Republika Hrvatska

Trgovački sud u

Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 5 P-203/2020-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu toga suda Kseniji Flack-Makitan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. H., zavod, Z., OIB:…, kojeg zastupa zamjenik Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, T. B., protiv tuženika županije, V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica T. P., odvjetnica iz V., radi isplate iznosa od 742.673,11kn, nakon glavne rasprave održane 28. travnja 2021. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu za objavu 11. lipnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja R. H., zavod, Z., OIB: …, koji glasi: „Nalaže se tuženiku županiji, V., OIB: …, da isplati tužitelju R. H., zavodu, Z., OIB: …, iznos od 742.673,11 kn sa zateznom kamatom i to:

-iznos od 93.520,52 kn sa zateznom kamatom od 2. kolovoza 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

-iznos od 155.867,52 kn sa zateznom kamatom od 2. studenog 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

-iznos od 177.985,52 kn sa zateznom kamatom od 2. ožujka 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

-iznos od 177.985,52 kn sa zateznom kamatom od 2. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

-iznos od 88.992,76 kn sa zateznom kamatom od 2. kolovoza 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te

-iznos od 48.321,27 kn sa zateznom kamatom od 2. studenog 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

II. Tužitelj R. H., zavod, Z., OIB: …, je dužan tuženiku županiji, V., OIB: …, nadoknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 94.800,00 kn u roku od 8 dana, dok se preostali dio zahtjeva za naknadu troška ovog postupka tuženika u iznosu od 19.825,00 kn odbija.

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbe tužitelja sa iznosa od 742.673,11 kn na iznos od 828.490,21 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj je za zavod, Z., podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 2.382.952,28 kn, sa zateznom kamatom od dospjelosti svakog pojedinog iznosa do isplate i troškovima postupka.

2. U tužbi tužitelj navodi da tužitelj operativno provodi prema čl. 12. Zakona o obrani od tuče ("Narodne novine" broj 53/01 i 55/07) i čl. 3. Pravilnika o operativnom djelovanju sustava obrane od tuče ("Narodne novine" broj 36/02) obranu od tuče, te da je financiranje tog sustava propisano na način da županije uplaćuju 1% od sredstava iz proračuna za tekuću godinu. Dalje tužitelj navodi da je tuženik za 2010. uplatio s tog osnova tužitelju iznos od 100.000,00 kn, a za 2012. i 2013. nije platio ništa, iako je za to izdvojen iznos od 300.000,00 kn.

3. Tužitelj u svezi obračuna novčanih sredstava za provođenje operativnog rada obrane od tuče u tužbi ističe da za 2012. ova obveza iznosi 1.891.702,59 kn, a za 2013. iznosi 1.686.271,23 kn, s time da se dospjelost ovih obveza prema čl. 123. st. 2. Zakona o sustavu obrane od tuče do 1. ožujka u visini od 30%, 1. svibnja daljnjih 30%, 1. kolovoza 15% i 1. studenog 25%.

4. U odgovoru na tužbu (list 11-16 spisa) tuženik osporava tužbeni zahtjev i navodi sljedeće:

-da čl. 13. Zakona o sustavu obrane od tuče među ostalim izvorima financiranja propisuje da se novčana sredstva za provođenje operativnog rada obrane od tuče osiguravaju iz sredstava proračuna županija na branjenom području i to u visini do 1% od sredstava proračuna za tekuću godinu, pa stoga obveza županija da sufinanciraju sustav obrane od tuče nije u zakonu propisana određeno, niti zakon propisuje osnove temeljem kojih bi se ona mogla odrediti,

-da je tuženik uplatom iznosa od 100.000,00 kn za razdoblje od kolovoza do kraja prosinca 2012. podmirio obveze za 2012. i 2013. u cijelosti, jer taj iznos ne premašuje 1% sredstava proračuna tuženika za promatrane godine,

-da je navedenim zakonom obveza tuženika u smislu čl. 270. Zakona o obveznim odnosima neodređena ili neodrediva, pa kada bi se radilo o ugovornim odnosima, takva bi odredba bila ništetna,

-da tužitelj ne dokazuje zašto bi tuženik bio u obvezi plaćanja upravo 1% proračuna, pored zakonom predviđenog raspona koji se kreće od 01,% do 1%,

-da tuženik nikada nije primio podatke i dokaze o tome koliko je na području tuženika potrošeno financijskih sredstava za obranu od tuče, kako bi se ti podaci mogli koristiti kod određivanja obveze tuženika, te da se tuženik kao jedinica područne (regionalne) samouprave mora pri trošenju proračunskih sredstava pridržavati Zakona o proračunu,

-da se kao osnovica za određivanje udjela od 1% proračuna tuženika ne može uzeti proračun županije, već to može biti jedino vlastiti (izvorni) prihod proračuna, tako da

je utuženi postotak pogrešno obračunat.

