REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U

SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ,

Dračevac

Dračevac bb 21 000 Split

Posl. broj: Ref. 51P: Pnš-440/2014-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sutkinji Irmi Dujić u pravnoj stvari tužitelja A. M., iz S., D. …, OIB:…., zastupanog po punomoćniku

S. Š. odvjetniku u S., protiv tuženika H. M., iz S.,

D. r. …., OIB: …., zastupanog po punomoćniku I.P., odvjetniku u S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne

rasprave zaključene dana 13. svibnja 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika S. Š. te zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika G. P., na ročištu za objavu i uručenje presude dana 10. lipnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iz osnova naknade neimovinske štete, iznos od 45.020,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dna nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od 13. listopada 2014.( dan podnošenja zahtjeva) pa do isplate. Za više zatraženi iznos od 14.980,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na isti od 13. listopada 2014. pa do isplate tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iz osnova naknade imovinske štete, iznos od 980,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim

Ref 51 P: Pnš-440/2014-59

trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od 10. lipnja 2021. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.341,78 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 10. lipnja 2021. pa do isplate.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se zahtjev tuženika za oslobođenjem od plaćanja sudskih pristojbi kao nedopušten.

Obrazloženje

1.Kod Općinskog suda u Splitu dana 3. studenoga 2014. zaprimljena je tužba tužitelja A. M. protiv tuženika H. M., a radi naknade štete. U

tužbi se navodi kako je 27. ožujka 2011. oko 04,00 sati u S. u Z.

F. ulici bb, u ugostiteljskom objektu Z. tuženik tužitelja udario šakom

u predjelu lica te ga je nakon što se tužitelj braneći spustio na pod udario i nogom u glavu, a pri čemu da je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede. Protiv tuženika da je pred Općinskim sudom u Splitu vođen kazneni postupak pod posl. brojem K-1793/11 koji je pravomoćno okončan te je s. proglašen krivim za kazneno djelo protiv života i tijela - teškom tjelesnom ozljedom opisano i kažnjivo po članku 99. stavku 1. Kaznenog zakona te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci , a koja kazna zatvora je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 30 (trideset) radnih dana. Tužitelj navodi da je zadobio prijelom koštanog dna desne očne šupljine i prijelom nosnih kostiju sa pomakom, kao i krvni podljev područja desnog oka radi čega da se liječio u KBC S. od 27.ožujka 2011. do 08. travnja 2011. te je dana 29. ožujka 2011. operiran. Kod tužitelja da je zaostalo otežano disanje, jake i česte glavobolje, da mu suzi desno oko, da mu se javljaju dvoslike te su mu zaostali i ožiljci na licu. Pored ovog da je zaostao i strah od noćnih izlazaka, smetnje kod spavanja, napetost, anksioznost, a što je sve dovelo i do povrede duševnog integriteta tužitelja. Tužitelj navodi kako posebno treba imati u vidu da je on mlada osoba koja radi na brodu te da će posljedice ovog događaja osjećati kroz cijeli život, kako na radnom mjestu tako i u vrijeme slobodnih aktivnosti. Tužitelj navodi kako mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega, a koju potražuje u iznosu od 35,00 kuna po satu. Prije pokretanja ovog postupka da se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali da se tuženik oglušio na isti. Zbog navedenoga je tužitelj zahtijevao da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to: na ime smanjenja životnih aktivnosti 15.000,00 kuna, na ime fizičkih bolova 11.000,00 kuna, na ime naruženosti 5.000,00 kuna, na ime povreda duševnog integriteta 5.000,00 kuna, na ime straha 10.000,00 kuna, a što ukupno iznosi 46.000,00 kuna. Pored ovoga je zahtijevao i naknadu imovinske štete na ime naknade tuđe njege i pomoći, 35,00 kuna po satu, ukupno 1.050,00 kuna. Zbog navedenoga je tužitelj predložio sudu

