Pr-3969/21

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. K.,O.: …, iz V.,

, zastupan po punomoćniku Ž. Č., odvjetniku u Š.,

protiv tuženika B. d.d. u predstečaju, O.: …, T., zastupan po punomoćniku N. B., odvjetniku u

S., radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave dana 12. travnja 2021., a objavljene dana 10.lipnja 2021.

p r e s u d i o  j e:

I. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete ukupan iznos od 92.240,00 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamata koje teku od dana presuđenja pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se za duži tijek zateznih kamata tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe, na ime gubitka zarade iz radnog odnosa isplatiti tužitelju kroz period od 07. lipnja 2005.godine do 01. srpnja 2012.godine, ukupan iznos od 212.418,44 kn, a po mjesecima kako slijedi:

2005 godina:

lipanj 1.382,68 kn,

srpanj 1.790,48 kn,

kolovoz 1.467,74 kn,

rujan 1.688,73 kn,

listopad 1.805,29 kn,

studeni 1.321,18 kn,

prosinac 1.669,18 kn,

što ukupno za 2005.g., iznosi 11.125,28 kn. 2006.godina:

siječanj 1.472,81 kn,

veljača 1.486,90 kn,

ožujak 1.183,62 kn, travanj

2.149,43 kn,

svibanj 2.523,90 kn,

lipanj 2.260,57 kn, srpanj

2.211,49 kn, kolovoz 2.021,11

kn,

rujan 1.670,39 kn, listopad

1.742,15 kn, studeni 2.339,57

kn, prosinac 2.742,85 kn,

što ukupno za 2006.g. iznosi 23.804,79 kn.

2007.godina:

siječanj 2.395,54 kn,

veljača 2.962,71 kn,

ožujak 2.096,56 kn, travanj

1.983,33 kn, svibanj 1.567,97

kn,

lipanj 2.731,26 kn, srpanj

1.964,94 kn, kolovoz 2.045,48

kn,

rujan 3.034,78 kn, listopad

1.953,44 kn, studeni 2.332,66

kn, prosinac 1.725,34 kn,

što ukupno za 2007.g. iznosi 26.793,97 kn.

2008.godina:

siječanj 1.297,12 kn,

veljača 1.547,07 kn ,

ožujak 2.107,12 kn ,

travanj 2.785,12 kn, svibanj

3.355,74 kn, lipanj 3.467,11 kn,

srpanj 3.249,05 kn , kolovoz

3.540,50 kn ,

rujan 3.605,53 kn , listopad

4.238,53 kn, studeni 2.971,93

kn, prosinac 3.318,53 kn ,

što ukupno za 2008.g. iznosi 35.483,37 kn. 2009.godina:

siječanj 3.082,81 kn,

veljača 3.463,55 kn ,

ožujak 3.657,43 kn ,

travanj 2.994,98 kn, svibanj

3.038,29 kn ,

lipanj 2.844,22 kn, srpanj

2.870,34 kn, kolovoz 3.281,57

kn ,

rujan 3.887,83 kn , listopad

3.302,96 kn , studeni 3.273,74

kn , prosinac 3.446,55 kn ,

što ukupno za 2009.g. iznosi 39.144,27kn .

2010.godina:

siječanj 3.032,81 kn ,

veljača 2.815,99 kn, ožujak

2.912,69 kn ,

travanj 3.182,33 kn, svibanj

3.104,80 kn, lipanj 3.143,57 kn

, srpanj 3.118,49 kn, kolovoz

3.252,82 kn ,

rujan 3.508,52 kn, listopad

3.345,27 kn, studeni 2.960,66 kn

, prosinac 2.926,65kn,

što ukupno za 2010.g. iznosi 37.304,60 kn .

2011.godina:

siječanj 2.416,46 kn, veljača

2.611,70 kn, ožujak 3.053,46

kn, travanj 2.371,22 kn , svibanj

2.519,70 kn, lipanj 2.521,46

kn, srpanj 2.374,58 kn, kolovoz

2.670,18 kn,

rujan 2.524,98 kn,

listopad 1.798,34 kn ,

studeni 1.937,86 kn, prosinac 2.572,01

kn,

što ukupno za 2011.g. iznosi 29.371,95 kn. 2012.godina:

siječanj 1.923,16 kn,

veljača1.425,89 kn, ožujak

1.557,21 kn, , travanj 1.426,73

kn, svibanj 1.528,61 kn, lipanj

1.528,61 kn,

što ukupno za 2012.g. iznosi 9.390,21 kn,

sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog navedenog mjesečnog iznosa, do konačne isplate, dan dospijeća se ima smatrati 10 dan idućeg mjeseca, po stopi koja se do 31.

prosinca 2007.godine ima obračunavati prema uredbi Vlade R.

H. o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008.godine, po stopi koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu za 5

postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok je za više zatražen

iznos od 142.302,73 kn, kao i za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak

i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu od 212,418,44 kn, tužbeni zahtjev valjalo dobiti kao neosnovan,

III. Dužan je tuženik sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, s osnova dospjele mjesečne rente na ime izgubljene zarade za vremenski period od srpnja 2012. zaključno do 1. travnja 2021., isplatiti tužitelju ukupan iznos od 136.316,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih

na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, stoga je za više zatraženi iznos od 185.015,20kn kao i za zakonske zatezne kamate koje teku od svakog pojedinog mjesečnog iznosa i zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu od 136.316,00 kn, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

IV. Dužan je tuženik sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, iz osnova gubitka buduće zarade isplaćivati tužitelju mjesečnu rentu u iznosu od 1.286,00 kn, svakog 1. do najkasnije 10. u mjesecu, počevši od 01. svibnja 2021.g. pa dalje, dok za to budu postojali uvjeti, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog navedenog mjesečnog iznosa ( dan dospijeća ima se smatrati 10. dan idućeg mjeseca) po

stopi koja se od 01. kolovoza 2015.g. ima obračunati uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženo

u iznos od 2.730,64 kn tužbeni zahtjev s ovog osnova odbija kao neosnovan.

V. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 209.024,00 kn, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Pravomoćnom presudom ovog suda Pr-148/2017 od 12. lipnja 2019., u odnosu na ranijeg tuženika ad.1., V. d.d. presuđeno je da je isti dužan isplatiti tužitelju iznos s osnova neimovinske štete od 92.240,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, te na ime gubitka zarade iz radnog odnosa za period od 7. lipnja 2005. do 1. srpnja 2012. ukupan iznos od 212.418,44 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama po mjesecima kako je to precizirano u točci II izreke presude, kao i da je navedeni tuženik dužan s osnova dospjele mjesečne rente na ime izgubljene zarade za vremenski period od srpnja 2012. pa zaključno sa svibnjem 2019. isplatiti tužitelju ukupan iznos od 106.738,00 kn koji na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate, te da iz osnova gubitka buduće zarade je dužan isplaćivati tužitelju mjesečnu rentu u iznosu od 1.286,00 kn svakog prvog do najkasnijeg desetog u mjesecu počevši od 1. lipnja 2019. pa nadalje, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Nadalje, rješenjem suda određen je i prekid postupka zbog otvaranja predstečajne nagodbe nad tuženikom B. d.d. T., tada tuženikom ad.2.

2.Rješenjem ovog suda Pr-148/2017 od 12. studenog 2020. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari protiv tuženika B. d.d. u predstečaju, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu GžR-110/2021-2 od 8. veljače 2021.

3.Tuženik je i nakon potvrđenog rješenja o nastavku postupka ustrajao u navodima da tužitelj nije prijavio svoju tražbinu u predstečajnom postupku međutim ovaj sud smatra da je isto suvišno ponovno obrazlagati obzirom da je cjelovito obrazloženje na sve prigovore tuženika vezano za isto sadržano u rješenju Županijskog suda u Splitu GžR-110/2021 od 8. veljače 2021.

4.Tužitelj u tužbi koja je podnijeta Općinskom sudu u Trogiru tvrdi da je kao radnik V. d.d., bio zaposlen na radnom mjesto šamotera i uglavnom izvršavao tzv. terenske poslove, da je tuženik V. d.d čiji je on bio zaposlenik obavljao poslove za tuženika B. d.d. na brodu u gradnji pod nazivom „N. …“. Na

istom da su radnici Vig d.d postavljali unutarnje cijevi u brodu u izgradnji te vršili njihovu izolaciju i izolaciju unutarnjih stijenki broda. Brod da je bio vezan uz dok tuženika u T. tako da su radnici V. d.d, sa doka na brod prelazili uz pomoć stepenica dužine preko 4 m koji nisu imali ogradu već samo rukohvat sa obje strane broda po cijeloj dužini, a koje da su bile postavljene na visini od 20 m tako da je svakom tko prelazi s tih stepenica prijetila opasnost pada u dubinu doka, kroz prostor između rukohvata i stepenica. Stepenice da su bile jednim krajem povezane na brodu dok onaj njihov kraj koji se nalazi na doku da nije bio pričvršćen tako da se slobodno pomicao. Kako je bila visinska razlika između doka i broda, da su stepenice bile vrlo opasno položene pod kutem od 45 i 90 stupnjeva. Uslijed utjecaja mora brod da se gibao, a što da se odražavalo na gibanje navedenih stepenica kako u horizontalnom tako i okomitom smjeru. U navedenim okolnostima radnici Vig d.d, u vezi obavljanja poslova da su prelazili su sa doka na brod i obratno. Tako da je tužitelj dana 07. lipnja 2005.g. u vezi obavljanja poslova prelazio sa broda na dok pa se uslijed navedenog položaja stepenica pokliznuo te se velikom brzinom s tijelom položenim na stepenice, držeći se rukama za rukohvate kretao ka dnu stepeništa tj. prema doku kada je u velikoj brzini ( kao u skijaškoj disciplini „bob“) došao do dna stepeništa te se uhvatio se za rub ograde i ostao viseći dok mu nisu priskočili u pomoć drugi radnici. Uslijed pada da se ozlijedio na način da je imao multi fragmentalni komplicirani prijelom lijeve potkoljenice, sa dislokacijom koštanih ulomaka, a uslijed navedenog klizanja da je imao ozljede na rukama i dijelovima tijela kojima je klizio niz stepenice. U takvom stanju da su mu pomogli drugi radnici koji da su ga položili na površinu doka gdje je morao čekati 1 sat zbog propusta tuženika , koji da nije imao dizaličara, tako da je tek naknadno u tzv. „korpi“ spušten na dno doka te kolima hitne pomoći prevezen na klinički odjel za traumatologiju K. S..

Cijeneći okolnosti nastanka nezgode tužitelj smatra da su za navedenu nezgodu odgovorni V. d.d kao poslodavac, te solidarno tuženik, kao treća osoba koja je u navedenim okolnostima propustila osigurati obavljanje rada radnicima V. d.d na siguran način.

4.1.Po provedenim vještačenjima medicinske struke i financijske struke podneskom od 12. ožujka 2019.g. tužitelj je konačno je uredio tužbeni zahtjev na način da je zatražio isplatu s osnova ukupne naknade imovinske i neimovinske štete iznos od 768.292,37 kn , i to s osnova neimovinske štete ukupan iznos od 92.240,00 kn te imovinske štete zbog gubitka zarade iz radnog odnosa kroz period 07.lipnja 2005- 1. srpnja 2012.g. u ukupnom iznosu 354.721,17 kn, s osnova dospjele mjesečne rente na ime izgubljene zarade za vremenski period 2012.g. – zaključno s ožujkom 2019., ukupni iznos 321.331,20 kn, te s osnova buduće mjesečne rente u iznosu od 4.016,64 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama kako je to specificirano po mjesecima, uz naknadu parničnog troška.

4.2.Na ročištu dana 12. travnja 2021. tužitelj je obzirom na protek vremena precizirao tužbeni zahtjev na način da je dospjelu rentu zatražio u istom iznosu zaključno do 1. travnja 2021., a buduću rentu u istom iznosu za period od 1. svibnja 2021. pa nadalje dok za to budu postojali uvjeti.