5. Tužitelj je na ročištu održanom 24. listopada 2016. (list 108 spisa) povukao tužbu radi isplate iznosa od 1.640.279,17 kn, što je sud utvrdio pravomoćnim rješenjem od 24. listopada 2016., poslovni broj P-133/15-16, a u podnesku od 28. listopada 2015. (list 27-28 spisa) tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 742.673,11 kn kako slijedi:

-iznos od 93.520,00 kn sa zateznom kamatom od 2. kolovoza 2012.,

-iznos od 155.867,52 kn sa zateznom kamatom od 2. studenog 2012.,

-iznos od 177.985,52 kn sa zateznom kamatom od 2. ožujka 2013.,

-iznos od 177.895,52 kn sa zateznom kamatom od 2. svibnja 2013.,

-iznos od 88.992,76 kn sa zateznom kamatom od 2. kolovoza 2013.,

-iznos od 48.321,27 kn sa zateznom kamatom od 2. studenog 2013.

6. U ovom predmetu sud je donio presudu 7. prosinca 2016., poslovni broj P- 133/2015-18, koja je ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 22. travnja 2020., poslovni broj Pž-1661/2017-2 (list 139-141 spisa). Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci u ovom spisu je uputio ovaj sud da provede predloženo financijsko-knjigovodstveno vještačenje između ostalog i na okolnost utvrđenja potrebnog obračuna obveze tuženika i potrebnih davanja tuženika za korist tužitelja za period obuhvaćen tužbom i provesti dokazni postupak u granicama dokaznih prijedloga stranaka.

7. Također je navedeni sud u svojoj odluci utvrdio nespornim da iz godišnjih izvještaja o radu obrane od tuče za 2012. i 2013. za tuženika proizlazi da je tužitelj tuženiku pružao svoje usluge operativnog rada obrane od tuče, a koje je tuženik u obvezi podmiriti do visine 1% iz sredstava proračuna, te da je tuženik dužan podmiriti tužitelju barem stvarno nastale troškove u obavljanju usluge obrane od tuče, što je tužitelj i tražio stavljanjem dokaznog prijedloga provođenja financijskog vještačenja kako bi se utvrdilo tužiteljevo potraživanje, do visine 1% kao zakonske obveze.

8. Sud rješenjem donesenim na ročištu 28. travnja 2021., poslovni broj P- 203/2020-43 (list 442 spisa) nije dopustio preinaku tužbe tužitelja sa iznosa od 742.673,11 kn na iznos od 828.490,21 kn, jer čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019; dalje u tekstu: ZPP) propisuje da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a u ovom predmetu je to učinjeno nakon toga, jer je prethodni postupak zaključen rješenjem donesenim na ročištu 26. kolovoza 2020., poslovni broj P-203/2020-27.

9. Između parničnih stranaka je sporno da li tuženik duguje tužitelju iznos od 742.673,11 kn ili neki drugi iznos za operativno provođenje obrane od tuče.

10. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: dopis tuženika tužitelju od 11. lipnja 2014., vezano uz mirno rješenje spora, Klasa: 920-11/14-01/1, Ur. broj: 2186/1-02/1- 14-7 (list 4 spisa), dopis zavoda od 21. svibnja 2014., Klasa: 701-02/14-01/07, Ur. broj: 554-09/01-14-5 (list 5 spisa), izvode agencije o uplatama (list 7-9 spisa), nalaz i mišljenje financijskog vještačenja od 2009.- 2013. sačinjen od R. vještačenja d.o.o., Z. (list 18-22 spisa), izvod iz znanstvenog članka (list 23-25 spisa), dopis udruge od 20. veljače 2014.

(list 26 spisa), zapisnik od 27. listopada 2014. sastavljen u predmetu Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj N-DO-7/14-17 od 27. listopada 2014. (list 29 spisa), godišnji izvještaj o radu obrane od tuče u 2012. Godini za tuženika od 21. prosinca 2012., Klasa: 920-08/12-01733, Ur. broj: 554-08/01-12-13

(list 37 spisa), godišnje izvještaje zavoda za tuženika u 2012. (list 39-61 spisa) i u 2013. (list 62-82 spisa), dopis tuženika zavodu od 26. veljače 2007., Klasa: 422-02/06-01/1, Ur. broj: 2186/1-02-07-7 (list 83 spisa), dopis ministarstva od 30. prosinca 2009., Klasa: 320-12/09-01/139, Ur. broj 525-02-1-0011/09-9 tuženiku glede financiranja provedbe operativne obrane od tuče u 2009. (list 84 spisa), prijedlog Vlade Republike Hrvatske za davanje vjerodostojnog tumačenja čl. 13. st. 1. Zakona o sustavu obrane od tuče od 11. lipnja 2015., Klasa: 022-03/15-02/02, Ur. broj 50301-05/25-15-6 (list 88-90 spisa), dopis tuženika Županijskom državnom odvjetništvu od 9. prosinca 2015., Klasa: 701-01715-012,

Ur. broj:2186/1-02/1-15-5 (list 98-101 spisa), saslušana je svjedokinja D. H. (list 146 spisa), svjedok V. O.. (list 148 spisa), svjedok D. V. (list 150 spisa), Svjedok K. B. (list 161 spisa), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku V. B. iz V. (list 172-432 spisa) I saslušana je vještakinja (list 442 spisa).

