijelu suglasnih iskaza tužitelja i tuženika utvrđeno je da su se oni usmeno dogovorili kako će tužitelj, kao i svi ostali vozači tuženika, uz fiksnu neto plaću od 2.880,00 kn , dobivati još 14% od svake ture koju će odvoziti, a što će se formalno isplaćivati, odnosno, opravdavati kroz dnevnice.

13.Uvidom u ugovor o radu na određeno vrijeme od 28.11.2015.g. utvrđeno je da su stranke ugovorile probni rok od mjesec dana, te je i tužitelj u svom iskazu naveo kako je njemu tuženik rekao da prvih mjesec dana s njim mora ići još jedan vozač i da mu za taj mjesec dnevnice neće isplatiti, na što je on pristao, iako smatra da ima pravo na dnevnice, jer je bio uredno osposobljen za vozača, te je radio sve što i onaj drugi vozač, koji je bio s njim.

14.Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je on prije zaposlenja kod tuženika samo u autoškoli samostalno vozio kamion s prikolicom, te da je E kategoriju za kamion s prikolicom ili tegljač s poluprikolicom položio 16. studenog 2015. godine, dakle, 12 dana prije nego što se zaposlio kod tuženika.

15.Kako je u ugovoru o radu ugovoren probni rok od mjesec dana, a tužitelj je E kategoriju položio samo 2 tjedna prije nego što se zaposlio kod tuženika, te kako je tužitelj pristao na traženje tuženika da prvih mjesec dana s njim treba ići drugi vozač, te je pristao da za to vrijeme neće primati dnevnice, to je neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu dnevnica u razdoblju od 28. studenog 2015. godine do 28. prosinca 2015. godine.

16.Naime, tužitelj je bio neiskusan vozač, te i sam navodi da mu je tuženik rekao da prvih mjesec dana neće dobiti dnevnice, jer će s njim ići još jedan vozač, kako bi se izmjenjivali u vožnji i kako bi on stekao iskustvo, kako u vožnji, tako i u načinu na koji treba postupati s teretom i s dokumentacijom tijekom prijevoza, a na što je on pristao.

17.Kako je među strankama bilo sporno da li je tuženik tužitelju isplatio sve dnevnice i u preostalim mjesecima rada, to je po prijedlogu tužitelja određeno provođenje financijskog vještačenja na okolnost da li su mu isplaćene sve dnevnice prema priloženom ispisu tahografa, odnosno, sažetka listića vozača, te prema putnim nalozima koje je dostavio tuženik, te je vještakinja L. T. G. u svom nalazu i mišljenju od 13. rujna 2018. godine utvrdila kako prema sažetku listića vozača nije moguće decidirano utvrditi kada je tužitelj išao na službeni put, u koju zemlju, te kada je prešao h. granicu i koliko je sati proveo u svakoj od država kroz koje je putovao, te kada je u povratku prešao h. granicu, to prema navedenom dokumentu nije moguće utvrditi iznos pripadajućih dnevnica, te je navela da bi vještak prometne struke trebao napraviti nalaz na temelju tahografskih listića da se utvrdi kada je tužitelj prešao granicu h., kroz koje zemlje je proputovao, te kada je u povratku prešao granicu hrvatske, a tek nakon izrade takvog nalaza, postojali bi parametri za obračun deviznih dnevnica, te eventualnu usporedbu podataka iz tahografskih listića i putnih naloga.