Ref 51 P: Pnš-440/2014-59

prihvatiti tužbeni zahtjev te obvezati tuženika na isplatu iznosa od 46.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13.listopada 2014. (dan podnošenja zahtjeva), na isplatu iznosa od 1.050,00 kuna na ime sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate te na naknadu troškova parničnom postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako je osnova tužbenog zahtjeva utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu posl. broj K-1793/11 od 11. listopada 2013., potvrđenom presudom Županijskog suda u Splitu posl. broj Kž- 149/14 od 01. travnja 2014. radi čega tuženik nije prigovorio osnovi tužbenog zahtjeva, ali je tuženik prigovorio visini tužbenog zahtjeva jer smatra da je isti previsoko postavljen i da isti nije u skladu s orijentacionim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske niti recentnoj sudskoj praksi te je priznao visinu tužbenog zahtjeva do iznosa od 15.000,00 kuna. Naknadno je tuženik istaknuo prigovor suodgovornosti tužitelja sukladno čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima navodeći kako je isti svojim agresivnim ponašanjem isprovocirao spornu situaciju najprije se verbalno sukobivši sa bratom tuženika K. M., a što da je

navedeno u činjeničnom opisu kaznenog djela u presudi Općinskog suda u Splitu, posl. broj K-1793/11, a potom krenuvši i na tuženika, a zbog čega je isti reagirao na način da ga je udario. Pored ovoga je naveo kako činjenica što je tužitelj mlada osoba i radi na brodu potvrđuje njegovo jako dobro psihofizičko stanje.

3.Tužitelj je ostao kod navoda da se konkretno radi o isključivoj krivnji i odgovornosti tuženika za nanošenje teških tjelesnih ozljeda tužitelju.

4.Podneskom zaprimljenim dana 25. veljače 2021., a nakon što je izveden dokaz medicinskim vještačenjem, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev tako da glasi kako je to navedeno u izreci.

5.Tijekom dokaznog postupka izvedeni su slijedeći dokazi: čitanjem zahtjeva i povratnice od 13. listopada 2014., presude Općinskog suda u Splitu posl. broj K- 1793/11 od 11. listopada 2013., presude i rješenja Županijskog suda u Splitu posl. broj Kž-149/14, od 1. travnja 2014., priložene medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona za tužitelja, potvrde Doma za starije i nemoćne osobe L. od 22. travnja 2008., presude Županijskog suda u Splitu posl. broj Gžnš-35/09 od 1. listopada 2009., presude Županijskog suda u Splitu posl. broj Gžnš-116/12 od 22. ožujka 2013., potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 20. kolovoza 2015., saslušanjem svjedoka J. B., P. K. S., D. J.,

K. M., saslušanjem parničnih stranaka, vještačenjem po sudskim vještacima dr. L. Z., spec. oftalmologu, dr. S. L. F., spec. maksilofacijalne kirurgije, dr. N. S., spec. psihijatru.

6.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7.Presudom Općinskog suda u Splitu, posl. broj K-1793/11, od 11. listopada 2013. okrivljenik H. M. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela — teškom tjelesnom ozljedom opisanog i kažnjivog po članku 99. st. 1. Kaznenog zakona/97 (,Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 510/1, 111/03, 190/03 — odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11), odnosno što je dana 27. ožujka 2011. godine oko 04,00 sati

Ref 51 P: Pnš-440/2014-59

u S. Z. F. ulici bb, u ugostiteljskom objektu ,,Z.“ nakon

verbalnog konflikta između njegovog brata K. i A. M. u nakani da

A. M. teško tjelesno ozljedi udario istoga šakom u predjelu lica a nakon što se braneći spustio na pod udario ga i nogom u glavu nanijevši mu krvni podljev područja desnog oko te prijelom koštanog dna desne očne šupljine i prijelom nosnih kostiju s pomakom koje ozljede su teške tjelesne ozljede dakle, drugog teško tjelesno ozlijedio te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a koja je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 30 ( trideset ) dana. Istom odlukom oštećenik A. M. sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućen je u parnicu. U obrazloženju ove odluke navodi se kako je stalni sudski vještak dr. A. A. isključio mogućnost da teške tjelesne ozlijede koje je sporne prigode zadobio A. M. mogu nastati samoozljeđivanjem, odnosno udaranjem

glavom o staklenu stijenku jer da bi tada isti zadobio površinske ozljede na isturenim područjima lica, a koje nisu uopće opisane u medicinskoj dokumentaciji. Upravo zbog navedenoga je u tom postupku sud cijenio vjerodostojnim, logičnim i objektivnim iskaze svjedoka, prijatelja A. M., a s obzirom da nalaz i mišljenje sudskog vještaka potkrjepljuje njihove navode.

