REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-941/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja M. d.o.o. P., OIB …, K. 147, kojeg zastupa punomoćnik E. S., odvjetnik u P., A. 43, protiv tuženika A. C. I. C. d.d. O., OIB …, M. T. 151, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva D. i partneri iz Z., P. 60/II, radi isplate iznosa od 192.228,77 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1166/2015-54 od 21. prosinca 2018., 10. lipnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1166/2015-54 od 21. prosinca 2018. u pobijanim točkama I. te u dijelu točke II. njene izreke kojom je naloženo tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 17.500,00 kn s kamatama od 21. prosinca 2018. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1166/2015-54 od 21. prosinca 2018. u dijelu pobijane točke II. izreke, kojom je naloženo tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 7.500,00 kn i sudi:

Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev da mu tužitelj plati trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 7.500,00 kn (sedamtisućapetsto kuna) s kamatama od 21. prosinca 2018. do isplate.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1166/2015-54 od 21. prosinca 2018. odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke), tužitelju je naloženo platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 25.000,00 kn (točka II. izreke), dok je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova pristojbe na tužbu i presudu (točka III. izreke). U bitnome, prvostupanjski sud navodi kako je, nakon provedenog postupka, utvrdio kako nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o izvođenju radova na sanaciji terase te Aneksa tog Ugovora, koji po svom sadržaju predstavljaju ugovor o građenju iz čl. 620. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), kao i da su utuženi radovi izvedeni mimo odredbi ugovora. Kako tužitelj nije dokazao da bi tražio pisanu suglasnost za utužene radove, niti mu je istu tuženik dao, pri čemu je tuženik osporavao i to da bi tužitelj radove uopće izveo. Nadalje, sud je utvrdio kako se nije radilo o hitnim radovima pa tužitelj ne bi imao pravo na pravičnu naknadu u smislu čl. 624. st. 4. ZOO-a, zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Prvenstveno navodi kako je i tužitelj tražio naknadu troškova postupka, no da o tome sud nije odlučio. U odnosu na izvedene dodatne radove, tužitelj ponavlja navode kako su svi zaposlenici tuženika bili obaviješteni o potrebi njihovog izvođenja, kao i o postojanju rokova za dovršetak radova po osnovnom ugovoru. Navodi kako prilikom početka izvođenja radova nije znao niti mogao znati koji će dodatni radovi biti potrebni na tom objektu, niti je to bilo poznato naručitelju. Ukazuje na prijašnje poslovanje s tuženikom, u kojemu je također bilo naknadnih i dopunskih radova koji su odobreni i izvršeni, a da je do problema došlo zbog promjene kod tuženika. Prema mišljenju tužitelja, ponašanjem suda tužitelju je onemogućeno izvođenje građevinskog vještačenja, kojim bi se jednostavno utvrdio opseg i vrijednost izvedenih radova. Stoga predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava tužiteljeve tvrdnje, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe čl. 44. st. 2. i čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. U odnosu na tužiteljev zahtjev za naknadu troškova, ovaj sud ukazuje kako to što prvostupanjski sud o istome, kao o sporednom zahtjevu, nije odlučio u izreci presude samo po sebi ne utječe na valjanost odluke kojom je odbijen tužbeni zahtjev.

7. Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da pravni odnos između tužitelja i tuženika, prema Ugovoru o izvođenju radova na sanaciji terase te Aneksa tog Ugovora, predstavlja ugovor o građenju iz čl. 620. ZOO-a, koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (čl. 620. st. 2. ZOO-a). Prema odredbi čl. 623. ZOO- a, za svako odstupanje od projekta, odnosno ugovorenih radova izvođač mora imati pisanu suglasnost naručitelja te ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izveo bez takve suglasnosti.

8. Iznimka od ovog pravila propisana je u čl. 624. st. 1. ZOO-a, prema kojoj se nepredviđeni radovi mogu izvoditi na objektu samo ako zbog hitnosti nije bilo moguće pribaviti suglasnost naručitelja.

9. Imajući u vidu nespornu činjenicu da tužitelj nije imao pisanu suglasnost za izvođenje dodatnih radova, kao i to da isti radovi po svojoj naravi ne predstavljaju hitne radove u smislu čl. 624. st. 2. ZOO-a, prvostupanjski je sud pravilno zaključio kako tužitelj nema pravo na naknadu troškova njihove izvedbe.

10. Pri tome ovaj sud ukazuje kako na postojanje prava tužitelja ne utječe pitanje da li su radovi doista izvedeni niti pitanje njihove vrijednosti, upravo zbog izričitih zakonskih odredbi koje isključuju pravo na njihovu naknadu ukoliko nisu ostvareni uvjeti iz čl. 623. st. 1., odnosno 624. st. 1. ZOO-a.

11. Slijedom navedenog, svi žalbeni navodi koji se odnose na tužiteljeve tvrdnje o tome da su radovi stvarno izvedeni ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost točke I. izreke pobijane presude.

12. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, tužiteljeva je žalba odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanoj točki I. njene izreke.

13. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14).

14. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi u odnosu na dosuđeni trošak, isti je ispitan po službenoj dužnosti u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava. Tom je prilikom utvrđeno kako je sud, prilikom odmjeravanja troška tuženiku, istome dosudio troškove podnesaka od 23. prosinca 2015.; 11. siječnja 2017. te 31. listopada 2018. u punom iznosu, pogrešno smatrajući kako se radi o podnescima iz Tbr. 8. t. 1. Tarife.

15. Prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, puna naknada pripada samo za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka. U ovom konkretnom slučaju radi se o podnescima kojima se tuženik očituje na dosadašnji tijek postupka, iz čega proizlazi kako se ne radi o taksativno navedenim podnescima za koje je propisana puna naknada. Imajući u vidu sadržaj tih podnesaka, ovaj sud iste smatra potrebnim za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a), no naknadu njihovih troškova treba obračunati primjenom Tbr. 8. t. 3. Tarife, odnosno u iznosu od 500,00 kn za svaki podnesak, uvećano za PDV (ukupno 625,00 kn), a ne dosuđenih 3.125,00 kn po podnesku.

16. U odnosu na ostale poduzete radnje ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

17. Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju je trebalo dosuditi trošak parničnog postupka u iznosu od 17.500,00 kn, dok je njegov zahtjev trebalo odbiti za iznos od 7.500,00 kn.

18. Slijedom navedenog, pobijana je presuda djelomično potvrđena, a djelomično preinačena u točki II. njene izreke (čl. 368. st. 1. i 370. ZPP-a).

19. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. i 166. st. 1. ZPP-a tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer bi odluka ovog suda bila jednaka i u slučaju da odgovor nije podnesen pa taj trošak nije bio neophodan za vođenje parnice.

Zagreb, 10. lipnja 2021.

Sudac

Mladen Šimundić