18.Stoga je određeno provođenje prometnog vještačenja na okolnosti kako to upućuje financijski vještak, po stalnom sudskom vještaku dipl.ing. S. H. koji je u svom očitovanju od 27. veljače 2019. godine, naveo da temeljem tahografskih listića nije moguće utvrditi vrijeme prelaska granice R.H. u odlasku i dolasku, te koliko je onda prilikom svakog putovanja tužitelj proveo u kojoj državi, bez poznavanja lokacije s koje je teretni skup krenuo na put u odnosu na granične prijelaze koji su korišteni u odlasku i dolasku, dakle, kojom se trasom teretno vozilo kretalo do odredišta i natrag, jer tahografski listić sam za sebe ne bilježi lokacije i mjesta na kojima se teretno vozilo nalazi, već brzinu kretanja na odredišnom putu kroz jedinično vrijeme, a sve ostale podatke mora zabilježiti vozač, te tako vozač prilikom umetanja listića u tahografski uređaj uz početnu i završnu kilometražu zapisuje na listić mjesto polaska i mjesto odredišta, ali ne i kojom se trasom teretno vozilo kretalo. Stoga vještak navodi da je za svaki tahografski listić koji u sebi sadrži prekograničnu vožnju potrebno znati kojim se putem vozilo kretalo i na kojem je graničnom prijelazu teretno vozilo prešlo u koju državu, kao i da li je postojalo uzglednih neizravnih vožnji.

19.Tužitelj i tuženik nisu u spis dostavili sve tahografske listiće vezane uz vožnje tužitelja navodeći da pojedinima ne raspolažu, te je tužitelj s obzirom na navode iz očitovanja prometnog vještaka S. H., na okolnost prelaska graničnih prijelaza i boravka u svakoj državi, predložio svoje dopunsko saslušanje, te je priložio i tablicu koju je on sačinio za sva putovanja koja su predmetom postupka, a u kojoj je naveo kada je krenuo na koji put i na kojem je graničnom prijelazu ušao u pojedinu državu.

20.Tuženik se protivio dopunskom saslušanju stranaka, navodeći da je tužitelj na navedene okolnosti mogao biti saslušan prilikom prvog saslušanja, te smatra da ne postoje okolnosti koje bi opravdavale iznošenje navedenog dokaznog prijedloga, nakon zaključenja prethodnog postupka, te se protivio da se tužitelj u svom dopunskom saslušanju koristi tablicama koje je on sačinio, budući su iste dostavljene u spis nakon zaključenja prethodnog postupka.

21.Prema mišljenju ovog suda prijedlog tužitelja za dopunskim saslušanjem stranaka ne predstavlja novi dokaz u smislu čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019-u daljnjem tekstu ZPP-a), budući da je saslušanje stranaka predloženo u tužbi, dakle prije zaključenja prethodnog postupka, a dopunsko saslušanje stranaka nije određeno radi utvrđivanja nekih novih činjenica koje nisu bile iznesene već u samoj tužbi, budući da tužitelj tužbom potražuje dnevnice za izvršene vožnje u inozemstvo za vrijeme rada kod tuženika, a kako je tuženik osporavao sve izvršene vožnje, a stranke nisu prilikom prvog saslušanja bile detaljno ispitane na okolnosti svake pojedine vožnje, odnosno, kojim je putem tužitelj vozio, a prometni vještak je s obzirom na manjkavu dokumentaciju rekao da je potrebno utvrditi i navedene činjenice, to je sud odredio provođenje dopunskog saslušanja stranaka, da bi se stranke detaljnije ispitale vezano uz činjenice potrebne za provođenje prometnog, odnosno, financijskog vještačenja.

22.Nadalje, kako ZPP ne zabranjuje da se stranke prilikom iznošenja svog stranačkog iskaza služe pomoćnim sredstvima, to je sud tužitelju dozvolio da se na ročištu 4. srpnja 2019. godine služi svojim tabelama, jer se radi o velikom broju putovanja, te je tužitelj morao precizno iskazivati za svaku turu: kada je krenuo na put, kroz koje države se vozio, kojim pravcem i kada se vratio u H.. Nadalje, kao što je naveo i prometni vještak S. H. u jednom od svojih očitovanja, vozači su dužni voditi svoju evidenciju putovanja iz koje će viti vidljivo kada su krenuli na put, kojim su državama vozili i kada su se vratili u H., to navedene tabele tužitelja, čiji sadržaj je on usmeno iznio u svojem iskazu, predstavljaju upravo njegovu evidenciju sačinjenu tijekom vožnje.