8.Međutim, a s obzirom i na istaknuti prigovor suodgovornosti tužitelja sud je u ovome postupku izveo dokaz saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka.

9.Svjedok J. B. je naveo kako su rođendansko slavlje nastavili u klubu Z., da ih je bilo za šankom 6-7 , da je bilo zagušljivo pa da su u jednom trenutku izašli u predulaz do pulta od garderobe te je u jednom trenutku netko bacio opušak u prostor gdje se nalazila cura zadužena za garderobu koja je potom zvala zaštitara i rekla da su to oni, jer je tako mislila, ali da nitko od njih to nije učinio. Potom da je došao brat od H. M. koji da je tamo radio te se obratio tužitelju te su upali u verbalni konflikt i počeli se svađati. Oni da su krenuli put vani sa namjerom da idu kući, ali da su se cijelim izlazom njih dvoje nastavili prepirati te je u jednom trenutku brat tuženika išao udariti tužitelja, a što da su njih 5-6 spriječili na način da su stali između njih, a nakon čega je u punom trku između svih njih uletio tuženik i u punom trku udario tužitelja šakom u glavu. Poslije ovoga da su zaštitari izvukli vani tužitelja te su išli kući.

10.Svjedok P. K. S., koji je u prijateljskim odnosima sa tuženikom,

u iskazu je naveo da je kritiče prigode bio u klubu Z., unutar kluba u separeu sa svjedokom D., kada su u jednom trenutku vidjeli "gungulu" tj. 5-6 momaka, od kojih se jedan nedolično ponašao, vrijeđao tuženika, bio bezobrazan, nasrnuo na H. i on da je vidio da mu je H. dao plesku, nakon čega su svi izašli vani.

H. da je te prigode obavljao zaštitarske poslove u klubu. Na pitanje je li tužitelj imao kontakt i sa K. M. svjedok je naveo da je K. bio sa

strane. Svjedok je naveo kako je on ostao u klubu tako da nije vidio što se vani događa te da se ovi momci nisu više vratili u klub, odnosno da ih on nije vidio. Svjedok je naveo kako je bio udaljen otprilike 10 metara.

11.Svjedok D. J. je naveo kako on tužitelja osobno ne poznaje

dok se sa tuženikom poznaje iz đira. Naveo je kako je on držao klub Z. u kojem se sve ovog dogodilo, a tada da je bio unutar kluba, ali da je zbog posla cijelo vrijeme bio u obilasku. Te večeri da je bila ekipa od 5-6 momaka koji su bili pod utjecajem

Ref 51 P: Pnš-440/2014-59

alkohola i nedolično se ponašali, čupali jakne i palili iste pa da je došlo do gužve. Tu da se našao i tuženik kojeg on nije angažirao kao zaštitara već se isti našao u klubu. Nakon gužve u tom predprostoru da su ovi momci izašli vani, a on da se popeo na izlaz da vidi hoće li otići te je vidio kako ovaj momak tuče glavom u zid i po staklu. On da je njegovim prijateljima govorio da ga vode te su oni otišli te se on vratio u klub. Svjedok je vidio da je tužitelj imao krvi na glavi, ali je zaključio da je to od udaranja glavom u zid i staklo. Svjedok je naveo da na zidu nije primijetio tragove krvi jer je crna fasada, odnosno staklo, a bila je noć i nije obraćao pažnju na zid.

