Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 10 P-118/2015-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu tog suda Denisu Krnjaku, u pravnoj stvari tužitelja T.S.G. d.o.o., Č., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik F. Š., odvjetnik iz V., protiv tuženika P. F. d.o.o. u likvidaciji, Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica iz Z., radi izdavanja tabularne isprave i isplate, nakon zaključene glavne rasprave 13. svibnja 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja F. Š. , zastupnika po zakonu tužitelja M. M. i punomoćnice tuženika M. P., 10. lipnja 2021. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja T.S.G. d.o.o., Č.,

OIB:…, koji glasi:

"Tuženik P. F. d.o.o., u likvidaciji Z., OIB: .., dužan je tužitelju T.S.G. d.o.o. Č., OIB … izdati tabularnu ispravu valjanu za uknjižbu prava vlasništva na ETAŽA 45 – STAN S7 na prvom katu stambeno poslovne zgrade kbr. 13, koji se sastoji od predprostora, WC-a, dnevnog boravka, blagovaonice, kuhinje, kupaonice, sobe 1, sobe 2 i loggie, ukupne površine od 69,82 m2 (u planu posebnih dijelova zgradeoznačeno narančastim točkama) i ETAŽA 40 – stan S23 u prizemlju stambeno poslovne zgrade kbr. 15, koji se sastoji od predprostora, dnevnog boravka i blagovaonice, kuhinje, kupaonice, sobe 1, soba 2, terase i loggie, ukupne površine 82,82 m2 (u planu posebnih dijelova zgrade označeno ružičastom bojom), te spremišta, koje su sve sastavni dio stambeno poslovne zgrade u Č. kbr. 13 i br. 15, sagrađena na grunt.čestici broj 1134/26/1/4 upisane u

z.k.ul.br.

k.o.

Č., u roku od 8 dana, koju će u protivnom zamijeniti ova Presuda."

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja T.S.G. d.o.o., Č.,

OIB:…, koji glasi:

"Tuženik P. F. d.o.o., u likvidaciji Z., OIB:…, dužan je tužitelju T.S.G. d.o.o. Č., Zelena ulica 2a, OIB:… isplatiti iznos od 834.038,56 kuna sa zakonskom zateznom kamatom

tekućom od dana 31.03.2007.g., pa do isplate, i to po stopi od 9,68% godišnje, a u slučaju promjene prema referentnoj stopi HNB-a, uvećanoj za 8 postotnih poena, u roku od 8 dana."

III. Tužitelju T.S.G. d.o.o., Č., OIB: …, nalaže se da u roku od 8 dana tuženiku P. F. d.o.o. u likvidaciji, Z., OIB:…, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 31.900,00 kn.

Obrazloženje

1.

Tužba je u ovom predmetu prvotno podnesena sa tužbenim zahtjevom prema kojem se predlaže proglasiti nedopuštenom provođenje ovrhe u ovršnom postupku Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-2270/12 i to ovrhe na slijedećim nekretninama:

- nekretninama upisanima u zk.ul.br. 6933, k.o. Č., čest.br. 1134/26/1/4, zgrada mješovite uporabe stambeno-poslovna zgrada k.b. 13, 15 D. Cesarića, od 918 m2, dvorište D. Cesarića, od 184 m2, ukupne površine 1102 m2,

45. suvlasnički dio: 358/10000, etažno vlasništvo (E-45), etaža broj 45 – stan S7, na 1. katu stambeno-poslovne zgrade k.br. 13, koji se sastoji od predprostora, WC-a, dnevnog boravka, blagovaonice, kuhinje, kupaonice, sobe 1, sobe 2 loggie, ukupne površine od 69,82 m2 (u planu posebnih dijelova zgrade označeno narančastim točkama) i

40. suvlasnički dio: 367/10000, etažno vlasništvo (E-40), etaža broj 40 – stan S23, u prizemlju stambeno-poslovne zgrade k.br. 15, koji se sastoji od predprostora, dnevnog boravka i blagovaonice, kuhinje, kupaonice, sobe 1, sobe 2, terase i loggie, ukupne površine od 82,28 m2 (u planu posebnih dijelova zgrade označeno ružičastom bojom).

2. Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom je podnesena protiv stranaka ovršnog postupka kod Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-2270/12 odnosno tužba je podnesena protiv tuženika F.J. E. T. Gmbh iz R. A., B., OIB:…, tuženika P. F.d.o.o. u likvidaciji, Z., OIB:…, tuženika A. B. d.d., Z., OIB:…, tuženika

D.-D. C. d.o.o., Z., OIB:…, i tuženika K. P. d.o.o. u stečaju, Z., OIB:….

3. Tužitelj je u podnesku koji je zaprimljen na sudu 27. studenoga 2017. preinačio tužbu te je ujedno i povukao tužbu u odnosu na sve tuženike osim u odnosu na tuženika P. F. d.o.o. u likvidaciji. U povodu tužiteljevog povlačenja tužbe sud

je navedenu činjenicu utvrdio rješenjem broj P-118/2015-36 od 13. veljače 2020., a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1594/2020-5 od 31. srpnja 2020. Posljedično nastavljen je postupak protiv tuženika P. F. d.o.o. u likvidaciji.