23.Potrebno je dodati da budući je tužitelj navedene tabele dostavio u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, to je on njihov sadržaj iznio usmeno u svom dopunskom saslušanju od 4. srpnja 2019. godine, jer ih sud kao tabele nije smio koristiti temeljem odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a.

24.Tuženik je naveo da se on zbog proteka vremena ne može očitovati kojim je putem tužitelj vozio koju rutu, te je na ročištu 26. rujna 2019. godine naveo da je on tužitelju kao i svim drugim vozačima za svako putovanje isplaćivao dnevnicu u visini dnevnice konačnog odredišta za sve dane putovanja.

25.Tužitelj se na tom ročištu suglasio da financijski vještak za sve dane svakog puta dnevnicu utvrdi prema visini dnevnice odredišta, te je odlučeno da će se provesti dopunsko vještačenje po prometnom vještaku S. H., na okolnost da prema sažetku iz listića vozača utvrdi razdoblje rada i razdoblje odmora za putovanja u studenom 2015. godine i svibnju 2016. godine, te je određeno vještačenje radi utvrđivanja visine štete na kamionu tuženika vezano uz njegov prigovor prijeboja.

26.U svom nalazu i mišljenju od 17. listopada 2019. godine, prometni vještak S. H. je naveo da je iz dostavljene dokumentacije nemoguće zadovoljiti uvijet financijskog vještaka koji traži da se utvrdi kada je tužitelj prešao granicu H., kroz koje zemlje je putovao i koliko je sati boravio u svakoj od njih, te kada je u povratku prešao hrvatsku granicu, pogotovo zato što je uz iznimku dviju vožnji u H. i odlaska izravno iz H. u S. do odredišta, tužitelj bio na putovanju kroz druge države u određenom vremenskom trajanju, pa je tako npr. pri odlasku u Nj. tužitelj morao proći kroz S. i A., kao i u povratku natrag, a zapisi pokazuju da je tužitelj iz B. išao čak na F. o. ili u J., zemlju koja više ne postoji. Prema mišljenju vještaka moguće je jedino usvojiti navode tužitelja koje je on prikazao na priloženim tabelama u spisu.Nadalje, vještak je naveo iz sažetka listića vozača ne mogu se sa sigurnošću utvrditi razdoblja rada i razdoblja odmora tužitelja.

27.Vezano uz visinu štete na kamionu tuženika, vještak je utvrdio kako je tuženik sam obavio popravak, pa se šteta odnosi samo na zamjenske dijelove u iznosu od 1.998,16 kn.

28.Tuženik se protivio korištenju tabela tužitelja, jer ih je tužitelj sačinio tijekom postupka isključivo za svoje potrebe, radi vođenja ove parnice, te ih je nedopušteno koristio i kod saslušanja u svrhu dokazivanja, pa se prema mišljenju tuženika ne radi o službenim dokumentima koji bi kolali u pravnom prometu po bilo kojoj osnovi.Tuženik je ujedno prigovorio mišljenju vještaka S. H. u kojem je on utvrdio da potrebni rad za obavljanje popravka nema nikakvu vrijednost, jer je prema ponudi ovlaštenog servisa za popravak polu prikolice bilo potrebno 5 sati rada.

29.Tužitelj je predložio da se usmeno sasluša vještak S. H. i da usmeno obrazloži svoj nalaz i mišljenje.

30.U svom dopunskom očitovanju prometni vještak S. H. je naveo da je sažetak listić vozača koji ustvari predstavlja očitanje tahografa manjkav, jer za određene dane nema naziva države u kojoj je kamion bio, te su navedeni i neki netočni podaci, jer se za jedan dan npr. navodi da je tužitelj iz B. otišao na F. o., a nakon toga u Nj., što ne može biti točno, te prema njegovom mišljenju postoji osnovana sumnja da su i ostali podaci iz navedenog sažetka listića vozača dvojbeni i da određeni podaci nedostaju, pa se stoga prema njegovom mišljenju na temelju takvog sažetka listića vozača ne može izrađivati nalaz i mišljenje, slijedom čega ne postoji vjerodostojna dokumentacija temeljem koje bi on mogao postupiti po nalogu suda.