5.Tuženik u odgovoru na tužbu od 07.06.2006.g. protivio se tužbi kao neutemeljenoj jer da je tužitelj radnik kooperantske firme V. d.d. Z. i da nije radnik tuženika i koji je radio po nalogu svog poslodavca, V. d.d. U odnosu na štetni događaj od

07.06.2005.g. kada je došlo do povrjeđivanja tužitelja na N. … prema važećim zakonskim propisima sukladno čl. 13 Zakona o zaštiti na radu da je odgovoran poslodavac u ovom slučaju V. d.d., tj. poslodavac tužitelja. Temeljem zaključenog

Ugovora br. 13/11/01 o provođenju mjera zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite od okoliša od 12.11.2001.g. a koji su priloženi uz odgovor na tužbu koji je sastavni dio kooperantskog ugovora zaključenog između tuženika kao naručitelja i V. d.d,

kao izvoditelja, gdje da su u čl. 10 citiranog ugovora utvrđene obveze izvoditelja tj.

V. d.d tijekom izvođenja radova, a u kojem članku posebice točki 2, da je navedeno da je izvoditelj obvezan osigurati obavljanje radova putem zaposlenika koji su stručno osposobljeni za obavljanje ugovorenog posla, te da je osposobljen za rad na siguran način, osposobljen za zaštitu od požara te da imaju uvjerenje o radnoj sposobnosti za obavljanje poslova radnog mjesta s posebnim uvjetima rada i dr. te osposobljavanje za rad na siguran način i utvrđivanje radne sposobnosti koje mora biti izvršeno na okolnost štetnosti i opasnosti koje su prisutne odnosno koje se javljaju prilikom obavljanja poslova u brodogradilištima., te koristiti tehnički ispravna sredstva rada i omogućiti ovlaštenoj osobi V. d.d. provjeru tehničke ispravnosti strojeva, uređaja i opreme i u slučaju utvrđivanja tehničke neispravnosti u zadanom roku obvezatno otkloniti utvrđene nedostatke. Tako da se potpisivanjem tehničkih pravila i uputa za sigurnost rada na skelama kod tuženika V. d.d obvezao na poštivanje obvezujućih tehničkih pravila i uputa, pa da je prema tome uopće nemoralno da tužitelj upravlja tužbu protiv tuženika. To s toga posebice što su neosnovani, neargumentirani i netočni navodi tužbe da stepenice dužene 4 m nisu imale ogradu već samo rukohvat, da su bile opasno položena pod kutem od 45 i 90 stupnjeva na visini od 20 m. Kod jasnih utvrđenja ovlaštenog inspektora zaštite na radu u Zapisniku o obavljenom inspekcijskom nazoru D. inspektorata područna jedinica S. sastavljeno 16.05.2005.g. ( očevid je obavljen 08.06.2005.g. ) , u točci 3 „da su drvene ljestve postavljene uz bok broda duljine 5 m s gazištem 18 cm te čvrstom metalnom ogradom postavljene su tako da su gornjim krajem bile oslonjene na vrh ograde broda a drugim dijelom na dok, navodi opasno postavljenim skalama su proizvoljni jer da to nigdje nije konstatirano. Stoga da priložena dokumentacija uz tužbu ne daje pravo tužitelju da tvrdi da je tuženik kao treća osoba u navedenim okolnostima propustio osigurati obavljanje rada radnicima V. d.d na siguran način. N., kod nedvojbene činjenice da Z. o zaštiti o radu propisuje u čl. 62 st. 1 da je poslodavac tužitelja u konkretnom slučaju V. d.d dužan osigurati i organizirati za slučaj ozljede na radu pružanje prve pomoći radniku kao i prijevoz do prve zdravstvene ustanove navodi tužbe da tuženik nije pružio prvu pomoć tužitelja su bez zakonskog uporišta. U trenutku štetnog događaja dizaličar je bio na drugom dijelu brodogradilišta, a kako su to potrebe proizvoljnog procesa zahtijevale pa su navodi tužitelja da tuženik nije imao dizaličara neosnovani i bez uporišta. Nadalje tužitelj koji je po kvalifikaciji KV mesar nije priložio dokaz o stručnoj osposobljenosti za obavljanje poslova VKV šamoter koje je poslove da je obavljao u trenutku štetnog događaja te za račun i po nalogu Vig d.d, iz Zapisnika o izvršenom inspekcijskom pregledu proizlazi da uvjerenje o periodičnom liječničkom pregledu je izdano od D. zdravlja M. 23.03.2005.g, a uza sve izneseno tuženik da se protivi i postavljenoj visini obeštećenja po svim osnovama.

Tuženik je tijekom postupka istako i prigovor promašene pasivne legitimacije te se usprotivio i konačno uređenom tužbenom zahtjevu tužitelja zbog svih navedenih razloga.

6.U nastavku postupka u dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu od 22.lipnja 2005.g., pregledao medicinsku dokumentaciju tužitelja, pregledao Z. D. inspektorata P. jedinica S., O. za nadzor

u području zaštite na radu K.: U./I-115-02/05-01/51, U.: 556-13-03/67-

05-2, izjava očevidaca štetnog događaja od 08.lipnja 2005.g., snimku spornih skala s mjestom oslonca sadržanih na listu 3 S,saslušani svjedoci M. H. sin F.,

M. L. sin A., Č. G. sin P.,T. B., I. V., B.

M., I. J. pok. I., M. K. sin M., M. R. pok. S.,

Ć. M. sin I., te saslušan tužitelj kao stranka, pregledan zapisnik o očevidu

P. T. br. 511- 12- 33-D-16/05 od 07. lipnja 2005.g., pregledano izvješće o kriminalističko – tehničkoj pretrazi mjesta događaja povodom radne nezgode PP T. od 07. lipnja 2005.g., te službene zabilješke od 28.lipnja 2005.g., 07. lipnja 2005.g., 24. lipnja 2005.g., pregledana fotodokumentacija očevida sačinjena od P.

T. , pregledano posebno izvješće P. T. od 27. lipnja 2005.g. upućeno O. S., sa službenom zabilješkom o dojavi, provedeno vještačenje po vještacima ortopedu dr. Z. I. dana 05. svibnja 2008.g., neuropsihijatru dr. M. M.

dana 16.lipnja 2008.g., pregledano rješenje HZMO

osiguranje od 26.lipnja 2008.g. , pregledan dopis H. P. služba Š. od 11.studenog 2009.g., pregledan dopis

tuženik ad 1. od 24. svibnja 2010.g., 10. studenog 2011.g., sa prikazom plaća tužitelja te dvojice uporednih djelatnika R. M., K. O.,

provedeno financijsko vještačenje po vještaku L. Z. iz Z., izvršen uvid u visinu invalidske mirovine za tužitelja sadržane na listovima 208, 209, 210, pregledan ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen između tužitelja i tuženik ad 1 od 13. rujna 2001.g., pregledana dopuna nalaza i mišljenja L. Z. od 23. studenog 2012.g., te 02. listopada 2013.g., dostava traženih podataka o isplati od HZMO-a od 24. kolovoza 2017.g. , nalaz i mišljenje vještaka za zaštitu na radu B. K. od 14. studenog 2017.g. , P. za tehnički nadzor pomorskih brodova ( list spisa 589-593), saslušanje vještaka B. K., dipl. ing. zaštite na radu na ročištu dana 01. ožujka 2018.g. , knjigovodstveno financijsko vještačenje vještakinje M.

T. od 06. rujna 2018.g. , dopuna vještačenja vještakinje M. T. od 04.

prosinca 2018.g. , saslušanje vještakinje M. T. za knjigovodstvo i financije na ročištu dana 13. prosinca 2018.g.

7.Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog ozljeđivanja u radnoj nezgodi koja se dogodila dana 07. lipnja 2005.g. na radnom mjestu, kada je kao zaposlenik V. d.d izvodio radove postavljanja cijevi i izolaciju cijevi na novogradnji 310, vlasništvo tuženika B. d.d. T., a koja nezgoda se desila pri pokušaju prelaska preko improviziranih ljestvi, kada je pao i zadobio teške tjelesne ozljede.

Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj bio zaposlenik V. d.d još od 2001.g. ( a što je utvrđeno uvidom u U. od 13. rujna 2001.g.), koji je kao radnik kooperanta radio na poslovima šamotera tj. postavljanja cijevi i izolacije tih cijevi te unutrašnjih stjenci broda vlasnosti tuženika B. d.d. T.,

- da je ta novogradnja 310 bila vezana za dok, te da je za pristupiti na novogradnju 310 bilo neophodno prelaziti na dok preko postavljenih stepenica koje se nazivaju privremeni siz, a čije postavljanje je bilo u nadležnosti

B. d.d. T., odnosno tuženika,

- da se predmetna radna nezgoda dogodila dana 07. lipnja 2005.g., na radnom mjestu tužitelja, pri pokušaju prelaska preko improviziranih ljestvi koje je postavio tuženik, kada je pao i zadobio teške tjelesne ozljede,

- da je pravomoćnom presudom ovog suda P.-148/2017 od 12. lipnja 2019., u odnosu na ranijeg tuženika V. d.d. inače poslodavca tužitelja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja te je presuđeno da je isti dužan isplatiti tužitelju iznose i to: s osnova neimovinske štete od 92.240,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, na ime gubitka zarade iz radnog odnosa za period od 7. lipnja 2005. do 1. srpnja 2012. ukupan iznos od 212.418,44 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama po mjesecima kako je to precizirano u točci I. izreke presude, s osnova dospjele mjesečne rente na ime izgubljene zarade za vremenski period od srpnja 2012. pa zaključno sa svibnjem 2019. isplatiti tužitelju ukupan iznos od 106.738,00 kn sa kamatama koji na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate,

te da iz osnova gubitka buduće zarade da je dužan isplaćivati tužitelju mjesečnu rentu u iznosu od 1.286,00 kn svakog prvog do najkasnijeg desetog u mjesecu počevši od 1. lipnja 2019. pa nadalje, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te naknadom parničnog troška,

- da je Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu St-2447/18 otvoren stečajni postupak nad V. d.d. Z., te je ovaj postupak preuzet po stečajnom

upravitelju H. K..

Kao sporno ostalo je za raspraviti:

- solidarna odgovornost za štetu tuženika kao vlasnika spornih improviziranih ljestvi, na kojima je pao tužitelj i zadobio teške tjelesne ozljede,

- istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika,

- suodgovornost tužitelja za nastanak štete i štetnih posljedica kao i visina zatražene štete po svim vidovima.

8.Presudom ovog suda Pr-148/2017 od 12. lipnja 2019.,je pravomoćno utvrđena odgovornost poslodavca tužitelja V. d.d., kao i da nema doprinosa tužitelja za nastalu štetu, a obzirom da se radi o istom štetnom događaju ovaj sud smatra da je o nepostojanju suodgovornosti tužitelja za nastalu štetu već pravomoćno odlučeno.

8.1.U nastavku postupka ostalo je utvrditi da li je tuženik solidarno odgovaran sa poslodavcem tužitelja kao naručitelj radova i vlasnik spornih stepenica na kojima je došlo do predmetnog štetnog događaj, kao imaoca opasne stvari primjenom odredbe čl. 173. Zakona o obveznim odnosima („N.N.“ broj: 53,91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99, 88/01, 35/05, dalje ZOO ) koji se primjenjuje temeljem čl. 1163 ZOO/05.

Temeljem čl. 173., 174 i 177. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno s opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Za štetu od opasne stvari odgovara njezin imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

Imaocem se smatra vlasnik stvari te društvena pravna osoba koja ima prava raspolaganja odnosno kojoj je stvar dana na privremeno korištenje. Imalac se oslobađa odgovornosti ako događa da šteta potječe od nekog uzroka koji se nalazio izvan stvari a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo (ili djelomično) radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

8.2.U svom iskazu na ročištu dana 16. studenog 2006.g. svjedok M. H.

navodi da dana kada se desila nezgoda tužitelju da je on bio do 15 sati u B., a nakon toga da je otišao u B. na gradilište, također njihovo.