11. Članak 13. st. 1. Zakona o sustavu obrane od tuče propisuje da se novčana sredstva za provođenje operativnog rada obrane od tuče, sukladno godišnjem planu i programu iz čl. 6. ovog Zakona, osiguravaju iz sljedećih izvora u visini do:

-20% od sredstava državnog proračuna predviđenih pozicijom sredstva pomoći za uklanjanje posljedica elementarnih nepogoda,

-30% sredstava ministarstva predviđenih proračunskom pozicijom-sredstva poticaja za osiguranje usjeva,

-1% od sredstava proračuna županija na branjenom području, osim Grada Z. koji izdvaja 01% proračuna za tekuću godinu.

12. U stavku 2. čl. 13. navedenog Zakona propisano je da se subjektu iz st. 1. iz čijih se izvora osiguravaju sredstva, za operativni rad obranu od tuče, uplaćuju novčana sredstva na žiroračun zavoda, u sljedećem roku i pripadajućem iznosu:

-do 1. ožujka tekuće godine 30% novčanih sredstava,

-do 1. svibnja tekuće godine 60% novčanih sredstava,

-do 1. kolovoza tekuće godine 75% novčanih sredstava,

-do 1. studenog tekuće godine 100% novčanih sredstava.

13. Sud je uvidom u godišnji izvještaj o radu obrane od tuče u 2012. godini za tuženika od 21. prosinca 2012., Klasa: 920-08/12-01733, Ur. broj: 554-08/01-12-13 (list 37 spisa) i godišnje izvještaje zavoda za tuženika u 2012. (list 39-61 spisa) i u 2013. (list

62-82 spisa), utvrdio da su provedene operativne aktivnosti u 2012. i 2013. godini za područje tuženika za obranu od tuče, te ova izvješća sadrže opise tih aktivnosti od svibnja do

rujna navedenih godina.

14. Također je u godišnjem izvještaju o radu obrane od tuče u 2012. godini za tuženika od 21. prosinca 2012., Klasa: 920-08/12-01733, Ur. broj: 554-08/01-12-13 (list 37 spisa), napisano da su prema Mišljenju ministarstva od 29. listopada 2001., od 29. listopada 2001., Klasa: 320-12-01/56, Ur. broj: 525-2-01-1, u osnovicu obračunavanja gore navedenog postotka ostvarenog proračuna županija i Grada Z. uključeni:

-vlastiti izvori sredstava županija određeni čl. 4. Zakona o financiranju jedinica lokalne samouprave i uprave,

-zajednički porezi određeni čl. 45. Zakona o financiranju jedinica lokalne samouprave i uprave, izuzev dodatnih udjela u porezu na dohodak za decentralizirane funkcije utvrđene čl. 35. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju jedinica lokalne samouprave i uprave.

15. Iz dopisa zavoda od 21. svibnja 2014., Klasa: 701-02/14-01/07, Ur. broj:

554-

09/01-14-5 (list 5 spisa), te izvoda agencije o uplatama (list 7-9 spisa), razvidno je

da

tuženik za financiranje obrane od tuče za 2012. nije uplatio ništa, dok je 20. ožujka 2014. uplatio iznos od 100.000,00 kn za sufinanciranje obrane od tuče za 2013., a 9. travnja 2014. tuženik je uplatio tužitelju iznos od 75.000,00 kn s tog osnova (list 7 i 8 spisa).

16. U spis je priložen nalaz financijskog vještačenja sačinjen od R. vještačenja d.o.o., Z. (list 18-22 spisa), koji je utvrdio da za tuženika u 2012. osnovicu za izračun naknade čini iznos od 62.347.010,38 kn, a visina obveze iznosi 623.470,10 kn, te da je ta tražbina dospijevala 1. ožujka 2012. u iznosu od 187.041,03 kn, 1. svibnja 2012. u iznosu od 187.041,03 kn, 1. kolovoza 2012. u iznosu od 93.520,52 kn i 1. studenog 2012. u iznosu od 155.867,52 kn, a za 2013. utvrdio je osnovicu za izračun naknade u iznosu od 59.328.507,36 kn i visinu obveze u iznosu od 593.285,07 kn, te da ta tražbina dospijeva 1. ožujka 2013. u iznosu od 177.985,52 kn, 1. svibnja 2013. u iznosu od 177.985,52 kn, 1. kolovoza 2013. u iznosu od 88.992,76 kn i 1. studenog 2013. u iznosu od 148.321,27 kn.

17. Prema dopisu tuženika tužitelju od 11. lipnja 2014., vezano uz mirno rješenje spora, Klasa: 920-11/14-01/1, Ur. broj: 2186/1-02/1-14-7 (list 4 spisa), u postupku za mirno rješenje spora tuženik je zastupniku tužitelja dostavio podatke o ostvarenom proračunu i vlastitim sredstvima tuženika u razdoblju od 2009.-2013., prema kojima je u 2012. proračun tuženika iznosio 199.170.259,00 kn, u 2013. je iznosio 178.627.123,30 kn, a vlastiti izvori prihoda u 2012. iznosili su 43.059.487,00 kn, a u 2013. 46.614.986,86 kn.

18. Usporedbom podataka iz nalaza vještaka i dopisa tuženika od 11. lipnja 2014. razvidno je da se podaci koji čine osnovicu za izračun razlikuju.

