REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Pž-3955/2020
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M. G., zbog prekršaja iz čl. 53. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17 i 70/19.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar, od 21. veljače 2020., broj: 511-18-15/05-3-27-1/2020, u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I U povodu prigovora okr. M. G., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog na način da se izriče:
Na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'', broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18, dalje: PZ), okr. M. G. (osobni podaci kao u pobijanom prekršajnom nalogu)
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
da dana 18. kolovoza 2019. u 5,58 sati u Z., Z. ulica kućni broj xx, upravljao vozilom marke Toyota registarske oznake xxxx, kroz naseljeno mjesto brzinom od 126 km/h koja brzina je utvrđena korištenjem uređaja CORDON M2, a umanjena za 10% sigurnosne razlike iznosi 113,4 km/h, dakle kretao se brzinom koja je za km/h veća od dopuštene,
- pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 53. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
II. Na temelju čl. 140. st. 2. PZ-a, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
III Uslijed gornje odluke, prigovor okr. M. G. je bespredmetan.
Obrazloženje
Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. M. G. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 53. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 10.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.
Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. M. G., osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne predlažući istu ublažiti.
Obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.
Prigovor je bespredmetan.
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti te je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrdio povredu materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 1. PZ-a, budući da djelo za koje se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak, činjenično opisano kao u pobijanom prekršajnom nalogu, po propisu nije prekršaj.
Naime, okrivljenik je nepravomoćno proglašen krivim jer se kretao vozilom „kroz naseljeno mjesto brzinom koja je za km/h veća od dopuštene“, što je pravno okvalificirano kao prekršaj iz čl. 53. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Međutim, ovakvom činjeničnom opisu prekršaja nedostaje jedna od bitnih činjenica koja predstavlja zakonsko obilježje predmetnog prekršaja, a to je iznos visine brzine koja je veća od dopuštene brzine kretanja. Naime, odredbom čl. 53. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, sankcionira se vozač koji se vozilom u naselju kreće brzinom koja je za više od 50 km na sat veća od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine.
Budući da u izreci pobijanog prekršajnog naloga, u činjeničnom opisu nije naznačena visina brzine koja je veća od dopuštene brzine kretanja vozila u naseljenom mjestu, a kojom se kretao okrivljenik (navedena je samo brzina kretanja vozila od 126 km, koja, umanjena za 10 % sigurnosne razlike, iznosi 113,4 km/h), proizlazi da u činjeničnom opisu prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Obzirom da je zakonski opis djela, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to zbog navedenog sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.
Slijedom iznesenog, djelo za koje se okr. M. G., optužuje, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga, po propisu nije prekršaj pa je ovaj sud postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijani prekršajni nalog te je okrivljenika oslobodio od optužbe na temelju čl. 182. t. 1. PZ-a, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske odluke dok je prigovor okrivljenika postao bespredmetan.
Obzirom da je okrivljenik oslobođen od optužbe, valjalo je odlučiti i o troškovima prekršajnog postupka pa je sukladno odredbi čl. 140. st. 2. PZ-a, odlučeno da troškovi postupka u paušalnom iznosu padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Stoga je, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 10. lipnja 2021.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zadarskoj, Postaji prometne policije Zadar u 2 otpravka: za spis i okrivljenika