I. da radi kao poslovođa kod V. d.d., a u svezi poslova kod tuženika

B.. S. nezgoda tužitelja da se desila u večernjim satima nakon što su

silazili s broda tako da su njega izvijestili o nezgodi kada je bio u B.. Njega da je nazvao G. Č. koji da mu je kazao da tog dana kada su silazili s broda da je padala kišica, a da je tužitelj pao preko skala, a koje skale da imaju veliki nagib, a na koji nagib da su oni upozoravali šefove objekta i druge koji su tu prisutni. Po pričanju Č. G. i drugih, sutradan kada je došao u B. da mu je

rečeno da se tužitelj poskliznuo preko tih skala i pao preko njih. Naime, da te skale na čiji nagib su upozoravali što da je već ranije rekao, da su trebale odgovarati tehničkim uvjetima i u momentu nezgode tužitelja, međutim one da su napravljene tek nakon nezgode tužitelja jer sutradan po nezgodi da su obustavljeni svi radovi, nitko nije mogao doći na brod tek nakon pauze u 10,30. Sati. Te skale da su bile očajne, nagib da im je bio velik, a za iste da se koristi naziv privremeni siz sa broda koje skale da trebaju odgovarati određenim tehničkim uvjetima. Skale preko kojih je tužitelj prolazio da nisu odgovarale tim uvjetima osim što su imale velik nagib, na iste da se pristupalo s doka na brod, brod da je bio vezan za dok tako da su te skale bile povezan s doka na brod. Uz činjenicu da se tankovi pune i prazne i kod pražnjenja tankova brod da se podiže tako da se i na taj način povećava nagib skala. Inače i same skale da imaju željezne rukohvate i drvena gazišta, željezni rukohvati da su konopom bili vezani za brodsku ogradu. Sutradan da su napravljene nove skale jedan podest gazište ravno pa skale dužine 4 m pa ponovno podest i skale, znači da su napravljena 2 podesta koja da su išla uz bok broda, a ranije skale preko kojih je tužitelj pao da su išle sa broda na dok, odnosno okomito sa broda na dok i obrnuto. Uslijed pražnjenja tankova da dolazi do gibanja broda odnosno brod da se diže, a na što da utječu vremenski uvjeti kao i more. Te večeri da je puhao jak vjetar tako da se brod gibao od cime ka moru i obrnuto. Da se zna desiti da kada je jak vjetar uslijed tog gibanja da se dignu i skale. Gibanje da ovisi o jačini vjetra, po njemu dosta brzo, dok dvojica prođu treći može biti u opasnosti preko prijelaza tih skala. Predmetne skale da su bile pričvršćene na brod, drugi na dok da nije bio pričvršćen i da ne smije biti pričvršćen, skale po tom gazištu moraju šetati jer u protivnom skale da su pričvršćene na doku i na brodu da bi došlo do pucanja. Prije same nezgode tužitelja oni da su opominjali šefove objekta, a da je on osobno s njim tražio da poprave te skale jer da su prije te nezgode prolazeći s radnicima komentirali da bi s obzirom na nagib tih skala netko mogao pasti. Po tuženiku da je bilo da se moglo prolaziti preko tih skala, konkretno da misli na šefove B..

8.2.U svom iskazu pred ovim sudom, stalna služba u T., na ročištu dana 10.

travnja 2007.g. svjedok T. B. navodi da su oni bili kooperanti tuženika V. d.d. za poslove u B.. Prilikom odlaska na radno mjesto na brod, da su se morali penjati na dok i s tog doka stepeništem na brod. Te stepenice da nisu bile stabilne, da su bile strme, tako da kod penjanja i silaženja kod istih da su predstavljale opasnost, te da nisu bile pričvršćene na brod. Tužitelju da se prilikom silaska s broda desilo to da se brod digao uslijed plime, a da su stepenice bile visine 4 m možda više i dosta strme o čemu da nitko nije vodio računa, te kada je tužitelj došao na drugu ili treću stepenicu da se skliznuo i pao na dok. Na doku da je postojao podest na kojem da su bile naslonjene te stepenice i odakle se dolazilo na stepenice i kod tog pada sklizanja niz stepenice, nogom da je zapeo za podest, a da nije zapeo da bi bilo i gore. Sve ovo da je promatrao budući da je iza njega silazio niz stepenice, tako kada da je tužitelj pao da mu je on pridržao nogu. Osim povrijeđene noge da se sjeća da je imao udaraca u obje ruke i udarac u rebra. Naime, do udarca u rebra da je došlo kada se tužitelj sklizao te pokušavao zaustaviti , ali da nije uspio već da je pao na dok. Navodi kako je podest trupac dužine 1 m, visine i širine po 40 cm, od drveta, a koji da je služio da se stepenište ne miče na doku nego da se to micanje skala suzbije, taj podest da je od drveta, te da nije bilo fiksirano za dok, da je to netko samo stavio da spriječi micanje, a kada se tužitelj spuštao niz skale i kada da je došlo do plime da je razmak između stepenica i ovog podesta, bio prazan prostor od 1 do 1,5 m. Taj podest da je tužitelju spasio život, jer da ga je zaustavio, u protivnom da bi tužitelj izgubio život jer da je dalje bila željezna ograda. Međutim, da se radi o ogradi koja u naravi čini šipke na razmaku od 2,5 m, pa ravna šipka, među njima da je prazni prostor i kroz takav prazni prostor da on bi upao u more između broda i doka. Oni da su prolazili i upozoravali svog poslovođu M. H., da upozori ljude u B. o tim opisanim stepeništima da ne dođe do nezgode. T.

upozorenje osim njega da je govorio i G. Č. , tužitelj i mnogi drugi.

8.3.U svom iskazu pred ovim sudom, stalna služba u T., na ročištu dana 30.

svibnja 2007.g. svjedok B. M. navodi kako je on do umirovljenja kod tuženika radio kao rukovoditelj službe zaštite sukladno Zakonu o zaštiti na radu i aktima B.. Isto tako da se vodio nadzor o primjeni pravila sredstava zaštite na

radu od požara i ekologije. Naime da ukoliko se dogodi da kooperantski radnik ima kakvu ozljedu on da je dužan odmah izvijestiti inspekciju Zaštite na radu i službe zaštite na radu za teže ozlijede na radu. Naime kod zaključenja radova na radu između B. i kooperantske tvrtke među ostalim da je ugovorena odredba o

primjeni Zaštite na radu i zaštite od požara i zaštite o ekologiji kao i obveze i tako da su ugovorene obveze rada kooperanata i B.. Postavljanje skala da je u nadležnosti B., a kada je brod u opremanju onda da se postavljaju fiksne

stepenice i to na način da se 2 konzole zavare na oplati broda, na njih postavi podnica širine 1 metar na koje se postavljaju stepenice duljine 4 metra, odnosno onoliko stepenica koliko je potrebno da se stigne na palubu broda. Kada se radi o brodu koji je privremeno smješten, znači brod koji se nakazi uz ploveći dok, a iz razloga što se tu uz dok može provjeravati uranjanja i izranjanje broda, tj. punjenje, balansnih tankova, da se postavljaju privremene stepenice do vrha linice i broda i koje stepenice, odnosno skale, da mogu biti najviše 5 metara visoke, da moraju prelaziti linicu broda, moraju biti postavljene u kutu od 75 stupnjeva i gore vezane za linicu broda, a dolje postavljene na podest. Na taj podest da nisu pričvršćene skale već da se one naslanjaju na podest i kad se brod udaljava da te stepenice šetaju po podestu ali i to šetanje da je ograničeno, šetanje da dolazi uslijed vremenskih prilika. Što se tiče oscilacija u vezi plime i oseke da ih ovdje nema, jer da je to tako da bi brod razbio ili oštetio dok, na koji je privezan, međutim kod ovog "šetanja" broda uslijed vremenskih prilika da se ne mijenja kut stepenica, odnosno da po njemu ne bi bitno utjecalo na kut stepenica s kojima se s doka prelazi brod. Navodi da mu je događaj poznat, za istog da je saznao tek sutradan i to ne od službenika tvrtke za koju je radio tužitelj, već od voditelja odjela zaštite od požara. Navodi kako je za izgradnju i demontažu skele nadležan B. a ugovorom o izvršavanju radova između B. i kooperantske tvrtke točno da je ugovoreno tko je nadgleda i utvrđuje njenu ispravnost, a to da je B.. Sukladno tom ugovoru ovlašteni predstavnik kooperantske tvrtke koji je najčešće šef gradilišta, da se bio dužan obratiti tuženiku da se otklone nedostaci ili nepravilnosti. Ako se radi o nedostacima i nepravilnostima pri provođenju mjera zaštite na radu, a da se ugrožavaju život i zdravlje radnika. Ukoliko se te nepravilnosti ne otklone da je bio dužan zabraniti rad svojim radnicima. Međutim, da se nitko od kooperanata nije obratio S. zaštite na radu ili vrlo rijetko, jer da se boje da će obraćanjem izgubiti poslove zbog kojih da su tu došli.

8.4.U svom iskazu pred ovim sudom, stalna služba u T. , na ročištu dana 11.

rujna 2007.g. svjedok M. K. navodi da je u vrijeme kada se tužitelju desio štetni događaj, bio rukovoditelj montaže, međutim da nije više zaposlenik u V. d.d. Kao rukovoditelj montaže da ima veliki broj poslova, ali u konkretnom slučaju da je on direktno bio nadređen poslovima skelista i to neposredni rukovoditelj. Sama funkcija neposrednog rukovoditelja, znači da radionica montaže, koja da je u to vrijeme, pa i danas, imala nekoliko podgrupa, s time da osnovna djelatnost te montaže, da je montaža sekcija na navoz. Podgrupa od te montaže sekcija za navoz da je djelokrug skelista. Skelisti da su zaduženi postavljati privremene radne površine , a to da se radi o površinama koje da nisu dostupne s tla. Naime, da u konkretnom slučaju nigdje nije navedeno da je posao skelista prilaz s doka na brod i obrnuto. Po njemu da bi to bilo u djelokrugu Lučkog, koji da postoji unutar organizacije B.. U konkretnom slučaju skelisti da su napravili komunikaciju s doka na brod i obrnuto, a da mu se čini da se radilo o drvenim skalama, standardna širina skala, a visina po mjeri, jer da u B. da su postojale od 6,5,4,3, i 3.5. metara dužine. Te drvene skale da su imale željezni rukohvat, koji da se vezuju na ogradu ili linicu broda. Razlika ograde i linice broda da je ta što je linica zatvorenog tipa u naravi nastavak oplate broda, a ograda da je pojedinačna. Donji dio tih drvenih stepenica da nije pričvršćen jer dio na koji se naslanjaju skale, da nisu vezane dok za razliku od broda, jer da se brod udaljava, približava, diže, spušta ovisno od vremenskim prilikama, ili ispitivanju na brodu jer da se u to vrijeme ispituju tankovi, mijenja se gaz broda, mijenjaju se tankovi odnosno iskrcaj-ukrcaj na brod. Kod tih visinskih razlika oscilacija da dok i brod prati oseku i plimu za razliku od balasta gdje da se mijenja gaz broda , tu da se stvara vertikalno kretanje. Što se tiče sigurnijeg kretanja na brod u slučaju kada je brod vezan za dok, kaže da se ne može ništa mijenjati jer da bi se time onemogućilo slobodno kretanje dizalice, za ispitivanje sistema ukrcaja-iskrcaja tereta. Da bi se mogao napraviti pristup s broda, ali da bi trebala nova ograda i slično. Navodi da su imali osobu koja je dežurala uz te skale, te skale da su mijenjali često, jer da bi zbog nevremena iste pucale ili se slomile. Navodi da mu nije poznato da su stepenice s kojih je pao tužitelj zamijenjene sa dvije kraće stepenice dva kata između kojih da je bio podest, uslijed čega da se smanji pristup s doka na brod, ali da je takva zamjena stepenica moguća.

8.5.U svom iskazu pred ovim sudom, stalna služba u T., na ročištu dana 11.

rujna 2007.g. svjedok M. R. navodi da je bio voditelj objekta na novogradnji 310 da je bio pomoćnik voditelja objekta, tu saslušanom svjedoku I. J.. Zna o nezgodi tužitelja , on da je kod tih skala svaki dan prolazio, u konkretnom slučaju da se radilo desetak dana, da se radi o drvenim skalama dužine 6 metara, širine 60 do 70 cm, standardne širine, kako se u škveru i rade. Naime, te skale da se vežu poviše dijela palube na linicu, a spuštaju se na dok. U fazi ispitivanja, kada se brod diže i spušta , kako djelovanjem vjetra , tako da se i mijenja nagib skala. Taj nagib da je maksimalan do 75 stupnjeva strmo, tako da je u propisima. Naime, da samo postavljanje skala je u nadležnosti rukovoditelja montaže- šefa radionice montaže, zaštita na radu da je u djelokrugu B., te da postoji osoba koja kontrolira rad i način rada na tom doku. Nije bio nazočan događaju tužitelja jer da je radio do 3 sata, a da se to desilo popodne, a skale s kojih je pao da su bile slomljene, te da su stavljene nove. Zbog čega su slomljene te skale da ne zna jer da je to bilo unatrag dvije godine ali da smatra da je možda došlo zbog podizanja broda u najveću točku koja se radi tijekom noći kada nema nikog na brodu, kako bi mjerenjem iskrcaja- ukrcaja taj put bio normalan za sljedeći dan. Naime, da je moguće da se skale slome od nevremena, to da je bilo prije dvije godine, da se ne sjeća da li je bilo nevrijeme, ali da su stavljene nove skale, to da je bio prvi brod, gdje da je on bio pomoćnik.