19. Udruga (list 26 spisa), je dopisom od 20. veljače 2014. obavijestila ministarstvo da se sredstva prikupljena na temelju čl. 13. Zakona o sustavu obrane od tuče ne troše namjenski, jer zavod na teret tih sredstava kupuje opremu, prije svega računala i vozila, koja raspoređuje u druge službe i odjele i da navedeni Zavod ne provodi naplatu prihoda u smislu čl. 47. Zakona o proračunu, čime se uništava sustav obrane od tuče.

20. Dopis tuženika zavodu od 26. veljače 2007., Klasa: 422-02/06-01/1, Ur. broj: 2186/1-02-07-7 (list 83 spisa) odnosi se na period od 2003.-2006., a ne na utuženi period tako da isti nije potrebno posebno ocjenjivati kao dokaz, kao niti dopis ministarstva od 30. prosinca 2009., Klasa: 320-12/09-01/139, Ur. broj 525-02-1-0011/09-9 tuženiku glede financiranja provedbe operativne obrane od tuče u 2009. (list 84 spisa).

21. Od dokaza su u spis priloženi i izvod iz znanstvenog članka (list 23-25 spisa), te zapisnik od 27. listopada 2014. sastavljen u predmetu Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj N-DO-7/14-17 od 27. listopada 2014. (list 29 spisa), koji nisu relevantni za ovaj spor, jer ne sadrže činjenice koje se odnose na ovaj tužbeni zahtjev.

22. Također i prijedlog Vlade Republike Hrvatske za davanje vjerodostojnog tumačenja čl. 13. st. 1. Zakona o sustavu obrane od tuče od 11. lipnja 2015., Klasa: 022-03/15-02/02, Ur. Broj: 50301-05/25-15-6 (list 88-90 spisa), nije relevantan za ovaj spor, jer se radi o prijedlogu upućenom odboru koji nema pravnu snagu.

23. Prema dopisu tuženika Županijskom državnom odvjetništvu od 9. prosinca 2015., Klasa: 701-01715-012, Ur. broj: 2186/1-02/1-15-5 (list 98-101 spisa) tuženik je sam izračunao osnovice za obračun sredstava za obranu od tuče za 2012. u iznosu od 23.079.991,22 kn i 2013. u iznosu od 59.769.031,20 kn, te da je u 2013. podmirena obveza s ovog osnova u iznosu od 100.000,00 kn. U tom dopisu se dalje navodi da o obimu izvršenih radnji obrane od tuče i sredstvima potrebnim za podmirenje tih troškova ovisi visina obveze tuženika izražena u postotku iz čl. 13. st. 1. navedenog Zakona, no budući da tužitelj nije na propisani način (financijskim izvješćem) izvješćivao tuženika, tuženik nije mogao imati saznanja o visini svoje obveze kako bi ga u proračunu mogla utemeljeno predvidjeti, tako da je obveza tuženika neodređena.

24. U ovom postupku saslušani su svjedokinja D. H. (list 146 spisa),

svjedok V. O. (list 148 spisa), svjedok D. V. (list 150 spisa), te svjedokinja K. B. (list spisa).

25. Svjedokinja D. H. u svome iskazu je navela:

-da je bila predsjednica udruge, te je tu dužnost obavljala 2012. i 2013.,

-da što se tiče ulaganja u sustav obrane od tuče pomoću raketa, koja je obavljena preko udruge, može reći da je raketarska služba bila

konstantno zanemarivana i ignorirana od zavoda,

primjer je taj da su 2012. i 2013. godine dobili 12 raketa po lansirnoj rampi pa je to onda smanjeno na 9 raketa, dodatnu opremu kao primjerice baterije i slično nisu godinama dobivali, komunicirali su putem radiostanica iz pedesetih godina prošlog stoljeća, kojima se koristila i JNA, tako da je veza bila loša ili nikakva, stalno su mijenjali dobavljača raketa, najprije je to bio Đ. Đ. 2012. otprilike, a onda su njihove dobre rakete zamijenjene sa srpskim, pa crnogorskim, pa rumunjskim raketama,

-navela je slučaj kada je otopina srebrnog jodida koji je korišten u prizemnim generatorima dovožen u kanistrima na svako lansirno mjesto i to jedan kanistar po lansirnom mjestu tako da su troškovi prijevoza i transporta jednog kanistra na lansirno mjesto bio viši od vrijednosti sadržaja tih kanistra, umjesto da se na svako lansirno mjesto odvezlo dva ili više kanistra, jer su ih imali gdje uskladištiti,

-da se u opremu nije ništa ulagalo, ali iz nekog razloga se napravila ograda oko lansirnih rampi koja je po procjeni ljudi iz Udruge koštala više nego što je bila vrijednost lansirnih rampi,

-da naknada koja se isplaćivala raketarima koji su obavljali na terenu svoj posao nije se mijenjala unatrag dvadeset godina. Tome je dodala i da u jednom trenutku je zavod (dalje u tekstu: DHMZ) naručio farbanje kontejnera u kojima su imali uskladištenu robu potrebnu za obavljanje posla, no nije im bilo jasno zbog čega se to radi i sa kojom svrhom,