31.Nadalje, vještak je naveo da ukoliko je tuženik sam izvršio radove na zamjeni poprečnih letvi na poluprikolici, onda nema pravo na naknadu za svoj rad, a ako su navedeni popravak izvršili njegovi zaposlenici, onda on ima pravo na nagradu prema satnici svojih zaposlenika, jer oni za to vrijeme nisu mogli obavljati neki drugi posao, a satnica se kreće od 50 do 250 kn neto na sat.

32.Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje, te usmeno očitovanje prometnog vještaka S. H., budući su očitovanja i nalaz i mišljenje izrađeni od stalnog sudskog vještaka, po pravilima struke, jasni su i logični, te je vještak u svom usmenom očitovanju iscrpno objasnio zbog čega smatra da dostavljeni sažeci listića vozača nisu vjerodostojna dokumentacija za izradu nalaza i mišljenja prema traženju suda.

33.Kako u spisu nije bilo naloga za službeni put za studeni i prosinac 2015. godine, te do 24. siječnja 2016. godine, jer tužitelj kroz to razdoblje nije vozio samostalno, nego s drugim vozačem, pa nisu postojali nalozi sa službeni put na njegovo ime, stranke su se na ročištu 2. lipnja 2020. godine suglasile da će tuženik dostaviti u spis naloge za službeni put u razdoblju od 28. studenog 2015. godine do 24. siječnja 2016. godine za vozače s kojima je tužitelj vozio u tom periodu, ali je punomoćnik tuženika nakon toga u podnesku od 18. lipnja 2020. godine tvrdio da se on nije složio s prijedlogom tužitelja da on dostavi te zapisnike i tražio je ispravak zapisnika.

34.Nadalje, tuženik je istaknuo kako on traženim putnim nalozima zbog proteka vremena više niti ne raspolaže i smatra da su isti irelevantni, budući da tužitelj u tom razdoblju nema pravo na dnevnice, jer se suglasio da će voziti s drugim vozačem.

35.Na ročištu 21. rujna 2020. godine odbijen je prijedlog tuženika za ispravak zapisnika od 2. lipnja 2020. godine, budući se nije radilo o grešci u pisanju, već je punomoćnik tuženika bio suglasan s navedenim prijedlogom tužitelja, kao što je to u zapisnik i upisano, a okolnost da je punomoćnik tuženika smatrao da on time daje suglasnost za nešto drugo, prema mišljenju ovog suda, ne utječe na sadržaj zapisnika.

36. Kako se tuženik očitovao da ne raspolaže putnim nalozima za službeni put za razdoblje od 28. studenog 2015. godine do 24. siječnja 2016. godine za vozače s kojima je tužitelj vozio u tom periodu, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja odlučio da će temeljem putnih naloga koje je dostavio tuženik, te prema iskazu tužitelja u kojem je on usmeno iznio sadržaj tablica o izvršenim putovanjima, a koje tablice u svojoj biti predstavljaju njegov stranački iskaz od 4. srpnja 2019. godine, provesti financijsko vještačenje na okolnost da li je tuženik isplatio tužitelju sve dnevnice u utuženom razdoblju, time da je vještak trebao uzeti u obzir visinu dnevnice prema zemlji odredišta, a prema iskazu tužitelja i dostavljenim putnim nalozima vještak je trebao uzeti u obzir početak i kraj putovanja.

37.U svom dopunskom nalazu od 5. studenog 2020. godine, vještakinja L. T. G. je utvrdila kako razlika između dnevnica obračunatih prema podacima iz putnih naloga te prema podacima iz iskaza (tablice tužitelja) i isplaćenih dnevnica iznosi ukupno 30.013,40 kn, ako se uzmu u obzir iznosi koje tužitelj priznaje, a ako se uzimaju u obzir iznosi koje je tuženik naznačio u JOPPD obrascima, onda iznosi ukupno 13.686,55 kn.