8.6.U svom iskazu pred ovim sudom, stalna služba u T., na ročištu dana 06.

studenog 2007.g. tužitelj navodi da će se tog dana 07. lipnja 2005.g. sjećat cijeli život, a taj događaj da je izmijenio život njega i obitelji. Sam događaj da se desio popodne u 18,30 sati prilikom silaska s broda na dok, ispred njega da su išla dvojica kolega, G. Č. i B. T., koji da su bili na kraju doka, kada je počeo

silaziti. Stepenice kojima je silazio s broda na dok da su bile strme, oštar kut, velika strmina a dolje na doku da se nalazio četvrti stupac kvadratastog oblika, dužine 80 širine 30, a koji trupac da nije prikazan na slikama policije, nakon štetnog događaja. U momentu kada je silazio da je padala kišica da se uhvatio rukama za rukohvat i krenuo, a 2 do 3 stepenice niže, da je stao u zraku, čvrsto da se držao za rukohvat,

a kako se odjednom našao u zraku da je letio ka dolje, sebe da je vidio u doku koji je bio 15 m ispod njega. S time da zbog tog jakog držanja rukohvata, koje mu je u naravi spasilo život, ogulio nadlaktice, tako da je kod dolaska liječnika u nekoliko navrata morao objašnjavati zašto su oguljotine na nadlakticama. On da je letio na trupac, nogom da je udario u nj, osjetio kako puca, tako da je s jednim dijelom tijela ostao visjeti na kraju doka, dok su do njega dotrčali Č. i B., inače njegov bivši šef.Nakon što je pao da je stigla je hitna pomoć, međutim da ga liječnici, nisu mogli prebaciti s doka na kopno jer da nije bilo dežurnog dizaličara kojeg da su čekali sat vremena, a njemu da je to bila vječnost, nakon što je isti došao da su ga stavili u korpu, liječnik da mu nije dao da se makne bez te korpe, te tako da je prebačen na kopno tj. kolima hitne pomoći da su ga odvezli u D. zdravlja T., a nakon toga

na H. prijem u S.. Kod ovog pada da mu je ozlijeđena lijeva natkoljenica, izletio skočni zglob, o čemu da u spisu postoji dokumentacija o tim ozljedama. On da je 20 dana ležao na K. F., te da je imao dvije ili tri operacije, a da mu nije liječenje završeno jer da postoje pločice, koje će sa još jednom ili dvije operacije otkloniti, s time da će kada mu to uklone, ravnanjem uskladiti stopalo odnosno napraviti će mu zglob koji da će biti fiksiran. U nozi poslije operacije da je imao 20 fiksatora i koji su bili očajni za vidjeti, tako da njegova djeca, po njegovom dolasku s takvom nogom izbjegavali su u kući jesti, te su bježali od njega iz straha. Navodi da je prošao sva brodogradilišta u H. i N. i da nigdje nije vidio takve stepenice,

dovoljan da mu je dokaz svjedoka J. kada je kazao da su imali jednog dežurnog čovjeka za čuvanje tih stepenica. Prije samog štetnog događaja, on da je desetak dana prolazio pokraj tih stepenica, kada se brod vratio s dokovanja u novogradnju u dijelu gdje je bila novogradnja 310. Navodi da je imao kao izolater- šamoter izvodeći izolatorske radove tzv. kištere-sanduke koje da su držali na brodu, te da je sav alat ostajao u sanducima.

9.U svom podnesku od 15. listopada 2015. tuženik između ostalog navodi kako tužitelj pogrešno izvodi odgovornost tuženika iz činjenice da je isti vlasnik stepenica sa kojih je tužitelj pao, smatrajući navedene stepenice opasnom stvari za koju odgovora njezin vlasnik po principu objektivne odgovornosti. Navedeno pogrešno tumačenje da je zauzeo i prvostupanjski sud u svojoj presudi od 3. studenog 2014.

koja odluka da je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu Gžx-10/2015 te je predmet vraćen na ponovni postupak. U tom pogledu da se navodi da stepenice tj. ljestve same po sebi ne predstavljaju opasnu stvar. Da je tome tako da proizlazi iz sudske prakse i to presude Županijskog suda u Varaždinu Gž-1633/05 od 12. prosinca 2005. Također, odgovornost tuženika po objektivnom principu da se ne može u ovom slučaju izvesti niti iz bavljenja opasne djelatnosti, jer da se tužitelj nije koristio predmetnim stepenicama u okviru djelatnosti B. d.d. niti po

njegovom nalogu, već da se isti koristio predmetnim stepenicama u okviru djelatnosti i po nalogu svog poslodavca tj. tuženika ad.1. V. d.d. Dakle, da tužitelj nije pretrpio nikakvu ozljedu obavljajući poslove u okviru djelatnosti tuženika, već isključivo u okviru obavljanja djelatnosti svog poslodavca i po njegovim nalozima. Nadalje, glede stepenica ističe se da su stepenice bile u ispravnom stanju i postavljene sukladno tada važećim T. pravilima i uputama za siguran rad na skelama u

B. d.d. U tom pogledu se navodi da su neosnovani i neistiniti navodi tužitelja da bi predmetne stepenice bile postavljene okomito na dok, tj. da bi kut ljestvi kojeg čine krak ljestvi i ravnina doka iznosi približno 90 stupnjeva. Da to nije tako jasno da proizlazi iz fotodokumentacije u boji, a koja da čini sastavni dio Zapisnika o očevidu sačinjenog od P. T. br. 511-12-33-D-16/05.

Dodatno s tim u vezi se naglašava položaj broda, kako je to prikazano na slici F-5, da je položaj kada se brod nalazi u najvećem stupnju oscilacije, na gornjoj točki ostilacije, pa da stoga stepenice se ni u kom slučaju ne mogu nalaziti u strmijem položaju ovog prikazanog na slici F-5. Uzimajući navedenu tvrdnju tužitelja, da se od trenutka nezgode do sačinjenja zapisnika i fotodokumentacije, brod u međuvremenu podigao, u obzir da sa sačinjenom fotodokumentacijom i to ponajprije sa slikom pod oznakom F-5 , iz navedenog da se dade jasno zaključiti da su predmetne ljestve u trenutku nezgode bile u manje strmom položaju nego što je to prikazano na slici F-5, dakle u još povoljnijem položaju za silaza. Obzirom na naprijed navedeno, tuženik da ustraje i u dokaznom prijedlogu da se provede vještačenje po vještaku zaštite na radu na okolnost da li su predmetne stepenice bile postavljene sukladno tehničkim uvjetima i pod kojim su kutom iste bile postavljene u odnosu na dok, a uzimajući u obzir zapisnik o očevidu sa fotodokumentacijom u boji iz kojih fotografija da se jasno može utvrditi kut pod kojim su bile postavljene stepenice. Neosnovani da su navodi tužitelja da bi predmetne ljestve bile zamijenjene sljedećeg dana, a sve iz razloga kako bi se nastojala otkloniti odgovornost za štetni događaj. Naime, predmetne ljestve da su zamijenjene isključivo iz razloga što su u noći nakon nezgode oštećene uslijed nevremena, a da je tome tako da proizlazi iz Zapisnika državnog inspektorata u kojem da je sačinjena fotografija predmetnih stepenica dan nakon nezgode iz koje da je vidljivo da su predmetne stepenice uništene, savijene, iz čega da jasno proizlazi istinitost navoda tuženika. Podredno se ističe da je do štetnog događaja došlo isključivom krivnjom tužitelja jer da isti prilikom silaska po stepenicama nije postupao s dužnom pažnjom već naprotiv krajnje neoprezno. Isto tako da su netočni navodi da bi predmetne stepenice bile mokre i ishabane, niti da je tužitelj to dokazao u toku postupka. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva i to u dijelu koji se odnosi na naknadu neimovinske štete, ističe se da je isti postavljen u previsokom iznosu i to protivno Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH.

10.Ovaj sud je na okolnost da li su predmetne stepenice bile postavljene sukladno tehničkim uvjetima i pod kojim kutom su iste bile postavljene u odnosu na dok, a uzimajući u obzir zapisnik o očevidu sa fotodokumentacijom, proveo vještačenje po vještaku zaštite na radu B. K..

U svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak dipl. ing. za zaštitu na radu B. K. od 14. studenog 2017.g., navodi da je poslodavac dužan proces rada planirati, pripremiti i provoditi na način da se osigura što je djelotvornija zaštita radnika. S tim u vezi poslodavac da je dužan razraditi tehnologiju rada s elementima sigurnosti te uzimajući u obzir organizacijske, tehničke i osobne čimbenike izraditi uputu na hrvatskom jeziku (čl. 44 ZRR-a). Poslodavac da treba skrbiti da su radni postupci pripremljeni i organizirani te da se provode na način da se njima štetno ne utječe na sigurnost i zdravlje radnika. Pregledom dokumentacije da je uočio da krak stepenica na kojima je stradao spomenuti radnik ima 21 stepenicu- gazišta. Iz Pravilnika o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore stoji da stepenišni krak mora imati najviše 18 stepenica- gazišta. Navodi da je širina gazišta stepenica od 18 cm. Ista širina gazišta da je potvrđena od strane D. inspektorata odsjek za nadzor u području zaštite na radu- S.. Naime da širina gazišta mora biti od 26 cm do 36 cm., što da znači da isti ne odgovara propisima. Poslodavac da mora proces rada tako pripremiti da se osigura što djelotvornija zaštita radnika. U ovom slučaju da je poslodavac morao osigurati ispravan put odlaska radnika s mjesta rada,

razraditi radnu tehnologiju i mjerama internog nadzora spriječiti nepridržavanje njegovih uputa. Pisana uputa potpisana od strane radnika djelotvornije osigurava radno tehnološki proces i sigurnost na radu. Mišljenja je da poslodavac mora izraditi uputu za silazak niz stepenište zbog opasnosti od silaska. Uputom da je trebao propisati način silaska- radnici da trebaju biti okrenuti prsima prema stepenicama i držati se za rukohvat radi sigurnosti spuštanja na podest.

10.1.U svom podnesku od 2. veljače 2018. tuženik je na pisano vještvo stalnog sudskog vještaka zaštite na radu B. K. istakao prigovore, ističući da je predmetno vještvo puno proturječnosti i nedostataka te kao tako protivno pravilima struke. U predmetnom slučaju da nema mjesta primjeni pravilnika o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore što da bi vještaku trebalo biti poznato, obzirom da u čl. 1. st. 3. predmetnog Pravilnika je propisano da se odredbe tog pravilnika neće primjenjivati na privremena ili pokretna radilišta. Isto tako da nije moguće primijeniti odredbe čl. 89.- 91. koje se odnose na unutarnja stepeništa obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o unutarnjem stepeništu nego o privremeno postavljenim ljestvama – skalama. Nadalje da nije jasno na koji je način vještak utvrdio širinu gazišta kao i da dolazi do povlačenja gazišta i to za ¼ te da vještak želi stvoriti konstrukciju iz koje bi proizlazilo da predmetne ljestve nisu odgovarale tehničkim uvjetima. Isto tako se napominje da ljestve kao takve nisu opasna stvar što da proizlazi iz sudske prakse.