-da je zavod cijelo vrijeme slao poruku udruzi da ono što oni rade da nije učinkovito, odnosno da obrana od tuče nije učinkovita, a s obzirom na situaciju na terenu koju sam opisala, čudilo bi ju zašto bi uopće županije išta plaćale zavodu, tim više što županijama zavod nije dostavljao nikakve obračune ili ispise toga što je za konkretnu županiju utrošeno od sredstava za obranu od tuče, već je postojalo jedno izvješće "u globalu" koje nije sadržavalo niti pregled po županijama niti je u bilo kojem pogledu bilo detaljno,

-dodala je i da nebriga zavod za raketarsku službu je bila vidljiva i u tome što su znali raditi čak i sa raketama kojima je istekao rok uporabe. Iz toga svega zaključuje da zavod-u funkcioniranje raketarske službe u Hrvatskoj nije bilo bitno, te je jedino bilo važno da se od županije uzmu novci,

-da zavod nije polagao račune županijama, a što se tiče udruge su tražili od zavoda pregled troškova vezanih uz rad raketarske službe, no kada su ga i dobili ono je bilo šturo, bez svih bitnih podataka. Sjeća se da je u jednom trenutku napravljen i nalaz državne revizije, vezano uz rad zavoda i utvrđen je niz nepravilnosti,

-da su na sve to upozoravali zavod i bila je u kontaktu sa gdinom. O. iz zavod-a, osobito vezano uz izvještaje na što su novci prikupljeni za obranu od tuče utrošeni,

no nismo dobivali detaljne izvještaje, te je on jednom prilikom rekao vezano uz naplatu te naknade za obranu od tuče: "Tko plati – plati, koliko imamo toliko se potroši." Također je bilo rečeno članovima udruge da je za zavod odgovoran za svoj rad ministarstvu ne trebaju davati podatke,

-ponovila je da s obzirom na sve opisano ne čudi što županije nisu platile naknadu za obranu od tuče, jer im nitko nije dostavljao detaljne izvještaje o provedbi obrane od tuče i troškovima vezano uz to.

26. Iskaz ove svjedokinje sud ocjenjuje vjerodostojnim jer je imala osobnih saznanja glede načina funkcioniranja obrane od tuče s obzirom na tadašnju funkciju predsjednice udruge.

27. Svjedok V. O. u svome iskazu navodi:

-da što se tiče financiranja obrane od tuče i obveze županija u Republici Hrvatskoj glede toga sve je propisano u čl. 13. Zakona o sustavu obrane od tuče, odnosno da su i županije dužne uplaćivati određeni dio svojeg proračuna u korist zavoda,

-da ubrzo nakon što je taj Zakon donesen 2001. uočen je problem sa tumačenjem što to znači 1% proračunskih sredstava županija, pa je s time u svezi m i n i s t a r s t v o

29. listopada 2001. poslalo obavijest svim županijama u Republici

Hrvatskoj, KLASA: 320-12/01-01/56, UR. BROJ: 525-2-01-1, u kojoj je dato tumačenje koje sve stavke spadaju pod primjenu čl. 13. Zakona o sustavu obrane od tuče, te je u tom dopisu navedeno da prema mišljenju ministarstva u osnovicu obračunavanja gore navedenog postotka od 1% sredstava proračuna županija na branjenom području su uključeni:

-vlastiti izvori sredstava županije određeni čl. 4. Zakona o financiranju jedinica lokalne samouprave i uprave (Narodne novine broj 117/93),

-zajednički porezi određeni čl. 45. Zakona o financiranju jedinica lokalne samouprave i uprave (Narodne novine broj 117/93), izuzev dodatnih udjela u porezu na dohodak za decentraliziranje funkcije utvrđene čl. 35. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju jedinica lokalne samouprave i uprave (Narodne novine broj 59/01),

-da se takav obračun primjenjivao u skladu sa navedenim mišljenjem, a 2013. obavljena je državna revizija rada zavod-a, te je naloženo zavod-u da se s obzirom na neujednačen pristup podmirenju financijskih obveza podnesu tužbe za naplatu tih naknada, tako da smo se mi u zavodu našli pred zidom jer nisu znali kolike su stvarne obveze svake pojedine županije, pa su zbog toga angažirali ovlaštenog financijskog vještaka koji je napravio te izračune,

-da su se županije o tim izračunima dalje očitovale, bilo je nekih neznatnih razlika u izračunima, ali u pravilu ono što je izračunato po vještaku je u najvećoj mjeri bilo korektno,

-što se tiče županije i za nju je sačinjeno financijsko vještačenje od R. vještačenja d.o.o., koje joj je dostavljeno 28. srpnja 2014. i koliko mu je poznato županija se očitovala o tom vještačenju, ali ne zna sada na koji način,

-da može reći da je izračun obveze za obranu od tuče za županiju u periodu od 2009. do 2013. iznosio od 580.000,00 kn – 680.000,00 kn, a taj iznos je ovisio o visini proračuna županije, no ne može točno reći koliko je to bilo konkretno za 2012. i 2013.,

-vezano na ovo navodi da se i županija očitovala o takvom izračunu i da je njezin izračun za period od 2009. - 2013. iznosio 580.000,00 kn – 600.000,00 kn,

