Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 45 Gž-4341/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. Č. iz B., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u B., …, protiv tuženika Č. B. iz B., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik R. D., odvjetnik u Č.,

…, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi, poslovni broj Pn-177/18-18 od 14. lipnja 2019., dana 11. lipnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi, poslovni broj Pn-177/18-18 od 14. lipnja 2019. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos od 4.000,00 kn tekućih od 19. rujna 2018. do 27. rujna 2018.

II. Preinačuje se presuda Općinskog u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi, poslovni broj Pn-177/18-18 od 14. lipnja 2019., u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 4.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 19. rujna 2018. do isplate po stopi koju uređuje čl. 29. st. 2. ZOO te se tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 4.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 27. rujna 2018. do isplate po stopi koju uređuje čl. 29. st. 2. ZOO.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 4.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), te je tužitelju naloženo da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kuna (točka II. izreke).

2. Protiv presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud ukine pobijanu presudu te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinači te prihvati tužbeni zahtjev.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama u kojima se ista pobija žalbom, pazeći pri tom po službenoj dužnosti na bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ista ne može ispitati.

6. Sud prvog stupnja tijekom postupka je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je dana 19. rujna 2018. oko 17 sati, u selu L. došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovao tužitelj sa svojim osobnim automobilom i tuženik sa traktorom i prikolicom, koji nisu bili osigurani ni registrirani,

- da su istoga dana u postaju prometne policije B. zaprimljene dvije dojave od strane kćeri tuženika i to prva u 17,39 sati kojom je izvijestila policiju da je došlo do prometne nezgode te druga u 17,44 kojom je obavijestila policiju da ne dolaze izvršiti očevid, budući su sudionici postigli dogovor,

- da nitko nije bio nazočan nastanku prometne nezgode niti je imao neposrednih saznanja o usmenom dogovoru između tuženika i tužitelja,

- da položaj vozila na fotografijama (list 9-13 spisa) odgovara položaju vozila kakav su svjedoci zatekli na mjestu događaja.

7. Na temelju ovih utvrđenja sud prvog stupnja je zaključio da tužitelj nije dokazao postojanje usmenog ugovora s tuženikom sklopljenog na dan nastanka štetnog događaja, te je primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio tužbeni zahtjev.

8. Sud prvog stupnja iako iznosi sadržaj stranačkog iskaza tužitelja u pobijanoj presudi, taj iskaz propušta ocijeniti u smislu odredbe čl. 8. ZPP. Međutim, iako je o okolnostima sklapanja i postojanja dogovora tužitelj iscrpno iskazao, sud taj iskaz nije ocijenio, odnosno naveo je li isti prihvaća ili ne. Također, sud taj iskaz nije doveo u vezu sa iskazom svjedoka A. R. koji je također iskazivao o svojim saznanjima o postojanju usmenog dogovora tužitelja i tuženika. Uslijed navedenog, prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ista ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

9. Međutim, iako je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ovaj sud smatra da su ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP budući se činjenice koje su bitne za donošenje odluke mogu, u smislu odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu. To pogotovo kada se ima u vidu da su svi dokazi koje su stranke predložile tijekom postupka izvedeni.

10. U konkretnom slučaju, sporno je ostalo za utvrditi je li između tuženika i tužitelja doista došlo do usmenog dogovora (ugovora) na temelju kojeg se tuženik obvezao isplatiti tužitelju iznos od 4.000,00 kuna za štetu koja je nastala na automobilu tužitelja.

11. Iz iskaza svjedoka A. R., kod kojega je tužitelj kupio i redovno servisirao svoje vozilo te popravio štetu uzrokovanu sudarom, proizlazi da nije prisustvovao prometnoj nezgodi te da je na mjesto nezgode došao po pozivu tužitelja. Nadalje proizlazi i da je tužitelj rekao svjedoku da će se dogovoriti sa tuženikom oko iznosa naknade za štetu na vozilu koji će tuženik imati kroz tjedan dana, da je navedeni dogovor svjedok i čuo te da je zbog svog stručnog znanja iznos od 4.000,00 kuna ocijenio kao prenizak.

12. Saslušan u svojstvu stranke tužitelj je u svom iskazu naveo da su se odmah, a nakon što su utvrdili da nitko nije stradao u prometnoj nezgodi, on i tuženik odlučili dogovoriti oko štete nastale na vozilima budući da je tuženikovo vozilo bilo neregistrirano i tehnički nepregledano, zbog čega tuženik nije htio da se zove policija. Sam tuženik da je prilikom dogovora, koji je čula i kćer tuženika, rekao da će dogovoreni iznos od 4.000,00 kuna imati kroz tjedan dana, međutim kad je tužitelj došao po novce nakon desetak dana da je tuženik izjavio da se predomislio i da ne želi platiti dogovoreni iznos.