10.2.U svom iskazu na ročištu dana 01. ožujka 2018.g. sudski vještak B. K. očitovao se na prigovore tuženika. Navodi kako vezano za prigovor o širini gazišta, da je širina od 18 cm navedena u zapisniku inspekcijskog nadzora koji je to naveo, a da pravilnik kaže da širina treba biti od 20-26cm. Pravilnik o zaštiti na radu (NN 6/84 i 42/05 izmjena o dopuni pravilnika). Isto tako da je mišljenja je da u tom Pravilniku definirano kolika dužina stepeničnog kraka mora biti, iz slike da je vidljivo da je bila 21 stepenica, a pravilnik da kaže da stepenišni krak mora imati najviše 18 stepenica,

te da je to bitno jer da određuje lakšu koncentriranost obzirom da duže stepenice od propisane pravilnikom umanjuju koncentraciju osobe koja se služi stepeništem pogotovo što su te stepenice strmije nego uobičajene. Isto tako čitajući Pravilnik o izmjenama i dopunama o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije da se nije mogao decidirano odrediti na koje objekte se ovaj pravilnik neće primjenjivati pa tako da se pod B kaže privremena ili pokretna gradilišta. Pod privremenim da se smatra da će radovi biti najmanje 5 dana, a po njemu kada je brod u doku da će se sigurno više raditi, pa da to ne može definirati pod pokretnim gradilištem. Konstatira da ovaj pravilnik možda nije decidirano napisao na koje objekte se neće odnositi. Mišljenja je da na objektu broda gdje se radilo poslodavac da je obvezan neovisno da li je prostor tijesan ili visok mora osigurati stepenište koje će biti sigurno za prolaz. I dalje ustraje u svom nalazu i mišljenju da stepenice nisu odgovarale svim tehničkim uvjetima i bile u skladu s propisima zaštite na radu koje su u to vrijeme bili na snazi. Vještak navodi da iz slike predmeta kad je konstatirao podilaženje stepenice uz stepenice, da te stepenice ne odgovaraju zbog same noge koja ulazi pod stepenicu kada se silazi niz te stepenice, i djeluje mu da je širina gazišta još manja, jer su strme. Ističe da su uzrok predmetnog štetnog događaja neadekvatne stepenice, navodi da je dva do tri puta bio na sličnim lokacijama jer da je prostor broda neadekvatan, tijesan, ali da se ne može otet dojmu da uvijek postoji mogućnost da se mogu montirati stepenice koje neće ugrožavati silazak radnika s broda prema doku. Navodi da po njemu širina gazišta ne dozvoljava da bude uža od propisanih 26 cm, jer da to predstavlja povećanu opasnost, jer dužina stopala mora biti cijelom dužinom na stepeništu. Te skale s kojih je tužitelj pao da je skinuo Brodotrogir odmah nakon nezgode, a te skale da su se skinule dizalicom jer da se radi o skalama preko 200 kg.

11.Iz iskaza saslušanih svjedoka T. B., G. Č. i samog tužitelja

pored gore navedenih svjedoka, utvrđeno da je tog dana padala kišica, ispitivao se sustav balasta, tj. punjenje i pražnjenje tankova, a koje dovodi do gibanja broda, odnosno dizanja i spuštanja broda, a samim time i šetanje stepeništa na palubi doka,

stoga je logično da tužitelj dolaskom na te skale s namjerom da se s istim spusti na dok i držeći se za rukohvate je zbog takvog gibanja kako kaže izgubio skalu ispod noge i oslanjajući se laktovima na rukohvat, te sletio na palubu doka, a drveni trupac za koji je zapeo spriječio njegovo padanje kroz ogradu doka u more, a koje daju logični slijed nastanka nezgode odnosno pobija tvrdnje da bi tužitelj sam zbog nepažnje sebi prouzročio ovu štetu.

11.1.Pregledom zapisnika Inspektora rada dipl. inženjera M. F. koji je obavio očevid nakon ozljeđivanja tužitelja ( list spisa 3N-P) u st. 4. točka 1. kao uzrok ozljede navedeno je 850( šifra iz Pravilnika o evidenciji radnika koji su se ozlijedili na radu t. 31. čl.10 , a koja se odnosi na ostala neprimijenjena osnovna pravila zaštite na radu koja nisu navedena od 811-833. Dakle osnovni uzrok ozljeđivanja prema očevidu Inspektora rada su neprimijenjena osnovna pravila zaštite na radu, a što je potvrdila i u svom dopisu i vještakinja M. M. D. ( list spisa 566).

12.Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, iskaza tužitelja, saslušanih svjedoka, te vještvu vještaka zaštite na radu K., čijim iskazima je sud poklonio vjeru jer su u skladu s provedenim dokaznim postupkom, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („NN“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 –

u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud smatra utvrđenim da je tuženik solidarno odgovoran zajedno sa poslodavcem tužitelja V. d.d. za nastalu štetu tužitelju, te da je pravomoćno utvrđeno da tužitelj nije doprinio svojim propustom ili radnjom u nastanku predmetnog štetnog događaja. Stoga, ovaj sud nije prihvatio prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji jer tuženik odgovara po principu uzročnosti jer stepenice odnosno prijelaz kako je postavljen od strane tuženika je predstavljao opasnu stvar pa tuženik odgovara za štetu tužitelju sukladno čl. 173. Zakona o obveznim odnosima ( NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05),a koji kaže da šteta nastala s opasnom stvari odnosno s opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti , izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Dakle, u konkretnom slučaju posebno cijeneći vještvo vještaka K. koji je decidirano utvrdio da su uzrok predmetnog štetnog događaja neadekvatne stepenice, te da samim time prijelaz s doka na brod nije bio osiguran, nisu bile postavljene stepenice koje bi odgovarale tehničkim uvjetima, odnosno stepenice nisu bile učvršćene te su šetale kao što je šetao i dok i brod zbog ispitivanja balasta, položene pod kutem između 45-90 stupnjeva, a nije bilo zaštitnih ograda ni mreža, (razvidno i iz priloženih fotografija list spisa 21 g-j), a o čemu je bio dužan voditi računa osim poslodavca tužitelja i tuženik kao vlasnik istih. Indikativno je da su odmah sutradan nakon nezgode predmetne pomoćne stepenice ( skale ) uklonjene i zamijenjene novim na kojima su bila napravljena dva podesta, koja predmetne stepenice nisu imale. Ovaj sud smatra neosnovanim navod tuženika da su sporne stepenice (skale) bile sutradan odmah zamijenjene jer su bile uništene zbog nevremena, jer to ničim nije dokazano, a obzirom da na istima nije bio napravljen uviđaj po nastanku nezgode za zaključiti je da ih je tuženik ekspresno uklonio kako bi prikrio neispravnost istih. Svjedok M. tadašnji Rukovoditelj službe zaštite, tuženika u svom iskazu potvrdio je da je za izgradnju i demontažu predmetnih pomoćnih stepenica (skala) bio nadležan tuženik, a ugovorom o izvršavanju radova između tuženika i kooperantske tvrtke da je bilo ugovoreno i da tuženik nadgleda i utvrđuje njihovu ispravnost. Napominje da su se za nedostatke trebali ovlašteni predstavnici kooperantske tvrtke obratiti tuženiku radi otklanjanja nedostataka, ali da to nisu napravili jer da to rade rijetko bojeći se gubitka posla. Svjedok M. H.

naprotiv ističe koji je tada radio kao poslovođa u V. d.d., da je prije same nezgode tužitelja opominjao šefove objekta i da je osobno tražio da se stepenice poprave jer da su prije te nezgode prolazeći s radnicima komentirali da bi s obzirom na nagib tih stepenica netko mogao pasti, dok da je po tuženiku bilo da se moglo prolaziti preko tih stepenica. Sukladno navedenim iskazima svjedoka ovaj sud smatra da samim time što je tuženik nedvojbeno bio odgovoran za izgradnju i demontažu predmetnih pomoćnih stepenica (skala) te kako je bilo ugovoreno i da nadgleda i utvrđuje njihovu ispravnost, ukazuje da je tuženik prilikom postavljanja istih propustio iste postaviti sukladno propisanim tehničkim uvjetima, kako je utvrdio vještak zaštite na radu, stoga su samim time iste predstavljale opasnu stvar, stoga nije od utjecaja dali je ovlašteni predstavnik kooperanta prijavio nedostatke jer je tuženik po svojim djelatnicima bio u obvezi nadgledati njihovu ispravnost. Također je neosnovan navod tuženika da stepenice tj. ljestve same po sebi ne predstavljaju opasnu stvar, a da to proizlazi iz sudske prakse i to presude Županijskog suda u Varaždinu Gž- 1633/05 od 12. prosinca 2005., koju je između ostalih priložio, jer se ne radi o istom činjeničnom osnovu. Upravo iz utvrđene činjenice u ovom postupku da predmetne stepenice nisu bile postavljene sukladno tehničkim uvjetima i da su upravo one uzrok predmetnog štetnog događaja kako je opisao vještak zaštite na radu, takve stepenice nedvojbeno predstavljaju opasnu stvar, te se i odgovornost tuženika temelji po objektivnom principu kao vlasnika opasne stvari. Stoga, sukladno tada važećem Zakona o obveznim odnosima,( NN 53/91, 73/91,111/93,3/94,107/95, 7/96, 112/99, 88/01, 35/05- u daljnjem tekstu ZOO), odgovornost tuženika kao imaoca opasne stvari, ima se cijeniti primjenom odredbe čl. 173. i 174. ZOO-a, pa s tim u vezi tuženik odgovara po načelu uzročnosti, odnosno objektivne odgovornosti solidarno s tužiteljevim poslodavcem - tuženikovim kooperantom, po osnovi čl. 206., te je tužitelj ovlašten zahtijevati naknadu štete i od samog tuženika (čl. 414. st. 1. ZOO). S obzirom da je odredbom čl. 177. st. 1. i 2. ZOO-a propisano oslobađanje imaoca stvari od odgovornosti, ako dokaže da šteta potječe od uzroka koji se nalazio izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, izbjeći ili otkloniti, ili ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenog ili treće osobe, tuženik to u ovom postupku nije dokazao obzirom da je pravomoćno utvrđeno da tužitelj, a niti treća osoba nisu doprinijeli nastanku štete.

13.Na okolnost visine pretrpljene neimovinske štete tužitelja u ovoj radnoj nezgodi provedeno je vještačenju po vještacima ortopedu i neuropsihijatru.

Iz nalaza i mišljenja dr. Z. I. utvrđeno je da je tužitelj dobio vrlo tešku ozljedu višekomadni lom donjeg dijela lijeve potkoljenice s praktično smrskanom zglobnom plohom goljenične kosti. Uz to je došlo do pucanja kože tako da je lom bio otvoren i ulomci kosti su bili izloženi kontaminaciji, to je otežavalo liječenja i egzaktna anatomska rekonstrukcija je u startu bila onemogućena. Ovakvi tzv. otvoreni pilon lomovi spadaju u najteže ozljede područja gležnja i donjeg dijela potkoljenice i redovito rezultiraju težim umanjenjem funkcije nakon završenog liječenja. Nakon prve operacije kojom se sanirala akutna ozljeda, uslijedio je drugi i treći operacijski zahvat u razmacima od nekoliko mjeseci. Ovim zahvatima se pokušalo metodom presađivanja kosti rekonstruirati nožni zglob ali sa polovičnim rezultatom. Stanje nožnog zgloba tužitelja i nakon tri operacije u funkcionalnom smislu ne zadovoljava, kretnja je minimalna i bolna noga, loše podnosi opterećenje ponajviše radi oštećenja zglobne hrskavice koje praktično više nema. Više mjeseci je provo na štakama radi čega je bio ovisan o tuđoj pomoći. Ovakvo stanje trajno umanjuje životnu sposobnost tužitelja za 25%. Nakon ozljede i ponavljanih operacijskih zahvata tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta 6 dana, srednjeg intenziteta 3 dana i lakog 3 mjeseca. Povremeni bolovi koje osjeća i danas uključeni su u stupanj invaliditeta. Bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega nemedicinskog karaktera 3 sata dnevno 30 dana i 2

sata dnevno 30 dana, 1 sat dnevno 60 dana, prisutno je naruženo u srednjem stupnju stalno vidljivo drugim osobama.

Iz nalaza i mišljenja dr. M. M. je utvrđeno da je vještak ortoped zaključio da su zaostale posljedice nezgode na poslu u obliku smanjenja općih životnih aktivnosti u visini od 25% tužitelj će u ovom postotku tj. 25% kroz cijeli život imati duševne boli. Naime, nakon nezgode na poslu i tijekom njezinog trajanja tužitelj je trpio tzv. primarni strah koji je u konkretnom slučaju mogao trajati u vrlo jakom intenzitetu oko 4 – 5 min a nastao je kao posljedica neposredne životne ugroženosti koja mu je prijetila. Nakon ozljeda koje je zadobio čekao je još neko vrijeme ( navodno oko sat vremena ) da bi ga skinuli dizalicom s doka i uputili na hitnu pomoć a odakle na K. S., čekajući na doku trpio je jake strahove uz bolove jer u takvom stanju fizičkom i psihičkom nije mu se mogla pružiti medicinska pomoć što je izazvalo još jači strah. Ovaj oblik straha je usko vezan uz situaciju u kojoj se našao. Trajao je u jakom intenzitetu oko 1 sat. Sekundarni strah se javio kao posljedica ishoda liječenja a trajao je u jakom intenzitetu tjedan dana, u srednjem tri tjedna a u lakom još tri i po mjeseca. Zbog psihičkih smetnji kao posljedica doživljene traume i načina kako je doživio te nakon početne stresne situacije tužitelj se liječio kod psihijatra zbog anksiozno depresivne slike a koji simptomi ovog oboljenja su prema medicinsko dokumentaciji trajali do polovice 2006.g., dakle oko godinu dana. Zbog navedenih psihičkih smetnji tužitelj je imao privremeno smanjenje općih životnih aktivnosti oko godinu dana u visini 10% a zbog ovog će imati oko godinu dana duševne boli u visini 10%. Navedene psihičke smetnje reaktivnog karaktera koje su trajale oko godinu dana i više se na spominju pa se pretpostavlja da su nestale i zbog toga s te osnove nema trajnog smanjenja općih životnih aktivnosti. Kod tužitelja je naruženje srednjeg stupnja kako ga je procijenio ortoped i koje je vidljivo i izloženo pogledima ljudi što stvara dodatne duševne boli. U procjeni duševnih boli treba uzeti u obzir i ovaj parametar.