38.U svom usmenom očitovanju od 4. svibnja 2021. godine, vještakinja L. T. G., usmeno je obrazložila svoj pisani nalaz i mišljenje, te je odgovorila na sva pitanja stranaka i navela kako je ona svoj pisani nalaz i mišljenje izradila prema nalogu suda, a temeljem raspoložive dokumentacije u spisu.

39.Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenje vještakinje L. T. G. upotpunjen njezinim usmenim očitovanjem, jer je nalaz i mišljenjem izrađen temeljem dokumentacije u spisu, iskaza tužitelja kojem je sud poklonio vjeru, te tablice tužitelja čiji sadržaj je tužitelj iznio u svom stranačkom iskazu, nalaz je jasan, detaljan i iscrpan, te je vještakinja u svom usmenom očitovanju otklonila sve prigovore stranaka.

40.Sud ne vjeruje tuženiku da je on tužitelju na ime dnevnica isplatio ukupno 61.306,80 kn kako se to navodi u odgovoru na tužbu, odnosno da mu je isplatio ukupno 34.396,00 kn kako se to navodi u priloženim JOPPD obrascima i nalozima za službeni put.

41.Naime, tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi da je isplatio ukupno na ime dnevnica 61.306,80 kn, što je više nego što tužitelj tvrdi da mu je ukupno trebalo biti isplaćeno ( tužbom potražuje 36.859,91 kn, a prema podacima iz tužbe na ime dnevnica ukupno mu je isplaćeno 17.642,40 kn, ili ukupno 52.740,00 kn), pa su stoga navodi iz odgovora na tužbu nelogični i neživotni i ničim nisu dokazani.

42. Nadalje, mišljenje je ovog suda da JOPPD obrazac nije dokaz da je novac naveden u tom obrascu i isplaćen, već je dokaz o isplati novca potpisana isplatnica ili izvod s žito računa. Uz to da tužitelju nisu isplaćeni iznosi navedeni u JOPPD obrascu ukazuje i činjenica da je tužitelju za travanj 2016. godine isplata dnevnica išla na tekući račun u lipnju 2016. godine u iznosu od 4.579,00 kn, a u JOPPD obrascu je navedeno da je isplaćeno 10.458,00 kn dana 30.04.2016.g., dok mu je za ožujak 2016. godine isplaćeno 6.718,40 kn, o čemu postoji isplatnica, a ova isplata je izvršena 3. svibnja 2016. godine, dok se na JOPPD obrascu navodi da je tužitelju za ožujak isplaćeno 7.595,20 kn dana 31.03.2016.g..

43.Stoga sud vjeruje tužitelju da mu isplate dnevnica nisu izvršene u iznosima navedenim u JOPPD obrascu, te da mu nisu izvršene niti prema dostavljenim nalozima za službeni put, budući navedena isplatnica, kao i uplata dnevnica na tekući račun tužitelja u lipnju 2016. godine dokazuje suprotno.

44.Sud vjeruje tužitelju i svjedoku R. B. da su oni potpisivali prazne putne naloge koji su tuženiku trebali da bi mogao opravdati isplatu dnevnica i da oni potpisom tih praznih putnih naloga koje je naknadno popunjavao tuženik, odnosno, njegova supruga, nisu potvrđivali primitak dnevnica.

45.Da je tome tako, dokazuje i isplatnica kojom tužitelj potvrđuje primitak dnevnica za ožujak 2016. godine, dana 3. svibnja 2016. godine.