12.Iskazi svjedoka P. K. S. i D. J. su međusobno

kontradiktorni, naime svjedok P. K. S. navodi da je bio udaljen 10 ak metara u separeu sa svjedokom D. J. u separeu dok svjedok

J. tvrdi da je bio u obilasku kluba. Pored ovoga svjedok K. S.

navodi kako je predprostor bio osvijetljen te je on vidio gdje se sve dogodilo dok je svjedok J. naveo kako je nakon što su momci izašli vidio jednog da tuče glavom u zid i staklo, točnije po fasadi cit. „crna je fasada“ pa je jasno da ono što se događalo van kluba nije mogao vidjeti svjedok K. S. koji se nalazio unutar kluba.

13.Svjedok K. M., tuženikov brat, je naveo kako je kritične prigode bio sa društvom u klubu Z., da su slavili rođendan. On da se zatekao u predprostoru kraj jednog pulta, odnosno kraj improvizirane garderobe, gdje je radila jedna cura, a koju da je gnjavio jedan momak, odnosno "čiketavao" jakete. Svjedok je naveo kako se on na prvu nije htio miješati jer ga se ovo nije ticalo, ali kada je vidio da je momak ustrajan odnosno da se ne miče da ga je pitao u čemu je problem, dok je ovaj momak bio u vidno pijanom stanju i dosta agresivan, da bi u jednom trenu skinuo majicu i nasrnuo na njega. Naveo je kako je isti bio sa prijateljima koji su ga uhvatili za ruke, dok se ovaj momak zaletio na njega, ali da je njegov brat stajao do njega i dao tom momku plesku nakon čega da su ih izveli vanka. Vani da je ovaj momak tukao glavom u zid, odnosno u staklenu stjenku i vikao da mu je otac policajac. Svjedok je iznio prigovore na ponašanje policije kao i na postupanje tužiteljevog oca nakon ovog događaja.

14.Tužitelj A. M. je naveo kako je toga dana njegov prijatelj I. M. slavio rođendan pa da je on sa njim i još nekoliko prijatelja slavio u klubu Z.. Te večeri da je imao verbalni sukob s K. M. koji da je

došao do njega, rekao mu da izađe vanka iz kluba i opsovao ga, a što je on odbio jer da nije bilo razloga jer nije ništa napravio i tu da je nastavio verbalni sukob između njih dvoje. Naveo je kako mu je uzvratio psovkom na jednak način, ali da nije znao da isti nema majku. U tom trenu da ga je K. udario nogom u prsa te su njegovi prijatelji stali između njih. Nakon par trenutaka da je osjetio jak udarac s desne strane u predjelu glave nakon čega je čučnuo i u tom položaju dobio udarac u glavu, a nakon čega su ga K. i tuženik izvukli van kluba. Sa K. da je imao

samo jedan fizički kontakt, on ga je samo nogom udario u prsa, dok su svi ostali udarci došli od tuženika. Tužitelj je negirao da bi on jednoj curi zapalio jaketu. Naveo je da je poslije ovoga hospitaliziran, da je bio u bolnici bio do 8. travnja 2011., da su mu utvrđene ozljede očne šupljine i prijelom uz pomak nosa. Naveo je kako posljedice i danas osjeća, nakon ozljede hrče, ima nesanice, umor mu je veći nego prije, ima glavobolju prilikom promjene vremena te još uvijek ima dvoslike pri pogledu

Ref 51 P: Pnš-440/2014-59

gore, iako mu je liječnik rekao da će one proći iako su danas u puno manjem intenzitetu, ali još uvijek u cijelosti da nisu nestale. Tužitelj je naveo kako je popio par piva te jedno ili dva pića u klubu, ali da nije bio toliko alkoholiziran.