Na ovako zaprimljen nalaz i mišljenje pun. stranaka nisu imali primjedbi pa ih je kao takve prihvatio ovaj sud.

13.1.Odredbom tada važećeg čl. 200 ZOO-a, propisuje da za pretrpljene fizičke bolove, pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženosti , povrede ugleda časti , slobode ili prava ličnosti , smrti bliske osobe te za strah sud će ako naše da okolnosti slučaja a osobito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade materijalne štete a i kad nje nema, te da će pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete te o visini njezine naknade voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom.

Kako je iz nalaza i mišljenja navedenih vještaka utvrđeno da je tužitelj padom niz stepenice na palubu doka, zadobio tešku tjelesnu povredu višekomadni lom donjeg dijela lijeve potkoljenice sa praktično smrskanom zglobnom plohom goljenične kosti, da se radi o otvorenom lomu , da su ulomci kosti bili izloženi kontaminaciji, da je nakon 3 operacijska zahvala u razmacima od nekoliko mjeseci uz pokušaj rekonstruiranja nožnog zgloba dovelo do polovičnih rezultata, da stanje nožnog zgloba tužitelja ne zadovoljava, da je kretnja minimalna i bolna noga loše podnosi opterećenje ponajviše radi oštećenja zglobne hrskavice koje više nema, da je više mjeseci proveo na štakama radi čega je ovisan o tuđoj pomoći, da je to umanjenje životnih aktivnosti od 25%. Bolove jakog intenziteta da je trpio 6 dana, srednjeg intenziteta 3 tjedna, lakog 3 mjeseca, a budući da je prema okvirnim mjerilima Vrhovnog suda bol jakog intenziteta se cijeni 370 kn, srednjeg 220 kn, a lakog 70 kn, a koje bolove je cijenio i neuropsihijatar, a koji bolovi su bili pokrijepljeni i strahom jednakog intenziteta i trajanja kao i fizički bolovi, ovaj sud je tužitelju dosudio na ime fizičkih bolova upravo zatraženih 13.140,00 kn, za strah 15.000,00 kn, za duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti 38.500,00 kn, te za naruženost koja je srednjeg stupnja koja je vidljiva svakodnevnom oku uz hodanje uz pomoć štaka zatraženih 22.000,00 kn. Dakle, ukupno s osnova naknade neimovinske štete zatraženi iznos od 88.640,00 kn. Kako je istom bila potrebna tuđa njega i pomoć 3 sata dnevno 30 dana i dva sata dnevno 30 dana, 1 sat dnevno 60 dana a cijeneći da je vrijednost sata nemedicinskog karaktera 20,00 kn to je ovaj sud na ime tuđe njege i pomoći dosudio i daljnjih 3.600,00 kn. Dakle ukupno zatraženih 92.240,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, sukladno tada važećem čl. 277. ZOO-a, koji se primjenjuje sukladno čl. 1163. ZOO/05. Obzirom da je visinu materijalne novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege ovaj sud utvrdio prema cijenama na dan presuđenja kojim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege, stoga i zakonske zatezne kamate na takav utvrđeni iznos pripadaju od presuđenja pa do isplate, sukladno čl.29. st.2. ZOO/05, stoga je za zatraženi duži tijek zateznih kamata s ovog osnova tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

14.Prema čl. 195. st. 1 ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja ili druge potrebne troškove s tim u vezi kao i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

Odlučujući o osnovanosti i visini potraživanja tužitelja s naslova izgubljene zarade, sud je relevantnim cijenio platne podatke usporednih djelatnika koje je u spis dostavio V. d.d., kao i podatke o visini naknade koju je tužitelj ostvarivao tijekom bolovanja odnosno podatke o visini invalidske mirovine isplaćene tužitelju. Naime, kako bi se utvrdilo je li tužitelj pretrpio materijalnu štetu u vidu izgubljene zarade i visinu te štete, potrebno je bilo utvrditi kolika bi tužitelj ostvario primanja po redovnom tijeku stvari da nije došlo do štetnog događaja, a što je razvidno upravo iz platnih podatka usporednih radnika budući je za očekivati da bi takva primanja ostvario i tužitelj u slučaju da nije pretrpio ozljedu na radu. S tim u vezi, za utvrđenje visine nastala štete u vidu izgubljene zarada, sud nije prihvatio kao relevantne podatke o visini plaće tužitelja isplaćivane prije nastanka štetnog događaj budući da tužitelj nije pritom dokazao da bi upravo o toj visini istom bila isplaćivana plaća i u razdoblju nakon 07. lipnja 2005.g. ( kada se zbio štetni događaj) u slučaju da do štetnog događaj nije došlo. Jednako tako za utvrđenje visini nastale materijalne štete u vidu izgubljene zarade sud nije relevantnim ocijenio tvrdnje tužitelja o terenskim dodacima koje mu je isplaćivao V. d.d. prije nastanka štetnog događaja.

Prema odredbi čl. 83. st. 5.Zakona o radu ( NN 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05) i čl. 84. st. 4. Zakona o radu ( NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 ) plaćom se smatra plaća u bruto iznosu. Imovina koju radnik stječe radom je bruto plaća radnika koja se sastoji od iznosa koji se isplaćuje radnik u i od doprinosa iz plaće, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Ako štetnik spriječi povećanje imovine oštećenika , šteta iznosi onoliko za koliko je u vrijeme nastanka štete tužiteljeva imovine mogla biti povećana da nije bilo štetne radnje, zato se visina štete utvrđuje prema visini bruto a ne neto plaće radnika.

14.1.Tužitelj je u prilogu podneska od 12. ožujka 2019., dostavio presudu Vrhovnog suda RH Revr-603/2013-2 od 12. srpnja 2017.g. u kojoj reviziji je Vrhovni sud dao odgovor na postavljeno materijalno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, te je po pitanju obujma popravljanja štete kada radnik od poslodavca potražuje naknadu štete s osnova izgubljene zarade u visini razlike primanja koje je ostvario u tom slučaju naknadu plaće za vrijeme bolovanja i bruto plaću koju bi ostvario. Prema izraženom pravnom shvaćanju radnik ima pravo na naknadu razlike u bruto iznosu jer se tek isplatom navedenog punog iznosa ostvaruje njegovo pravo za naknadu štetu po općim propisima obveznog prava.

14.2.Kako bi se utvrdilo kolika je izgubljena zarada tužitelja za vrijeme od ozljeđivanja tj. 07. lipnja 2005.g. do 05.siječnja 2008.g. koliko je bio na bolovanju te od 05. siječnja 2008.g. od odlaska u invalidsku mirovinu pa nadalje u bruto iznosu, provedeno je vještačenje po vještaku financijske struke L. Z. iz Z., a

kojoj je prethodno dostavljen kompletan spis s izlistom plaća za dvojicu usporednih djelatnika na istom radnom mjestu kao i tužitelj i to M. R. i O. K..

N. prijedlog tuženika V. d.d. ovaj sud je proveo i vještačenje po vještakinji za knjigovodstvo i financije M. T. koja je u svom vještvu od 06. rujna 2018.g. obračunala tužiteljevo potraživanja za razdoblje od 05. siječnja 2008. do 30. lipnja 2018. s osnova mirovine i naknade za tjelesno oštećenje u odnosu na prosjek neto plaća i naknade plaće usporednih radnika, te izračunala da je tužitelj s osnova neto plaće primio manje ukupno 172.741,50 kn neto.

Međutim, sukladno pravnom stavu Vrhovnog suda RH iz citirane revizijske odluke od 12. srpnja 2017.g. u konkretnom slučaju poslodavac je dužan naknaditi tužitelju radniku štetu s osnova izgubljene zarade u visini razlike bruto plaće koju bi ostvario i naknade plaće odnosno mirovine koju je radnik primao, stoga izraženi stav VSRH u ovom slučaju primjenjuje i ovaj sud, a kako je tuženik solidarno odgovoran to se primjenjuje i na njega.

14.3.U svom nalazu i mišljenju od 06. kolovoza 2012.g. vještakinja za financije i bankarstvo dipl. oec. L. Z. navodi da prosječni potencijalni iznos terenskog dodatka izračunat da je temeljem podataka o isplaćenom terenskom dodatku usporednim radnicima u spornom razdoblju u tablici broj 3. R. potencijalnog terenskog dodatka, za 2005.g. da iznosi 13.068,50 kn, za 2006.g. da iznosi 24.724,25 kn, za 2007.g. da iznosi 22.984,95 kn.

Kako je člankom 8. Ugovora o radu definirano da je za vrijeme rada na radilištu radnik ostvaruje pravo na terenski dodatak a iz kojeg se pokrivaju troškovi boravka na terenu kada radniku nije osigurana prehrana to je financijski vještak na temelju podataka o isplaćenom terenskom dodatku uporednim djelatnicima za sporno razdoblje utvrdila je da je isti iznosio 203.289,80 kn ukupno, odnosno dala je mišljenje da bi kontinuiranim radom na radnom mjestu šamoter VKV II tužitelj bi za razdoblje od 07.06.2005.g. – 30.06.2012.g. ostvario bruto potencijalnu plaću u iznosu od 280.168,18 kn, a za isto vrijeme primio je naknadu za bolovanje i mirovinu u ukupnom iznosu od 128.736,52 kn tako da razlika neostvarene plaće tužitelja iznosi 151.431,66 kn. Razlika plaće uvećane za ukupni potencijalni terenski dodatak u iznosu od 203.289,51 kn da iznosi 354.721,17 kn.

14.4.U svom podnesku od dana 5. listopada 2012. tuženik osporava nalaz i mišljenje vještaka da je tužitelj na ime razlike plaće u razdoblju od 7. lipnja 2005. do 30. lipnja 2012. u odnosu na uporedne radnike V.-a d.d. Z. R. šamoter V. M.

R. i O. K. ostvario manju bruto potencijalnu plaću u iznosu od 151.431,66 kn koja da je uvećana za potencijalni terenski dodatak u iznosu od 203.289,51 kn ukupno iznosi 354.721,17 kn. Sačinjen izračun u vještvu da je netočan, neprihvatljiv, jer da ne odgovara stvarnom stanju te dato mišljenje da ne može opstati. Prvenstveno da u vještvu nisu uračunata ukupna mirovinska primanja tužitelja, da su izostavljeni iznosi na ime dodataka na mirovinu koja da je tužitelju isplaćivana počev od 5. siječnja 2008. Izostavljeni su iznosi na ime tjelesnog oštećenja koje da je tužitelju priznato od 1. prosinca 2007. Bez uporišta da se vještak poziva na Zakon o porezu na dohodak navodeći da obe izostavljene naknade se ne uzimaju kao primitak po osnovu uplaćenih obveznih doprinosa. Međutim, iskazano mišljenje vještaka da je pogrešno i neosnovano suprotno pravno priznatom stajalištu.

U odnosu na potencijalni terenski dodatak da je ostalo nedorečeno od tuženika V. d.d. Z. koliko u postotku radnik snosi troškove prehrane iz terenskog dodatka,

što da sam vještak primjećuje. Imajući u vidu navedeno pod toč. 1. i toč. 2. iznos naknade razlike plaće u vještvu za sporno razdoblje unatrag 7 godina od štetnog događaja, u iznosu od 354-721,17 kn tuženik B. d.d. u cijelosti osporava.