-da je svake godine svakoj županiji pa tako i županiji dostavljen godišnji izvještaj, koji je bio sačinjen ujedno i za svaku pojedinu županiju i sadržavao je opis rada, što se i kako radilo, koliko je potrošeno raketa i ostalih sredstava, koliko je radilo raketara, a ako je županija to tražila dostavljani su i godišnji financijski izvještaji za obranu od tuče za pojedinu županiju i u toj ispravi bili su vidljivi svi rashodi po kontima,

-što se tiče strukture tih rashoda, gotovo 80 % su bile nabave raketa, otopine meteorološkog reagensa i naknade, poslužitelja lansirnih postaja. Primjerice, županija ima oko 40 lokacija lansirnih postaja ili generatorskih postaja sa kojih se u slučaju potrebe ispaljuju rakete ili uključujući prizemni generatori,

-istaknuo je koliko je bitna jedinstvenost tog sustava obrane od tuče, pa tako 2012. za pogon tog cijelog sustava su angažirali nešto više od 2.174.263,00 kn za područje županije, a 2013. iznos od 2.233.986,00 kn, a po stvarnom utrošku raketa, otopine, mjesečnih honorara, održavanja opreme 2012. utrošili su 1.576.842,00 kn za županiju, a 2013. iznos od 921.199,00 kn, te su ovi iznosi koje je naveo obuhvaćali upravo na ono što se i potrošilo, znači na stvarni trošak,

-da županija u 2012. nije uplatila ništa s tog osnova zavod-u, a 2013.

iznos od 100.000,00 kn. Zavod nije 2012. i 2013. izdavao nikakve račune ili pozive za plaćanje županiji jer nisu stručni da izračunaju sve ove stavke koje je naprijed naveo, a od kojih ovisi visina godišnje obveze, to je jedva i vještak R. izračunao.

28. Punomoćnica tuženika prigovorila je dijelovima iskaza ovog svjedoka koji su u suprotnosti s navodima tuženika, a osobito je prigovorila tvrdnji svjedoka da bi tuženiku bio dostavljen bilo kakav financijski izvještaj vezan uz utuženu obvezu, jer niti dokaz o tome ne prileži predmetnom spisu, zatim tvrdnji svjedoka o visini iznosa koji bi navodno bio utrošen na financiranje obrane od tuče na području tuženika, osobito stoga što ni dokaz o tome ne postoji u predmetnom spisu, kao i tvrdnji svjedoka da bi tuženik svoju navodnu obvezu na godišnjoj razini za utuženi period prikazao u iznosu od 580.000,00 kn – 600.000,00 kn kako je to, opet ničime potkrijepljeno, iznio svjedok. 29. Svjedok se vezano uz ove prigovore očitovao da je u dopisu od 1. prosinca 2016. Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu poslan dopis sa prilozima sa predmetom naplata potraživanja županiji i dokazima financijskih troškova za županiju, tako da sve što je traženo to se i dalo.

30. Sud iskaz ovog svjedoka ocjenjuje vjerodostojnim u dijelu u kojem iznosi organizaciju i funkcioniranja sustava za obranu od tuče, dok u dijelu u kojem iznosi da je izračun županije za period od 2009. - 2013. iznosio 580.000,00 kn – 600.000,00 kn nije potkrijepljen dokazima u spisu, tako da ne može utvrditi istinitost ovog dijela iskaza.

31. Svjedokinja K. B. u svome iskazu je navela:

-da u županiji obavlja poslove pročelnice za proračun i javnu nabavu, te je 2012. i 2013. radila na tim poslovima,

-da Zakon o sustavu obrane od tuče propisuje izdvajanje od strane županija do 1 % od sredstava iz proračuna za tekuću godinu, što je u sukobu sa Zakonom o proračunu, kojim je regulirano trošenje proračunskih sredstava, kako za državu tako i za jedinicu lokalne i područne samouprave,

-da je zakonom o proračunu uz ostalo propisano što su to namjenska sredstva i na što se smiju utrošiti, pa se ta namjenska sredstva ne mogu trošiti protivno njihovoj namjeni,

-da u Zakonu o sustavu obrane od tuče kao što sam već rekla propisano je izdvajanje od strane županija do 1% proračunskih sredstava. Dakle, trebalo bi biti točno određeno koja točno namjenska sredstva za obranu od tuče i u kojoj visini bi se trebala za tu namjenu predvidjeti,

-da je u 2012. i 2013. za svaku godinu bilo uplaćeno po 100.000,00 kn jer je toliko bilo osigurano u proračunu županije, i time je županija smatrala da je ispunila svoju obvezu s te osnove, a što se tiče eventualnog plaćanja većeg iznosa nisu imali knjigovodstvenu ispravu dostavljenu od strane tužitelja, na što konkretno su sredstva bila utrošena za obranu od tuče u županiji, o kolikom se iznosu radilo, pa se nije moglo niti na drugačiji način riješiti plaćanje obveze prema tužitelju, nego što je bilo učinjeno, a sve u skladu sa proračunskim načelom da se proračunska sredstva moraju učinkovito i svrhovito koristiti,

-da nema osobnih saznanja o tome da li je od tužitelja tuženik tražio dostavu knjigovodstvenih isprava kojima bi se dokazala visina i način trošenja sredstava za obranu od tuče u županiji, a da tužitelj tuženiku za taj sustav obrane od tuče nije izdavao nikada nikakav račun, niti izvode otvorenih stavaka niti druge knjigovodstvene dokumente.