46.Sud ne vjeruje tuženiku i njegovoj supruzi V. B. da se isplata dnevnica vršila krajem mjeseca kada su se potpisivali putni nalozi, jer je to u suprotnosti s iskazom tužitelja i svjedoka R. B., te u suprotnosti s navedenom isplatnicom za ožujak 2016. godine i isplatom dnevnica za travanj na tekući račun tužitelja u lipnju 2016.g., a uz to iskaz tuženika i svjedokinje V. B. u jednom dijelu su međusobno u suprotnosti, budući da tuženik navodi da vozač kad kreće na put nema sa sobom nalog za službeni put niti nikakav drugi papir, već samo dokumentaciju o teretu, a da nalog za službeni put ostaje u knjigovodstvu, dok svjedokinja V. B. navodi da vozači kada kreću na put dobivaju putni nalog koji je popunjen samo djelomično vezano uz podatke onoga tko ide na put i kad.

47.Nadalje, prema mišljenju ovog suda isplatnice od 11. travnja 2016. godine u iznosu od 90 eura, od 31. siječnja 2016. godine u iznosu od 100 eura, i od 24. siječnja 2016. godine u iznosu od 150 eura, ne odnose se na isplatu dnevnica, već se odnose na predujam vezan za troškove kamiona , a što su potvrdili u svojim iskazima i svjedoci M. V. i M. M., odnosno, odnose se na materijalne troškove putovanja, tj. za cestarine i benzin, kao što je to naveo i tužitelj u svom iskazu, a i u svrsi isplate na isplatnicama je navedeno da se radi o službenom putu, dok je na isplatnici broj 30/2016, od 3. svibnja 2016. godine navedeno da se radi o isplati dnevnica za ožujak 2016. godine. Kako je na toj isplatnici navedeno da su dnevnice za ožujak isplaćene 3. svibnja 2016. godine, to sud vjeruje tužitelju da su im dnevnice plaćane tek idućeg mjeseca i ne vjeruje tuženiku i svjedocima M. M. i M.

V. da su dnevnice plaćane krajem tekućeg mjeseca, prilikom potpisivanja putnih naloga.

48.Iskazi svjedoka Š. B. i Z. B. neodlučni su za ovaj postupak, budući da isti nemaju neposrednih saznanja o dogovoru stranaka, već svoja saznanja crpe iz iskazivanja tužitelja.

49.Svjedok F. B. također nema neposrednih saznanja o konkretnim dogovorima između tužitelja i tuženika, niti o tome kada su se tužitelju isplaćivale dnevnice, već mu je samo poznato da su se stranke dogovorile da će tužitelj na početku voziti s drugim vozačem, te će primati samo osnovnu plaću bez dnevnica, a što među strankama nije sporno, time da svjedok ne zna koliko je točno dugo tužitelj vozio s drugim vozačem.

50.Sud vjeruje tužitelju da je on za vrijeme radnog odnosa kod tuženika odvozio sve ture koje je detaljno opisao u svom stranačkom iskazu koji je dao uz pomoć tablica.

51.Naime, iako u spis nisu dostavljeni svi tahografski listići, u spisu je tahografski listić za putovanje tužitelja u F. od 10. siječnja 2016. godine do 20. siječnja 2016. godine, za koji ne postoje putni nalozi, a tužitelj ga opisuje u svom iskazu, te je isto tako u spisu tahografski listić za putovanje u R. od 29. veljače do 5. ožujka 2016. godine, za koje ne postoji putni nalog, a tužitelj ga opisuje u svom stranačkom iskazu.

52.Stoga sud vjeruje tužitelju da je on izvršio sva navedena putovanja, detaljno i iscrpno opisana u njegovom stranačkom iskazu, a prema čemu je financijski vještak utvrdio da je ukupni iznos dnevnica od prosinca 2015. godine do svibnja 2016. godine 47.655,80 kn, od čega je tužitelju isplaćeno 17.642,40 kn, dok mu je ostalo neisplaćeno 30.013,40 kn.