14.5.U svojoj dopuni nalaza i mišljenja od 23. studenog 2012.g. vještakinja za financije i bankarstvo L. Z. na prigovore tuženika na vještvo od 06. kolovoza 2012.g. navodi da što se tiče primjedbi tuženika na nalaz i mišljenje može reći da je u tabeli br. 2. privitak 4 dala potpunu informaciju i izračun ukupnih primanja tužitelja, ali da je kod izračuna razlike koristila podatak o mirovini, a ne i ukupnim primanjima tužitelja. Svoje mišljenje zašto nije dodatke uzela u obzir također da je dala u toč. 2.2. Kako njeno mišljenje o pravnim dilemama nije relevantno, dopunjava nalaz i mišljenje s podacima o sveukupnim primanjima tužitelja u spornom razdoblju kako bi pravna struka i sud mogli na temelju potpunih podataka, donijeti svoju odluku. Nalaz i mišljenje da dopunjuje podatcima koji se odnose na ono što da je tužitelj u spornom razdoblju primio po osnovu dodatka na mirovinu i naknade za tjelesno oštećenje, a što da ukupno iznosi 24.661,44 kn. Navodi kako rekapitulacija razlike potencijalne bruto plaće i primljene naknade za bolovanje , primljene mirovine s dodatcima uključujući potencijalni terenski dodatak. Navodi kako za:

- 2005.g.- potencijalna bruto plaća: 19.727,46 kn , primljena naknada za bolovanje: 12.522,88 kn , razlika da je 7.204,58 kn , potencijalni terenski dodatak 13.068,51 kn te ukupna razlika plaće 20.273,09 kn ,

- 2006.g.- potencijalna bruto plaća: 37,235,93 kn , primljena naknada za bolovanje: 20,848,34 kn , razlika da je 16,387,59 kn , potencijalni terenski dodatak 24.724,20 kn te ukupna razlika plaće 41.111,79 kn .

- 2007.g.- potencijalna bruto plaća: 40.580,39 kn , primljena naknada za bolovanje: 20.681,82 kn , razlika da je 19.898,57 kn , potencijalni terenski dodatak 22.984,92 kn te ukupna razlika plaće 42.883,49 kn .

Vještakinja je mišljenja da je za isto razdoblje primio naknadu za bolovanje i mirovinu u ukupnom iznosu od 128.736,52, a za bolovanje i mirovinu s dodacima 153.397,86 kn. Razlika neostvarene plaće da iznosi 151.431,66 kn odnosno 126.770,22 kn. Razlika plaće da je uvećana za ukupni potencijalni terenski dodatak u iznosu od 203.289,51 kn , iznosi 354.721,17 kn odnosno 330.059,73 kn.

14.6.U svom odgovoru na primjedbe od 2. listopada 2013.g. vještakinja za financije i bankarstvo L. Z. navodi da je vještačenje u ovom predmetu obavila po nalogu suda na zapisniku od 24. travnja 2012.g. koji da glasi koliko bi iznosila ukupna plaća tužitelja i dvojice urednih djelatnika na radnom mjestu šamoter, s tim da je radi potpunijeg nalaza i mišljenja izvršila uvid u platne podatke tuženika ad.1. za tužitelja i usporedne djelatnike. Što se tiče uštede dijela terenskog dodatka tuženik tvrdi da je samim izračunom potencijalnog terenskog dodatka ustvrdila da je taj izračunati iznos izgubljena zarada tužitelja. Takovu tvrdnju da nije iznijela u izrečenom mišljenju već da je pružila podatak koji da je od nje tražio sud. Taj podatak trebao da je poslužiti da bi tužitelj i tuženici dogovorili razuman iznos moguće uštede. Usporedbom podataka iz tog Obračuna tužitelja s podacima iz Obračunskog listića njegove plaće za 05/2005 vidi se da je tužitelj za 7 dana rada na terenu primio uz plaću ukupno 609,00 kn terenskog dodatka . Taj iznos da čini 280,00 kn naknade za smještaj, 175,00 kn naknade za prehranu, 154,00 naknade za prijevoz. U obračunskom listiću da se vidi da je tužitelju isplaćeno i 336,00 kn pod oznakom Terenski u iznosu. Ukupno da je tužitelju za 7 dana isplaćeno dodataka 945,00 kn ili dnevno 135,00 kn ( dnevnica). Struktura dnevnice: smještaj da iznosi 40,00 kn , prehrana 25,00 kn , prijevoz 22,00 kn , te terenski u iznosu od 48,00 kn. Na obračunu da je rukom napisano "plus" terenski dodatak 7,00 kn za svaki odrađeni sat. Smatra da je to pojašnjenje isplate od 336,00 kn koja da je definirana kao terenski u iznosu a ta isplata da vjerojatno predstavlja naknadu za prehranu ( ručak i večeru() koju da je tužitelj imao u svom domu budući da je putovao kući. Na temelju kojih akata i sporazuma da je terenski dodatak obračunat i isplaćen na navedeni način i u navedenim iznosima treba bi pojasniti tuženik ad.1. koji da na njeno traženje dostavio samo Pravilnike o radu. Od dnevnice u iznosu od 135,00 kn naknada za smještaj po danu je 40,00 kn ili 29,6 % što da bi značilo da bi se moglo uštedjeti najmanje 30 % izračunato iznosa potencijalnog terenskog dodatka. Što se tiče datuma odlaska tužitelja u mirovinu vještakinja da je razmatrajući ponovno cjelokupnu dokumentaciju na koju se pozvala utvrdila da je na temelju podataka iz te dokumentacije na str. 3. Nalaza konstatirala da je tužitelj do 05. siječnja 2008.g. bio na bolovanju a od 05. siječnja 2008.g. da je u mirovini. Na str. 4. nalaza da je navela da je rješenjem HZMO od 20. veljače 2008.g. tužitelj umirovljen , a ne da je tužitelj otišao u mirovinu tog datuma. U citiranom Rješenju navedeni datum 10. listopada 2007.g. da je datum od kojeg da se tužitelju priznaje pravo na invalidsku mirovinu, a isplata mirovine pripada korisniku počevši od 05. siječnja 2008.g. Isplaćena primanja u mirovini da je izračunala na temelju podataka HZMO-a. Smatra da je ispravno navela sve datume i točno izračunala potencijalnu razliku u primanjima tužitelja. Sve izračune da je radila na temelju raspoložive dokumentacije u spisu i one pribavljene od tuženika ad.1. U cijelosti da ostaje pri izračunatim vrijednostima što ih je dala u nalazu i mišljenju te u dopuni nalaza i mišljenja.

15.Tuženik se podneskom od 21. Prosinca 2021., u cijelosti usprotivio i dopunskom nalazu i mišljenju vještakinje Z. ističući da otklanja u cijelosti od sebe odgovornosti za štetu.

16.U svezi terenskog dodatka budući upravo prema pravilniku V. d.d. prema kojem se određuje kada i na koji način i koliko iznosi terenski dodatak, a koje sukladno dostavljenim podacima i pravilniku financijski vještak Z. i utvrdila te iznose koje bi tužitelj ostvarivao da nije doživio nezgodu na radu, te činjenicu a o čemu i sama financijska vještakinja u obrazloženju svog vještva ističe da od tog iznosa terenskog dodatka je moguća ušteda od 30% a koji nalaz i mišljenje je ovaj sud cijenio logičnim i razumnim, a koju podkrijepu nalazi u iskazima saslušanih svjedoka T. B. i G. Č. te samog tužitelja. Naime iz njihovih iskaza je utvrđeno da V. d.d. nije svojim radnicima im osigurao prehranu i spavanje na terenu u T. i S.

tako da su isti svakodnevno morali putovati automobilom od mjesta stanovanja do mjesta rada T. koristeći osobno vozilo kao prijevozno sredstvo, a koje se svaki tjedan mijenjalo u osobi jednog od njih da bi troškovi bili što manji. Stoga se u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje za financije i bankarstvo L. Z. od 06.

kolovoza 2012., kao i sve dopune toga vještva, u kojem je vještakinja obračun potraživanja tužitelja s osnova izgubljene zarade utvrdila prema visini bruto plaće te se sukladno tome ovaj sud priklanja zaključku vještakinje da bi tužitelj s osnova potencijalnog terenskog dodatka mogao uštedjeti najmanje 30 % u kom omjeru mu je priznat izračunat potencijalni terenski dodatak, a koji u svom vještvu vještakinja nije umanjila, u kom dijelu je osnovan prigovor tuženika ad.1. Kako je vještakinja potencijalni terenski dodatak za vremenski period počevši od 2005. pa do 2012. izračunala u visini 203.289,70 kn valjalo je isti dosuditi tužitelju u visini 30 % izračunatog iznosa koliko je po ocjeni ovog suda i mogao uštedjeti. Stoga mu je s te osnove priznat iznos od 60.986,80 kn, pa je slijedom toga i na svaki mjesečni zatraženi iznos kako je to tužitelj precizirao u tužbi (točci B1 ) valjalo isti umanjiti za stavku potencijalnog terenskog dodatka za više zatraženo od 30 % mjesečno, tako da :

- za 2005.g., potencijalni terenski dodatak koji je tužitelj mogao uštedjeti iznosi mjesečno 560,10 kn, umjesto zatraženih 1.866,93 kn, što za vremenski period lipanj zaključno sa prosincem 2005., iznosi ukupno 3.920,70 kn,

- za 2006.g.,potencijalni terenski dodatak koji je tužitelj mogao uštedjeti iznosi mjesečno 618,10 kn, umjesto zatraženih 2.060,35 kn, što za vremenski period siječanj zaključno sa prosincem 2006., iznosi ukupno 7.417,20 kn,

- za 2007.g. potencijalni terenski dodatak koji je tužitelj mogao uštedjeti iznosi mjesečno iznosi 574,62 kn, umjesto zatraženog iznosa od 1.915,41 kn, što za vremenski period siječanj zaključno sa prosincem 2007., iznosi ukupno 6.895,40 kn,

- 2008.g. potencijalni terenski dodatak koji je tužitelj mogao uštedjeti iznosi mjesečno 993,25 kn, umjesto zatraženog iznosa od 3.310,83 kn, što za vremenski period siječanj zaključno sa prosincem 2008. Iznosi ukupno 11.919,00 kn,

- 2009. g. potencijalni terenski dodatak koji je tužitelj mogao uštedjeti iznosi mjesečno 982,67 kn, umjesto zatraženog iznosa od 3.275,58 kn, što za vremenski period siječanj zaključno sa prosincem 2009., iznosi ukupno 11.792,04 kn,

- 2010.g. potencijalni terenski dodatak koji je tužitelj mogao uštedjeti iznosi mjesečno iznosi 893,12 kn, umjesto zatraženog iznosa od 2.977,08 kn, što za vremenski period siječanj zaključno sa prosincem 2010., iznosi ukupno 10.717,44 kn,

- 2011. g. potencijalni terenski dodatak koji je tužitelj mogao uštedjeti iznosi mjesečno iznosi 554,25 kn, zatraženog iznosa od 1.847,50 kn , što za vremenski period siječanj zaključno sa prosincem 2011., iznosi ukupno 6.651,00 kn,

- 2012.g. potencijalni terenski dodatak koji je tužitelj mogao uštedjeti iznosi mjesečno 279,00 kn mjesečno, umjesto zatraženog iznosa od 930,00 kn , što za vremenski period siječanj zaključno sa lipnjem 2012., iznosi ukupno 1.674,00kn.

16.1.Slijedom navedenog tužitelju pripada s osnova izgubljene zarade, a temeljem obračuna vještakinje L. Z. iz njenog vještva od 06. kolovoza 2012.g. kao razliku potencijalne bruto plaće te primljene naknade za bolovanje i mirovine uključujući i potencijalni terenski dodatak kojeg je tužitelj mogao uštedjeti od 30 % za razdoblje od 07. lipnja 2005. do 30. lipnja 2012.g., u mjesečnim iznosima kako slijedi: 2005. godina lipanj

1.382,68 kn srpanj

1.790,48 kn kolovoz

1.467,74 kn

rujan 1.688,73 kn

listopad 1.805,29 kn

studeni 1.321,18 kn

prosinac 1.669,18 kn

što ukupno za 2005.g., iznosi 11.125,28 kn .

2006.godina

siječanj 1.472,81 kn

veljača 1.486,90 kn

ožujak 1.183,62 kn

travanj 2.149,43 kn

svibanj 2.523,90 kn

lipanj 2.260,57 kn

srpanj 2.211,49 kn

kolovoz 2.021,11 kn

rujan 1.670,39 kn

listopad 1.742,15 kn

studeni 2.339,57 kn

prosinac 2.742,85 kn

što ukupno za 2006.g. iznosi 23.804,79 kn. 2007.godina

siječanj 2.395,54 kn

veljača 2.962,71 kn

ožujak 2.096,56 kn

travanj 1.983,33 kn

svibanj 1.567,97 kn

lipanj 2.731,26 kn

srpanj 1.964,94 kn

kolovoz 2.045,48 kn

rujan 3.034,78 kn

listopad 1.953,44 kn

studeni 2.332,66 kn

prosinac 1.725,34 kn

što ukupno za 2007.g. iznosi 26.793,97 kn. 2008.godina

siječanj 1.297,12 kn

veljača 1.547,07 kn

ožujak 2.107,12 kn

travanj 2.785,12 kn

svibanj 3.355,74 kn

lipanj 3.467,11 kn

srpanj 3.249,05 kn

kolovoz 3.540,50 kn

rujan 3.605,53 kn

listopad 4.238,53 kn

studeni 2.971,93 kn

prosinac 3.318,53 kn

što ukupno za 2008.g. iznosi 35.483,37 kn .

2009.godina

siječanj 3.082,81 kn,

veljača 3.463,55 kn

ožujak 3.657,43 kn

travanj 2.994,98 kn,

svibanj 3.038,29 kn ,

lipanj 2.844,22 kn,

srpanj 2.870,34 kn, ,

kolovoz 3.281,57 kn

rujan 3.887,83 kn ,

listopad 3.302,96 kn

studeni 3.273,74 kn ,

prosinac 3.446,55 kn ,

što ukupno za 2009.g. iznosi 39.144,27kn .

2010.godina

siječanj 3.032,81 kn,

veljača 2.815,99 kn,

ožujak 2.912,69 kn ,

travanj 3.182,33 kn,

svibanj 3.104,80 kn,

lipanj 3.143,57 kn ,

srpanj 3.118,49 kn,

kolovoz 3.252,82 kn ,

rujan 3.508,52 kn,

listopad 3.345,27 kn

studeni 2.960,66 kn ,

prosinac 2.926,65kn,

što ukupno za 2010.g. iznosi 37.304,60 kn .

2011.godina

siječanj 2.416,46 kn,

veljača 2.611,70 kn,

ožujak 3.053,46 kn,

travanj 2.371,22 kn ,

svibanj 2.519,70 kn,

lipanj 2.521,46 kn,

srpanj 2.374,58 kn,

kolovoz 2.670,18 kn,

rujan 2.524,98 kn,

listopad 1.798,34 kn ,

studeni 1.937,86 kn, , prosinac

2.572,01 kn,

što ukupno za 2011.g. iznosi 29.371,95 kn.

2012.godina

siječanj 1.923,16 kn,

veljača 1.425,89 kn,

ožujak1.557,21 kn, ,

travanj 1.426,73 kn,

svibanj 1.528,61 kn,

lipanj 1.528,61 kn,

što ukupno za 2012.g. iznosi 9.390,21 kn.

16.2.Slijedom gore preciziranih godišnjih iznosa izgubljene zarade tužitelja , tužitelju je ukupno priznato s ovog osnova 212,418,44 kn, sukladno čl. 195 ZOO-a, dok je za više zatraženo s ovog osnova u iznosu od 142.302,73 kn tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Tako dosuđeni iznosi predstavljaju zaradu koju bi tužitelj ostvarivao da je radio odnosno da nije doživio radnu nezgodu. Tužitelju je na dosuđene iznose priznata i pripadajuća zakonska zatezna kamata sukladno čl. 277. i 186. ZOO-a, koja teče od dana dospijeća od svakog navedenog mjesečnog iznosa,

do konačne isplate, dan dospijeća ima smatrati 10.dan idućeg mjeseca, po stopi koja se do 31. prosinca 2007.godine ima obračunavati prema uredbi Vlade R. H. o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008.godine, po stopi koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, do 31.07.2015. godine (NN 35/05, 41/08, 125/11) po stopi od 12% godišnje, a od

01.08.2015. godine (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu od 212.418,44 kn.

17.Naime, u skladu s odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("NN" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15., u daljnjem tekstu: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Prema odredbi čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("NN" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13. i 157/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica).Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika). S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju, slijedom čega je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan.

18.Temeljem čl. 195. ZOO-a, ako povrijeđeni zbog nesposobnosti za rad gubi zaradu odgovorna osoba dužna mu je naknaditi troškove oko liječenja te zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu ili su mu potrebe trajno povećane ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu kao naknadu za tu štetu. Prema odredbi čl. 188. st. 1. ZPP-a renta se u pravilu određuje novčano, doživotno ili na određeno vrijeme. Renta se i njezina visina određuju uzimajući u obzir sve okolnosti kod donošenja odluke i ista se plaća periodično unaprijed u utvrđenim iznosima. Početni unaprijed određeni iznos utvrđuje se prema visini štete u času presuđenja ali pod klauzulom rebus sic stantibus, jer sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može na zahtjev štetnika smanjiti ili ukinuti ako se znatnije promijenjene okolnosti koje je sud imao na umu prilikom donošenja odluke, dakle može je izmijeniti. Izgubljeni novčani iznos do donošenja sudske odluke budući da je do tada poznat predstavlja već ostvarenu štetu pa se dosuđuje u jednom iznosu. čl. 196 ZOO-a. (VSRH Rev.608/08-3). Iznos mjesečne rente utvrđuje se u času presuđenja te se uzima kao osnov i mjerilo za određivanje naknade štete u obliku rente. Izgubljeni novčani iznos do donošenja sudske odluke budući da je do tada poznat predstavlja već ostvarenu štetu pa se dosuđuje u jednom iznosu, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate jer je isti određen u času presuđenja.

18.1.Tužitelj je na ročištu dana 12. travnja 2021.,zbog proteka vremena uzrokovanog prekidom postupka precizirao tužbeni zahtjev u odnosu na uglavničenje i u međuvremenu dospjele rente za vremenski period od srpanja 2012. pa zaključno sa

1. travnja 2021., a tuženik se usprotivio i tako uređenom tužbenom zahtjevu. Međutim tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev zbog okolnosti koje su nastale uslijed prekida postupka te iz iste činjenične osnove traži veću novčanu svotu pa se takvoj preinaci tuženik ne može protiviti (čl. 191.st.2 ZPP). Stoga je ovaj sud prihvatio preinačenje tužbenog zahtjeva tužitelja kao osnovano pa mu je za vremenski period od srpanja 2012. pa zaključno do 1. travnja 2021., dosudio jedinstveni iznos obzirom da se radi o već ostvarenoj šteti sukladno čl. 196. ZO-a , a renta je tužitelju određena uzimajući u obzir prosječnu plaću tužitelja koja je ostvarena u zadnjih 6 mjeseci u 2012.g. sukladno nalazu i mišljenju sudske vještakinje za financije i bankarstvo L.

Z. koja je za prvih 6 mjeseci u bruto iznosu iznosila prosječno 17.270,85 kn, dok je tužitelj u istom razdoblju na ime invalidske mirovine primio iznos od 9.554,64 kn, što daje razliku u primanjima u iznosu 1.286,00 kn koji iznos mu po ocjeni ovog suda pripada s osnove rente za cijeli zatraženi period i to na ime dospjele rente za vremenski period 6 mj. 2012.g. 2013., 2014., 2015. , 2016. ,2017., 2018., 2019., 2020., zaključno do 1. travnja 2021.g., tako da mu je ukupno dosuđen iznos od 136.316,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate, a sve sukladno čl. 29. st.2. ZOO/05 , po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, stoga je za više zatraženi iznos od 185.015,20 kn kao i za zakonske zatezne kamate koje teku od svakog pojedinog mjesečnog iznosa, te za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu od 136.316,00 kn, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

19.Tužitelj je na ročištu dana 12. travnja 2021., zbog proteka vremena uzrokovanog prekidom postupka precizirao tužbeni zahtjev i u odnosu početka isplate gubitka buduće zarade, što je također osnovano sukladno čl. 191.st.2. ZPP-a, pa mu je dosuđeno kako je i zatražio da mu je tuženik dužan isplaćivati mjesečnu rentu u iznosu od 1.286,00 kn, svakog 1. do najkasnije 10. u mjesecu, počevši od 01. svibnja 2021.g. pa nadalje, dok za to budu postojali uvjeti, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog navedenog mjesečnog iznosa ( dan dospijeća ima se smatrati 10. dan idućeg mjeseca) po stopi koja se od

01. kolovoza 2015.g. ima obračunati uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve sukladno čl. 196. ZOO-a, dok se za više zatražen mjesečni iznos od 2.730,64 kn tužbeni zahtjev s ovog osnova odbija kao neosnovan.

20.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. i 155. Zakona o parničnom postupku („NN“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07 , 84/08 i

25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ br. 148/09) VPS, te popisu troška punomoćnika

tužitelja.Tužitelju je priznat trošak za : sastav tužbe – 500 bodova, za zastupanje na ročištima (Tbr. 9 st,.2 – 50%): 14. veljače 2011.g. i 17. listopada 2012.g. – za svako po 250 bodova, za zastupanje na ročištima: 21. rujna 2006.g. , 16. studenog 2006.g. , 30. siječnja 2007.g. , 10. travnja 2007.g. , 30. svibnja 2007.g. , 11. rujna 2007.g. , 06. studenog 2007.g. , 23. listopada 2008. , 19. veljače 2009.g, 30. listopada 2009.g. , 28. rujna 2010. g. , 21. veljače 2012. g. , 24. travnja 2012. g, 14. siječnja 2013. g. , 25. ožujka 2013.g. , 02. rujna 2013. g. , 20. siječnja 2014.g. , 20. kolovoza 2014.g. , 19. rujna 2014.g., 17. ožujka 2015.g. , 27. svibnja 2015.g., 26. kolovoza 2015.g., 07. listopada 2015.g. , 27. studenog 2015.g., 11. veljače 2016.g. , 05. srpnja 2017.g., 23. siječnja 2018.g., 01. ožujka 2018.g., 08. studenog 2018.g., 13. prosinca 2018.g., 20. ožujka 2019.g. 12. travnja 2021., - za svako po 500 bodova, za zastupanje na ročištu : 16. travnja 2019.g. – 760 bodova, za pristup na ročište: 09. prosinca 2010.g. – 50 bodova, za sastav podnesaka od: 29. listopada 2008.g., 02. lipnja 2010.g., 19. prosinca 2011.g., 11. listopada 2012.g. , 22. ožujka 2013.g. , 10. listopada 2013.g., 17. siječnja 2014.g., 23. travnja 2014.g. , 04. prosinca 2014.g. , 28. kolovoza 2015.g., 25. ožujka 2016.g. , 07. travnja 2016.g. , 06. ožujka 2018.g. – za svako po 500 bodova, za sastav podneska od: 07. ožujka 2019.g. – 760 bodova, što ukupno iznosi 25195 bodova ( vrijednost 1 boda sa paušalom= 10 kuna) , što daje iznos od 251.950,00 kn + 25% PDV , daje iznos od 314.937,50 kn.

Obzirom da je tužitelj u ovom postupku po ocjeni ovog suda po osnovi i visini uspio sa 82 %, dok je tuženik uspio sa 18 %. Sukladno čl. 154. st.2. ZPP-a, kada se postotak kojim je tuženik uspio u parnici odbije od postotka kojim je tužitelj uspio u parnici, dobije se postotak od 64% u kojem je tužitelj uspio u ovoj parnici. Kako je tužitelj uspio konačno sa 64 % u tom omjeru mu od priznatog parničnog troška obistinjen parnični trošak u iznosu od 201.560,00kn. Obistinjeni parnični trošak tužitelju trebalo uvećati za troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 7.464,00 kn, koji su tužitelju priznati u cijelosti obzirom da su bili nužni za provođenje ovog postupka, tako da ukupno obistinjeni parnični trošak tužitelju iznosi 209.024,00 kn, koji mu treba nadoknaditi tuženik. Iz priloženog popisa troška pun. tužitelja nije priznata zatražena naknada iz toč. III., čl. Tbr. 35 Odvjetničke tarife, jer se predmetni trošak mogao izbjeći angažiranjem odvjetnika na području grada Splita, stoga taj trošak ne trebao snositi tuženik.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 10. lipnja 2021.

Sudac Jelena

Kvarantan Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.