15.Tuženik H. M. je naveo kako je kritične prigode sa bratim bio u klubu Z. na proslavi rođendana prijatelja. S obzirom da njegov brat poznaje D. koji je u to vrijeme bio vlasnik kluba isti ga je zamolio, a s obzirom da je bila velika gužva, da mu pomogne jer da neki momci prave probleme curi na garderobi. Njegov brat da se odvojio od njih i otišao tamo, a kad sam je on vidio da se dugo zadržao da je išao vidjeti što se događa i tada da je vidio da se brat verbalno sukobio sa skupinom momaka između kojih je najglasniji bio tužitelj koji se skinuo u donju majicu i bio je vidno pijan. U jednom trenu jedan od tih momaka da je uhvatio njegovog brata za ruku, a tužitelj da je stalno vrijeđao njegova brata, pozivao se na svog oca, kako je isti u vojnoj policiji, govorio da ima bombu u autu da će je baciti u klub, da će doći otac kalašnjikovom, tj. da se radilo o pijanim poslima. Međutim, u jednom trenu tužitelj da se zaletio prema njemu i bratu te mu je on u tom trenu opalio šamar otvorenim dlanom i to da je njegov jedini kontakt s tužiteljem. Ovo da se dogodilo unutar kluba u predsoblju gdje je garderoba. Nakon toga da su ga izveli vani ispred kluba, te je tužitelj lupao glavom u staklenu stjenku arene, bio pijan i agresivan.

16.Ovdje će se sud pozvati na naprijed navedeni dio obrazloženja presude iz kaznenog postupka u kojemu je sudski vještak isključio mogućnost da su ozlijede kod tužitelja nastale samoozljeđivanjem odnosno udarcima glavom u staklenu stijenku, odnosno da ozljeda prijeloma koštanog dna desne osne šupljine ne bi mogla nastati otvorenim donjim dijelom dlana, radi čega sud u ovome dijelu ne poklanja vjeru iskazima svjedoka K. S., J. i M. kao niti tuženiku, dok

dani iskazi ne sadrže podatke koji bi upućivali na zaključak da je tužitelj suodgovoran za štetu, odnosno da je tuženik uslijed ponašanja tužitelja imao opravdanje ili povod za postupanje na način kako je to učinio iako je sam tužitelj priznao da je imao verbalni sukob sa K. M., a što potvrđuje i iskaz svjedoka

B., dok ovome nije prethodio nikakav kontakt tužitelja i tuženika. Zbog navedenoga sud zaključuje kako je tuženik isključivo i u cijelosti odgovoran za nastanak predmetne štete, odnosno da je osnov nesporan i da nema doprinosa šteti od strane tužitelja odnosno da je tuženik odgovoran u smislu odredbe članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11- u daljnjem tekstu: ZOO).

17.Glede utvrđenja visine štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem. Tako je vještak L. Z., spec. oftamolog, naveo kako je pregledom tužitelja ustanovio nedostatak pokretljivosti oka što je verificirano i Hess Lancaster testom te je zabilježena dvoslika pri pogledu prema gore. Ovu ozljedu s oftamološke strane cijenio je u visini 10% umanjenja životnih aktivnosti. Ova procjena da je dana samo sa oftalmološke strane. Pregledom tužitelja također je ustanovljeno da je kod istog vidljiv postooprativni ožiljak desne donje vjeđe što je cijenio kao blagu naruženost. Neugodnosti tijekom liječenja s oftamološke strane da su zanemarive.

18.Sudski vještak S. L. F., spec. maksilofacijalne kirurgije, je u vještačenju naveo kako prema podacima u spisu proizlazi da je tužitelj nastradao

Ref 51 P: Pnš-440/2014-59

dana 27. ožujka 2011. u S., u ranim jutarnjim satima, u ugostiteljskom objektu, na način da je od strane tuženika udaren šakom u desnu stranu lica. Nakon udarca u lice tužitelj je ,,čučnuo“ na tlo ,,štiteći se“ te je tada udaren nogom u glavu također od strane tuženika. Nakon opisanog događaja tužitelj da nije gubio svijest, ali da je u nekoliko navrata povraćao te je uz pomoć prijatelja odveden do Hitnog prijama Klinike za ORL i MFK te se nakon kliničke i radiološke dijagnostike postavila indikacija za hospitalizaciju. Istoga dana tužitelja da je pregledao i maksilofacijalni kirurg koji je postavio indikaciju za MSCT (kompjuterizirana tomografija). MSCT-om da se potvrdila klinička sumnja na prijelom nosnih kostiju i prijelom dna desne orbite te se postavila i indikacija za kirurškim liječenjem od strane maksilofacijalnog kirurga. Naveo je kako je tužitelj bio hospitaliziran na Odsjeku za maksilofacijalnu kirurgiju Klinike za ORL i MFK od 21. ožujka 2011. do 08. travnja 2011. U otpusnom pismu sa Odsjeka za MFK da se navode dijagnoze Fractura orbitae blow-out lat. dex (prijelom koštanog dna desne očne šupljine) i Fractura osium nasalium (prijelom nosnih kostiju). Tužitelju da je dana 29. ožujka 2011. urađena u općoj endotrahealnoj anesteziji kirurška terapija loma dna desne očne šupljine (plastika dna desne orbite i tamponada sinusa) i kirurška terapija loma nosnih kostiju (repozicija i tamponada) te je u poslijeoperacijskom tijeku tužitelj primao antibiotike, a u predviđenom vremenu mu se odstranila tamponada desnog čeljusnog sinusa i tamponada nosa. Nakon otpusta sa bolničkog liječenja tužitelj da se u tri navrata ambulantno kontrolirao kod operatera, a također da se ambulantno kontrolirao i kod neurologa i u nekoliko navrata kod oftalmologa. Prilikom kliničkog pregleda tužitelja vještak je naveo da se isti žalio na česte glavobolje poglavito kod promjena meteoroloških uvjeta, na duple slike (dvoslike) kod pogleda prema gore, na utrnutost desne strane lica i zubi 4,3,2,1+ (gore desno četvorka, trojka, dvojka i jedinica), na nelagodu kod obavljanja osobne higijene (umivanja, brijanja) te kod dodirivanja desne strane lica, a i kod žvakanja hrane u desnoj strani usne šupljine“. Vještak je konstatirao da na donjoj vjeđi sa desne strane kod tužitelja postoji poslije operacijski ožiljak duljine cca 3 cm dok na dorzumu nosa postoji diskretna „grba“ , dok od tegoba da je tužitelj naveo otežano disanje sa lijeve strane. Pregledom nosnih šupljina vještak je utvrdio umjereno suženje lijeve nosne šupljine zbog pomaknute nosne pregrade. Zbog svega navedenog vještak je cijenio da kod tužitelja postoji stupanj oštećenja tjelesnog i duševnog zdravlja u iznosu od 10 % jer se radi o trajnom oštećenju živca N. Infraorbitalisa (sa desne strane) koji senzibilno inervira lice i dio usne šupljine. Zbog toga vještak je cijenio da tužitelj trpi neugodnosti u svakodnevnom životu tijekom obavljanja higijene i kod konzumiranja hrane. Naveo je kako procijenjeni postotak treba pribrojiti postotku koji je vještačen od strane oftalmologa, a koji se odnosi na dvoslike i koji je objektiviziran sa Hess Lancaster testom. Što se tiče naruženja vještak je cijenio da radi se o blagom naruženju koje se odnosi na ožiljak na vjeđi i na blagi deformitet nosa. U odnosu na bolove vještak je naveo kako je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta sveukupno tijekom dva dana, srednjeg intenziteta tijekom tjedan dana a blagog intenziteta tijekom dva tjedna, dok su mu tuđa pomoć i njega bile potrebne tijekom dva tjedna u trajanju od dva sata dnevno, a ista da se odnosila na pomoć kod priprave odgovarajuće hrane (tekuće i kašaste hrana) te na pomoć kod higijene lica.

19.Naknadno se sudski vještak L. F., a nakon usuglašavanja sa ostalim vještacima izjasnio da bi stupanj oštećenja tjelesnog zdravlja kod tužitelja s

Ref 51 P: Pnš-440/2014-59

osnova njegove domene iznosi 5 %. Dr. L. F. je pojasnio kako ostaje kod ranije iskazane procjene, ali da kada se uzmu u obzir sva oštećenja tužitelja da bi ukupno oštećenje tjelesnog zdravlja iznosilo 15 % jer je orbita isti organski sustav koji obuhvaća i oko radi čega da je dana ovakva ukupna procjena. Zaključno i dr. Z. i dr. L. F. su se usuglasili da stupanj oštećenja tjelesnog zdravlja kod tužitelja iznosi ukupno iznosi 15 %.

20.Sudski vještak N. S., spec. psihijatar, je naveo kako u priloženoj medicinskoj dokumentaciji nema elemenata na osnovu kojih bi se zaključilo da je kod tužitelja kao posljedica ozljeđivanja došlo do razvoja simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog psihičkog poremećaja. Vještak je naveo kako je tužitelj u trenutku ozljeđivanja doživio primarni strah u trajanju jedne minute, potom da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta sljedećih 12 sati, a zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta sljedećih 10 dana te sekundarni strah blagog intenziteta sljedećih 4 - 5 tjedana. Vještak je izrazio mišljenje da je kod tužitelja moglo doći do povrede duševnog integriteta, ali onoga blagog stupnja, a ove povrede da će se očitovati u smislu povremenih epizoda anksioznosti, zabrinutosti za svoje zdravstveno stanje te povremenih epizoda sniženog raspoloženja i razdražljivosti. Vještak je naveo kako s obzirom na tjelesne povrede koje su ustanovljene ovakve manifestacije smatra normalnim psihološkim reagiranjem na stresnu situaciju.

21.Vještaci medicinske struke u izrađenim vještačenjima opisali su i kronološki naveli tijek liječenja te se stručno i argumentirano osvrnuli na bitne činjenice i dali okvirnu procjenu temeljem koje bi sud mogao dati svoju ocjenu štete. Sud prihvaća dana mišljenja u cijelosti kao stručna.

22.Odredbom članka 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, time da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

23.Odredbom iz čl. 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka je propisano da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

24.Temeljem izvedenih dokaza, a vodeći računa o procjeni bolova koje je pretrpio tužitelj, proživljenih nelagodnosti tijekom liječenja i strahu od ozljeđivanja i ishoda liječenja, nastale mu blaže naruženosti ipak vidljive svim trećim osobama te nastalog cjeloživotnog smanjenja životnih aktivnosti te svim drugim okolnostima predmetnog slučaja bitnim za odluku sud smatra da bi tužitelja pripadala pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u iznosu od 45.020,00 kuna. Ovo stoga što bi tužitelju s osnova pretrpljenih fizičkih bolova pripadao iznos od 5.870,00 kuna, s osnova straha iznos od 9.900,00 kuna, s osnova duševnih bolova zbog umanjenja tjelesnih aktivnosti iznos od 20.250,00 kuna te s osnova naruženosti iznos

Ref 51 P: Pnš-440/2014-59

od 9.000,00 kuna. Napominje se da su ovi iznosi unutar iznosa na koje upućuju Orijentacijski kriteriji Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske ( od 29. studenoga 2002. godine izmijenjeni dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) na način da se povećavaju za 50%) te da isti ne predstavljaju puku matematičku formulu već da je prilikom odmjeravanja štete sud vodio računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, a kako je to naprijed navedeno. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju je valjao priznati zateznu kamatu u skladu sa odredbom članka 1103. ZOO-a kojom je određeno da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Kako je tužitelj kamatu potraživao od podnošenja odštetnog zahtjeva koji se odnosi na predmetni događaj i zahtjev tužitelja da spor riješe mirnim putem, a koji zajedno sa povratnicom prileži spisu ( poslan preporučenom pošiljkom dana 13. listopada 2014.), to tužitelju pripada kamata od dana podnošenja ovog zahtjeva, sve temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

25.Što se tiče naknade materijalne štete, tuđe njege i pomoći za navesti je kako iz potvrde Doma za starije i nemoćne osobe, L., od 22. travnja 2008. proizlazi da je cijena sata njege i pomoći u kući 35,00 kuna. Ovakvu cijenu sud prihvaća i inače što je tužitelj potkrijepio prilaganjem presude Županijskog suda u Splitu posl. broj Gžnš-35/09 od 1. listopada 2009., presude Županijskog suda u Splitu posl. broj Gžnš-116/12 od 22. ožujka 2013. Sud i ovdje prihvaća cijenu sata i njege navedenu u dostavljenoj potvrdi, a što je i u skladu sa slobodnom ocjenom u smislu odredbe članka 223. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine" broj: 53/91,91/92,58/93,112/99,88/01,117/03,88/05,02/07,84/08,96/08,123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu ZPP). Iz izvedenog vještačenja proizlazi da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 tjedna po 2 sata dnevno pa je valjalo prihvatiti u ovome dijelu tužbeni zahtjev, primjenom odredbe članka i u smislu odredbe članka 1095. stavka 2. i 1086. ZOO-a

26.Odluka o trošku donijeta je temeljem odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine" broj: 142/12, 103/14 i 107/15 dalje u tekstu Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva, tužbe, zastupanja na 10 ročišta ( 19.10.2015., 08.02.2016., 13.04.2016., 15.06.2016.,19.10.2016., 06.07.2017., 23.11.2017., 12.03.2020., 26.01.2021., 13.05.2021.), sastava podnesaka od 04.11.2015. i od 02.03.2021. u iznosu od po 1.000,00 kuna za radnju, pristupa na 3 ročišta (06.09.2017., 01.06.2020. i 04.03.2021.) u iznosu od po 250,00 kuna za radnju, pristojbe tužbe u iznosu od 700,00 kuna, pristojbe presude u iznosu od 700,00 kuna ( kako je zatraženo iako bi tužitelja pripadao nešto viši iznos sukladno Uredbi o tarifi sudskih pristojbi „Narodne novine“ broj 53/2019), troškovi vještačenja 6.150,00 kuna, sveukupno 22.300,00 kuna. Kako je uspjeh tužitelja 75,43%, a uspjeh tuženika 24,57% to je tužitelju dosuđeno 50,86% od naprijed navedenoga iznosa, a što iznosi 11.341,78 kuna.

27.U odnosu na odluku iz rješenja navodi se da je člankom 172. ZPP-a propisano da pravo na oslobođenje od plaćanja troškova postupka i pravo na stručnu pravnu pomoć stranka ostvaruje na način i uz uvjete propisane posebnim propisom kojim se uređuje besplatna pravna pomoć. Odredbom članka 12. stavka 2. točkom b.

Ref 51 P: Pnš-440/2014-59

Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći ( „Narodne novine" broj: 142/13, dalje u tekstu ZBPP) određena je kao pravna pomoć i oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi. Odredbom članka 19. stavka 8. ZBPP. je propisano da oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi djeluje od dana kada je uredu podnesen zahtjev za odobravanje sekundarne pravne pomoći, odnosno zahtjev za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi i vrijedi za sve podneske i radnje za koje je prema odredbama posebnog propisa nastala pristojbena obveza toga dana ili kasnije. Članak 21. stavak 1. ZBPP propisuje da je podnositelj zahtjeva dužan u podnesku, odnosno prilikom poduzimanja druge radnje u postupku pred sudom obavijestiti sud o podnesenom zahtjevu za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, a rješenje kojim je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi dostaviti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana podnošenja podneska, odnosno poduzimanja druge radnje u postupku pred sudom. Kako tuženik tijekom postupka, a nakon stupanja ZBPP na snagu, nije postupio sukladno gore citiranim zakonskim odredbama, odnosno nije ovome sudu dostavio dokaz da je pred nadležnim uredom državne uprave podnio zahtjev kojim je zatražio oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe, a iz citiranih zakonskih odredbi je razvidno da sud nije nadležan za odlučivanje o postavljenom zahtjevu, prijedlog tuženika se u smislu odredbe članka 172. ZPP-a ukazuje nedopuštenim pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 10. lipnja 2021.

S u t k i n j a

Irma Dujić,v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa odluke.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje, sud neće dostavljati odluku prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Ovjereni prijepis odluke stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje, sud će istu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

DNA: punom. parničnih stranaka