53.Kako su stranke, kao što je već naprijed detaljno obrazloženo, dogovorile da će tužitelj prvih mjesec dana, budući je novi zaposlenik, voziti uz drugog vozača i neće imati pravo na dnevnice, to sud tužitelju nije priznao iznos dnevnica koje su trebale biti isplaćene u prosincu u iznosu od 5.550,28 kn, a odnose se na službena putovanja od 28. studenog godine do kraja prosinca 2015. godine, slijedom čega je valjalo presuditi kao u izreci pod I i II i naložiti tuženiku da na ime neisplaćenih dnevnica u razdoblju od siječnja 2016. godine do zaključno 17. svibnja 2016. godine, isplati tužitelju iznos od 24.463,12 kn sa zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2016. godine, kako to tužitelj potražuje preciziranim tužbenim zahtjevom, a što je u interesu tuženika, budući da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od dospijeća svakog mjesečnog iznosa, međutim kako tužitelj kamatu potražuje od 16. lipnja 2016. godine, kada je dospjelo posljednje potraživanje, to mu je kamata od tog dana i dosuđena, dok je odbijen tužitelj s dijelom zahtjeva s ove osnove u iznosu od 5.550,28 kn.

54.Budući su stranke sklopile ugovor o radu za 40 sati tjedno, odnosno, da će se rad obavljati 5 dana u tjednu po 8 sati, u skladu s čime je tužitelju i isplaćena plaća za studeni 2015. godine, u iznosu od 160,00 kn, jer je tužitelj u tom mjesecu radio samo jedan radni dan, odnosno radni dan je bio samo 30. studenog 2015. godine, te je u svibnju 2016. godine radio 12 radnih dana, što je utvrđeno i iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka L. T. G. od 13. rujna 2018. godine, to je tuženik tužitelju za studeni 2015. godine i svibanj 2016. godine plaću obračunao i isplatio prema sklopljenom ugovoru o radu i dogovoru stranaka, pa je valjalo tužitelja odbiti s dijelom zahtjeva za isplatu razlike plaće za studeni 2015. godine u iznosu od 580,71 kn, i za svibanj 2016. godine u iznosu od 1.181,60 kn.

55.Naime, nije sporno da je tužitelj i u studenom 2015. godine i u svibnju 2016. godine kao vozač vozio i vikendima, međutim, stranke su, što među njima nije niti sporno, dogovorile da će naknada tužitelju za njegov rad, odnosno, vožnju koja se protezala i preko vikenda, biti posebno plaćena u vrijednosti 14% svake ture koju bi provezao, a što se formalno isplaćivalo kroz dnevnice, slijedom čega tužitelj nema pravo na isplatu plaće kao prekovremeni rad za rad subotom i nedjeljom, one dane u studenom 2015. godine i svibnju 2016. godine, kada je vikendom vozio kamion. Da je bio takav dogovor među strankama, vidljivo je i iz toga što tužitelj za preostale mjesece koje je radio (prosinac 2015., siječanj, veljača, ožujak i travanj 2016. godine), ne potražuje od tuženika naknadu plaće za odrađene sate tijekom vikenda, iako je za te mjesece primio osnovnu neto plaću 2.880,00 kn, za rad 40 sati tjedno, 5 dana u tjednu, u skladu sa sklopljenim ugovorom o radu.

56.Stoga tužitelj s obzirom na sklopljeni ugovor o radu i usmene dogovore stranaka, nema pravo na razliku plaće za studeni 2015. i svibanj 2016. godine na način kako je on to utužio, odnosno, da mu se njegova neto plaća podijeli sa 30, odnosno 31 dan u mjesecu, već prema sklopljenom ugovoru o radu i dogovoru stranaka ima plaću za 40 satni radni tjedan, 5 dana u tjednu, kako mu je i isplaćeno za sve mjesece u kojima je radio kod tuženika.

57.Nije osnovan prigovor tuženika radi prebijanja iznosa od 4.410,38 kn, s osnove naknade materijalne štete na teretnom vozilu koju mu je uzrokovao tužitelj , jer tuženik u ovome postupku ne može bez suglasnosti tužitelja navedeno potraživanje prema tužitelju prebijati s potraživanjem tužitelja s osnove neisplate plaće i dnevnica i plaće .