32. Iskaz ove svjedokinje sud prihvaća kao vjerodostojan jer su činjenice koje iznosi iznijete u skladu sa njenim osobnim saznanjima.

33. Svjedok D. V. u svome iskazu navodi:

-da je zaposlenik županije na mjestu pročelnika za poljoprivredu, te na tom radnom mjestu radi zadnjih 15 godina, pa je tako za 2012. i 2013. bio informiran o radu zavod vezano uz obranu od tuče u županiji, budući da oni svake

godine za godinu unatrag šalju svoje izvješće,

-da su to izvješće u pravilu dobili u siječnju ili veljači tekuće godine za lanjsku godinu, u pravilo je imalo oko 20 strana i sadržavalo je pregled za Republiku Hrvatsku i posebno po županijama protugradne aktivnosti, znači koliko i kada se radilo na tim aktivnostima, kolika je bila potrošnja raketa u županiji, potrošnja srebrnog

jodida, koliko se ukupno dana radilo,

-koliko mu je poznato zavod je imao 37-38 postaja u županiji. U tom izvješću nije postojala nikakva kalkulacija potrošenog za obranu od tuče, nije bilo nikakvih financijskih pokazatelja oko toga koliko košta jedna raketa ili litra srebrnog jodida, tako da se iz tog izvješća nije ništa matematički moglo oko obveze izračunati,

-da je prije ovog ročišta prolistao izvješće zavod za 2019. i tamo isto nema nikakvih faktora iz kojih bi se moglo izračunati obveze županije prema zavod glede

gore navedenih stavki,

-da za 2012. i 2013. županija nije od zavoda zaprimila nikakav račun ili nekakav financijski obračun iz kojeg bi proizlazila konkretna novčana obveza plaćanja, kao niti dokaze o utrošenom materijalu i radu za obranu od tuče,

-da su dobili posredno dopis od udruga gdje ta udruga piše ministarstvu, čini mu se da su bila dva dopisa, u jednom dopisu piše u prilog tome da se povećava proračun zavod na godišnjoj razini, a unutar toga smanjuje se trošak obrane od tuče, a u drugom dopisu ministarstvo traži financijski nadzor nad radom zavod zbog netransparentnog trošenja sredstava, to je bilo negdje 2012., 2013. godine.,

-da nisu dobili nikakve financijske dokumente o tome koji bi se iznos navodno utrošio na području tuženika za obranu od tuče, pa dakle jedino mogu "vjerovati" izvješćima koje dobivaju svake godine i nisu u godinu dana u mogućnosti ništa od toga provjeriti jer dobivaju to tek iduće godine,

-da je tuženik 2012., 2013. u svojem proračunu predvidio stavku naknade obrane od tuče za zavod.

34. Iskaz ovog svjedoka sud ocjenjuje vjerodostojnim jer ima osobnih saznanja o činjenicama koje iznosi.

35. U ovom predmetu je u skladu sa uputom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz rješenja od 22. travnja 2020., poslovni broj Pž-1661/2017-2 provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđenja stvarno nastalih troškova u obavljanju obrane od tuče radi utvrđivanja tužiteljevog potraživanja do 1% kao zakonske obveze i na okolnost utvrđenja potrebnog obračuna obveze tuženika i potrebnih davanja tuženika za korist tužitelja za period obuhvaćen tužbom.

36. Vještak V. B. je u svom nalazu i mišljenju utvrdila sljedeće:

-da dio zadatka vještačenja koji se odnosi na utvrđivanje novčane obveze tužene prema Zakonu o sustavu obrane od tuče nije u mogućnosti izvršiti radi nedostatnih parametara za izračun iste, te da spisu ne prileži sporazum, ugovor ili neki drugi dokument kojim je između parničnih strana ugovoren-određen postotak iz čl. 13. Zakona o sustavu obrane od tuče, a koji je jedan od osnovnih parametara za izračun novčane obveze, ili druga dokumentacija u smislu čl. 54. st. 1. Zakona o proračunu ("Narodne novine" broj 87/2008) koji propisuje da se svaki rashod ili izdatak iz proračuna mora temeljiti na vjerodostojnoj knjigovodstvenoj ispravi kojom se dokazuje obveza plaćanja,

-da sredstva za obranu od tuče nisu zasebno planirana-predviđena u proračunu, već postoji samo aktivnost vezana uz elementarne nepogode u Programu-posebna potpora poljoprivredi za koju je bilo planirano za sve elementarne nepogode ukupno 480.000,00 kn u 2012., a isti je iznos planiran i u 2013.,

-da je visina izvornog proračuna za 2012. utvrđena u iznosu od 57.699.978,04 kn, a za 2013. utvrđena je u iznosu od 56.769.031,20 kn.

37. U svome iskazu (list 443 spisa) vještak je izjavio da nema sadržajnih primjedbi na nalaz i mišljenje, te da je nalaz i mišljenje napravila u skladu sa podacima u spisu i onim podacima koje su stranke dostavile.

38. Nalaz i mišljenje, te iskaz vještaka sud u cijelosti prihvaća kao stručan i dokumentiran.

39. S obzirom na navedenu odredbu čl. 13. st. 1. Zakona o sustavu obrane od tuče koja ne određuje jasno i određeno postotak kojeg bi županije na branjenom području trebale izdvojiti iz sredstava proračuna za provođenje operativnog rada obrane od tuče, već samo propisuje maksimalan postotak, a također ne propisuje niti način na koji bi se taj postotak mogao odrediti kada on treba iznositi manje od 1%, odnosno koliko točno taj postotak treba iznositi za tuženika, pa sud na temelju ovakve zakonske odredbe nije mogao unatoč postojanju pravne osnove, odrediti iznos koji bi za ovu namjenu tuženik bio dužan isplatiti tužitelju.

40. Također zbog nedostatka dokaza u ovom spisu nije sud mogao utvrditi niti stvarno nastale troškove u obavljanju obrane od tuče za područje županije, radi utvrđivanja tužiteljevog potraživanja do 1% kao zakonske obveze, jer tužitelj nije ničime nedvosmisleno dokumentirao koliko je utrošio za utuženi period sredstava za obranu od tuče.

41. Naime, godišnji izvještaj rada obrane od tuče za županiju u 2012. sadrži podatke o tome koliko je nabavljeno otopine meteorološkog reagensa (80.000 litara) i da su potpisani ugovori s dobavljačima za nabavu 2.000 komada raketa protiv tuče, te koliko je po mjesecima u 2012. utrošeno navedenog materijala, a za 2013. prema istom takvom izvještaju navedeno je da je utrošeno 1.814 komada meteoroloških raketa i 66.214 litara meteorološke otopine za prizemne generatore.

42. Stoga je nejasno na temelju čega bi sud trebao izračunati i poznavati cijene meteoroloških raketa i meteorološkog reagensa, koji su sadržani u ovim godišnjim izvještajima i popratnim tabelama i prikazima potrošnje, a isto se odnosi i na dokaze priložene od strane tužitelja uz žalbu podnesenu ovom sudu 16. prosinca 2016. koji se sastoji od pregleda godišnjih financijskih planova operativne obrane od tuče po izvorima financiranja (list 128 spisa), utrošenih financijskih sredstava za tuženika (list 129 spisa) i isplate naknada za 2012. i 2013. poslužiteljima postaja obrane od tuče (list 130 spisa).

43. Stoga je sud radi svega navedenog odbio tužbeni zahtjev tužitelja, kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.

44. Odluku o troškovima ovog postupka sud je donio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP, obračunatim prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 107/2015, dalje u tekstu: Tarifa) obvezavši tužitelja da nadoknadi tuženiku cjelokupni trošak ovog postupka u iznosu od 94.800,00 kn, koji trošak se sastoji od:

-troška sastava po odvjetniku odgovora na tužbu u iznosu od 23.830,00 kn,

-sastav podneska od 24. svibnja 2016. u iznosu od 7.430,00 kn,

-troška zastupanja na ročištu 24. listopada 2016. u iznosu od 7.430,00 kn,

-zastupanja na ročištu 26. kolovoza 2020. u iznosu od 7.430,00 kn,

-zastupanja na ročištu 11. rujna 2020. u iznosu od 7.430,00 kn,

-zastupanja na ročištu 28. listopada 2020. u iznosu od 7.430,00 kn,

-sastav podneska tuženika od 20. travnja 2021. u iznosu od 7.430,00 kn,

-zastupanje na ročištu 28. travnja 2021. u iznosu od 7.430,00 kn,

-porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 18.960,00 kn.

45. Sud je odbio dio zahtjeva tuženika za naknadu troška ovog postupka u iznosu od 19.825,00 kn koji trošak se sastoji od:

-zastupanja tuženika na ročištu za objavu 7. prosinca 2016. u iznosu od 500,00 kn jer taj trošak nije bio nužan za vođenje ovog postupka,

-troška sastava podneska od 9. prosinca 2016., jer se radilo o ispravku presude, koji trošak ne može snositi tužitelj u iznosu od 7.430,00 kn,

-troška sastava odgovora na žalbu od 13. veljače 2017. u iznosu od 7.430,00 kn jer taj trošak nije nužan za vođenje ovog postupka,

-troška tuženika za pristup ročištu za objavu u iznosu od 500,00 kn jer ovu presudu punomoćnik tuženika može preuzeti putem e-Oglasne ploče suda bez dodatnih troškova i

-poreza na dodanu vrijednost na te iznose po stopi od 25% u iznosu od 3.965,00 kn.

U Varaždinu, 11. lipnja 2021.

Sudac

Ksenija Flack-Makitan

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, a podnosi se putem ovog suda u roku od osam (8) dana od dana objave presude, pisano, u četiri (4) primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U tom slučaju sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.

DNA:

1. Tužitelju, po Županijskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravnom odjelu

V., V.,

2. Tuženiku, po punomoćnici T. P., odvjetnici iz O. društva

S. i R. j.t.d. iz V.