13. Suprotno utvrđenju suda prvog stupnja, ovaj sud smatra da iz iskaza svjedoka A. R. i tužitelja kao stranke, proizlazi da su tužitelj i tuženik sklopili usmeni dogovor (ugovor) kojim se tuženik obvezao isplatiti tužitelju iznos od 4.000,00 kuna na ime imovinske štete nastale na vozilu tužitelja prilikom prometne nezgode. Stoga je tuženik u obvezi ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za ispunjenje tog ugovora (čl. 9. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne Novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje – ZOO).

14. Navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka A. R. čiji iskaz je cijenjen kao nepristran u dijelu u kojem je naveo da je na lice mjesta pozvan kao stručna osoba radi procjene štete na vozilu tužitelja, do koje nije došlo jer su se stranke nagodile oko naknade štete za iznos od 4.000,00 kuna. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu navedenog svjedoka i u dijelu u kojem je naveo da je čuo za usmeni dogovor stranaka. Ovo stoga, jer je logično i životno da je upravo svjedok R. bio nazočan postizanju dogovora između stranaka, budući da ga je tužitelj i pozvao kao stručnu osobu koja mu je trebala pomoći pri donošenju odluke o iznosu štete.

15. Iskaz tužitelja kao stranke ovaj sud ocijenio je kao logičan i životan u dijelu u kojem je naveo da tuženik nije htio da se zove policija zbog neosiguranog vozila, već je iskazao spremnost za postizanje dogovora sa tužiteljem te mu ponudio iznos od 4.000,00 kuna. Iskaz tužitelja cijenjen je kao vjerodostojan i u dijelu u kojem je naveo da je, a nakon usmenog dogovora, došao u kuću tuženika po dogovoreni iznos, što je tuženik odbio ispuniti, jer je neživotno i nelogično da bi tužitelj pozivao tuženika na ispunjenje obveze u točno određenom iznosu, a da zato nije imao nikakve osnove, u ovom slučaju usmenog dogovora (ugovora).

16. Što se tiče iskaza tuženika i svjedokinje Jelene Bosanac ovaj sud smatra da isti nisu iskazivali vjerodostojno na okolnost postizanja usmenog dogovora između stranaka, stoga iste sud nije prihvatio te ih je ocijenio kao pristrane.

17. Slijedom iznijetog, valjalo je preinačiti presudu suda prvog stupnja sukladno čl. 373.a. at. 3. ZPP te prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja. Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

18. Osim glavnice, tuženik je dužan tužitelju platiti i zatezne kamate na iznos glavnice po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO, jer odnos između tužitelja i tuženika predstavlja ugovorni odnos, pa je pravno odlučno što je sadržaj tog ugovornog odnosa, odnosno što su to točno stranke ugovorile.

19. Stranke su u svojem usmenom dogovoru (ugovoru),ugovorile da tražbina tužitelja dospijeva istekom roka od tjedan dana računajući od dana nastanka štetnog događaja, a kako to proizlazi iz iskaza tužitelja.

20. Tužitelj je potraživao zatezne kamate od dana nastanka štetnog događaja, međutim iste mu pripadaju od prvog dana nakon isteka roka dospijeća, odnosno od 27. rujna 2018.

21. Stoga je valjalo, sukladno čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata odbijen za razdoblje od 19. rujna 2018. pa do 27. rujna 2018.

22. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 5. ZPP, preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi.

23. Tužitelju su tako sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje u tekstu: OT) dosuđeni troškovi postupka i to; trošak sastava tužbe u iznosu u iznosu od 50 bodova sukladno Tbr. 7.1., trošak pristupa na ročište održano 13. svibnja 2019. sukladno Tbr. 9.1. u iznosu od 50 bodova, trošak pristupa na ročište održano 29. studenog 2018. u iznosu od 12,50 bodova sukladno Tbr. 9.5. te trošak pristupa na ročište održano 7. ožujka 2019. u iznosu od 25 bodova sukladno Tbr. 9.2., što uvećano za vrijednost boda od 10 kuna, ukupno iznosi 1.375,00 kuna.

24. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište od 29. studenog 2018. u visini od 50 bodova (Tbr. 9.1.) budući je isto odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr. 9.5.). Također, tužitelju nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište od 29. studenog 2018. u visini od 50 bodova (Tbr. 9.1.) od 7. ožujka 2019. s obzirom na to da se na tom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari.

25. Budući da tužitelj u ovom postupku nije uspio samo u nerazmjernom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, tuženik je dužan naknaditi tužitelji cjelokupne troškove parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 5. ZPP u iznosu od 1.375,00 kuna.

26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. lipnja 2021.

Sudac:

Robert Jambor