58.To stoga što je takav prijeboj zabranjen temeljem odredbe čl. 96.st.1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19), budući je jedno od temeljnih prava radnika iz radnog odnosa pravo na plaću za obavljeni rad da bi se radniku omogućila njegova svakodnevna egzistencija , te dnevnice prema dogovoru stranaka u konkretnom slučaju predstavlja dio plaće tužitelja.

59.Zbog toga se zabrana prijeboja iz čl. 96.ZOR-a odnosi kako na građanskopravnu tako i na procesnopravnu kompenzaciju, odnosno prijeboj.

60.Temeljem odredbe čl. 96. st. 1. ZOR-a, poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku namiriti uskratom isplate plaće ili nekoga njezinog dijela, odnosno, uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće, a kako se tužitelj tijekom ovog postupka nije suglasio da tuženik svoje potraživanje prema njemu namiri prebijanjem s dijelom potraživanja tužitelja prema tuženiku s osnove neisplate dnevnice, a koje dnevnice u svojoj biti predstavljaju naknadu tužitelju za njegov izvršeni rad, te je na ročištu 15.1.2018.g. tužitelj izjavio da osporava navode iz odgovora na tužbu u kojem je tuženik istaknuo prigovor prijeboja, to je valjalo odbiti tuženikov prigovor radi prijeboja.Naime, kada bi sud prihvatio stajalište tuženika, te bez suglasnosti tužitelja izvršio prijeboj navedenog spornog potraživanja tuženika sa utuženim potraživanjem tužitelja, tada bi se u cijelosti izgubila svrha zakonske odredbe o zabrani prijeboja iz čl. 96. ZOR-a, te bi poslodavac imao mogućnost uskratiti radniku , bez njegovog pristanka njegovo osnovno pravo u slučaju kad on smatra osnovanim svoje potraživanje prema radniku.

61.Stoga je u skladu s čl. 96. ZOR-a valjalo presuditi kao u izreci pod III te odbiti tuženikov prigovor radi prijeboja u iznosu od 4.410,38 kn .

62.Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29.ZOO-a.

63.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.2. i članka 155. ZPP-a.

64.Temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon čega će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

65.Tužitelju su stoga u cijelosti priznati troškovi plaćenog predujma za financijska i prometna vještačenja u ukupnom iznosu od 4.950,00 kn, jer su ovi troškovi bili potrebni za uredno vođenje postupka, bez obzira na konačni uspjeh u postupku, dok su mu troškovi zastupanja dosuđeni prema uspjehu u postupku.

66.Tužitelju bi za sastav tužbe prema Tbr. 7. t. 1. OT-e, valjalo odmjeriti 1.000,00 kn, koji iznos bi mu trebalo odmjeriti i za zastupanja na ročištima: 15. siječnja 2018., 1. ožujka 2018., 7. svibnja 2018., 6. srpnja 2018., 22. listopada 2018., 29. siječnja 2019., 6. svibnja 2019., 4. srpnja 2019., 26. rujna 2019., 2. lipnja 2020., 21. rujna 2020., 8. ožujka 2021. i 4. svibnja 2021. godine , prema Tbr. 9. t. 1. OT-e, te za sastav podnesaka 25. siječnja 2019. godine i 27. studenog 2019. godine, prema Tbr. 8. t. 1. OT-e, te su njegovi troškovi zastupanja ukupno 16.000,00 kn, na što je priznat PDV-e od 4.000,00 kn.

67.Međutim, kako je tužitelj uspio u postupku sa 77%, a tuženik sa 23%, to je tuženik dužan tužitelju naknaditi 54% troškova zastupanja, te su isti odmjereni u iznosu od 10.800,00 kn, pa su ukupni troškovi postupka tužitelju dosuđeni u iznosu od 15.750,00 kn.

68.Odluka o kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 30. OZ-a.

69.Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Zlataru, dana 11. lipnja 2021. godine,

S U D A C :

Jelena Habulin, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove je presude dopuštena žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri primjerka, u roku od 15 dana.

DNA:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika