- 1 -              Revd 913/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 913/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz Z., OIB: … zastupanog po punomoćnici J. B., odvjetnici u Z., protiv tužene M. P. iz Italije, M., OIB: …, zastupane po punomoćnici J. C., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. C. i I. V., Z., radi utvrđenja ništetnosti oporuke, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž-526/2022-7 od 18. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, broj P-1593/2019-52 od 28. travnja 2022., ispravljena rješenjem istog suda broj P-1593/2019-54 od 2. svibnja 2022., na sjednici održanoj 28. veljače 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije podnesen po punomoćnici tužitelja u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

 

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije podnesen po punomoćnici tužitelja u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije i dopuna prijedloga za dopuštenje revizije podneseni po tužitelju osobno.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Tužitelj je po punomoćnici podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, broj Gž-526/2022-7 od 18. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, broj P-1593/2019-52 od 28. travnja 2022. ispravljena rješenjem istog suda broj P-1593/2019-54 od 2. svibnja 2022. postavljajući šest pravnih pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

 

„1. Da li je drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi protiv prvostupanjske presude dužan u obrazloženju svoje odluke navesti razloge iz kojih je vidljivo kako je ocijenio provedene dokaze koji su od odlučnog značaja?

 

2. Da li su vještak psihijatar i vještak grafolog kompetentne osobe koje mogu objektivno i u skladu s pravilima struke tumačiti medicinsku dokumentaciju koja je u domeni neurokirurga, logopeda, fizijatra i oftalmologa?

 

3. Da li je se medicinska dokumentacija pok. ostaviteljice koja nije unesena u zdravstveni karton pok. ostaviteljice, a nesporno je postojala u trenutku podnošenja tužbe, opravdano može smatrati novim dokazom, ako je CD upravo te dokumentacije dostavljen podneskom nakon zaključenja prethodnog postupka, a iz zdravstvenog kartona pok. nesporno proizlazi da ista medicinska dokumentacija nije unesena u karton, što je sud tijekom postupka nesporno utvrdio, a o čijim manjkavostima niti sud niti stranke u trenutku podnošenja tužbe nisu imale saznanja? Da li se neznanje o manjkavostima u zdravstvenom kartonu može prepisati krivnji stranke?

 

4. Da li ne obavještavanje i ne pozivanje stranke u postupku na uvid i očitovanje na dokumentaciju koja je pristigla u spis (misli se na zdravstveni karton) predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja je mogla biti od utjecaja na donošenje konačne odluke, i da li se isto može smatrati uskratom prava na raspravljanje?

 

5. Da li je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je zdravstveni karton ostaviteljice vjerodostojan dokument, iako je i sam svjestan što potvrđuje u toč. 12. obrazloženja osporene presude da se zapisi u zdravstvenom kartonu ostaviteljice razlikuju od ostale medicinske dokumentacije nastale tijekom liječenja ostaviteljice? Predstavlja li opisano postupanje ugrozu pravne sigurnosti i povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Europskom konvencijom?

 

6. Da li je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio da je tuženik u potpunosti uspio u parničnom postupku, iako je tijekom postupka propustio utvrditi bitnu činjenicu o kojoj ovisi odluka o meritumu spora?“

 

1.2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužitelj se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-93/1993 od 26. siječnja 1994. i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-634/98 od 4. listopada 2001., U-III-10/99 od 17. siječnja 2002. i U-III-153/03 od 8. srpnja 2003., kojima se reafirmira pravo stranke na pravično suđenje i djelotvoran pravni lijek.

 

1.3. Tužitelj je naveo da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom, sadržano i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske - „Narodne novine“, broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav).

 

2. Nastavno, tužitelj je i osobno podnio prijedlog za dopuštenje revizije 27. studenoga 2023. i dopunu prijedloga za dopuštenje revizije 9. siječnja 2024.

 

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužena predlaže isti odbaciti.

 

4.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije podnesenom po punomoćnici nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

4.2. Naime, postavljena pitanja polaze od pogrešne pretpostavke da drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi protiv prvostupanjske presude nije u obrazloženju svoje odluke naveo razloge za svoju odluku, pa se tužitelj izražavajući svoje nezadovoljstvo pravomoćnim ishodom sudskog postupka sadržajno poziva na pogrešno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog i postupovnog prava, ponavljajući time žalbene razloge, a što nije predmet odlučivanja u povodu prijedloga za dopuštenje revizije. Naime, tužitelj navodima prijedloga u suštini preispituje je li u ovom konkretnom slučaju (i u činjeničnim okolnostima koje navodi u pitanjima) pravilno primijenjeno postupovno i materijalno pravo pa su takva pitanja sasvim usko vezana samo za okolnosti ovog konkretnog slučaja i ne radi se stoga o važnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP koja bi opravdavala intervenciju revizijskog suda.

 

4.3. Nadalje, tužitelj je naveo da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo zajamčena Ustavom, sadržano i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava). Međutim, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da iznese svoje zahtjeve kao i odlučne činjenice, predloži dokaze te da se izjasni o navodima suprotne stranke i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužitelja, uključujući i one koji se odnose na odluku koje će dokaze sud izvesti i na koje okolnosti, kao i ocjenu izvedenih dokaza (čl. 8. i čl. 220. ZPP). Presude nižestupanjskih sudova su dostatno obrazložene te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Zbog navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravo na pravično suđenje. Dakle, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka i pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno gore navedeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo.

 

5. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije podnesenog po punomoćnici u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

 

6.1. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije od 27. studenoga 2023. i dopunu prijedloga za dopuštenje revizije od 9. siječnja 2024., koje je tužitelj podnio osobno, valja reći da u smislu odredbe čl. 91.a st. 1. ZPP stranka može podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik. Iznimno od čl. 91.a st. 1. ZPP, stranka može sama podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za nju može prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju podnijeti kao opunomoćenik osoba koja ju je prema odredbama ovog ili kojeg drugog zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu i ako nije odvjetnik - ako ima položen pravosudni ispit. Stranka, odnosno njezin punomoćnik iz čl. 91.a st. 2. ZPP dužni su uz prijedlog za dopuštenje revizije ili reviziju dokazati da imaju položen pravosudni ispit.

 

6.2. U ovom postupku tužitelj je dakle i osobno podnio prijedlog za dopuštenje revizije te dopunu tog prijedloga, a uz prijedlog niti uz dopunu nije dostavio dokaz iz kojeg bi proizlazio da ima položen pravosudni ispit, pri čemu iz podnesaka koje dostavlja proizlazi da je tužitelj po struci ovlašteni projektant željezničkih vozila i infrastrukture.

 

6.3. Obzirom na navedeno, prijedlog za dopuštenje revizije od 27. studenoga 2023. i dopuna prijedloga za dopuštenje revizije od 9. siječnja 2024., koje je tužitelj podnio osobno, su nedopušteni jer su podneseni od strane osobe koja nije ovlaštena na podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije, te je temeljem odredbe čl. 389.a st. 1. i 2. u vezi čl. 91.a ZPP valjalo riješiti kao pod stavkom III. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 28. veljače 2024.