4. U odnosu na navedenog tuženika tužitelj je u istom podnesku preinačio tužbu te je tužbene zahtjeve postavio u smislu čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP/14) odnosno tužbeni zahtjevi istaknuti su tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan (eventualna kumulacija tužbenih zahtjeva). Tužitelj ističe da su predmetne nekretnine nakon pokretanja ovog parničnog postupka prodane u ovršnom postupku kod Općinskog suda u Čakovcu pod brojem Ovr-2270/12 te da je kao vlasnik istih uknjižen tuženik P. F. d.o.o. u likvidaciji. Upravo zbog navedenog tužitelj preinačuje tužbu na način da tužbenim zahtjevom traži od tuženika izdavanje tabularne izjave ili zahtjeva od tuženika isplatu.

5. Uvidom u spis Općinskog suda u Čakovcu pod brojem Ovr-2270/12 utvrđeno je da je proveden ovršni postupak u kojem su predmet ovrhe, između ostalih, i predmetne nekretnine – etaža 40 i 45 - te koje su u konačnici prodane te i dosuđene ovdje tuženiku

P. F. d.o.o. u likvidaciji. Prema stanju u zemljišnim knjigama vidljivo je da je izvršena uknjižba prava vlasništva u korist tuženika P. F. d.o.o. u likvidaciji

na temelju dosuda iz ovršnog postupka. U navedenom ovršnom postupku tužitelj kao treća osoba izjavio je prigovor u smislu čl. 55. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje u tekstu Ovršni zakon/96) te je rješenjem upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj je podnošenjem predmetne tužbe pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te je kasnije, a kako je ranije već istaknuto, izvršio preinaku tužbe iz razloga što su predmetne nekretnine prodane u ovršnom postupku,

a prije nego što je završio ovaj parnični postupak.

6. Budući da je sud smatrao da je za konačno rješenje odnosa među strankama svrsishodno da se preinaka tužbe tužitelja dopusti sud je o tome donio rješenje poslovnog broja P-118/2015-43 od 05. listopada 2020. O razlozima dopuštanja preinake tužbe sud je elaborirao u obrazloženju citiranog rješenja.

7. Tužitelj u historijatu tužbe te i u kasnijim podnescima prezentira slijedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj stekao pravo vlasništva nad predmetnim nekretninama na temelju pravnog posla odnosno stekao je pravo vlasništva sklapanjem Predugovora o kupoprodaji nekretnina broj 066/2006 od 06. rujna 2006. i Predugovora o kupoprodaji nekretnina broj 068/2006 od 06. rujna 2006., a koje ugovore je tužitelj kao kupac sklopio sa društvom K. P. o.o. kao prodavateljem,

- da je tužitelj na stambeno poslovnoj zgradi za investitora i naručitelja radova društvo K. P. d.o.o. izvodio obrtničke radove prema Ugovoru o izvođenju

radova KP-065/06 te da je ugovoreno kako će se izvođenje radova podmiriti kompenzacijom i to prijenosom prava vlasništva nad dva stana u predmetnoj stambenoj zgradi,

- da je 31. ožujka 2007. sačinjena Izjava o prijeboju na iznos od 834.038,56 kn i to na temelju Situacije br. 1 tužitelja s mjesecom veljača 2007. i računa – otpremnice broj 1253-07 od 31. ožujka 2007. društva K. P. d.o.o. za uplaćen avans

po predugovoru,

- da tužitelj pravo vlasništva na predmetnim nekretninama nije uspio upisati u zemljišne knjige budući je etažni elaborat odnosno plan posebnih dijelova za predmetnu stambenu zgradu sačinjen po otvaranju stečaja nad naručiteljem radova odnosno prodavateljem K. P. d.o.o.,

- da su predmetne etaže 40 i 45 prodane u ovršnom postupku poslovnog broja Ovr-2270/12 kod Općinskog suda u Čakovcu, a kao vlasnik je uknjižen tuženik PRVI FAKTOR d.o.o. u likvidaciji,

- da su trećim osobama (S. M., R. F., D. S. i A. S.) u identičnoj pravnoj situaciji uvaženi prigovori te da je u odnosu na njihove

etažne jedinice obustavljena ovrha u ovršnom postupku kod Općinskog suda u Čakovcu, a da su prethodno vezano za njihove etažne jedinice po stečajnoj upraviteljici društva K. P. d.o.o. u stečaju izdane tabularne isprave, a od strane

tuženika P. F. d.o.o. u likvidaciji su izdana brisovna očitovanja,

- da su tuženiku odnosi između tužitelja i društva K. P. d.o.o. bili poznati te da stoga tuženik nije postupao u dobroj vjeri,

- da je tužitelj postavio izlučni zahtjev kao izlučni vjerovnik u stečajnom postupku koji se vodi nad društvom K. P. d.o.o. u stečaju te da stečajna upraviteljica izlučni zahtjev nije prihvatila.

8. Na pripremnom ročištu održanom 17. studenoga 2020. tužitelj je izjavio da u dokaznom postupku predlaže provesti slijedeće dokaze:

- izvršiti uvid i pročitati dokumentaciju koju tužitelj dostavlja u spis,

- saslušanje svjedoka D. S. (Z.,, direktora K. P. d.o.o. prije stečaja,

- saslušanje svjedoka S. S., voditelja pravne službe tuženika,

- saslušanje svjedoka V. Š. (S.,), izvođača instalaterskih radova na zgradi,

- saslušanje svjedoka M. J. (Č.,), projektanta i nadzornog inženjera,

- saslušanje stranaka, primarno zastupnika po zakonu tužitelja,

- provedbu građevinskog vještačenja na okolnosti identifikacije nekretnine obzirom na opis nekretnina po predugovorima i etažnom elaboratu provedenom u zemljišnim knjigama te na okolnost vrste i visine izvedenih radova,

- provedbu knjigovodstveno-financijskog vještačenja na okolnosti vjerodostojnosti knjiženja računa, situacije i izjave o prijeboju u poslovnim knjigama tužitelja i društva

K. P. d.o.o. u stečaju,

- predlaže po potrebi i po pozivu vještaka da se pribavi i dodatna dokumentacija koja je potrebna za provedbu predloženih vještačenja,

- pribava brisovnih očitovanja vezano za osobe navedene u podnesku od 23. studenoga 2017.,

- saslušanje svjedoka S. M.

- saslušanje svjedoka M. S.,

- izvršiti uvid u ovršni predmet Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-2270/12,

- saslušati svjedokinju D. H., stečajnu upraviteljicu K. P. d.o.o. u

stečaju, - službenim putem pribaviti iz stečajnog predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-1661/11 (stečajni predmet nad K. P. d.o.o. u stečaju), zahtjev tužitelja

za priznavanjem izlučnog prava od 2. travnja 2014. i očitovanje stečajne upraviteljice u povodu zahtjeva tužitelja od 8. lipnja 2014.

9. Tuženik P. F. d.o.o. u likvidaciji u odgovoru na tužbu osporava već i prvotno postavljen tužbeni zahtjev u kojem je tužitelj tražio proglašenje ovrhe nedopuštenom. Ističe da su tuženik i K. P. d.o.o. zaključili dana 10. veljače 2006. godine Sporazum o založnopravnom osiguranju novčane tražbine, temeljem kojega je u korist tuženika na nekretnini kč.br. 1134/26/1/4 upisanoj u zk.ul.br. 6933 k.o. Č. uknjiženo pod br. Z-2857/06 pravo zaloga za iznos od 20.000.000,00

kuna što predstavlja protuvrijednost od 2.758.620,67 EUR uvećano za pripadajuće kamate i ostale troškove. Temeljem valjane ovršne isprave tuženik je pokrenuo ovršni postupak na založenim nekretninama, pa prema tome i na nekretnini koja je predmet ovog postupka te je isto upisano po brojem Z-4622/2010 dana 07.07.2010. Naime, u korist tuženika je osnovano založno pravo na cjelokupnoj nekretnini i to prethodno etažiranju stambeno poslovnog kompleksa, dok je po provedenom etažiranju taj teret u vidu založnog prava upisan pod br. Z-2857/06 uknjižen na sve etaže obzirom da teret neodvojivo prati raspolaganje i promjene na nekretnini. Predugovori, koje dostavlja tužitelj, zaključeni su dana 06.09.2006., dakle, nakon uknjižbe založnog prava na spornim nekretninama. Iz dostavljenih predugovora ne proizlazi da je tužitelj postupio sukladno odredbi članka 5., odnosno podmirio cjelokupan iznos kupoprodajne cijene. Ostala dostavljena dokumentacija nije sukladna navodima tužitelja, te iz iste nije razvidno da je tužitelj platio kupoprodajnu cijenu. Predmetno ima za posljedicu činjenicu da tužitelj ne raspolaže kupoprodajnim ugovorima za sporne stanove. Netočan je navod tužitelja da je stekao pravo vlasništva nad predmetnim nekretninama temeljem valjanog pravnog posla budući da tužitelj nema modus stjecanja, pravni posao, odnosno kupoprodajni ugovor. Predugovor je uređen odredbom članka 268.

Zakona o obveznim odnosima i predstavlja ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor. Člankom 3. dostavljenih predugovora obvezale su se ugovorne strane da će glavni ugovor zaključiti po podmirenju cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene. Teret dokaza leži na tužitelju i iznošenje zaključaka bez valjane podloge čini tužbu nepotkrijepljenom, a tužbeni zahtjev neosnovanim.

10. Punomoćnica tuženika na pripremnom ročištu održanom 17. studenoga 2020. dodatno je izjavila da se tuženik protivi provedbi dokaznih prijedloga predloženih od strane tužitelja i to posebice saslušanjem V. Š. i M. J. budući

da nije jasno na koje okolnosti bi sud navedene svjedoke trebao saslušati. Vezano za dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka S. M. i M. S. ističe

da njihov odnos sa K. P. d.o.o. nije identičan odnosu kojeg je imao tužitelj. Vezano za svjedoke S. S. i D. H. ističe da su navedeni svjedoci

saslušani u sličnom predmetu kod Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-23/17 te je vidljivo da oni nemaju nekih bitnih saznanja, a posebice nemaju saznanja za činjenice za koje tužitelj tvrdi da ih u postupku treba utvrditi. Vezano za svjedoka D. S. ističe da je isti bio nedostupan sudu i u predmetu broj P-23/17 te je očito da ne želi pristupiti sudu. Posebno ističe da je nejasno zašto tužitelj u spis nije dostavio Ugovor o izvođenju radova na koji se poziva u tužbi. Ističe da činjenično nije jasno o kakvom to avansu tužitelj govori u historijatu tužbe budući da se u dostavljenim predugovorima o kupoprodaji ne spominje nikakav avans. Nadalje, istaknute površine iz dostavljenih predugovora o kupoprodaji ne odgovaraju površinama stanova iz tužbenog zahtjeva,

a niti ugovorena cijena iz predugovora nije u suglasju sa dostavljenom Izjavom o prijeboju. Tužitelj također u spis nije dostavio zapisnik o primopredaji stanova, a koji zapisnik se navodi u predugovorima o kupoprodaji. Nadalje, u tužbi tužitelj ističe da traži isplatu s osnova naknade štete te se pri tom poziva na čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima te tuženik u povodu toga ističe da tužitelj u postupku nije naveo, a niti dokazao postojanje činjenica koje su potrebne za utvrđenje uvjeta za naknadu štete. Vezano za tužbeni zahtjev kojim se traži izdavanje tabularne isprave od tuženika ističe se da tuženik sa tužiteljem nije bio u nikakvom ugovornom odnosu iz kojeg bi tužitelj imao pravo tražiti izdavanje tabularne isprave, a isto tako nema pravo tražiti niti isplatu bilo kojeg iznosa budući da nikakvog ugovornog odnosa između parničnih stranaka nije bilo. Ističe da je tuženik predmetnu nekretninu stekao dosudom u ovršnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Čakovcu pod brojem Ovr- 2270/12.

11. Tuženik u dokaznom postupku predlaže izvršiti uvid i pročitati sve isprave i dokumentaciju koju je tuženik dostavio u spis.

12. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ovršni predmet Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-2270/12, saslušao svjedoke S. S. i D. H. te je i pročitana sva dokumentacija koju su parnične stranke dostavile u spis i to:

- preslika rješenje Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-2270/12-69 (listovi 5 do 9 spisa),

- preslika Predugovora o kupoprodaji nekretnina broj 066/2006 od 6. rujna 2006. (listovi 10 do 12 spisa),

- preslika Predugovora o kupoprodaji nekretnina broj 068/2006 od 6. rujna 2006. (listovi 13 do 15 spisa),

- preslika Izjave o prijeboju od 31. ožujka 2007. sa Situacijom br. 1 od 10. ožujka 2006. i računom – otpremnicom broj 1253-07 od 10. ožujka 2007. (listovi 16 do 18 spisa),

- salda-konti kartica od 24. svibnja 2012. (list 19 spisa),

- preslika rješenja Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-2270/12-136 od 28. veljače 2017. (listovi 175 do 181 spisa),

- preslika rješenja Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-2270/12-56 od 16. prosinca 2013. (listovi 182 do 189 spisa),

- zahtjev tužitelja za priznanjem izlučnog prava od 2. travnja 2014. u stečajnom predmetu kod Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-1661/11 i odgovor stečajne upraviteljice (listovi 256 do 258 spisa).

13. Sud je na ročištu za glavnu raspravu odbio provesti dokazne prijedloge tužitelja i to konkretno odbio je dokazne prijedloge:

- saslušanje svjedoka D. S. (Z.,) direktora K. P. d.o.o. prije stečaja,

- saslušanje svjedoka V. Š. (S,), izvođača instalaterskih radova na zgradi,

- saslušanje svjedoka M. J. (Č.,), projektanta i nadzornog inženjera,

- provedbu građevinskog vještačenja na okolnosti identifikacije nekretnine obzirom na opis nekretnina po predugovorima i etažnom elaboratu provedenom u zemljišnim knjigama te na okolnost vrste i visine izvedenih radova,

- provedbu knjigovodstveno-financijskog vještačenja na okolnosti vjerodostojnosti knjiženja računa, situacije i izjave o prijeboju u poslovnim knjigama tužitelja i društva

K. P. d.o.o. u stečaju,

- pribava brisovnih očitovanja vezano za osobe navedene u podnesku od 23. studenoga 2017.,

- saslušanje svjedoka S. M.

- saslušanje svjedoka M. S.

14. Navedeni dokazni prijedlozi odbijeni su iz razloga što je činjenično stanje odlučno za donošenje odluka u povodu tužbenih zahtjeva moguće utvrditi iz provedenih dokaza, a vezano za neke odbijene dokazne prijedloge ističe se da su nepotrebni buduću su usmjereni ka utvrđenju činjenica koje su nebitne u ovom parničnom postupku. O tome i u daljnjem tijeku obrazloženja.

15. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno,

a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu sa čl. 8. ZPP/14 sud oba eventualno kumulirana tužbena zahtjeva tužitelja cijeni neosnovanima.

16. U ovom postupku, a nakon što je prihvaćena kao dopuštena preinaka tužbe,

tužitelj postavlja dva tužbena zahtjeva i to u smislu čl. 188. st. 2. ZPP/14 (eventualna kumulacija tužbenih zahtjeva). Tužitelj tako zahtjeva:

- da sud naloži tuženiku P. F. d.o.o. u likvidaciji da tužitelju izda tabularnu ispravu valjanu za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, koju će u suprotnom zamijeniti presuda, ili

- da sud naloži tuženiku P. F. d.o.o. u likvidaciji isplatu iznosa od 834.038,56 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 31. ožujka 2007. do isplate.

17. Ono što tužitelj primarno činjenično tvrdi, a vezano za oba postavljena tužbena zahtjeva, je to da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina iz izreke ove presude (Etaža 40 i 45) te da je vlasništvo stekao na temelju pravnog posla i to sklapanjem Predugovora o kupoprodaji nekretnina broj 066/2006 od 06. rujna 2006. i Predugovora o kupoprodaji nekretnina broj 068/2006 od 06. rujna 2006.

18. Prema čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: Zakon o vlasništvu) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti,

nasljeđivanjem i na temelju zakona. Prema čl. 115. st. 1. Zakona o vlasništvu na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, dok je u st. 3. određeno da pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku. U čl. 119. Zakona o vlasništvu određeno je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drugačije.

19. Imajući u vidu citirane odredbe Zakona o vlasništvu da bi tužitelj stekao pravo vlasništva pravnim poslom na nekretnini trebao bi dokazati da je takav pravni posao (titulus) sklopljen te da se dotadašnji vlasnik valjano očitovao da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja (klauzula intabulandi).

20. Sud je stoga u dokaznom postupku primarno analizirao isprave za koje tužitelj tvrdi da predstavljaju pravni posao koji je temelj stjecanja prava vlasništva tužitelja. Dakle, iz odredbi Predugovora o kupoprodaji nekretnina broj 066/2006 od 06. rujna 2006. i Predugovora o kupoprodaji nekretnina broj 068/2006 od 06. rujna 2006. je vidljivo da su stranke Ugovora u čl. 1. ugovorile da se prodavatelj obvezuje prodati, a kupac kupiti nekretnine i to "upisane u zk.ul. broj 6920 i 6933, k.o. Č., čestica broj 1134/26/1/4 i 1134/26/1/5, stambeno-poslovna zgrada, povezano s vlasništvom stana nacrtne oznake broj 23, smještenog u etaži prizemlja, ukupne površine 64,34

m2 odnosno povezano s vlasništvom stana nacrtne oznake broj 7, smještenog u etaži prvog kata, ukupne površine 68,23 m2". U čl. 2. utvrđena je kupoprodajna cijena (u iznosima od 77.617,80 EUR i 79.829,10 EUR) te je i ugovoreno da će kupac cjelokupni iznos kupoprodajne cijene podmiriti kompenzacijom – isporukom roba i usluga prema Ugovoru o izvođenju radova br. KP-065/06. U čl. 3. ugovorne strane su se usuglasile da će glavni ugovor zaključiti najkasnije do primopredaje predmetnih nekretnina, a po podmirenju cjelokupnog iznosa kupoprodajnih ugovora.

21. Prema mišljenju ovog suda Predugovor o kupoprodaji nekretnina broj 066/2006 od 06. rujna 2006. i Predugovor o kupoprodaji nekretnina broj 068/2006 od 06. rujna 2006. nisu valjane osnove (titulus) za stjecanje prava vlasništva tužitelja te i navedene isprave nisu podobne za uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja u zemljišnim knjigama, a to iz više razloga.

22. Primarno se ističe da su stranke navedenih Ugovora isti nazvale predugovorom.

Predugovor je prema čl. 268. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05) ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor. Ističe se da je institut predugovora identično normiran i u Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05), a koji je bio na snazi u trenutku sklapanja predmetnih Predugovora o kupoprodaji nekretnina. Stranke Predugovora o kupoprodaji nekretnina od 06. rujna 2006. upravo su u prije citiranom čl. 3. jasno izrazile želju da se kasnije sklopi glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine i to "najkasnije do primopredaje predmetne nekretnine, a po podmirenju cjelokupnog iznosa kupoprodajnog Ugovora".

23. Tužitelj u ovom parničnom postupku nije dokazao da bi glavni ugovor ikad bio sklopljen, a uz to direktor tužitelja M. M. decidirano je na ročištu za glavnu raspravu prilikom saslušanja izjavio da između tužitelja i društva K. P.

d.o.o. nikad nije sklopljen glavni ugovor. Posljedično sud, dakle, zaključuje da do sklapanja glavnog ugovora o kupoprodaji predmetnih nekretnina nikada nije došlo. 24. Nadalje, u Predugovoru o kupoprodaji nekretnina broj 066/2006 od 06. rujna 2006. i Predugovoru o kupoprodaji nekretnina broj 068/2006 od 06. rujna 2006. društvo K. P. d.o.o. kao prodavatelj i dotadašnji vlasnik nekretnina nije se valjano očitovalo da pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet ugovora prijeđu na tužitelja kao kupca odnosno ugovori ne sadrže klauzulu intabulandi u smislu čl. 115. st. 1. i 119. st. 1. Zakona o vlasništvu, a postojanje koje klauzule je nužno da bi se u zemljišnim knjigama mogla izvršiti uknjižba prava vlasništva u korist kupca.

25. Posljedično svemu ovaj sud smatra da sklopljeni Predugovor o kupoprodaji nekretnina broj 066/2006 od 06. rujna 2006. i Predugovor o kupoprodaji nekretnina broj 068/2006 od 06. rujna 2006. ne predstavlja valjani pravni posao na temelju kojeg bi tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.

26. Nadalje, apostrofira se i to da tužitelj nije činjenično pojasnio svoj stav prema kojem je tužitelj u cijelosti podmirio kupoprodajne cijene iz prednjih Predugovora od 06. rujna 2006. Naime, prema Predugovorima ukupna cijene za dvije stambene jedinice iznosi 157.446,90 EUR. Prema navodima tužitelja kupoprodajna cijena stanova podmirena je prijebojem između tražbine društva K. P. d.o.o. s

osnova kupoprodajne cijene i tražbine tužitelja s osnova naknade za izvršene obrtničke radove na predmetnoj stambeno-poslovnoj zgradi. Tužitelj u spis dostavlja Izjavu o prijeboju od 31. ožujka 2007. (list 16 do 18 spisa) prema kojoj su prebijene međusobne tražbine u ukupnom iznosu od 834.038,56 kn. Navedeni iznos prema prodajnom tečaju

H. A.-A.-B. d.d. na dan 31. ožujka 2007. iznosi 111.951,48 EUR. Posljedično sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je u cijelosti platio kupoprodajnu cijenu za stambene jedinice iz oba Predugovora o kupoprodaji nekretnina od 06. rujna 2006. Tužitelj nije pojasnio koji dio kupoprodajne cijene i za koju stambenu jedinicu je namiren prijebojem.

27. Ovdje valja navesti da je jedan od osnovnih postulata parničnog postupka taj da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP/14). Nadalje, prema čl. 299. st. 1. ZPP/14 stranke su dužne u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Prema st. 2. stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi činjenice i predlagati dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a prema st. 3. nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno st. 2. sud neće uzeti u obzir.

28. Imajući u vidu citirane odredbe ZPP/14 tužitelj je u tužbi, a najkasnije do zaključenja prethodnog postupka, bio dužan sudu prezentirati činjenice na kojima temelji svoje tužbene zahtjeve.

29. Vezano za konkretno postavljene eventualno kumulirane tužbene zahtjeve ističe se da su oba tužiteljeva zahtjeva neosnovana.

30. Vezano za primarno postavljeni zahtjev tužitelja (zahtjev da sud naloži tuženiku P. F. d.o.o. u likvidaciji da tužitelju izda tabularnu ispravu valjanu za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama, koje će u suprotnom zamijeniti presuda) ističe se da u postupku radi izdavanja tabularne isprave pasivno je legitimirana ona osoba koja se je ugovorom takvu ispravu obvezala dati.

31. Tabularna izjava (izjava kojom uknjiženi vlasnik nekretnine prenosi pravo vlasništva na kupca i dopušta mu da izvrši u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime) potrebna je kada je temelj stjecanja prava vlasništva pravni posao (čl. 115. st. 1. i čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu).

32. Iz činjenica koje tužitelj prezentira, a što je utvrđeno i u dokaznom postupku, proizlazi da tuženik P. F. d.o.o. u likvidaciji nije s tužiteljem sklopio nikakav pravni posao na temelju kojega bi bio obvezan tužitelju izdati tabularnu izjavu, već je isti bio jedan od ovrhovoditelja u ovršnom postupku koji je vođen kod Općinskog suda u Čakovcu, pod poslovnim brojem Ovr-2270/12, protiv ovršenika K. P.

d.o.o. u stečaju, na, između ostalih, predmetnim nekretninama te su rješenjem navedenog suda od 28. veljače 2017. predmetne nekretnine (stan upisan kao Etaža 40 i stan upisan kao Etaža 45) dosuđene tuženiku P. F. d.o.o. u likvidaciji

kao kupcu te je, nesporno, tuženik uknjižen u zemljišnim knjigama kao vlasnik istih i to na temelju dosude nekretnine u ovršnom postupku.

33. Stoga ne postoji pravna osnova na temelju koje bi tužitelj mogao od tuženika P. F. d.o.o. u likvidaciji zahtijevati izdavanje tabularne isprave odnosno tuženik u odnosu na takav tužbeni zahtjev nije pasivno legitimiran. Imajući u vidu činjenice koje prezentira tužitelj, a vezano za sklapanje Predugovora o kupoprodaji nekretnine broj 066/2006 od 06. rujna 2006. i Predugovor o kupoprodaji nekretnine broj 068/2006 od 06. rujna 2006. tužitelj bi eventualno zahtjev za izdavanje tabularne isprave mogao postaviti prema društvu K. P. d.o.o. ili prema njegovim

pravnim slijednicima, a nikako ne prema tuženiku P. F. d.o.o. u likvidaciji koji zasigurno nije pravni slijednik društva K. P. d.o.o.

34. Ovdje valja istaknuti, također, i nespornu činjenicu da je tuženik na predmetnim nekretninama (Etaža E40 i Etaža E45) nesporno upisan kao vlasnik nekretnina na temelju odluke suda odnosno na temelju dosuda u ovršnom postupku. Stoga je u konkretnom slučaju mjerodavna i odredba čl. 127. st. 2. Zakona o vlasništvu kojom je propisano da se vlasništvo nekretnine stečene odlukom suda ili drugoga tijela ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno odlukom suda ili drugoga tijela nije bilo upisano. Budući da prije nego što je u zemljišnim knjigama upisano pravo vlasništva tuženika na predmetnim nekretninama, tužitelj nije nikada upisao svoje pravo vlasništva na nekretninama u svoju korist, to, čak i u slučaju da je tužitelj stekao pravo vlasništva na temelju pravnog posla (neovisno o upisu u zemljišnu knjigu), tužitelj ne može to svoje pravo suprotstaviti pravu vlasništva tuženika koje je upisano u zemljišnoj knjizi na temelju odluke suda (argument iz čl. 127. st. 2. Zakona o vlasništvu).

35. U odnosu na posljednji tužbeni zahtjev kojim se traži isplata iznosa od 834.038,56 kn sud ističe da tužitelj u toku postupka uopće ne obrazlaže po kojoj osnovi bi mu tuženik bio dužan isplatiti taj ili bilo koji drugi iznos. Tužitelj nije pojasnio što točno predstavlja navedeni iznos i zašto bi upravo taj iznos tuženik P. F. d.o.o. u likvidaciji trebao platiti tužitelju. Tužitelj u tužbi samo citira čl. 1085. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima te sud na temelju toga zaključuje da tužitelj traži naknadu štete od tuženika P. F. d.o.o. u likvidaciji. Međutim, tužitelj nije pojasnio koja šteta mu je nastala, zašto upravo u toj visini, nije pojasnio koja štetna radnja je počinjena te i da li postoji uzročna veza između štetne radnje i nastale štete. Drugim riječima tužitelj uopće činjenično nije elaborirao postojanje pretpostavki za naknadu štete. Posljedično sud ne može niti zahtjev tužitelja za isplatu prihvatiti kao osnovan.

36. Tužitelj je u tijeku postupka isticao i pravni stav prema kojem se ovdje ima primijeniti čl. 56. Ovršnog zakona. Tužitelj pri tom misli na odredbe trenutno važećeg Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje u tekstu Ovršni zakon/12), a koji članak regulira ovršenikovo pravo na naknadu štete u situaciji da se ovrha na temelju rješenja o ovrsi protiv kojeg je podnesena žalba provede prije nego što se glavna rasprava u prvostupanjskom postupku zaključi, a u kojoj situaciji ovršenik može preinačiti tužbu tako što će zatražiti od suda da ovrhovoditelju naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu. Sud primarno ističe da se na konkretni pravni odnos valjaju primijeniti odredbe Ovršnog zakona/96 koji identičnu odredbu prednje citiranoj sadrži u čl. 52. Sud ističe da u ovom konkretnom predmetu tužitelj u ovršnom postupku kod Općinskog suda u Čakovcu pod brojem Ovr-2270/12 je podnio kao treća osoba prigovor iz čl. 55. Ovršnog zakona/96, a ne kao ovršenik žalbu u kojem slučaju bi se primjenjivao čl. 52. Ovršnog zakona/96.

37. Slijedom cjelokupne argumentacije sud je oba tužbena zahtjeva tužitelja odbio kao neosnovana te odlučio kao u izreci presude.

38. Završno, također, sud ističe da za odluku o tužbenim zahtjevima nisu od utjecaja tužiteljevi navodi prema kojem su trećim osobama (S. M., R. F.,

D. S. i A. S.) u identičnoj pravnoj situaciji uvaženi prigovori u ovršnom postupku kod Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-2270/12 te da je u odnosu na njihove etažne jedinice obustavljena ovrha, a da su prethodno vezano za njihove etažne jedinice po stečajnoj upraviteljici društva K. P. d.o.o. u stečaju

izdane tabularne isprave, a od strane tuženika P. F. d.o.o. u likvidaciji su

izdana brisovna očitovanja. Naime, tužitelj ne može svoja prava temeljiti na tome da je nekim drugim osobama priznato pravo vlasništva odnosno da su brisani tereti uknjiženi na nekoj drugoj nekretnini. Ističe se da je o tome sud saslušao D. H. kao stečajnu upraviteljicu društva K. P. d.o.o. u stečaju te je stečajna

upraviteljica vezano za to pitanje izjavila da je stambeno poslovna zgrada u Č. bila stečajna masa u stečajnom postupku nad društvom K. P. d.o.o. te

je na istoj bilo uknjiženo pravo zaloga u korist tuženika P. F. d.o.o., da je vezano uz tu nekretninu kao stečajna upraviteljica primila izlučne zahtjeve raznih osoba vezano za vlasništvo pojedinih stanova u predmetnoj stambeno poslovnoj zgradi, da je neke izlučne zahtjeve prihvatila te su izdavane tabularne isprave podobne za uknjižbu vlasništva u zemljišnim knjigama, da su neki izlučni zahtjevi prihvaćeni iz razloga što je postojala dokumentacija na temelju koje se moglo zaključiti da su podnositelji zahtjeva vlasnici stanova, da budući da je na nekretnini založno pravo imao u svoju korist uknjiženo tuženik uvjet za izdavanje tabularnih isprava bila je i suglasnost navedenog razlučnog vjerovnika te da izlučni zahtjev tužitelja nije priznat iz razloga što dostavljena dokumentacija nije bila podobna za donošenje odluke da bi tužitelj bio vlasnik predmetnih stanova.

39. Dakle, stečajna upraviteljica D. H. tužitelju nije priznala njegov izlučni zahtjev postavljen u stečajnom postupku nad društvom K. P. d.o.o. u

stečaju iz razloga što je smatrala da tužitelj dostavljenom dokumentacijom nije dokazao da je vlasnik predmetnih nekretnina. Ovdje sud ističe da je tužitelj svoja izlučna prava u okviru stečajnog postupka mogao štititi pravnim sredstvima predviđenima Stečajnim zakonom (primjerice tužbom protiv stečajnog dužnika).

40. Budući da za odluku o tužbenim zahtjevima nisu relevantne činjenice vezane za pravnu situaciju gore spomenutih trećih osoba sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka S. M., M. S. i V. Š. kao i

dokazni prijedlog da se pribave tabularne izjave i brisovna očitovanja vezana za nekretnine trećih osoba. Uz to tabularne izjave i brisovna očitovanja nalaze se u spisu Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-2270/12 u koji spis je izvršen uvid u dokaznom postupku.

41. Također, za donošenje odluke o postavljenim tužbenim zahtjevima nisu bitne ni činjenične okolnosti vezane za poslovni odnos između tužitelja i društva K. P. d.o.o. prema kojem je tužitelj obavljao obrtničke radove za društvo K. P. d.o.o. kao naručitelja pa je shodno tome u dokaznom postupku nepotrebno provoditi saslušanje svjedoka V. Š., izvođača instalaterskih radova na

zgradi, i svjedoka M. J., projektanta i nadzornog inženjera te i nije potrebna provedba građevinskog i knjigovodstveno-financijskog vještačenja.

42. Navodi se da je u postupku saslušan i svjedok S. S., zaposlenik tuženika u razdoblju od studenoga 2005. do srpnja 2014. na radnim mjestima pravnog savjetnika, rukovoditelja sektora pravnih i općih poslova te i zamjenika rukovoditelja sektora pravnih i općih poslova. Navedeni svjedok nije imao saznanja vezano za odlučne činjenice u ovom postupku.

43. Završno se ističe i da sudu nije prihvatljiv pravni stav tužitelja vezan za postupanje tuženika u smislu da isti ne bi bio u dobroj vjeri budući da je tuženik znao da je radom i sredstvima tužitelja dovršena predmetna stambeno-poslovna zgrada, da su stanovi etažirani te i po tužitelju kupljeni. Vezano za to pitanje sud ističe da je uvidom u povijesni zemljišno knjižni izvadak za predmetne nekretnine (listovi 139 do 147 spisa) utvrđeno da je založno pravo u korist tuženika upisano pod brojem Z-2857/06 dana 25. travnja 2006. odnosno založno pravo u korist tuženika uknjiženo je prije nego što su predmetni Predugovori o kupoprodaji nekretnina broj 066/2006 i 068/2006 sklopljeni. Naime, navedeni Ugovori sklopljeni su 06. rujna 2006. Imajući u vidu navedena utvrđenja, kao i čl. 297. Zakona o vlasništvu (u kojem je određeno da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svog nositelja da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik dužan je to trpjeti) ovaj sud zaključuje da bi tuženik imao pravo namiriti svoju tražbinu (koju je namirivao u ovršnom postupku kod Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-2270/12) čak i u situaciji da je tužitelj uspio ishoditi uknjižbu prava vlasništva u svoju korist a na temelju predmetnih pravnih poslova.

44. Slijedom cjelokupne argumentacije tužbeni zahtjevi tužitelja u cijelosti su odbijeni kao neosnovani.

45. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP/19 kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Kako je tuženik u ovom postupku u cijelosti uspio razvidnim proizlazi tužiteljeva obveza na naknadu troškova postupka tuženiku.

46. Sud je kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP/14 za vođenje parnice tuženiku priznao slijedeće troškove (vrijednost predmeta spora iznosi 834.038,56 kn):

- zastupanje na ročištima 17. studenoga 2020. i 13. svibnja 2021. po punomoćniku prema Tbr.9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – u daljnjem tekstu: Tarifa) u iznosu od 20.850,00 kn (uključen PDV; 2 x 10.425,00 kn),

- sastav odgovora na tužbu po punomoćniku prema Tbr.8.t.1. Tarife u iznosu od 10.425,00 kn (uključen PDV), i

- sastav podnesaka po punomoćniku od 25. rujna 2018. prema Tbr.8.t.3. Tarife u iznosu od 625,00 kn (uključen PDV).

47. Sumarno je, dakle, tuženiku priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 31.900,00 kn te je tužitelju u točci III. izreke odluke naložena naknada citiranog troška u roku od 8 dana.

U Varaždinu 10. lipnja 2021.

Sudac:

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka

uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od osam dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u tri istovjetna primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika